19

petak

listopad

2012

SPORA IGRA

Da li si ikada gledao djecu
na vrtuljku?
Ili slušao kako kiša
zapljuskuje zemlju ?

Da li si ikad pratio
leptirov kaotičan let?
Ili zurio u sunce
na zalasku?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Da li protrčis kroz svaki dan
kao da letiš?
Kad pitaš Kako si,
čujes li odgovor?

Kad se dan završi,
odlaziš li u krevet
sa sljedećih stotinu poslova
koji jure kroz tvoje misli?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Kažeš li nekad svom djetetu
uradit ćemo to sutra,
i u svojoj žurbi
ne primijetiš njegovu tugu ?

Da li si ikad izgubio kontakt
i dopustio da umre dobro prijateljstvo
samo zato što nisi imao vremena
ili nisi pozvao i rekao Hay?

Bolje uspori.
Ne pleši tako brzo.
Vrijeme je kratko.
Glazba neće trajati zauvijek.

Kad trčiš da stigneš negdje
propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka.
Kad brineš i trčiš kroz dan
isto je kao da si bacio neotvoren poklon.

Život nije trka.
Uspori.
Čuj glazbu.
Prije nego što se pjesma završi...


Ovu pjesmu napisala je tinejđerica bolesna od raka u posljednjoj fazi bolesti

16

utorak

listopad

2012

Srbija dala gol, a cijeli Maksimir pjeva 'O Bože pravde'

„Napucaj je, napucaj je Šimuniću, daleko, ako treba i sucu u glavu, briga te hoćeš dobit treći žuti karton. Bravo, bravo.“ – dere se radijski komentator – „Uf, još uvijek nismo otklonili opasnost, lopta je pala do Kolarova, lijevi bek Manchester Cityja gleda kome će uputiti loptu, nema slobodnih suigrača, naša reprezentacija sjajno igra zonski presing, ma što god to značilo, Kolarov se stoga odlučuje na dribling: tu je odmah do njega Vida, Kolarov ga prolazi s lakoćom, Vida se sapliće i pada, Kolarov prolazi, što li je samo Vidi, je li prije utakmice popio gajbu pive, bilo kako bilo, preuzima ga Radošević, zaista sjajno izgleda to preuzimanje hrvatske nogometne reprezentacije, ako slučajno Srbi prođu jednog našeg igrača, tu je odmah drugi, zaista sjajno to izgleda, Štimac je napravio odličan posao, itekako se to vidi na terenu...Radošević prati Kolarova, sigurno mu neće uteći, čak i ako mu pobjegne koji korak, Radošević će ga slijepiti sa zemljom, tu s lijeve strane našeg kaznenog prostora, jer svi znamo da Radošević mrzi sve što nije hrvatsko i bijelo, mrzi crnce, izjasnio se on o tome na Facebooku, a kako onda neće Srbe koje plaćaju muslimani iz Cityja, ali Kolarov mu ipak bježi, sad je već nadomak šesnaesterca, opasna je to situacija po naš gol, kako Radošević sa svega tri nastupa za amaterski Hajduk može igrati za reprezentaciju koja je godinama u Top 10 najboljih svjetskih momčadi, zašto li ga samo Štimac forsira...što će Kolarov, odlučuje se za dati brzu povratnu loptu za Đuričića, ali fenomenalno je prekida jedan od naših crnaca koje Radošević mrzi u virtualnom i realnom životu, koji je to, je li Eduardo ili Sammir, ipak je to Sammir, 'ko kaže da nije klasa za reprezentaciju, sjajno se uklopio u momčad, zaista sjajno kao da je oduvijek tu, opet je na djelu nevjerojatno preuzimanje igrača što je Štimac doveo do briljantnosti, ..., ali što je ovo Sammir kreće s loptom prema Pletikosi, kud ćeš Sammiru, pa nisi ti Nikola Nikić, dribla Sammir Pletikosu koji je spor kao vreća govana, bacio ga je u stranu, gol je prazan, Sammir petom zabija u vlastitu mrežu, majko moja, majko Božja, što je ovo, nije Vida samo pjan, pjan je i Sammir, zabio je autogol, i to kakav autogol, publika koja je ispunila maksimirske tribine do posljednjeg mjesta, skroz će poluditi, vjerojatno nas očekuju neredi, ako vam se za koju minutu isključim, vjerojatno spašavam živu glavu...“

Uto vrijeme na stadionu je zaista prava drama, ali ne ona koju je zazivao radijski komentator.

