Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Budući je Maroons potrošio malo (pre)više od planiranog za pretvorbu Kante u Animala, odlučio je današnji dan provesti na radnom mjestu koje je obavljao proteklo ljeto. Lijepo je kad neki posao ili zadatak obaviš tako da te ljudi poslije sami traže, da pitaju kad ćeš im opet doći i sl. Budući mi je opis radnog mjesta trajna radnja(analitički podaci, ankete, upitnici) ovaj posao se može obavljati kroz cijelu godinu, a ne samo u za taj vid posla specifičnom razdoblju, tzv. sezoni. Posao nije težak ni naporan, možda malo dosadan, ali tko sam ja da se žalim? Lova je dobra i sigurna, nema kašnjenja, što je danas vrlo bitan faktor.

Kako bi ostao vjeran novoustanovljenoj tradiciji spominjanja bar jednog događaja sa predavanja ovaj put nešto slično tome.
Naime (jao kako to veleumno zvuči, sad čovjek očekuje objašnjenje kvantne teorije)...već me je par ljudi s godine pitalo koji mi je naziv bloga, što me je moram priznati malo iznenadilo, jer mi se učinilo da nisam nikom s predavanja pustio tu informaciju, a ipak se pročulo...iako sam nekako rezerviran oko dijeljenja takvih informacija, ipak sam popustio...što da vam kažem, takvi događaji su najbolja hrana za nečiji ego, misliš da si postao netko i nešto...jao koja zabluda...nadam se da sam (još uvijek) daleko od takvog stanja...
...anyway, to znači da Maroons dobiva nove obožavatelj(ic)e, što mi laska ali i stavlja pred mene određeni zahtjev većeg truda i zalaganja(lof!!!, socijalističke spike uvijek dobro zvuče, živjeli Avdo Humo i Alija Sirotanović!!!). Dakle, službeno prelazim u rang trudbenika i nadam se prvim udarničkim značkicama...

Sinoć sam bio u U.M.O. Bolnici s ekipom, pisalo u programu "Rock-večer", pa pošli da vidimo i čujemo...
E sad, treba objasniti da se pojam rock-večeri može dosta slobodno i široko definirati, pa je tim putem krenuo i sinoćnji Dj Sinke, koji je (bar dok smo mi bili tamo) puštao depresivu i psihodeliju...ma mogu ja to slušat inače, al kad se čovjek nabrije na "rokenrol" a dočeka ga spuštajuća muzika, onda to nije baš tako dobro...
Radiohead, Nick Cave, Leonard Cohen, Pink Floyd, PJ Harvey, Faith No More, Pearl Jam...kad vam se zareda ovakav redoslijed dođe vam da dohvatite prvu stvar i razbijete si glavu. Pivska boca, pepeljara, bilo što, samo da napravi štetu... na sreću, mi smo navrijeme pobjegli, tako da ne znam što se dalje događalo...možda bude što u crnoj kronici, moram provjerit...čudo da smo se stigli napit...

Za kraj sam dužan objasniti naslov: naravno da se veže za ono o depresiji, dohvatiti prvu stvar, ovo je malo sofisticiranije...inače, to je jedan od dva grafita na zgradi u dijelu grada imena Čokolino. Uz ovaj grafit "Laki, donesi pištolj..." stajao je još i "Dupče Prdovski"...ima par godina da ih je netko izbrisao...koji kulturocid...