Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

"...If it's somethin' weird
and it won't look good
Who ya gonna call
GHOSTBUSTERS!!!"

Sinoć sam nakon teškog i napornog dana ipak skupio snage i pridružio se svojim kolegicama na studentskom partyju u mondenom okupljalištu dubrovačke studentarije, a nosi ime po jednoj umilnoj životinji poznatoj u dužem nazivu kao "kit ubojica". I bilo je kitoubitačno.

Da sad ne pričam sve peripetije i događaje, sa zadovoljstvom mogu zaključit da je večer protekla u veselju. U neku ruku sam imao sreće što mi je disko-mišić opet profunkcionirao, dočim je moje lijevo koljeno(koje sam nedavno ozlijedio u krumpiraškom Libertasovom polukaramboliranom busu) povremeno štrecalo, ali je i ono uspijelo izdržat sve napore. Glava je, kao i obično bila prisebna. Bar kad sam došao.

Kao prvu stvar: carici sam shebao koncepciju slobodne žene(hehehe). Došla je da što ubari, a ja joj poremetio planove. Ma ustvari sam samo htio dobiti potvrdu svih priča i pričica. I dobio sam je. Nadam se da se ne ljuti za onaj lap-dance, hehehehe. Carica rules!

Jedna od olakotnih činjenica sinoćnjeg provoda je što nisam trebao glumit paravan za đikane nijednoj od kolegica(ok, Lakeishi je nakratko trebalo pomoć, problem je brzo uklonjen). Inače mi je to "default function" kad izađem s curama (zato ona Ghostbusters theme song na početku posta).

Kolegici festini poručujem da ću joj osobno u ponedjeljak uručit značkicu hrabrosti zbog sinoć pokazanog junaštva. Neka festina bude primjer svim curama kako treba imat "cojones", pa makar se i ne dođe do željenih rezultata. Festina, respect!

Drugi, ili bolje reći drugačiji pogled na sinoćnju večer je onaj socio-psihološki. Ja sam proklet. Hoću reći, nevjerojatno je kako mogu procijenit ljude. Neobjašnjivo, ustvari. Fak, morat ću naglo oglupit. Užasno je kad prokužiš ljude. Ako koga zanima na čemu baziram ovakva promišljanja nek mi pošalje mejl, pa ču mu/joj sve spjegat. U biti je vrlo jednostavno. Zato se i grozim.

Red je da priznam i tu činjenicu da sam sinoć uspio lobotomirat mozak da ne mislim na neke teme i probleme(oni će se sami prepoznati dok budu ovo čitali!)... Eto, sinoć mi je bilo tako dobro. A nisam se napio. Bravo ja. Naravno da je za to zaslužna jedna žena. I to kakva?! Živa vatra, ljudi, živa vatra!!! Umalo mi je i disko-mišić stradao plešući s njom. U međuvremenu se ispostavilo da smo i ona i ja zalutali na tom partyju. Vrrrrlo zanimljivo...(dramatični kraj odjeljka kako bi se zamislili...)

Moram na kraju zaključit da je ekipa čiji sam sinoć i ja bio ponosni član bila najluđa u onoj birtiji. Mužjaci su uglavnom bili neki đikani( što bi se u Splitu reklo "Bogarettiji", ali ne kao marka skupog auta), koji su ispočetka sjedali za šankom, a kad su malo popili počeli se bacat na ugrožene ženke. A ženke? Mogu priznat da mi nijedna nije ostavila dublji dojam, bar koliko sam uspio snimit. Bile su neke koke s desne strane, ali su bile toliko upeglane...kao da im na golim i dekoltiranim grudima piše:"Tražim sponzora!" Uf, pomozi Blože...
Kad bolje promislim, nemam se što zgražat. Što je čudno u tome da đikani i sponzoruše budu u istom lokalu? Ništa. Apsolutno ništa...

I tako...jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Hoće li se ponovit? Hm...ko zna...ah, niko ništa ne zna...krhko je znanje...

Keep on bloggin'!!!

"...Now spring is turning
Your face to mine
I can hear your laughter
I can see your smile..."

Iako nije bilo faksa danas, druge aktivnosti su me toliko izmorile da se upravo spremam usnut snom pravednika. Večeras sam u trenutku gledanja tekme na TeVeu malo pobjegao u mislima. Budući se nijedan moj plan nije dosad ostvario kako sam htio, onda sam se odlučio malo zabavit planiranjem. Za sutra i za deset godina. Moram priznat, baš je bilo zabavno. Uzmimo za primjer par tema.

Razmišljao sam o tome kako će mi buduća žena dopustit da je oženim u onoj maloj kapelici u Orašcu, gdje ima i matični ured. Ona i ja i kumovi. Nitko više. Izbjeći gužve s rodbinom i prijateljima. Ok, mislio sam pozvat najistaknutije članove Udruge Đigera Dubrovnik, ali to bi bio vrh. Niko više. Jedino ako buduća draga ne bude hercegovka. Oni vole masovna vjenčanja. Ima i to svojih prednosti, ali općenito ne volim gužve, pa...ne znam kako bi to izgledalo...

Razmišljao sam o tome kako će mi buduća žena dopustit da joj uprtim bar dvoje djece. To je onako, ni previše ni premalo, srednja financijska otežanost, ako dođe do razvoda svakom po jedno. Bilo bi bolje različitog spola. Ne znam zašto. Valjda zato što mi je uz dva brata uvijek falila neka sestra, ma što god to značilo.

Razmišljao sam o tome kako će mi buduća žena dopustit da dam djeci nekakva imena. Iako se često šalim da će mi se sin zvat Engelbert, mislim da će prije bit Tomislav ili Zvonimir, kćer Jelena ili Marija, to su mi onako neki fejvorits. U biti mi je fejvorit Maro, ali budući je to ime suzvučno s djelom mog prezimena, onda ne paše. Fak.

Možda je ključno razmišljanje bilo ono kakva mora bit buduća žena. Kako kaže moj prijo, godfather dubrovačkog getta(čitaj Sv.Marije), žena mora bit takva da pere i čisti i kuha po cijele dane, a da navečer bude sviježa ko ružin pupoljak kad pođeš u krevet. Koji ideal, e. Naravno da se šalio.