-Ka-kav lik – dere se Sjever maksimirskog stadiona.

-Ka-to-lik – odgovara Istok.

-Ka-kav lik – ponovo ključa Sjever.

-Ka-to-lik – odgovara mu Zapad.

Onda munjevitom akcijom dostojnom najbržih filmskih revolveraša, publika na Maksimiru sklanja kockice sa sebe ili se - točnije kvadratiće - i vadi orlove. Ima čak i jedan pravi orao koji su hrvatski navijači ukrali iz obližnjeg zoološkog vrta. Puštaju ga da se vine u zrak, već je raširio krila svom dužinom, a proljetna mu mjesečina poklanja sablasnu sjenu preko cijelog centra maksimirskog derutnog zdanja.

Uvijek vjerni deru se u jedan glas: Srbija, Srbija, Srbija, Srbija...

Pa onda cijeli stadion mijenja pjesmu od koje se ledi krv u žilama lavicama u istom onom Remetincu za životinje.

-Dones' Jovanoviću kruha i vinca, bit će mesa, klat ćemo izbornika Štimca!

Pa onda samo Sjever:

-Dones' Jovanoviću kruha i pića, bit će mesa, klat ćemo Mamića.

Pa onda samo Istok:

- Šorom, šorom hladom, ide Šuker za smradom.

Pa onda samo Zapad:

- Doć'u ja i moj frend, bit ćeš bivši brend.

Pa onda svi skupa dok orao kruži stadionom poput lešinara izgledajući toliko veliko kao da je spojio u jedno sve one orliće koje se Hrvati raširili na zastavama :

-Bože pravde, osudi ove smrade, ale aleee, ale, aleee, ale, alee, ale, aleee Srbijaaaaaaaaaaa.

Pa opet svi skupa:

-HNS pederi, nogomet ste sjebali, HNS pederi, nogomet ste sjebali!

Pa, opet, i opet, iznova & nanovo:

-Bježite mamićevci, bježite iz grada, stiže ekipa pijana. Bježite mamićevci dok postoji nada, jer ovdje igra Srbijaaaaaaaaaaaa. ale aleee ale alee.

Maksimir ključa od pjesme, bodri Srbe istom onom žestinom kojom su prije 6 godina na istom ovom mjestu salutirali 'Za dom spremni' tijekom Thompsonovog koncerta...
.................................
E da Hrvat tog 22. ožujka 2013. zatomi emocije prema Srbima bar na 90 minuta, tako bi to izgledalo.

Da Hrvat tog petka ožujka mjeseca sljedeće godine skine tu mržnju koju ionako kao teret bezveze nosi u sebi (a u suprotnosti je s Biblijom u koju se kune) poslao bi najnevjerojatniju poruku (bez ovih koljačkih upućenim Mamiću, Štimcu i Šukeru) u povijesti komunikacije, nevjerojatniju i od one Luke Bebića u svom legendarnom haikuu o zmiji i žabi.

Kad bi kojim nevjerojatnim slučajem, Hrvati u Maksimiru podržali Srbiju protiv Hrvatske - poslali bi ne jednu - nego pregršt poruka.

U povijest bi taj termin ušao kao hrvatska revolucija ili pivo revolucija, kako vam draže.

Poruka bi bila da je Hrvatima, građanima, kako god hoćete, pun kurac da Zdravko Mamić mrtav hladan uzme neprofitnu udrugu zvanu Dinamo i iz nje stvara ogroman profit ne plaćajući porez kao da je to njegova privatna prćija (za koju bi opet trebao plaćati porez), a ne nogometni klub koji se, među ostalim nebulozama, financira iz džepova Zagrepčana koji su ujedno i njegov vlasnik.

Poslali bi poruku da je Hrvatima pun kurac licemjera koji nemaju svoje ja, čiji su stavovi male glupe bebe za recimo ona amebe, koji jedan dan pričaju da su umalo ošamarili Mamića za ono 'Nisi i nećeš razbojniče', da bi sutra umjesto šamara, međusobno izmijenivali smajliće i govorili si 'Jesi i hoćeš, zavodniče'.

