Vijesti 14 dana

Nesigurnost i nepovjerenje

Evo skoro će godinu dana otkad policijske automobile krasi slogan 'Sigurnost i povjerenje', ali ja nikako da se naviknem. Ne znam za vas, ali ja kad vidim policajca ili, ne daj Bože, policijsko vozilo, ne da ne osjećam sigurnost i povjerenje - već potpuno suprotno – nesigurnost i nepovjerenje. Bez obzira jesam li u prekršaju ili ne, u trenutku ugledanuća hrvatskog policajca, ja se sav stresen. Znam da iako sam nevin k'o beba da mi iskusni hrvatski punitelj proračuna preko svega par članaka i stavaka može probiti nevinost i naplatiti mi za taj čin. Ili nemaš prvu pomoć, ili nemaš drugu sajlu za vuču auta, ili već treću noć remetiš javni red i mir, jer vičeš dok gledaš Dnevnik 3 – uvijek te pripadnik sigurnosti i povjerenja može kazniti. A s druge strane, oni koji su popljačkali ovu državu slobodno šetaju osjećajući punu sigurnost i povjerenje u sustav koji ih neće izdati, jer ako ga izdaju, i on će izdat druge. A ima ih puno, puno...

Outlet Hrvatska

Igor Štimac i Zdravko Mamić napokon su se dogovorili sitnice oko štanda hrvatska nogometna reprezentacija. Poslušajmo što iskusni trgovci nude urbiju i orbiju: „Nahrlite bogati šeici, još samo malo pa nestalo, sniženja su i do 50% u outletu Hrvatska. Dođite, dođite, ponuda traje do isteka mandata Igora Štimca. Evo tu vam je u prvom izlogu mladi Radošević. Ne voli crnce, ali zato kao defenzivni zadnji vezni radi k'o crnac. A tu vam je odmah do njega, u drugom izlogu, upravo crnac kojeg Radošević mrzi, imena Sammir. Sjajna roba, dođite, nahrlite, jest da tu i tamo malo popije i provede se, ali zato ga možete imati za svega milijun i 999 999 eura. Popust traje do isteka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Kupite jeftino, prodate skupo, ajmo, ajmo, rasprodaja u tijeku, ako ne požurite i Sammir će biti sve pjaniniji i neupotrebljiviji. A u izlogu tri još je jedan pjančina – Domagoj Vida – njega dobijete za svega 900 999 eura. Možete ga koristiti u obrani kao desnog bočnog ili stopera, ali i u napadu kao udarača na svatove i mladoženju. Požurite, požurite, što ih prije kupite manje će popiti i mrziti crnce. Ajmo, ajmo, rasprodaja u tijeku, vidimo se na pazaru u Maksimiru kad budemo igrali protiv Srbije...“


O Hajduče, poginut ću za te, kao Ivo Sanader za Hrvate

Torcidi je gostovanje bivšeg premijera kod Aleksandra Stankovića pomoglo u sastavljanju nove pjesme za svoj voljeni klub. Ovako ide: O Hajduče, poginut ću za te, kao Ivo Sanader za Hrvate. Pitao Aco nekad najmoćnijeg čovjeka države da napokon objasni zašto je dao ostavku, a ovaj počeo govoriti da radi hrvatskog teritorija, neće on ni grumen zemlje dati Sloveniji (ali je zato mrtav hladan dao ZERP Europskoj Uniji). Naravno, svi smo mu povjerovali, isto kao što bi povjerovali bivšem crnogorskom premijeru Mili Đukanoviću da je otišao s toga mjesta, jer snijeg na Durmitoru nije izdržao do travnja: „Znate li vi što to znači“ – govori Milo na press konferenciji sazvanoj uoči njegove ostavke – „to znači da je globalno zatopljenje stvarno, jer je snijeg u travnju postao nestvaran. Ja kao premijer svih građana, ali i brda, odnosno planina Crne Gore snosim punu odgovornost za nemogućnost pravljenja Snješka Bijelića kod malih Žabljačana, i zbog toga odlazim. Nadam se da će moj zamjenik uspjeti riješiti ovaj problem bez korištenja topova za pravljenje snijega. Znamo da je mir u regionu ipak važniji i od globalnog zatopljenja. Moja dionica je gotova, zbogom!“