Prije svega bitna je kvalitetna upotreba mozga, dakle mora bit bar upola pametna i bistra ko ja(što je visina letvice koju rijetke mogu preskočit - zbog tog i moje razočaranje većinom ženskog roda). Naravno da mora posjedovat sve atribute, što bi Džoke reko "prema protokolu", ali opet ništa ekstra. Ne smije imat naviku velike priče, tj. mora znat procijenit kad je kvalitetno otvorit usta. Mora znat procijenit što Maroons misli u određenim trenucima i kvalitetno emocionalno odgovorit. Prihvatljivi su svi odgovori osim onog odjebatorskog:"Sjedi, popij nešto, slabo izgledaš..."
Valjda baš ta procjena razlikuje potencijalnu gospođu Maroons od obične šuše.

Možda najvažnija karakterna osobina koju buduća gospođa Maroons mora posjedovat jest njena svijest o mojoj veličini i značaju. Pa iako se međusobno poštujemo, mora bit svjesna moje mentalne nadmoći i karme koju nosim u sebi. Na taj način će me još više poštovat i smatrat će me darom od Boga.

Eh, da...ovo razmišljanje mi je došlo kao dječja pričica za laku noć. Jer jedno je stvarnost, a drugo puste želje...

Keep on bloggin'!!!

...neugodno sam iznenađen nekim postovima i komentarima na blogu po pitanju izvrsnosti Mikudovaca. Bolonjski proces baš izvrsnost ističe kao mjerilo uspijeha, pa ne znam zašto takve objede...žalosno...

Jutros je Kippy bio lagano loše volje, pa su počele i prve prijetnje za izbacivanje. Uočio sam jednu zanimljivost: meni iza leđa skupio se roj plavuša(zvuči kao početak dobrog vica), jutros ih je bilo čak pet. I to međunarodnog karaktera. Cijeli Balkan, od Dežele do koljevke zapadne civilizacije Grčke. Volim plavuše.

Između dva predavanja u hodniku sam naletio na švedski stol pun kolača i sendviča. Usputno sam ukrao jedan kolačić. Lik iz sveučilišne birtije(profesorske) poče na me vikat:"Što si to uzo?!" Mislim se ja:"Neokreći se sine..." Ovaj opet:"Što si to uzo, je li?!" Ja se okrenuh i punih usta rekoh:"Ja fam ftudent!" Kaže lik:"Što me tako glupo gledaš?!" E, tad mi je prekipilo. Imao sam dvije opcije: 1. da iskoristim znanje iz karatea i pometem pod s luzerom 2. da ga ignoriram. Kako me moj učitelj karatea posebno domlaćivao ako bi bio agresivan u primjeni vještine, odlučio sam se za potez dostojan samo pravog pacifiste. Mirno sam nastavio u amfiteatar. I promrmljao, onako za svoju dušu:"Podoji glibonderu!!!" Prava lekcija iz "anger managementa"...

Česko je konačno shvatio da od 54 zapisano nazočna(toliko nas ni nema sve skupa) samo njih 25 pohađa njegova predavanja. Cijelu štelu oko potpisivanja drugih (odsutnih) kolega razotkrila su neka sumnjiva imena, poput Nike Fleiss, Draga Krpine, Petra Čobankovića. Šteta, jer to su naši nabolji studenti. Oni su duh(ovi) našeg sveučilišta. Na kraju smo se svi morali potpisati na posebni papir na kraju sata. Konačna brojka 25. Taj čovo ne kuži kako nam nije baš zanimljivo. Jutros je opet stradala jedna "Skandi", podijelile se križaljke po amfiteatru. Iz tjedna u tjedan gubim želju za pohađanje ovog inače cijenjenog kolegija. Pitam se kako će tek izgledat ispit? Sponzor "Staro Češko".

Nakon napornih cjelopopodnevnih radionica uputio sam se na zasluženu večeru sa nutty, djenis i umjetnicom ranije poznatom kao oryx. E, kakvih sam se viceva naslušao. Nisam znao da cure mogu bit tako morbidne. Ovaj svijet me ne prestaje iznenađivat. Na kraju nisam znao jel me buša boli od pizze, kokakole ili smijeha.

Sutra je day off. Nema predavanja. Daj Blože da bude sunca, da se malo kvarcam po Gradcu sa Žukom. To mi je nekako poseban gušt ovih dana. Svojevrsni "mozak na pašu" nakon svakodnevnih problema koje mi nameće "belosvetska reakcija". Sjest na onu klupicu na livadici, gledat more, promatrat obzor...
Keep on bloggin'!!!

"...Don't you forget about me
I'll be alone, dancing you know it baby
Going to take you apart
I'll put us back together at heart, baby..."

Još jedan sadržajan dan u Maroonsovom zanimljivom životu. Kako inače volim ponedjeljke, ovaj mi je bio baš po gustu. Svega pomalo...idealna kombinacija...možda je to formula za vječni život...

Batoška je jutros bila posebno raspoložena, pa nam je nabacila naramak brzopoteznih rečenica. I ubila nas u pojam. Iako me svi smatraju čudakom zbog pohađanja kolegija iz kojeg imam ocjenu, oduvijek smatram kako je engleski jedan od onih znanja koje uvijek treba osvježavat. Pa makar i pod cijenu dosade. E, da...morao sam kao predstavnik 1. godine i urgirat na niz optužbi na račun kolegice, koja je svoju prezentaciju odražala "u 5 do 12", kad je sat bio pri kraju, nitko je nije slušo(valjda osim mene i Djenis), a i miš je bio izdr...enivej, u pozadini je svirala himna Internacionale "Ustajte vi zemaljsko robljeee..."

Sat protokola dočekali smo s pjesmom. Trio MiKuDio (u sastavu milat sufix i lazar) izveo je koloplet hrvatskih narodnih pjesama, istinskih evergrina poput "U gori raste zelen bor", "Terezinka" i "Ako odem prijatelji". Milina za uši. Tolika milina da nas je Džoke pustio ranije uz komentar:"Nećemo ništa danas postić ovako...ajte ća!" Milina za uši drugi dio.

I danas je bilo sunčano, pa smo Žuka i ja opet điravali po Gradcu. Opet smo sreli ekipu ludih štenaca. Kako su kučki genijalni. Nekad mi se čini da ih ljudi fakat podcijenjuju. Kad shebani i uništeni dolazite doma, u strepnji tko vas i kakav čeka, kučak je uvijek dobre volje, uvijek vas veselo pozdravi, izliže...citirat ću reklamu:"Psi su zakon!"