Navijanjem za mrske 'neprijatelje' protiv svoje vlastite domaje poslali bi poruku da nam se gadi da hrvatska nogometna reprezentacija bude nekakav (amsterdamski) izlog gdje Štimac i Mamić prostituiraju naše uvijek vjerno navijanje da bi sutra mogli što bolje unovčiti Radoševiće i Sammire kojima mjesto (za sada, a možda i nikada) još uvijek nije u kvadratnom dresu nego u klinici za odvikavanje od rasizma i alkoholizma.

Nadalje, poslali bi poruku ministru Jovanoviću da napokon očisti tu korumpiranu močvaru - gdje se penali za Dinamo sude kada se Beqiraj oklizne na mokre pločice u svlačionici - a ne da ga raznorazni močnici sprječavaju u tom naumu. Jer samo nešto radikalno (a navijanje za Srbiju u Maksimiru svakako jest) može nekom kriminalcu ovakvog tipa nategnut mamic(h)u u Slepičku. Ali to funkcionira ovako: Zdravko jedan dan nagovara igrače da glasaju za HDZ, a sutradan je prijatelj s cijelim SDP-om.

Skandiranjem Srbima Hrvati ne bi poslali samo poruku koja se tiče nogometnih komaraca. Poslali bi poruku svima koji sudjeluju u javnom životu Lijepše naše silovane da im je pun kurac nepotizma, korupcije, nabavljanja službenih limuzina s kožnim grijanim sjedalima preko njihove grbače... - poslali bi rekoh poruku, ali u isto vrijeme i utjerali strah u kosti svima onima koji se neodgovorno ponašaju prema našem novcu. Jer, ako je Hrvat kadar usred glavnog mu grada navijati za Srbiju, sutra će biti u stanju rušiti vlast masovnim prosvjedima (ili nekim drugim demokratskim sredstvima) koji su danas u Hrvata rjeđi od poštenog HDZ-ovca.

Upravo zbog nedostatka smisleni(ji)h prosvjeda, stadion je idealno mjesto za odašiljanje jakih političkih poruka. Prije neki dan Torcida i BBB tijekom derbija Dinama i Hajduka upravo su poslali jednu sličnu: skupa su skandirali protiv močvare u kojoj caruju Mamić, Štimac i Davor Šuker koji je na poziciju predsjednika HNS-a došao na manje demokratskiji način nego li je Otac svih Turkmena vladao Turkmenistanom.

Pjevanjem 'Boga pravde' usred Prijestolnice, Hrvati bi učinili najviše u približavanju Božje pravde, tu na Zemlju, u Hrvatsku.

Ali 'O Bože pravde' će izostati na Maksimiru, isto kao što je izostala Josipovićeva PravDa za sve (ima bit da hrvatska zemlja nije pogodno tlo za rast ni hrvatske, ni srpske, a bogami, ni Božje pravde) pa ćemo na pravicu ipak morati pričekati na onaj dan kada umremo od prekomjerne doze loših paseva Sammira.

Tek ćemo na onom svijetu - kada napokon prestanemo mrziti bilo koga ili što, pa čak i Srbe – dočekat pravdu i ostvarit maksimalni mir – da nas zaboli za Mamića, Štimca, sve te likove, jebiga tako je to, kad isto ne može biti ovdje, petak, 22. ožujka 2013, stadion Maksimir.

Ali tko nam je kriv?

Mi.

O Bože pravde.

14

nedjelja

listopad

2012

Šorom, šorom, hladom...

Krenuli mi navijači Hrvatske
šorom, šorom, hladom
ali na križanju Zvonimirove i Rusanove
okrenuli se za smradom

gledamo što li samo ovo smrdi
je li nam se ukakio koji frend
ma kakvi to kroz usta prdi
jedini hrvatski i svjetski brend

Pa kaže da smo mi huligani
odani drogi i piću
i da vičemo cigani
Šukeru, Štimcu, Mamiću

(a mi ćemo na to)

Oprostite Romi
uvrijedili vas svjesno ne bi
samo želimo Šukeru poručit
Brende odjebi

