"...Are you lost or incomplete?
Do you feel like a puzzle,
you can't find your missing piece?
Tell me how do you feel?
Well I feel like they're talking
in a language I don't speak
And they're talking it to me..."
Koja se hajka stvorila oko selektora Maroonsa danas nakon što je ekipa Đole Uniteda izgubila u prvom kolu Studentskog Kupa od ekipe Sve i svašta sa 2:13. Ne mislim se nimalo pravdat. Ne pada mi na pamet.
Dolazio sam na svaki trening iako nisam u ekipi, rekao sam im kako treba igrat, naučio sam ih osnovne taktičke cake. Nisu me slušali. Bolje reći, nisu mogli primjenit sve naučeno. Ali, znate kako se kaže. Ima ona "Danas svatko zna igrat nogač i svako svakog može dobit." Ali ovi su fakat bili prejaki. Dobili su nas na fintama na koe smo sami računali: trka, prizemna dodavanja, staložena igra bez puno pimplanja.
Odustanak Brzog u zadnji čas nije za komentar. Sramota. Tako neozbiljno shvaćena obaveza. Ma mirisalo je to meni na problem. Na kraju je profa čije smo ime okaljali rekao:"Bitno da se nitko nije ozljedio!" Valjda je tu mislio na Bambija.
Moram istaknut da sam od Milata puno više očekivao, s obzirom na pokazano u pripremnom razdoblju, dočim su Sufix iSkybleed fakat dali sve od sebe. Skidam kapu. Uzeli su na svoja pleća golmanske uloge. A to je bio težak zadatak, s obzirom na onakve kanonade danas.
Mislim da sad treba hladne glave proanalizirat stanje u ekipi, pa će se izvuć i suvisli zaključci koji ne spominju giljotine i vješanja za kua. Ne bih htio ostat bez potomstva.
Inače, još jedan faking utorak u duploj smjeni, 7 sati naukovanja, konačno odvaljen. Užas. Nadam se dobrome agencijsko, kod Brauta sam malo zeznio lead, a o tv izvješćivanju ne želim ni pričat. Mislim da sam napravio prilog za Retardiranu televiziju. Možda mi oni objave...
Polumrtav, u pidžami, sjedim pred kompom, piskaram ovaj blog, slušam Coldplay. Čudio sam se bratu Blazeu kako može stalno to slušat. A fakat su zarazni, onako melankonični, lagano zaljubljeno zvuče, melodije su drama. Za večer napornog dana, u kojem doživite progone i poniženja, idealna muzika. Kao nagrada.
Kao da čujem Martina kako mi kaže:"Odmori se, Maroons, zaslužio si..."(ili sam to negdje već čuo?!) i zasvira onako iz duše...za laku noć...i vama...
Keep on bloggin'!!!
|