Žao mi je što su kolege milat, zorbas i sufix bojkotirali provu. Ja ih nahvalio a oni se nepojavili...to ti je kad se zauzimaš...al ok...bit će još prilike. Inače, prova je bila odlična. Konačno(tj. nakon hitlerovskog nastupa Šefice od zadnji put) su svi došli spremni, pa se stvarno osjetio duh predstave. Bit će nešto od toga...

Na kraju dana našo sam se na drinku sa đigericama HotLips i Djuki, malo popričali o tekućim temama, mogućim roštiljima, Djukinoj apstinenciji(?!), općim ljubavnim pitanjima...vrlo poučno, sve skupa...

Sutra je dupla šihta na faksu, ima navečer neka pijanka u Skippera, al bojim se da zbog kronične besparice neću nazočit. Jedino ako...ma ništa...

Jedna priča s drinka večeras, istinit događaj iz gruške škole pred bulikan godina:

Učiteljica:"Pero, što je to priroda i društvo?"
Pero:"Pa, priroda je gruški park...
...a društvo Haso, Raif, Armin..."

Keep on bloggin'!!!

Današnji dan je obilovao suncem. Iako je nočas došlo do pomicanja kazaljki, lijep dan pomogao je u prevladavanju vremenskog jaza. Čim sam jutros oko 9.30 otvorio oči kroz aluminijske grile sam uočio tračak vedrine i sunca. Spustio sam se u Grad, na Stradun. Puna ulica, i mlado i staro, vesela dječica i poneki žuti leptirić u letu. To je Grad kakvog volim.

Nakon objeda kod Mame Maroons, koji mi je uvijek prava festa nakon tjednih odlazaka u menzu, prošetao sam do Gradca sa Žukom. Žuka, luda kakva jest, ratsrčala se po brežuljcima ovog zapuštenog gradskog parka. Kad smo došli na Livadicu dočekalo nas je pet štenaca, valjda iz susjedne U.M.O.Bolnice. Tako su izludili Žuku da se jadnica sakrila iza mene. Nije mogla izdržat takvih pet gnjavaža. Danas ima stav života na visokoj stolici, a nekad je i sama bila u Kuparima kao napušteno štene. Sad se ponaša kao princeza. Da nespominjem koliku je kost danas dobila. Ko da je danas Božić po Žukinom kalendaru.

Bio sam u šetnji u Uvali. Mislim da ću onu šetnicu od danas zvat Aleja Mikudovaca. Ukupno osam Mikudovaca i Mikudovki sam sreo. Na kavi, sunčanju, čavrljanju, kibiciranju. To su vam Mikudovci, komuniciraju i kad nisu na faksu. Kao pravi novinari rade i kad odmaraju. Neki bi mogli bit i ljubomorni kako se lijepo gledamo. Enivej, baš je Uvala bila puna. Čak bih se usudio reći da je bilo gužvovito. Nije se imalo gdje sjest, tako da sam svoje kafenisanje na kraju obavio u Apollo Baru(kako otmjeno i šminki to zvuči).

Kolegama Milatu, Zorbasu i Sufixu poručujem da će prova bit sutra, dakle ponedjeljak 27.3. u 20 sati, u predzadnjoj lađi Lazareta s lijeve strane. Još ću vam objasnit kako i što, kao i uvijete koje bi trebali ispunit za uć u glumački sastav(npr. moći dolaziti dvaput tjedno, doma raditi na tekstu i sl.).

Davno nije bio ovako dobar, lijep i sadržajan dan. Stvarno sam uživao. Napunio baterije, kako se kaže. Još jedan radni tjedan preda mnom. Nova uzbuđenja, novi radni zadaci. I možda najbitnije - novi doživljaji u mom zanimljivom životu.

Keep on bloggin'!!!

Sinoć sam sa najistaknutijim članovima Udruge Đigera Podružnice Dubrovnik HotLips i Dancing Bearom bio na koncertu nekih pet kninskih bendova u U.M.O.Bolnici. Za bendove bi reko:"Šta ja znam...mmm...nisu mi nešto..." Iako je bio neki bend sa malim žoharom na vokalu. Mali valjda ima nekih tucet godina, ne više, al brate pjeva "Rebel Yell" ko da pije godinama. Enivej, vrhunac večeri je bio kad sam izašao malo na zrak i sjeo na pižul. Gledam ja publiku, ono sve neki pačići, nitko s osobnom. I priđe meni neki klinjo od uvrhglave 16 godina i polumutiranim glasićem pita:"IMATE li kunu?" Nemam komentara. Kupio sam baby-puder da se malo pomladim. Očaj. Dao sam mu prokletu kunu. Ne, dao sam mu dvije. Zbog pristojnosti koju je pokazao.
Događaj je bio tako zanimljiv da sam došo doma već u ponoć. Savršeno.

Sve cijenjene kolege blogere i ine čitače mog bloga obavještavam da Diletantska Dramska Družina, koje sam i ja član, traži tri glumca za svoju novu(čitaj prvu) predstavu. Ko se javi, garantirana mu je uloga. Molim milata, zorbasa, skybleeda, sufixa i pushera(preko zajedničke prije K.A.) da mi se jave u ponedjeljak radi podrobnijeg dogovora.

Keep on bloggin'!!!

Bez obzira što je reklama za Coldrex fakat smiješna i blesava, moram priznat da djeluje. Jučer ujutro me uhvatila hunjavica. Ona koja onesposobi čovjeka da normalno funkcionira. Nos curi, glava puca, oči suze... potpuna katastrofa. Jutros mi je mrcu bolje, valjda ću do večeras bit ok. Ima neki koncert u U.M.O.Bolnici, hrpa kninskih bendova. Trebalo bi bit dobro.

Žao mi je što sinoć nisam išao vanka sa kolegicama. Bio sam u katastrofičnom izdanju. Nizašto. Ok, možda za vješanje jakni bi bio dobar. Žao mi je što sam propustio peterostruko emitiranje "Štikle" u mondenom okupljalištu studenata dubrovačkog sveučilišta. Valjda će bit još prilike. Evo, obećavam: nabildat ću svoj disko-mišić tako da mogu đuskat cijelu noć. Također, stavit ću na raspolaganje moje teorije snubljenja(čuo sam da su potrebite).

