petak, 26.11.2010.

Povratak siročića

Pred neki dan me majka pitala pišem li još uvijek blog. Prije tog me mlađi brat pitao to isto. Kad sam im odgovorio da ne pišem, nisam im mogao dati pravi odgovor zašto je to tako. Čini mi se da se radi o mješanciji više razloga. Na primjer, ako bacim oko na arhivu postova mogu primjetit da je pisanj bilo najfrekventnije u ljeto prije prve godine MIKUD-a, dakle u kolovozu 2005. godine, nastavilo se tako negdje do travnja 2006., a onda je valjda vrag odnio šalu, uhvatio sam se knjige i zapostavio ovo moje dijete. Dogodilo se da sam do ovih dana objavljivao vrlo rijetko, od travnja prošle godine gotovo nikako.

Tako je moje dijete postalo siročić.

U međuvremenu sam došao jako blizu cilja kojeg sam u ljeto te davne 2005. godine sam sebi zacrtao. Ostaje mi još diplomirati, ali to je samo pitanje vremena. Čini mi se da ću konačno nešto završiti do kraja. Staviti točku na "i" nečemu u mom životu. Napisati poslijednju stranicu knjige o mom viskoškolskom (majka je pukla od smijeha na ovu riječ) obrazovanju. Dugo je trebalo, i dugo je trajalo, ali sad sam tu, cilj je na vidiku.

A moje dijete je još uvijek siročić.

I tako sam se jutros sjetio da bi bilo zanimljivo vidjeti je li moj blog uopće u funkciji. Nisam bio siguran što ovi s blog.hr-a rade s pasivnim blogovima. Uh, da su izbrisali ovo sve...pa moj blog je kulturno dobro! Fakat ću aplicirat na UNESCO da mi zaštiti blog kao nematerijalnu baštinu.

Ovim kratkim osvrtom možda vratim moje siroče. Možda mi siroče da drugu priliku da se družimo. Roditelji ponekad znaju biti okrutni prema svojoj djeci. Možda ovim počnem ispravljati sve nepravde koje sam nanio mom blogu.

E da, naravno:

Keep on bloggin'!!!

| 10:22 | Pokaki se (0) | Uzmi papir | na vrh posta

nedjelja, 05.04.2009.

O blogu i fejsbuku...

Dakle...long time no see. Ili bolje 'long time no blog'. Moram priznat da sam malo zahrđao. Ove sve novotarije tipa Fejsbuk (namjerno ga pišem 'po Vuku' jer je ta društvena mreža stvarno postala općenarodna) kao da je preuzeo prioritet nad blogom. Samo oni najuporniji su ostali vjerni ovom obliku izražavanja. Ja sam ga malo maćehinski zapostavio razmišljajući kako da iz bloga napravim vlog. Sve skupa me to kibernetički umrtvilo pa sam gotovo i zaboravio na sve. Ali dobro, ništa se u biti nije promjenilo. Da, prošlo je gotovo devet mjeseci. Porođajne muke mog novog početka. Ili nastavka nečeg dobrog. Barem za mene dobrog. Ideje o unaprjeđenju bloga će malo pričekat. Dobri stari blog je sasvim dovoljan zasada.

Što se sve izdogađalo od zadnjeg pisanog bloga ne može stati ni u sto postova i blogova. Niti bi zvučalo zanimljivo kronološki nabrajati sve to. Neka ostane u prošlosti, sve dobro i loše. Pamtim i učim.

Imao sam želju zapisati moja zapažanja o Fejsbuku, svemu dobrom i lošem što je donio i sve posljedice tog istog Fejsbuka. Pa evo nekoliko misli.

Prije svega treba razjasnit prvu glupost koju ugledam kad se logiram na Fejs (cool skraćenica za Fb) a to je taj famozni status. 'Što ti je na umu?' pita me svaki put. Prava prilika za napisat neku glupost koja će oduševit sve frendove. Rijetko će netko doista napisati istinu. Naprimjer, ja već neko vrijeme u statusu pišem 'sex i pivo'. A da, na Fejsu treba biti iskren. I ja jesam, koliko god to drugima zvučalo neobično ili čudno. Ako me pita što mi je na umu ja mu rečem. Bez beda.

