Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Mislim da bi bio red da se i ja javim jednim službenim priopćenjem, ipak me nije bilo za vikend. Ok, znam da se vi ne brinete za mene jer ste sigurni da ću se javit kad-tad, ali ipak...

Dakle, jučerašnji dan sam proveo u Međugorju(iz neba pa u rebra!). Čujte, još nisam sredio dojmove o cijelom tom putovanju. Samo bih htio reći kako to mjesto stvarno odiše jednim skladom i mirom. Kad čovjek vidi toliko ljudi na jednom mjestu, domaćih i stranih, zdravih i bolesnih, sa svih strana svijeta, kako mole skupa, ispunjaju svoje zavjete, doista se ne može ostati nijem. Najmanje što čovjeku dođe jest reći:"Wow!!!".

Nisam baš neki veliki vjernik (ne idem baš svaku nedjelju na misu, ispovjedim se i pričestim jednom godišnje),a možda bih malo više trebao poštivati popove(što ću ja kad mi svaki izgleda ko mafijaš!-Crkvu s veliko C poštivam, dakle kao zajednicu vjernika u globalu), ipak kao završeni Klasičar kod Isusovaca imam odlično znanje o svim tim vjerskim zavrzlamama, od povijesti Crkve(možda vam jednom ispričam priču o Papissi, jedinoj ženskoj papi), crkvenih dogmi, mariologije(e to je stvarno otajstvo, što se ono kaže,uff)...ipak, Međugorje me impresioniralo...
Međugorje je do ukazanja bilo samo zaselak, ali zaselak s ogromnom crkvom, što je u biti pravi fenomen, da je netko predosjetio takav događaj. Božja providnost. I guess...
Uglavnom, u Međugorju je bilo super, CD-ovi su po 3 eura.

Sad, nešto malo drukčije.
Potaknula me Leonidina pričica o susretu s bivšim.

Mene muči jedan drugi problem, kad ti se dogodi da za nekim izgubiš uši, ali dok se ti vrpoljiš i premišljaš kako i kad da uletiš, što da rečeš, odnosno da li te uopće ta osoba smatra privlačnim, dakle totalno sebi zakompliciraš jednu vrlo jednostavnu situaciju(ili nije?), ona sebi nađe nekog i ti automatski ispadaš iz igre...

E, sad...ti tu osobu sretneš u videoteci, renta neki filmić, malo se zapričate, gdje si-što radiš, ali tebe cijelo vrijeme nešto hebe u glavu: "Budalo, mogo si ti sad s njom gledat taj filmić...nespretnjakoviću...pa se ti misli i sljedeći put...-ali nisam ja ništa...-Tako je, nespretnjakoviću, ni nisi ništa!"

...a mala je tako dobra i podatna...i s njom stalno imam osjećaj kao da bi mogo bit njen, u smislu da je tako jednostavno s njom bit...to su ti faking ženski signali koje nas izlude do te mjere da stvarno mislimo da smo im super...a u mom slučaju se to gotovo uvijek dogodi...i onda spušim...

Ok, moram priznat još nešto...mnogo puta sam bio u pravu da ne valja petljati s nekim curama...na kraju, moje procjene su se pokazale točnima, niti sam ja bio zanimljiv njima, a nakon nekoliko doznatih informacija i moj interes je splasnuo...

Znam da se još nije iskristalizirala prava ideja ovog posta, ali imam pitanje koje možda pomogne:

Kako ostati cool, tj. ne podlijegati daljnjim krivim tumačenjima ženskih signala, u ovakvim situacijama, kad je to s obzirom da je sad zauzeta, to sve skupa još bolnije?

Uff, eto vidite što je Dirty Mind Club...koja zavrzlama...ali samo članovi ovog cijenjenog kluba mogu razriješiti ovaj problem...ili mi bar naznačiti glavne okosnice problema, kad je meni sve tako zamršeno, a ne mogu o tom puno razmišljat jer se rastužim, a to nije dobro, jer onda moram slušat Cohena, a to nije dobro...pliz help!