Eto, danas, na svijetski dan borbe protiv tuberkuloze sunce sija sve u šesnaest(iako mu ne vjerujem,vjerojatno će popodne kiša). Dok šahisti i šahovski entuzijasti diljem svijeta obilježavaju šezdesetu obljetnicu smrti velikog Aleksandra Aljehina, svojedobno svijetskog prvaka i jednog od najvećih šahista u povijesti te plemenite igre, ja se još razmišljam da li da se prijavim na šahovski turnir na sveučilištu. Poučen nedavnim (ne)iskustvom moje razmišljanje biva sve konfuznije.

Keep on bloggin'!!!

Kakav dan. Svojevrsni nastavak jučerašnje masaže. Dan na sveučilištu je počeo predavanjem Herr Bauera iz Beča. Čiča je prava legenda, istinski laf svijetske klase. Možda je bilo malo prerano slušat komunikacijske teorije na engleskom, al sam dobrom koncentracijom pohvatao osnovne zamisli koje je iznio Herr. Rekoh:"Aj, pa nije to tako loše. Guba!"

Onda je krenulo, nešto se pomaklo, Kipi je okupio partizane. Povod je bio znanstveni skup posvećen legendi dubrovačkog novinarstva Rudiju Roteru. Ima bit da je lik fakat bio bistrić. Dobio je priznanje "pravednika među narodima" jer je spasio židovskog kolegu. Inače, sve živo ga je zanimalo, radio je u novinama i na radiju. Bio je vrlo napredan za svoje doba(drugi svjetski rat, zato je bilo toliko partizana na skupu). Jedan od njih je govor počeo sa "Drugarice i drugovi!". Very interesting. Ma da ne duljim, toliko gerijatrije u životu nisam vidio. Da radim za Simbex bio bi mi to najprofitabilniji posao u životu. Krasan defile dentijera i šik đozli. E, da...nevjerojatna se pomama za zakuskom stvorila kad su fosili navalili na stolove(ajmo im fakat dat te partizanske mirovine!). Ni naša omiljena profa Goge nije mogla pristupit, što je i javno dokazala. Prema Kipijevim uputama, imamo dovoljno dokaza da to proglasimo znanstvenim fenomenom. Kad je cijeli festival kadavera završio izgledao sam mrtviji od tih starkelja. Samo sam čekao da mi koji čiča priđe i reče:"E, šinko, u tvojim godinama ja šam pješačio po šumama i gorama i ganjao njemce preko druma..." A kako samo sporo hodaju. Kao da su još pod naoružanjem pa im zatežu leđa.

U 4 je bio drugi dio predavanja Herr Bauera. Nevjerojatna je stvar da sam nakon partizanskog terora bio ozbiljno koncentriran. Čak sam postavljao suvisla pitanja o teoriji komunikacije, asimilaciji(ali ne od Borga!), i emancipaciji(ne samo žena, nego općenito!). I to na engleskom. Bravo ja. Lik mi je na kraju zahvalio na pitanjima. A znate mene. Ako nešto ne razumijem moram pitat. Kakva je to lakoća filozofiranja na engleskom bila. Sokratovski rokenrol!

Došo doma oko 7.30. Baš pogledo Juga, protiv Partizana. Kako je sve moglo završit dobro smo prošli. Jedva čekam da dočekamo Grobare u grotlu gruškog plivališta, u bijelim majicama, naravno uz sufixovu Torcidu Las Mokošica. Bit će to svetkovina vaterpola u hramu te plemenite igre u kojoj smo uvijek "doma".

Upravo me zvala veeelika prija iz Zagreba i to s kocerta Depeche Modea. Aaaaaaaaa!!!! Sviralo "Enjoy the silence", čuje se rulja, pun Dom Sportova, opći urnebes. FAK! Zašto nisam večeras u Zagrebu... Mislim da ću plakat. O Blože...Eto zašto volim Slavonke, sjete te se kad im je najbolje...

"...all I ever wanted
all I ever needed
is here in my arms..."

Sutra samo espanjol popodne. Fala Blogu, malo odmora. Idem spavat. Večeras uz zvuke meni osobno najerotičnije skladbe u povijesti zvuka. Ravelov "Bolero" je tako hebeno napaljena muzika. Nekad mi se čini da mi međunožje biokemijski reagira dok je slušam. Totalni delirij. Onaj ritam, ona napetost koja raste iz takta u takt. Kao vulkan koji postupno ključa, a na kraju fijuuu... Kao seks sa Winonom Ryder.

Keep on bloggin'!!!

"...Are you lost or incomplete?
Do you feel like a puzzle,
you can't find your missing piece?
Tell me how do you feel?
Well I feel like they're talking
in a language I don't speak
And they're talking it to me..."

Koja se hajka stvorila oko selektora Maroonsa danas nakon što je ekipa Đole Uniteda izgubila u prvom kolu Studentskog Kupa od ekipe Sve i svašta sa 2:13. Ne mislim se nimalo pravdat. Ne pada mi na pamet.

Dolazio sam na svaki trening iako nisam u ekipi, rekao sam im kako treba igrat, naučio sam ih osnovne taktičke cake. Nisu me slušali. Bolje reći, nisu mogli primjenit sve naučeno. Ali, znate kako se kaže. Ima ona "Danas svatko zna igrat nogač i svako svakog može dobit." Ali ovi su fakat bili prejaki. Dobili su nas na fintama na koe smo sami računali: trka, prizemna dodavanja, staložena igra bez puno pimplanja.
Odustanak Brzog u zadnji čas nije za komentar. Sramota. Tako neozbiljno shvaćena obaveza. Ma mirisalo je to meni na problem. Na kraju je profa čije smo ime okaljali rekao:"Bitno da se nitko nije ozljedio!" Valjda je tu mislio na Bambija.

Moram istaknut da sam od Milata puno više očekivao, s obzirom na pokazano u pripremnom razdoblju, dočim su Sufix iSkybleed fakat dali sve od sebe. Skidam kapu. Uzeli su na svoja pleća golmanske uloge. A to je bio težak zadatak, s obzirom na onakve kanonade danas.

Mislim da sad treba hladne glave proanalizirat stanje u ekipi, pa će se izvuć i suvisli zaključci koji ne spominju giljotine i vješanja za kua. Ne bih htio ostat bez potomstva.

Inače, još jedan faking utorak u duploj smjeni, 7 sati naukovanja, konačno odvaljen. Užas. Nadam se dobrome agencijsko, kod Brauta sam malo zeznio lead, a o tv izvješćivanju ne želim ni pričat. Mislim da sam napravio prilog za Retardiranu televiziju. Možda mi oni objave...