'A šta da radim', pjeva Fred

Probudio se jedno jutro Fred Matić, ministar branitelja iz rata koji se odratovao prije 20 godina, pogledao u ogledalo i kanio krenuti prema burzi. Onda se sjetio da je zaposlen, 'pa pobogu, ministar sam', i to ga je uzbudilo. Zagrizla ga savjest što ima posao, a ne radi ništa. Jedino što bi ministar branitelja mogao i trebao raditi je objaviti registar, ali interesi za neobjavljivanje su ipak jači od malog Matića. Pošto to ne može, posla nema. Grizla tako Matića savjest neko vrijeme – ono glupo je biti zaposlen pored tolikog broja nezaposlenih i radit štani – pa je odlučio skočiti s padobranom. Svi mediji popratili su njegov naporni radni dan. Što će Matić sljedeće odraditi u ministarskom mandatu? Plivati s krokodilima, otići na Neptun, pobijediti Putina u judu. Nije još odlučio, ali barem za razliku od prosječnog hrvatskog radnika, ima puno, puno više slobodnog vremena za razmišljanje. Mogao bi povesti i ministra Kotromanovića da i njemu ne bude dosadno.




Made in

Pangea poklanja putovanje u Kinu prvom koji nas nazove nakon što ugleda (i dokaže) neki proizvod koji na sebi nosi oznaku Made in negdje u Europi. To može biti Made in England, Made in Germany, Made in Italy, Made in France... samo da nije Iron Maiden. Šalu na stranu u vezi nagradne igre, ali zaista danas je lakše naći iglu u plastu sijena, nego ovu oznaku. Nekada su ovi potpisi bili gotovo na svakom proizvodu, a danas su rijeđi od pobjeda Hajduka. Proglašeni su endemima, postali su neka vrsta nacionalnog blaga pod strogom zaštitom UNESCO-a... Nažalost, njihovo daljnje istrijebljenje se ne kažnjava, iz čega proizlazi da je sredozemna medvjedica u puno poboljnijem položaju nego Made in Mediteran. Dokad???


Ništa u glazbi nije veće

Sjećate se tog legendarnog gostovanja Miša Kovača u emisiji Nedjeljom u 2. „Te 74. Godine Valdano je izjavio. Znaš Stankoviću tko je Valdano? Jesi čuo za Valdana? On je najbolje lijevo krilo argetinske nogometne reprezentacije. On je izjavio kada je igrao s Maradonom. Tek kad sam igrao s Maradonom shvatio sam razliku između srebra i zlata. Presley je na kraju koncerta otpjevo My Way. On je tenor bariton. A prije njega je pjevao My Way veliki pjevač – Frank Sinatra - ne neko lijevo bezvezno krilo – nego Frank Sinatra. Kad je on otpjevo taj My Way, onda se je pjesma Stankoviću spojila s nebom. Ništa iznad toga ne postoji: Ni Placido Domingo, ni neki Careras šta je bio u Puli, ni Mozart, ni Bethoveen. Kad Elvis otpjeva My Way ništa u glazbi nije veće!“ Ipak, dragi Mišo, postoji nešto veće, a to je koncert Radioheada. Mislim da nema čovjeka koji je prošlog tjedna bio u Udinama, a da nije rekao kako mu je spomenuti koncert najbolji u životu. Radiohead je sam vrh moderne kulture.


Kara Batić kladionicu

Francuski rukometaš Nikola Karabatić živi je dokaz da čovjek nikad ne može ima dovoljno novaca. Srednji vanjski Francuske ima godišnju plaću oko milijun eura, plus sva ostala primanja od reklama, osvojio je sve što se u rukometu može osvojiti, ali opet je kadar namjestiti utakmicu svog 'voljenog' kluba i kladiti se na nju. Ovdje uopće nije pitanje ovisnosti o kocki, jer se Karabatić kladio na sigurnu pobjedu, već ovisnosti o pohlepi. Uvijek više, uvijek još, još, još. Nema kraja sve dok ne dođe dundo rak, pa osoba tada shvati da nije novac najvažnija stvar na svijetu, da postoje puno bitnije i važnije stvari, pa se preobrati, pa dobije posljednju pomast. Tada tek shvati da život nije samo lova.

