25

utorak

rujan

2012

EKONOMSKI RJEČNIK

Financijska kriza nas drma već četiri godine, a kraj joj nitko ne nazire. Kako bi lakše shvatili što je to uopće ekonomska kriza i zašto nas drma, eksluzivno vam donosimo ekonomski rječnik koji bi barem malo trebao razjasniti sve jade koji nas okružuju. Kako bi rekao jedan narkoman 'Krizo, krizo, rado bih te liz'o, umjesto da ti ližeš mene'. E pa da vidimo zašto nas kriza liže, a mi nju ne možemo.

AGENCIJA, KREDITNA - sustav gospodarenja otpadnim državama.

AKUMULACIJA - podrazumjeva u poduzeću nepotrošena novčana sredstva, za proširenje poslovne aktivnosti. U Hrvatskoj poslije akumulacije obvezno slijedi korupcija.

BAKIĆ, NENAD – ekonomist s posebnim potrebama.

BAZA PODATAKA - predstavlja skup datoteka podataka koje se koriste u procesu poslovanja. Kod hrvatskih menadžera, baza podataka je ustvari imenik mobitela. Ako ti treba unaprijediti poslovanje, zovneš u Ministarstvo kako bi ti olakšali uvoz, ako ti trebaju daljne investicije, zovneš nekog župana koji se ne izdaje za glupana, i kažeš što bi u prostornom planu trebalo prenamijeniti...

BDP – skraćenica raznih narodnih mudrosti. Legenda kazuje da je jedna od izrećica nastala u jednom kvartovskom kafiću gdje se gledao prijenos sjednice Vlade na kojoj se razgovaralo o daljnjem padu BDP-a. Jedan posjetitelj je pitao da je jasno njemu da pada taj BDP, ali što je on zaopravo? Na to mu je jedan govorio: Ništa bitno, to samo budalama država nešto popuje. Kontaš, Budalama Država Popuje, a pametni je uopće ne slušaju, nego piju u kafiću. Opušteni su, ne zamaraju se tim ... -Ok, onda, Buraz Daj Pivo.

BROKER – particip perfekta engleske riječi break što znači slomiti: break, broke, broker. Broker je znači osoba koja lomi burzu i to u pluskvamperfektu: Prije nego li je burza kolabirala, brokeri je bijahu malo po malo lomili napuhivanjem nekretninskog balona.

BURZA – zajednica ljudi koja gleda u brojke, nešto zapisuje i sumanuto vrišti. U hrvatskoj ekonomiji burza se još zove i školski sat matematike, a oni koji su se na njoj slomili i neupisali u viši razred zovu se brokeri.

CARINA – novčana vrijednost koja se naplačuje na robu ili usluge pri prijelazu državne granice na način koji najbolje odgovara Ivici Todoriću.

CILJEVI - u organizacijama označavaju buduće stanje u koje organizacija treba doći nakon određenog vremenskog perioda. Cilj se obično označava u formularima preko korištenja futura prvog ili futura drugog. Međutim, ciljevi hrvatske ekonomije se označavaju u perfektu, točnije u Drugom svjetskom ratu. Je li ponuda Židova i Srba bila adekvatna potražnji ustaša? Jesu li visoke dionice partizana zauvijek strijeljane nakon Orsule i Dakse? To su prava ekonomska pitanja koja muče hrvatske građane.

ČAČIĆ, RADIMIR – „Sada imamo državu, jedino moramo položiti vozačku dozvolu za tu državu" reče Milanović i na mjestu vozača zaposli Radimira Čačića.

ČEK – kod nas poprilično nepoznat i neupotrebljiv pojam koji označava pismeni nalog izdavaoca banci da naznačenoj osobi isplati određenu svotu sa njegovog računa. U hrvatskoj tržišnoj utakmici umjesto čeka, upotrebljava se koverta.

DIONICA - Idealan udio u vlasništvu kompanije izdavatelja. Dionice se općenito dijele na redovne i povlaštene, a povlaštene dionice se dijele Marini Matulović Dropulić.

DIONICE BEZ PRAVA GLASA - obično su to povlaštene dionice koje umjesto prava glasa predstavljaju instrument financiranja. Međutim, u Hrvatskoj su češće dionice s pravom glasa. Dionice s pravom glasa dodijeljuje vrhovni dioničar, a podjela se vrši preko projekta 'Mi vama povlaštene dionice HT-a, vi nama glas na izborima'. Doduše i ove dionice su danas u ekonomskoj krizi mnogo rijeđe nego u doba kralja Sanadera.