Polumrtav, u pidžami, sjedim pred kompom, piskaram ovaj blog, slušam Coldplay. Čudio sam se bratu Blazeu kako može stalno to slušat. A fakat su zarazni, onako melankonični, lagano zaljubljeno zvuče, melodije su drama. Za večer napornog dana, u kojem doživite progone i poniženja, idealna muzika. Kao nagrada.
Kao da čujem Martina kako mi kaže:"Odmori se, Maroons, zaslužio si..."(ili sam to negdje već čuo?!) i zasvira onako iz duše...za laku noć...i vama...

Keep on bloggin'!!!

"...high up above or down below
When you're too in love to let it go
But if you never try you'll never know
Just what you're worth

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you..."

Budući neću bit doma do kasno navečer odlučio sam sad bacit par misli na blog. Kratak pregled dosadašnjih zbivanja - ništa novo. Bio na engleskom, malo ukopavo kolege milata i bambija(sorry guys!!!), nije bilo Protokola, pa pošo u E05 na net. Nakon toga na drink s kolegicom Alkom, usputno ponavljao za sutrašnji kolokvij iz agencijskog. Pošo u menzu na objed i spenzu...i evo me doma.

Od drugih vijesti sa žalošću ističemo da je kolegica oryx iz osobnih razloga ugasila svoj blog u povojima. Taj kulturocid ćemo teško moći prihvatiti. Ostaje nada da će se kolegica ipak predomislit i opet nam se pridružit. Na kraju krajeva, prvi mačići se u vodu bacaju(to se samo tako kaže!).

Još jedna žalosna vijest. Akcija skupljanja financijskih sredstava za kupnju pomagala pri igranju nogača(dresovi), pod nazivom "Dajmo da ne trče goli!" je neslavno završena. Skupljeno je samo za jedan rukav. Toliko o kolegijalnosti na koju se svi pozivamo i kojom se svi busamo u prsa. Mikudovci, sram vas bilo! Iznos prikupljenog novca je toliko sramotno malen da nije za javno objavljivanje, bez obzira o transparentnosti svih financija u klubu Đole United.

Za ovaj tjedan, koji potencijalno izgleda idealan za lamentaciju, predlažem lamentiranje o novom pojmu: apsolutno povjerenje. Hm...kad sam prvi put pročitao taj izraz ostao sam bez teksta. Jednostavno nisam mogao zamislit nešto tako. Baš zato što ga ja nisam skužio(nikad nisam ni čuo za taj pojam), ostavljam vama na lamentiranje i razmatranje... Možda fakat ima neko objašnjenje. Možda bi Čomski imao što za reći... Usput, ispričavam se autoru pojma što pojam prostituiram po blogu, al budući na blog stavljam sve što me fascinira tako nisam mogao odoljet...
Najbolju filozofsku studiju po ovom pitanju čeka nagrada: "burek sa mes"(službeni naziv artikla)ili "buftla"(službeni naziv artikla) za vegetarijance u pekari "Kljas"!

Sutra u 13 sati po lokalnom vremenu će se na stadionu Miho Pracat Srednje pomorske škole odigrati prvi povijesni malonogometni susret u kojem će nastupiti ekipe Đole Uniteda, po prvi put u ovom močnom sastavu i...fak, zaboravio sam s kim igramo,hehe. Enivej, pozivam sve fanove žutoroze boje da dođu i podrže svoje ljubimce u pokušaju osvajanju svog prvog trofeja. U ekipi nema ozljeđenih ni kažnjenih, pa možemo očekivati istinski nogometni spektakl. Selektor najavljuje nadasve agresivnu taktiku i predstavljanje zvijezde prijelaznog roka. Naime, u Đole United je iz NK Sokola Dubravka pristupio Brzi Pušić, čime je ekipa dodatno dobila na čvrstini. Visok moral koji vlada u svlačionici Đole Uniteda(ne znam zbog čega) garantira pune mreže sutra. Citirat ćemo za kraj jedan anoniman izvor blizak klubskom vodstvu:"Sutra će kalat gaće!" Ko?!

Keep on bloggin'!!!

Nedjelja večer nikad nije bilo idealno vrijeme za pisanje postova. Pa tako ni večeras. Samo sam htio reć kako mi je drago što sam u subotu navečer izašao u Grad sa starim frendom. Sjetili smo se nekadašnjih dana, pred par godina, kad smo haračili po studentskim u Orke i Pressinga. E, to su bili dani...Napravili smo đir po gradu, navratili do Gradske Kavane. E, taman su tamo bili glumci iz nove predstave, totalna gužvara. I košarkaši Dubrovnika. Bandere od osam metara. Najbolja je scena probijanja do šanka. Uf...

Počinje novi tjedan. Volim nove početke. Valjda mi je zato i ponedjeljak uvijek bio drag. Znam, ne bi se Bob Geldof usuglasio sa mnom, al što ću. Volim ponedjeljke. Svaki novi ponedjeljak kao da daje novu šansu. Da tjedan bude bolji od prošlog. Volim nove šanse...

Znam, sad će te se vi pitat:"O moj Blože, na čemu je večeras?". Razumijem vas. Ali ovo je dnevnik koji trpi i sve suvislo i sve nesuvislo. Možete reć da je ovo večeras nesuvislo...u mom načinu razmišljanja vjerojatno nema ništa suvislo. Ali ko ga hebe. Ja se moram nekako odrazit, pa makar to zvučalo nesuvislo...
Ipak je ovo moj blog.

Keep on bloggin'!!!

Večeras je koncert vokalno instrumentalnog sastava alternativnog smijera pod imenom LET 3. Ne idem na koncert. Zašto? Vrlo jednostavno, nemam para. Ako krenemo računat skontat ćemo kako karta košta 60 kunkasa. Tome treba dodati najmanje 40 kunkasa za piće( dvaput po 20 kunkasa za jedno faking piće). Dakle najmanji utrošak bio bi 100 kunkasa, što je tjedni budžet prosiječnog dubrovačkog studenta. Hebeni gulikoža. Znate kako se kaže:"Podoji!!!"
Ustvari, uopće mi se ne da ić vanka. Najbolje je doma. Čarlijevi anđeli, Rijeka-Hajduk ili Mirko i Sla..ovaj, Duško i Studio 10. TV odabir iz snova. Nekad nisam gledao telku jer nije bilo ništa, a sad je ne gledam jer previše toga ima. Priču o "čorbine čorbe čorba" filmovima, koji se repriziraju svakih mjesec dana na drugoj telki u nekom drugom postu.
Kolegicu s druge godine obavještavam da sam našao na www.nostalgija.com cijeli bulikan pjesama legendarnog teškometalnog vokalnoinstrumentalnog sastava "Opća opasnost", a među njima je bila i moja najdraža pjesma "Doktore"(ilitiga "Kada ja vidim nju") sa albuma "Treba mi nešto jače od sna" iz 1994. godine. Meni ostaje samo da moje favoriziranje dotične pjesme potkrijepim pripadajućim liriksom(naravno, bez skrivene poruke ili neke budalaštine slične tome).