I to šorom, šorom hladom
po mogućnošću kradom

10

srijeda

listopad

2012

Ako

Ako stvarno duše biraju
kakav će život živjeti

onda

I choose not to choose life
I choose something else


04

četvrtak

listopad

2012

Vijesti 14 dana

Nesigurnost i nepovjerenje

Evo skoro će godinu dana otkad policijske automobile krasi slogan 'Sigurnost i povjerenje', ali ja nikako da se naviknem. Ne znam za vas, ali ja kad vidim policajca ili, ne daj Bože, policijsko vozilo, ne da ne osjećam sigurnost i povjerenje - već potpuno suprotno – nesigurnost i nepovjerenje. Bez obzira jesam li u prekršaju ili ne, u trenutku ugledanuća hrvatskog policajca, ja se sav stresen. Znam da iako sam nevin k'o beba da mi iskusni hrvatski punitelj proračuna preko svega par članaka i stavaka može probiti nevinost i naplatiti mi za taj čin. Ili nemaš prvu pomoć, ili nemaš drugu sajlu za vuču auta, ili već treću noć remetiš javni red i mir, jer vičeš dok gledaš Dnevnik 3 – uvijek te pripadnik sigurnosti i povjerenja može kazniti. A s druge strane, oni koji su popljačkali ovu državu slobodno šetaju osjećajući punu sigurnost i povjerenje u sustav koji ih neće izdati, jer ako ga izdaju, i on će izdat druge. A ima ih puno, puno...

Outlet Hrvatska

Igor Štimac i Zdravko Mamić napokon su se dogovorili sitnice oko štanda hrvatska nogometna reprezentacija. Poslušajmo što iskusni trgovci nude urbiju i orbiju: „Nahrlite bogati šeici, još samo malo pa nestalo, sniženja su i do 50% u outletu Hrvatska. Dođite, dođite, ponuda traje do isteka mandata Igora Štimca. Evo tu vam je u prvom izlogu mladi Radošević. Ne voli crnce, ali zato kao defenzivni zadnji vezni radi k'o crnac. A tu vam je odmah do njega, u drugom izlogu, upravo crnac kojeg Radošević mrzi, imena Sammir. Sjajna roba, dođite, nahrlite, jest da tu i tamo malo popije i provede se, ali zato ga možete imati za svega milijun i 999 999 eura. Popust traje do isteka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Kupite jeftino, prodate skupo, ajmo, ajmo, rasprodaja u tijeku, ako ne požurite i Sammir će biti sve pjaniniji i neupotrebljiviji. A u izlogu tri još je jedan pjančina – Domagoj Vida – njega dobijete za svega 900 999 eura. Možete ga koristiti u obrani kao desnog bočnog ili stopera, ali i u napadu kao udarača na svatove i mladoženju. Požurite, požurite, što ih prije kupite manje će popiti i mrziti crnce. Ajmo, ajmo, rasprodaja u tijeku, vidimo se na pazaru u Maksimiru kad budemo igrali protiv Srbije...“


O Hajduče, poginut ću za te, kao Ivo Sanader za Hrvate

Torcidi je gostovanje bivšeg premijera kod Aleksandra Stankovića pomoglo u sastavljanju nove pjesme za svoj voljeni klub. Ovako ide: O Hajduče, poginut ću za te, kao Ivo Sanader za Hrvate. Pitao Aco nekad najmoćnijeg čovjeka države da napokon objasni zašto je dao ostavku, a ovaj počeo govoriti da radi hrvatskog teritorija, neće on ni grumen zemlje dati Sloveniji (ali je zato mrtav hladan dao ZERP Europskoj Uniji). Naravno, svi smo mu povjerovali, isto kao što bi povjerovali bivšem crnogorskom premijeru Mili Đukanoviću da je otišao s toga mjesta, jer snijeg na Durmitoru nije izdržao do travnja: „Znate li vi što to znači“ – govori Milo na press konferenciji sazvanoj uoči njegove ostavke – „to znači da je globalno zatopljenje stvarno, jer je snijeg u travnju postao nestvaran. Ja kao premijer svih građana, ali i brda, odnosno planina Crne Gore snosim punu odgovornost za nemogućnost pravljenja Snješka Bijelića kod malih Žabljačana, i zbog toga odlazim. Nadam se da će moj zamjenik uspjeti riješiti ovaj problem bez korištenja topova za pravljenje snijega. Znamo da je mir u regionu ipak važniji i od globalnog zatopljenja. Moja dionica je gotova, zbogom!“