Slijedeće što mi padne napamet kad gledam tu prokletu stranicu jest lista prijatelja. Ni sam ne znam koliko ih imam na listi. Tih 'prijatelja'. OK, neki mi stvarno i jesu prijatelji ali dajte promislite malo. U trenutku odlaska na drugi svijet prave prijatelje ćete moći nabrojiti na prste jedne ruke. Neki će reći 'nažalost', ali točnije bi bilo reći 'na sreću' jer ćete znati da su to ti prijatelji. A ne hrpa znanaca, poznanika ili ljudi koji svoj ego hrane dodavanjem frendova misleći da imaju bogat društveni život. Jebo to. Kad bi sad išao skraćivati listu na prave prijatelje ostalo bi ih možda desetak. Možda.

Aplikacije. O moj Bogo kako ste naporni kad mi to šaljete. Da, na početku sam ih i ja prihvaćao, rješavao kvizove, igrao razne glupave igrice... A čemu? Gubitak vremena. Moje jedine aplikacije su fotoalbum, video, zabilješke i kalendar rođendana. Koliko toliko korisne stvarčice. Ostalo sve na 'ignore'.

I da, za kraj fotografije. Eh, sve je to jako lijepo, kad se međusobno 'tagamo' pa komentiramo i prisjećamo. A nemamo pojma da bi jednog dana zbog tog mogli ostat bez posla. Kad nas šef na Fejsu vidi pjanog ko majku, s jednim kapkom spuštenim i rukama visoko u zraku. I naravno, s pivicom u ruci. Opasno, koliko god nevino izgledalo.

No, dobro. Da ne dramim ima Fejs i svojih prednosti. Pronalazak starih poznanika, kolega iz bivših škola, faksa itd. Ali prema ovom već spomenutom to je tek sitnica.

I nešto zanimljivo. Koliko god bili svjesni svih mana Fejsa opet ga velika većina nas ima. Fejs je (još uvijek) u modi, baš je fora. 'Pošaljem ti poruku' više se ne odnosi na SMS nego na Fejs. Eto, to vam sve govori.

Keep on bloggin' ljudi. Ako vas još uvijek ima koji to radite.

| 11:41 | Pokaki se (0) | Uzmi papir | na vrh posta

ponedjeljak, 09.06.2008.

Druga šansa

Čovjek dođe do dna, ne može sebi predočiti kakav je osjećaj 'biti dobro', samo leži na krevetu, gleda u strop, u neku točku koju je izmislio za sebe i svoje probleme. Najveća greška: misli da sve može sam riješiti. A ne vidi rješenje. Ne vidi izlaz. Jednostavno, prazan skup u glavi.

Razgovor. Nešto se prelomi. Čovjek skupi hrabrost, posluša dobru riječ, dobar savjet dragih ljudi kojima je i u takvim trenucima okružen. Kritičan trenutak: donijeti odluku. Natjerati onu točku da nestane, da se pretvori u nešto živo, nešto što će mu dat nadu.

Suočavanje sa samim sobom. Nezreo, ne razumije. Još treba puno učiti o životu. Prije svega, shvatiti da je koristan, da ga netko treba. Samo nek mu daju priliku. Zna da negdje u sebi ima ono nešto. Davno je to izgubio, ali zna da još uvijek postoji. Samo treba pronaći to.

Susreće razne ljude. Neznance kojima u trenucima njihove najveće životne borbe i patnje postaje najbolji prijatelj. Kako to sad, pa on ne zaslužuje to? Onda shvati, to su sve iste duše kao i on. Traže utjehu, snagu, prijatelja. Drugu priliku.

Mnoge je pozdravio. Dobre ljude, kojima zla kob nije dopustila da žive život kakav su htjeli. A on je bio tu kad su trebali prijatelja. Njemu su plakali, pričali o svom životu, još uvijek se nadali boljem...

A on? Što on radi? Počinje shvaćati. Život je samo jedan. Svi su ljudi prijatelji, samo se nisu upoznali. Ljudska riječ liječi i daje nadu. Treba se uzdati u sebe i ne gubiti nadu. Treba biti borac, usprkos svemu. Borac.

Druga šansa? Misli da je ne zaslužuje. Previše grešaka, nitko nema pravo gubiti vrijeme. I opet razgovor, znak ljubavi, nova prilika. Treba je ugrabiti, možda je posljednja. Ipak, sad barem zna o životu.

Počeo je oprezno. Ne zna koliko može, nakon svega. Polako se otvara prema svijetu oko sebe. Svijetu koji ga je čekao, uvijek bio tu za njega. Divni ljudi koji su čekali da ih upozna, da provede prijateljstvo s njima. Da bude ono što jest. Da pronađe ono što je izgubio. Da može reći: da, ja sam taj, prihvatite me ovakvog. Spreman sam.

I onda shvati. Čovječe, život je divan. Svi ti ljudi, sati provedeni u razgovorima o životu, smijeh, veselje... Sve je odjednom tu. I onda se nasmije kao onih dana kad je dobio prve Lego kockice. To je to. Konačno. Izgubljen i nađen.