Doktore

Doktore spasi me molim te
pronađi čudesan lijek
da ona izađe iz mene
ili me ubij
jer vjeruj mi to, ona ima moć
anđeli sa neba doživjeli bi šok

Kada ja vidim nju
povampirim se živ i mjenjam ćud
Kada ja vidim nju
napusti me pamet pa se šetam lud

Doktore imaš li bilo što
neku mi pilulu daj
da ona izađe iz mene
ili me ubij
jer vjeruj mi to ona ima moć
anđeli sa neba doživjeli bi šok

Kada ja vidim nju......

Opća Opasnost

P.S. Moja prija koja radi na kruzeru na Karibima je otvorila blog, pa eto. Ako je nagovorite možda vam pokaže i gdje su Karibi, Belize...

Keep on bloggin'!!!

Prvo da obavim protokolarni zadatak koji mi je dao uvaženi profesor kojeg sa tolikim veseljem spominjemo u imenu našeg slavnog kluba. Kaže profesor kako će upamtiti za slijedeću godinu riječi kolegice festine lente, tj. jednu rječcu na sj a završava na ..ana. Enivej, festina je zapisana.

Kakav je utjecaj politike na dan prosječnog studenta MiKuDa? To pitanje sam postavio sam sebi jutros. Nakon četrnaestosatnog sna(zaspao u 20.00) mogu zaključit da me ona Angelova politika jučer uništila. Evo vam kratak prikaz mog četvratak.
Odma ujutro u 8 predavanja. Politika, ali ne naš omiljeni profesor, već profesor Angel Milardovski. Do podne sam bio izmasiran "ko u wellness centru". Zatim sam otrčao u menzu(koja mi se sve manje sviđa otkad mi se nasmijala glavna kuharica) s festinom, lakeishom i caricom.
Onda sam trčao u dnevni boravak(čitaj Skipper) ponavljat espanjol sa kolegom sufixom. Budući smo bili u ugodnom društvu kolegica sa espanjola, zaključili smo da je nepotrebno ponavljat. Odlučili smo se oslonit na vlastito znanje i prepisivanje. Espanjol sam kao i obično razvalio. Uz prijetnju napuštanja sata nagovorio sam profu da mi odma ispravi test, i dobih "odličan"(bar neslužbeno).
Onda sam opet pošao u menzu koje se zgražam od nedavno. Pojeo sam jednu i po pizzu u ugodnom društvu kolegica i kolega i pod udarom jake kiše štraftao kući. E, samo što sam malo sjeo da ohanem odma sam se izvalio na krevet. Kao, lego malo da pogledam Milijunaša pa ću kasnije vidjet gdje je ekipa, malo da izađem vanka i tako. Što bi reko Alf:"Rest is a bluuuur!" Probudio se u 10 jutros.
Treba li ovom svemu kakav komentar? Treba, al sam još pospan, pa ne znam što bi reko. Dajte, bacite vi koji...komentar.



Inače, danas mi je "day off" od studentskih obveza. Blaženi petak. I to koji?! Danas je dan Svetog Patrika, zaštitnika Irske. Danas slave svi Irci, svi potomci Iraca u inozemstvu, ali i mnogi drugi koji danas postaju "Irci za jedan dan". U Chicagu se rijeka Chicago boja u zeleno, a najveća slavljenička povorka održava se u New Yorku. Nevjerojatna je ta ljubav svijeta prema Ircima. Meni su zakon njihovi turisti. Uvijek nasmijani, uvijek pjevaju, govore:"Cheers mate!", pjevaju onu sufixovu:"In the Bourbon street...!!!" Ja volim Irce, i Irkinje, i Irsku. Osnovat ću društvo hrvatsko-irskog prijateljstva. Sve za dobru pivu iz uvoza, hehe...

Keep on bloggin'!!!

Baš sam se vratio s konvencije Udruge Đigera. Bilo je ića i pića, pjevalo se u mikrofon(konačno!), a istakla si stara pevaljka Djuki koja je otpjevala "Geljan dade" bolje od samog Šabana Bajramovića. Sve je snimljeno, a dilanje počinje uskoro, hehehe.
Inače, dan je bio sadržajan. Prvo je bio trening Đole Uniteda gdje sam još jednom kao selektor imao priliku vidjeti momke na djelu. Bio je to prvi trening sa "lepim ko greh" na golu. Bolji je od Lava Jašina. Pokazalo se da je moja prva procjena o sastavu ostala neokaljana. Dakle, Prdo "lep ko greh" na golu, u obrani keptn Gricko "Lepi Majk", u sredini dijagonalno Daniel Ruben Miloš "Ceca", u napadu na sidrunu Perica "Brzi". Moram istaknut da također puno očekujem i od Bambija(još uvijek) koji ima "ono nešto", premda još nitko ne zna što to. E, da...moj kompjuterski program izračunao mi je izgled prosječnog navijača Đole Uniteda, a kao glavne parametre za proračun ubacio sam mladost, prgavost, karakter, stav, i strast:

Dao sam ruke i jedno rame kolegici nutty u procesu samodeložacije i selidbe. Bilo je za zaradit bruh ilitiga kilu. Želim joj lijep provod sa novom sustanarkom.

I za kraj, sjetio sam se jedne pjesme starog ševca Vlade Divljana koju je izvodio sa svojim VIS Idolima negdje u osamdesetima. Upravo ta pjesma opisuje gabulu u koju sam se uvalio(da ne bi mislio tko da se možda drogam kad spominjem "nju", hehe)...

Ti si moja čokolada,
ja sam tvoja čokolada,
i da nisi tako mlada,
ja bi te ljubio...

Ti si moja čokolada,
Čoko, čoko, čoko, čokolada,
i da nema onog gada,
ja bi te ljubio..