'A šta da radim', pjeva Fred

Probudio se jedno jutro Fred Matić, ministar branitelja iz rata koji se odratovao prije 20 godina, pogledao u ogledalo i kanio krenuti prema burzi. Onda se sjetio da je zaposlen, 'pa pobogu, ministar sam', i to ga je uzbudilo. Zagrizla ga savjest što ima posao, a ne radi ništa. Jedino što bi ministar branitelja mogao i trebao raditi je objaviti registar, ali interesi za neobjavljivanje su ipak jači od malog Matića. Pošto to ne može, posla nema. Grizla tako Matića savjest neko vrijeme – ono glupo je biti zaposlen pored tolikog broja nezaposlenih i radit štani – pa je odlučio skočiti s padobranom. Svi mediji popratili su njegov naporni radni dan. Što će Matić sljedeće odraditi u ministarskom mandatu? Plivati s krokodilima, otići na Neptun, pobijediti Putina u judu. Nije još odlučio, ali barem za razliku od prosječnog hrvatskog radnika, ima puno, puno više slobodnog vremena za razmišljanje. Mogao bi povesti i ministra Kotromanovića da i njemu ne bude dosadno.




Made in

Pangea poklanja putovanje u Kinu prvom koji nas nazove nakon što ugleda (i dokaže) neki proizvod koji na sebi nosi oznaku Made in negdje u Europi. To može biti Made in England, Made in Germany, Made in Italy, Made in France... samo da nije Iron Maiden. Šalu na stranu u vezi nagradne igre, ali zaista danas je lakše naći iglu u plastu sijena, nego ovu oznaku. Nekada su ovi potpisi bili gotovo na svakom proizvodu, a danas su rijeđi od pobjeda Hajduka. Proglašeni su endemima, postali su neka vrsta nacionalnog blaga pod strogom zaštitom UNESCO-a... Nažalost, njihovo daljnje istrijebljenje se ne kažnjava, iz čega proizlazi da je sredozemna medvjedica u puno poboljnijem položaju nego Made in Mediteran. Dokad???


Ništa u glazbi nije veće

Sjećate se tog legendarnog gostovanja Miša Kovača u emisiji Nedjeljom u 2. „Te 74. Godine Valdano je izjavio. Znaš Stankoviću tko je Valdano? Jesi čuo za Valdana? On je najbolje lijevo krilo argetinske nogometne reprezentacije. On je izjavio kada je igrao s Maradonom. Tek kad sam igrao s Maradonom shvatio sam razliku između srebra i zlata. Presley je na kraju koncerta otpjevo My Way. On je tenor bariton. A prije njega je pjevao My Way veliki pjevač – Frank Sinatra - ne neko lijevo bezvezno krilo – nego Frank Sinatra. Kad je on otpjevo taj My Way, onda se je pjesma Stankoviću spojila s nebom. Ništa iznad toga ne postoji: Ni Placido Domingo, ni neki Careras šta je bio u Puli, ni Mozart, ni Bethoveen. Kad Elvis otpjeva My Way ništa u glazbi nije veće!“ Ipak, dragi Mišo, postoji nešto veće, a to je koncert Radioheada. Mislim da nema čovjeka koji je prošlog tjedna bio u Udinama, a da nije rekao kako mu je spomenuti koncert najbolji u životu. Radiohead je sam vrh moderne kulture.


Kara Batić kladionicu

Francuski rukometaš Nikola Karabatić živi je dokaz da čovjek nikad ne može ima dovoljno novaca. Srednji vanjski Francuske ima godišnju plaću oko milijun eura, plus sva ostala primanja od reklama, osvojio je sve što se u rukometu može osvojiti, ali opet je kadar namjestiti utakmicu svog 'voljenog' kluba i kladiti se na nju. Ovdje uopće nije pitanje ovisnosti o kocki, jer se Karabatić kladio na sigurnu pobjedu, već ovisnosti o pohlepi. Uvijek više, uvijek još, još, još. Nema kraja sve dok ne dođe dundo rak, pa osoba tada shvati da nije novac najvažnija stvar na svijetu, da postoje puno bitnije i važnije stvari, pa se preobrati, pa dobije posljednju pomast. Tada tek shvati da život nije samo lova.