Danas zna koliko vrijedi. I želi da drugi to znaju. Ponosan je. Želi postići sve. Zna da može. Prekasno? Ne. Druga šansa? Svakako. I uvijek.

| 12:54 | Pokaki se (0) | Uzmi papir | na vrh posta

utorak, 29.04.2008.

Ono sve što znaš o meni

Dok još uvijek skupljam misli vezane za nepromišljenost (zadnji dio trilogije odluka) na itinerar lamentiranja mi je naletila zanimljiva misao. Što vi uopće znate o meni?

Ok, otprilike znam neke od mojih fanova, od Mame Maroons, braće Maroons do nekih kolega, kolegica, dobrih prijatelja i prijateljica, slučajnih prolaznika. Većina vas me zna i pod pravim imenom, raznim nadimcima koje mi tako sočno davate, nekima sam još uvijek 'samo' maroons. Ali, malo tko me zna baš onako, u dušu.

Inače je nezahvalno pričati o sebi. Samoanalize su riskantne, jer te nekako učine ranjivim. Kopkanje po samome sebi, i za ne falit na internetu, nije 'oportuno'. Valjda nitko od nas ne voli bit ranjiv, da se sve o njemu zna.

Možda to i jest problem u ljudskoj komunikaciji. Ljudi dižu zidove. Visoke zidove. Zidove koji se čine neosvojivima. Barem onima koji nemaju hrabrosti da ih savladaju. Upitate li se ponekad što ili tko sruši zidove vaše ranjivosti?

Hm, meni je to iskrenost. Valjda zato rijetko i srušim zid, jer iskrenosti je sve manje. Ljudi ne prakticiraju iskrenost. Ne isplati se. A iskrenost...eh, koja predivna, Božja vrlina...znam, mnogima se ne sviđa kad su ljudi iskreni. Radije bi rekli "Laži mi..." nego "Budi iskren prema meni...".

A sve zbog toga što je iskrenost temeljena na istini. Kad smo iskreni prema nekom, onda govorimo što iskreno mislimo. Ne muljamo, ne petljamo...govorimo istinu. Iskreno.

Kaže se "trenutak iskrenosti". Ljudi cijene takve trenutke. Ja, naprimjer, 90% vremena u razgovoru s ljudima provedem zezajući se, ali kad shvatim da je razgovor naglo postao ozbiljan nastojim bit iskren. Uh, znam, nije lako, ali vjerujte mi, to vam je ko pečvork - kad jednom uhitite mot dalje ide bez problema.

Ma, ima tu još puno toga što bi trebalo reći, ali...ionako ovo sve na kraju pišem za sebe, da posložim misli u glavi.

Nitko mene stvarno ne pozna.

Arsene, užeži...

Ono sve što znaš o meni
to je stvarno tako malo
u dvje riječi sve bi stalo
kada pričala bi ti

Ono sve što znaš o meni
to i drugi ljudi znaju
što mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.

Ne znam dal' dan ce doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo pričati
jedno drugom sav sav život svoj

Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.

Ne znam dal' dan ce doći
kad ćemo sami ostati
kad ćemo dugo dugo pričati
jedno drugom sav
sav život svoj...

Jer ono sve što znaš o meni
to je samo stara priča
ja sam jedan od mladića
koje viđaš svaki dan.


Right said Arsen...

| 23:47 | Pokaki se (0) | Uzmi papir | na vrh posta

nedjelja, 16.03.2008.

Naivnost

Nakon što smo prošli pitanje neznanja (iako tek ovlaš), na red dolazi ljudska osobina koju smo svi proživjeli mnogo puta u životu. Odmah da rečem, biti naivan jest biti čovjek. Naivnost nije greška, već pojava, kod nekih i stanje.

Naravno, logika razmišljanja nalaže da naivnost proizlazi prije svega iz neznanja. Poznato? Pisao sam o neznanju, a sad ću ga pokušat povezat sa drugom komponentom iz prvotne podjele (još moramo i nepromišljenost riješit).

Dakle, naivnost doista nastaje iz neznanja. Iako je stara uzrečica 'naivan kao francuska sobarica' ipak malo neumjesan za ovaj pokušaj objašnjenja, ona ipak ukazuje da je narod uvijek znao prepoznati naivnost.