Keep on bloggin'!!!

If you never try, then you'll never know...

...loše volje. Nije depra, ali nekakav osijećaj u želucu, ono gdje bi kao trebala bit duša. Nešto me stiska već nekoliko dana. Znam, vidi se na meni da nisam svoj. Fak, u koje sam se sranje uvalio. Mislim da će mi se glava "rascepat na milione parčadi". Totalna zbunjola, nekad mi se para da nakon svega što mi se zbiva (2 long 2 tell) porazbio sve oko sebe. Kupio sam bocu kokakole, pa malo tučem po stanu, razbijam, onako lajts. Čini mi se kao da mi je malo lakše. Znam, ostaje mi ista hebada. Ja sam tip koji voli trenutačno odgađat problem. U smislu "Lako ćemo!". Zato malo mlatim s bocom. Uh...
Najrađe bi razhebao cijelu situaciju. Onako, presjeko sabljom sultana Murata. Čini se u biti vrlo jednostavno. Al kua. Ne, ne, Maroons, neš nikud bježat. Sam si se zasro, sad ćeš sve to fino progucat...sve skupa...
Sutra sam cio dan na faksu. Popizdit ću. Mislim da ću morat nešto poduzet. Najbolje da se kaznim na neki način. Mora bit nešto totalno okrutno, što bi me tako boljelo da se ne bih sjetio mislit...na nju...

Da vidimo, koliko brutalan mogu bit?

...ovaj post pisan je u trenutku Maroonsovog napadaja melankolije, pa svi koji nisu raspoloženi ne moraju čitat. Razumjet ću...

Večeras slušam Gladys Knight, Brooka Bentona, Marvina Gayea, Raya Charlesa, Arethu Franklin...kazeta starih crnačkih zvijezda...lagano jazzie, blusie...baš za ovako vrijeme. Zakon.

Hvata me neka melankonija, nekako u svojoj intrapersonalnoj komunikaciji upadam u čudni, ustvari vrlo poznat osjećaj zatvorenosti u samog sebe. Nastojim što manje analizirati ljude i događaje. Naravno, uvijek ostane netko ili nešto od svega toga što vam trajno zaokuplja razmišljanje. I onda čujem:

"A rainy night in Georgia,
such a rainy night in Georgia
it seems like rainin all over the world,
I feel it's rainin all over the world..."

Fak, kako ovi crnci znaju bacit u bed...fakat su previše robovali. Stvore ti osjećaj da ti stvarno dođe da đezaš ili bluzaš, tj. plačeš s njima. Dok ih slušam, tako savršeno shvatim sve što mi se događa. I kao da prvi put razumijem samog sebe. Sva pitanja imaju odgovor. Trenutak nirvane.

Kad prođe sve to, kao da zaboravim sve. Opet bude po starom. Nastavljam biti zbunjen samim sobom i okolinom. I jednako lud. I ko zna što još...

Zato volim blues...

Keep on bloggin'!!!

Još jedan kišni dan u Gradu. Moram priznat da već(ili tek sad) počinje ova južina blago depresivno djelovat na mene. Još ako je tjeskobna okolina. Ajme majko... Blažena birokracija Dubrovačke Republike koja nije donosila važne odluke kad je južina. Baš bi i ja sto doma i ne radio ništa. Hebo Marmonta...

Inače(drama rječca), danas nema nastave na faksu, ali sam svejedno opalio do E05 na đabalesku net. Hebiga, treba prištedjet. Čekam baš račun od telefunkena ovih dana, nadam se cifri od oko 200 kunkasa. Budući sam smanjio korištenje. Iako onaj PDV uvijek nabije razliku, koliko god potrošiš.
Hebo Tekom...

Zapeo sam na nekim ključnim postavkama teorije zrakopraznog prostora. Neke stvari su mi još prilično nejasne, pa ih nikako ne uspijevam razradit. Sinoć sam čak bio spreman i odustat od teorije, ali bio bi to veliki nedostatak za znanost. Kako sam već ranije rekao, ne želim vam uskraćivat mogućnost saznavanja nekih životnih istina koje vas obično stignu u dvadesetpetoj. Ovako će neki imat čak i šest godina fore da se pripreme.
Hebo pripremu...

Keep on bloggin'!!!

Jutros me probudio SMS-poruka kolegice nutty sa zahtjevom da pođemo na kavu. Iako sam isprva pomislio:"Dovraga i beztraga!" i postavio si hamletovsko pitanje svakog studenta: "Da li da ustanem, ili da odustanem?", u poruci sam osjetio da je nutty u problemu, pa sam skočio na noge lagane i spotaknuo se o kabel od telefona. Krasan početak jednog prosječnog četvrtka. Telefon radi...
Nekako sam se uspio sabrat i skupit(iako ću poslijedice udesa osijećat još koji dan) i zaputio se u dnevni boravak(čitaj Skipper) na čašicu razgovora s nutty. I doista, osijećaj je bio ispravan. Iz razgovora sam shvatio da moram postavit rame za plakanje. S par riječi utjehe i optimizma nastojao sam joj podić moral. U to je stigla i kolegica oryx, koja je dodala par svojih pametnih, čime je naš zadatak "Utješi nutty" bio izvršen.
U trenutku pisanja ovog remek djela kolegice su na talijanskom.

Baš sam sreo kolegicu festinu koja danas slavi svoj zadnji tinejđerski ročkas. Herclihe glikvunš cum geburstag Festina! Kad će pijanka?

Inače(znam da nije radijska vijest, ali ova rječca mi je drama), pri kraju sam razvijanja teorije zrakopraznog prostora. Još se mislim oko nekih detalja. Naime, prva verzija je bila malo pregreza, dočim ova retuširana ima puno finije izraze. Hebeno je kad si sam akter neke teorije, ne možeš bit objektivan da ga hebeš. Nažalost, teorija nije baš komična kao neke prijašnje, ali je jednako poučna, što je u krajnju ruku i najbitnije. Iz ovog svega možete shvatit zašto mi toliko treba da je skujem. Strpljenja, moji neiskusni i nepoljubljeni blogeri, sve će te doznat na vrijeme(a neki već to znaju)...

Stavio sam na papir neke taktike za Đole United. Doduše, još ne znam mogu li se primjenit, budući ne znam ni konfiguraciju terena(parket ili beton) ni fizičku spremu Mikudovaca. Sve opcije su otvorene. Ako ništa, uvijek nam ostaje najmočnija taktika ikad smišljena - bunker.