Sto problema

U razgovoru za CNN slavni trener nogometaša Real Madrida Jose Mourinho okrivio je svoju slavu za loš društveni život...
- Kada bih mogao biti trener, nogometni trener i kada bih trenutak kada napustim klub ili kada utakmica završi mogao isključiti svjetla i postati osoba koju nitko ne poznaje, to bih učinio. Jer mrzim svoj društveni život, mrzim ga. Mrzim što ne mogu biti normalan otac koji ide sa svojim sinom na nogometnu utakmicu i što ne mogu biti ondje s 20 drugih očeva i gledati utakmicu. Na nogometnoj sam utakmici djece između 10 i 12 godina i ljudi mi prilaze zbog fotografiranja, zbog autograma, ljudi mi prilaze kako bi me vrijeđali. Ljudi odlaze iza gola mog sina i vrijeđaju 12-godišnje dijete - rekao je Mourinho.
Kakav paradoks: cijeli svoj život Mourinho je želio biti pod svjetlima reflektora, želio je biti Special One. Kada se to napokon i ostvarilo, opet nije dobro. Uvijek neki jadi. Da kojim slučajem Mourinho poslije utakmice može biti normalan čovjek koji će otići na trening sa svojim sinom, opet ne bi valjalo. Pitao bi se zašto nije atraktivan medijima, zašto ga ne prate, ako je on istinski i pravi Special One. Fakat, sto problema.


Ima Zemlje za starce

Za 10 godina svijet će imati milijardu ljudi starijih od 60 godina, upozorava UN. Broj starijih osoba u svijetu raste brže nego ijedna druga dobna skupina, svaka deveta osoba u svijetu starija je od 60 godina. Eto kako će se svjetsko gospodarstvo oporaviti. Svi će biti doktori i medicinske sestre. Šalu na stranu, ako države budu htjele imati kakav takav održivi proračun, umjesto da liječe starce, morat će ih strijeljati. Preveliki su oni trošak za društvo kakvo smo trenutno. Em im isplaćuješ mirovinu, em ih moraš liječiti. Sve sami trošak.

Sisate dvojbe

Njemačka kompanija G-Spirit koja proizvodi alkoholna pića smislila je sjajan marketinški trik: izbacili su novu liniju votke, ruma i viskija koji će se prodavati po cijeni od 150 do 180 dolara, a skuplji će biti jer se pune preko sisa sisatih ljepotica. Marketinška ideja im je stvarno dobra, ali amo sada malo proanalizirati praksu. Alkohol, kažu, punit će bocu nakon što neko vrijeme odstoji na sisama. Pošto bivstvo sise nije ravno kao planet Zemlja u ranom Srednje vijeku, a pogotovo ne u Playboyevih zečica zaduženim za ovaj proizvodni proces, postoji velika mogućnost da puno alkohola prilikom proizvodnje ode u nepovrat. Nešto mi govori da se velika većina tih boca uopće neće puniti preko sisa. Mislim ono, kako znati kad kupite taj alkohol, je li on prošao preko sisa ljepotice ili oznojne ruke kineskog radnika. Sumnjam da će okus biti drugačiji. Kako reklamirati ako postoje nedoumice, kako istjerati pravdu?

Veljko Ostojić ni u zahodu nije gladan

Turska vojska napala je ciljeve u Siriji odgovarajući na minobacački napad u kojemu je ubijeno petero turskih civila. Tko kaže da u ovom sivilu nema sjajnih vijesti za Hrvatsku? Samo šteta za tajming, bilo bi bolje da je u proljeće, pred sezonu. Ako se, ne d'o Bog, ovakvi incidenti nastave, Hrvatska će i dogodine potući turistički rekord. Sve će biti puno turista, vjerojatno će se i kokošinjci uz obalu iznajmljivati za 50 eura noć. Ministar turizma, jedan od Ostojića, postat će tako najuspješniji ministar u povijesti hrvatskog ministriranja izvan crkve. A čovjek, doslovno ništa nije napravio. Rekli bi stari: tko je sretan, ni u zahodu nije gladan.





01

ponedjeljak

listopad

2012

Što smo naučili iz Sanaderova gostovanja kod Stankovića na Sinaju ili 10 Sanaderovih zapovijedi

1. Ja sam premijer Bog Vaš, iako ponekad griješim, ne mogu se sjetiti što.

2. Ne izusti imena sudskog vijeća uzalud.

3. Spomeni se da svetkuješ Luku Bebića, Jerka Rošina i Marija Zubovića.

4. Poštuj katoličku vjeru, dilaj slike golih teta da dobro ti bude na Zemlji.

5. Ne ubij Srbina, ubij Slovenca.

6. Ne sagriješi bludno u sobi za rušenje Sanadera.

7. Ne ukradi, a ako ukradeš, niječi da si ukrao.

8. Ne reci lažna svjedočanstva ako si zaštićeni svjedok.

9. Ne poželi Jadranku Kosor za premijerku države.

10. Ne poželi nikakve tuđe stvari, jer će ti Bajić namjestiti progon.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se