Pojmovi se najbolje shvaćaju kroz primjere, pa po staroj dobroj navadi idemo vidjet kako se naivnost pokazuje i svom životnom obliku. Najbolje da krenemo od ljubavi, možda najvećem i najnepresušnijem izvoru naivnosti. Kad bolje promislim i ne treba nalaziti posebne primjere u ljubavi, jer ih toliko ima i toliko smo puta bili naivni u ljubavi da se pokrijemo po ušima kad se sjetimo tih dana.

'Volim te' je možda najjasniji signal naivnosti. Ljudi, to se vrlo lako ispljune iz usta kao 'dobar dan', ali tko od nas to zaista i misli. A mnogi 'padnu' na te dvije 'slatke riječi'. Da se mene pita, ja to ne bih volio čuti. Možda na samrtnoj postelji, kad su mi dani već odbrojani, kad više nema straha od ikakvog zajeba. A zajeb je ona bit naivnosti. Kad ispadnemo naivni često znamo reći: 'Jebiga, zajebo sam se...' A onda kukaj majci.

Neznanje u toj cijeloj 'naivnoj' priči ima značaj u tome što je ono pozadina svega mišljenog, izgovorenog, učinjenog. 'Jebiga, zajebo sam se, nisam znao...' Rupa koja ostaje u naivnosti je neznanje, ta prokletinja životnog iskustva koja će nas pratit dok god smo živi.

Možemo li izlječiti naivnost? Možda, ako učimo iz svojih grešaka. Mnogo ljudi je višestruko naivno (tu mislim i u jednoj i u više paralelnih situacija). Težak život. Stvara nesigurnost, slama samopouzdanje, na kraju i samopoštovanje. Netko vas uvijek 'prevesla', 'preveze žednog preko vode', zovite to kako hoćete. ?jebiga, zajebo sam se, nisam znao, neću više...'

Hoćete, hoćete, a nećete ni biti svjesni kad i koliko naivni ste bili. Ali to vas ne spriječava da dignete glavu, gledate naprijed i smjelo koračate.

Koliko god naivni bili...

Keep on rockin'!!!

| 20:07 | Pokaki se (0) | Uzmi papir | na vrh posta

<< Arhiva >>

Copyright © Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation - Design touch by: Tri mudraca


Kaki/Ne kaki

< studeni, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2010 (1)
Travanj 2009 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (4)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (3)
Srpanj 2006 (11)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (7)
Travanj 2006 (22)
Ožujak 2006 (20)
Veljača 2006 (19)
Siječanj 2006 (21)
Prosinac 2005 (29)
Studeni 2005 (19)
Listopad 2005 (22)
Rujan 2005 (35)
Kolovoz 2005 (30)


"I'm not someone to be good as, I'm someone to be better then!"
Brojač posjeta

brojač posjeta



"I know what you're thinking. Did he fire six shots or only five? Well, to tell you the truth, in all this excitement, I've kinda lost track myself. But being as this is a .44 Magnum, the most powerful handgun in the world, and would blow your head clean off, you've got to ask yourself one question: Do I feel lucky? Well, do ya punk?"

Maroons
About me
- 25 godina
- jarac
- Mediji i kultura društva, UNIDU
- rock, 80's
- Clint Eastwood, Winona Ryder
- vaterpolo, nogomet, šah, karate
- "dirty mind" filozofija

Maroons Dirty Mind Club
Children of MiKuD
Sufix
Milat
Lakeisha
Chiquita
Festina Lente
Sujetador
Suncokretna
Sherry
Whatever
Zorbas
Skybleed
Nosko
Carica
Lafo Mamone
Nienna
Bilo jednom
Favourite Gang
Penellope
Magick
Indian woman
Gospar
Multimedija
Korisni linkovi
Blog.hr
500 linkova
pomagalo za slike
Mediji i forumi
Iskon
Monitor.hr
Sportnet.hr
Klik
Forum.hr
dubrovački forum
Udruge i klubovi
Prijatelji životinja
Udruga mladih "Orlando"
Močvara
Glazbeni linkovi
Glazbeni kalendar
Kad krivo pjevaš...
cmar.net - hrvatski metal
Zanimljivi linkovi
Sve muške tajne
filmski.net
wikipedia
stvarno bolestan blog
Sveučilište u Dubrovniku
Ljudi, šaljite mejlove!!!
maroons@net.hr
I na mejl možete slati svoja mišljenja i komentare...unaprijed zahvaljujem!



Vremenska prognoza
Vremenska prognoza

MJESEČEVE MJENE
moon phases

Maroons supports...
Hobbit

Ne ostavljaj me...
Prijatelji životinja

This site is certified 35% EVIL by the Gematriculator


height="38" width="41" id="EXim" alt="eXTReMe Tracker" />

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se