Keep on bloggin'!!!

ŽENE I MUŠKARCI

Žene su tople, žene su meke
Žene su blijede, žene su snene
Žene su ukras prirode
Žene su ženstvene, žene su ženstvene

Žene su stvarnost, žene su bajke
Žene su zene, žene su majke
Žene su ukras prirode
Žene su ženstvene, žene su ženstvene

Muškarci su pravi muškarci

One ih mole, one ih mole
da ih vole, da ih vole
jer žene vole, vole žene-
- samo kad su zaljubljene

Žene žive u pjesmi, žene žive u braku
Žene uz goblene, ah žene, žene-sirene
Žene su inspiracija
Žene su ženstvene, žene su ženstvene

Muškarci su pravi muškarci
(ah ti muškarci)

umjesto da ih miluju,
da miluju milinu,
da ih grle, da ih svuku-
oni ih tuku i zaključevaju u kuhinju

One ih mole, one ih mole
da ih vole, da ih vole
jer žene vole, vole žene-
- samo kad su zaljubljene

Buldožer

Falio mi je blog ovih dana. Toliko sam misli htio sačuvati za povijest. Pola tog sam već zaboravio. Morat ću se počet povodit novinarskim navikama nošenja blokića i zapisivanja svega i svačega. Fakat, bilo bi zanimljivo tako zapisivat sve male dogodovštine, jer svaki dan ih je pun. Samo ih nekako ne primjećujemo toliko.
Poznato je da sam inače hvalisavac, pa zašto se ne bih i sad malo pohvalio. Naime, visokotiražni dubrovački mjesečnik "Du-revija" u svom 20. broju za ožujak 2006. donio je članak o najboljim dubrovačkim blogovima, a među pet izabranih bio sam i ja. Da ne duljim, evo vam izvadak iz teksta:

http://maroons.blog.hr
"MAROONS DIRTY MIND CLUB"
Maroons blog je najmlađi u ovom društvu.
Blog je pokrenuo polovicom kolovoza prošle godine kad je na portalu monitor.hr pročitao članak o sve većoj zanimaciji Hrvata za blog. Od prvog dana blogosfera ga je očarala svojom otvorenošću i jednostavnošću. "Blogosfera vam nudi mnogo više od čistog izražavanja mišljenja: možete naći posao, možete i ostati bez posla, možete naučiti kuhati, vrtlariti, kukičati. Mnoštvo je mogućnosti, i upravo je to ono najbitnije što blog može ponuditi. Obično pišem o stvarima koje me fasciniraju. Nekad su to događaji, nekad osobe"- kaže "maroons".
Ovaj student kako sam kaže voli rock, osamdesete, Clinta eastwooda i Winonu Ryder, vaterpolo, nogomet, šah i karate te svoju "dirty mind" filizofiju. Blog mu je efektno dizajniran, piše redovito, a za pohvalu je i arhiva postova što olakšava snalaženje i pronalaženje željenog posta i daje brzu sliku "o čemu on to".
"Prednost bloga prvi put je iskazana za vrijeme bombaškog napada na London prošle godine kada je najbrži izvor informacija bio upravo blog, jer su izravni učesnici drame slali SMS-om na svoje blogove slike tragedije" - kaže ovaj bloger na pitanje o prednostima bloga kao oblika novinarskog izražavanja.

Dakle, treba li trošiti riječi? Još jedan dokaz visoke vrijednosti mog bloga. Bit će mi ovo podstrek za daljnji rad i napredovanje na ponos mene i mojega ja.
Inače, ovaj vikend se puno toga u mom životu razriješilo. Mogu reć da sam se riješio nekih repova iz prošlosti, pa se sad lakše osijećam.

Mislim se u nekom slijedećem postu razvezati tzv. "teoriju zrakopraznog prostora", tj. situacije u kojoj čovjek ne zna na čemu je. To su inače situacije pune tjeskobe, dubokog promišljanja o svojim postupcima, oscilacije raspoloženja od euforije do depresije...vrlo mučno. Stoga zahtjeva malo ozbiljniji pristup temi. Nadam se da ću bit objektivan pri pisanju. Bit će teško...

Malonogometna ekipa "Đole United" prijavljena je na vrijeme. Kotizacija je uplaćena regularno, iako nismo dobili potvrdu. Na predavanjima je u tijeku humanitarna akcija za kupnju dresova "Dajmo da ne trče goli!", u koju su se uključili malobrojni kolege muškog roda, dočim su kolegice odlučile bojkotirat akciju iz neznamkojih razloga. Očito je želja za proučavanjem muških atletskih figura jača od razredne solidarnosti. Što se tiče stanja u momčadi, "Brzi" mi je prijavio ozljedu meniska, ali maže Deep reliefom pa će, kako mi je sam rekao, "stisnut zube". Moram naglasit da će idući trening biti izlučni trening za prvu postavu i dodjelu kapetanske trake(hebiga "Gricko", platio mi "Lep ko greh" da on bude keptn). Očekujem veći trud od "Bambija", jer je u nezavidnoj poziciji: mora izgurat "Cecu" iz konkurencije, što će bit vrlo teško, s obzirom na dosad prikazano. Naravno, u subotu u 9.30 pokraj terena očekujem stručni stožer u cijelosti. I dajte nađite te čirlidersice, moral nam je kritičan. Nemojte da moram cijelu prvu postavu vodit na kurve(hebiga, Bambi, potrudi se, pa možda i ti zaradiš što)...

Još nisam dobio "feedback" sa sjednice Stručnog vijeća u vezi sa zahtjevima koje sam podnio kao predstavnik 1. godine. Pretpostavljam da će zahtijevano primiti na znanje. U kuloarima sam čuo da se zahtijevi već riješavaju, ali dok ne vidim svojim očima...

Bio sam sinoć na vježbama iz glume u jednoj amaterskoj družini. Za predstavu "Ribarske svađe" Carla Goldonija fali im markantnih i naočitih muškaraca, pa su mi odmah dali da proučim ulogu najvećeg funcuta i ševca u predstavi, Šime Kacamarina(što bi se reklo morski kua). Zanimljivo kako su i prepoznali moj potencijal, hehe...

Eto, toliko zasad, idem gledat tekmu.

E, da...nestalo mi pun kua postova...tek moram skužit kako ih spasit..fak...

Keep on bloggin'!!!