Ovih dana sam literarno raspoložen. Prema informacijama iz krugova bliskih profesorici Gogi, baš sam zahvaljujući eseju zaradio 'odličan' iz TMK-a. Uloga medija u procesu oprosta i pomirenja, to je bila tema. E, a kako sam ga razvezao. Onako, na blogerski način. Iz glave, kako samo Maroons zna, hehe. Nisam štedio nikoga, ispucao sam sve što mislim. Divota. Baš sam uživao na tom kolokviju. Pozdravljam sve pušioničare koji su kao kokoši pobjegli van 'na prvi miris baruta'.
Inače, danas je Maroons sam sebi dodijelio orden, ilitiga značkicu. Za iznimne zasluge u osobnoj nadgradnji. To se još zove i - ponos. Nije bilo jednostavno za Maroonsa, puno je tog stavio na kocku, u jednom trenutku je bilo vrlo napeto, ali znao je da će sve doć na svoje mjesto. I tako se baš i dogodilo. Zahvaljujem svima koji me podržavaju.
Ako nešto ne volim onda je to ignoriranje. Ignorancija je jedan tako podmukao način izbjegavanja komuniciranja. Kao da osoba koja vas ignorira ima nešto da vam kaže, ali joj to baš nije drago, pa bolje da produži i okrene leđa. A Maroons? Samo se onako gorko-slatko nasmije i promisli: "O moj Blože, Maroons, prokleto si i brutalno točno procijenio situaciju...popij jednu u to ime!".
Valjda je to moj veliki problem: znam procijenit ljude na prvi dojam. Malo zvuči spooky i nevjerojatno, ali dosad se pokazalo točno.
Inače, već sam imao spreman jedan post 'verbalnog kandžijanja' jedne osobe, onako pusher-style, ali sam skužio da ne zaslužuje. Zašto bi se ja spuštao na njezinu razinu. Biti grez u duši, kako je to okrutno, prema sebi. Iskeno govoreći, žalim je. 'The beauty is there, but the beast is in the heart' kaže pjesma.
Ma neka odjebu svi koji me žele zajebat, jer će popušit. 'Cause nobody fucks with Maroons!
Keep on bloggin'!!!
P.S. Sutra navečer je "Sound of the 80's by DJ Vego" pa ako se ne blogamo sutra, znate gdje me možete nać!
|