Sto problema

U razgovoru za CNN slavni trener nogometaša Real Madrida Jose Mourinho okrivio je svoju slavu za loš društveni život...
- Kada bih mogao biti trener, nogometni trener i kada bih trenutak kada napustim klub ili kada utakmica završi mogao isključiti svjetla i postati osoba koju nitko ne poznaje, to bih učinio. Jer mrzim svoj društveni život, mrzim ga. Mrzim što ne mogu biti normalan otac koji ide sa svojim sinom na nogometnu utakmicu i što ne mogu biti ondje s 20 drugih očeva i gledati utakmicu. Na nogometnoj sam utakmici djece između 10 i 12 godina i ljudi mi prilaze zbog fotografiranja, zbog autograma, ljudi mi prilaze kako bi me vrijeđali. Ljudi odlaze iza gola mog sina i vrijeđaju 12-godišnje dijete - rekao je Mourinho.
Kakav paradoks: cijeli svoj život Mourinho je želio biti pod svjetlima reflektora, želio je biti Special One. Kada se to napokon i ostvarilo, opet nije dobro. Uvijek neki jadi. Da kojim slučajem Mourinho poslije utakmice može biti normalan čovjek koji će otići na trening sa svojim sinom, opet ne bi valjalo. Pitao bi se zašto nije atraktivan medijima, zašto ga ne prate, ako je on istinski i pravi Special One. Fakat, sto problema.


Ima Zemlje za starce

Za 10 godina svijet će imati milijardu ljudi starijih od 60 godina, upozorava UN. Broj starijih osoba u svijetu raste brže nego ijedna druga dobna skupina, svaka deveta osoba u svijetu starija je od 60 godina. Eto kako će se svjetsko gospodarstvo oporaviti. Svi će biti doktori i medicinske sestre. Šalu na stranu, ako države budu htjele imati kakav takav održivi proračun, umjesto da liječe starce, morat će ih strijeljati. Preveliki su oni trošak za društvo kakvo smo trenutno. Em im isplaćuješ mirovinu, em ih moraš liječiti. Sve sami trošak.

Sisate dvojbe

Njemačka kompanija G-Spirit koja proizvodi alkoholna pića smislila je sjajan marketinški trik: izbacili su novu liniju votke, ruma i viskija koji će se prodavati po cijeni od 150 do 180 dolara, a skuplji će biti jer se pune preko sisa sisatih ljepotica. Marketinška ideja im je stvarno dobra, ali amo sada malo proanalizirati praksu. Alkohol, kažu, punit će bocu nakon što neko vrijeme odstoji na sisama. Pošto bivstvo sise nije ravno kao planet Zemlja u ranom Srednje vijeku, a pogotovo ne u Playboyevih zečica zaduženim za ovaj proizvodni proces, postoji velika mogućnost da puno alkohola prilikom proizvodnje ode u nepovrat. Nešto mi govori da se velika većina tih boca uopće neće puniti preko sisa. Mislim ono, kako znati kad kupite taj alkohol, je li on prošao preko sisa ljepotice ili oznojne ruke kineskog radnika. Sumnjam da će okus biti drugačiji. Kako reklamirati ako postoje nedoumice, kako istjerati pravdu?

Veljko Ostojić ni u zahodu nije gladan

Turska vojska napala je ciljeve u Siriji odgovarajući na minobacački napad u kojemu je ubijeno petero turskih civila. Tko kaže da u ovom sivilu nema sjajnih vijesti za Hrvatsku? Samo šteta za tajming, bilo bi bolje da je u proljeće, pred sezonu. Ako se, ne d'o Bog, ovakvi incidenti nastave, Hrvatska će i dogodine potući turistički rekord. Sve će biti puno turista, vjerojatno će se i kokošinjci uz obalu iznajmljivati za 50 eura noć. Ministar turizma, jedan od Ostojića, postat će tako najuspješniji ministar u povijesti hrvatskog ministriranja izvan crkve. A čovjek, doslovno ništa nije napravio. Rekli bi stari: tko je sretan, ni u zahodu nije gladan.