DILER - naziv za osobu ili tvrtku koja trguje/posluje vrijednosnim papirima u cilju stvaranja dobiti. Najpoznatiji hrvatski diler je Slavko Linić, a njegova najdraža ovisnica je hrvatska država. Uvijek od njega traži novu dozu.

DIREKTOR - osoba u poduzeću neodgovorna za (ruko)vođenje poslova koju na to mjesto postavlja poznanstvo s prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem.

DNEVNICA - novčani iznos saborskom zastupniku za službeno putovanje, iako uopće nije bitno je li i kako ta osoba putuje. Primjer Frano Matušić.

EKONOMSKA KRIZA – vremenski period od rođenja do smrti hrvatskog državljanina.

ELEKTRONIČKA POŠTA – prijenos poruka i podataka koje vode do mjesta direktora državnih poduzeća, ali i prema drugom smjeru – recimo - ostavci na mjestu ministrice. Dokaz da je Vlada Republike Hrvatske životinjska farma jer su neki jednakiji od drugih.

ETIKA – nema podataka.

FINANCIJE – stvar koja ne mora biti nužno tvoja da bi ti njome nešto kupio. Recimo grijana sjedala presvučena kožom kod službenih limuzina.

GOODWILL - označava nevidljivu vrijednost organizacije koja se procjenjuje na temelju njezinog ugleda i poslovanja na tržištu. U hrvatskom primjeru goodwill označava dobru volju Slavka Linića radi koje još uvijek nije uveo porez za dolazak na plažu, porez na UV zrake i porez na menstruaciju.

HRVAT(ICA) – prema teoriji uvaženog ekonomista Nenada Bakića osoba koja svako desetljeće žive sve bolje i bolje u odnosu na dekadu prije. Hrvat je, vođen tom logikom, sličan Jetiju ili Sasquatchu. Mnogi, poput Bakića, tvrde da postoje, ali nitko ih nikad nije vidio.

INFLACIJA - predstavlja rast cijena proizvoda i usluga. Inflacija se u Hrvatskoj pojavljuje kao navijač Liverpoola, jer nikad ne ide sama. S njenim povećanjem cijena proizvoda obično hoda i pad plaća odnosno zaposlenosti.

INVESTITOR - poduzetnik koji ulazi s kapitalom u gospodarske ili uslužne djelatnosti, a ponekad kao nepozvan ulazi i u talijansku jedrilicu.

JAVNI DUG HRVATSKE – najstarija matematička zagonetka za čije je otkrivanje predviđena nagrada od milijun dolara.

JAVNI RADOVI - označava izgradnju objekata od privatnog interesa.

JAVNO PRIVATNO PARTNERSTVO - oblik punjenja privatnih džepova javnim novcem.

JOINT VENTURE - označava zajedničke noćne pothvate Keruma i njegovih pajdaša.

K-PLUS – ekonomski naziv Republike Hrvatske.

KNJIGOVODSTVO - predstavlja evidenciju poslovnih događaja. U hrvatskim ugostiteljskim objektima evidencija poslovnih događaja vodi se isključivo preko knjige žalbe.

KAMATA – prema teoriji uvaženog ekonomista Nenada Bakića najveličanstveniji izum u povijesti čovječanstva. Struja Nikole Tesle i kotač nepoznatog izumitelja mrtav su kurac prema kamati. Bakić u svojoj knjizi Evolucija i postanak ljudske ekonomske vrste opisuje pronalazak kamate riječima: 'Samo je veliki čovjek, veći i od Isusa i Bude zajedno – jednom rječju čovječji tata mata – mogao biti pronalazač kamata.' Ne biste vjerovali, ali dio hrvatskih ekonomista oduševljeniji je kamatom čak i od Nenada Bakića. Ti ekonomisti sebe nazivaju kamatari, a kao prave tate mate, ako nema vraćanja duga, nude i uslugu lopate. Nakon što dužnike natjeraju na samoubojstvo, naravno.

KAMATNI METAK, KAMATNO PREMLAĆIVANJE, KAMATNA VOŽNJA U GEPEKU... – nažalost Bakić u svom epskom nauku ne spominje daljnju evoluciju kamate. No bez obrira na to, sigurno smo da je oduševljen kamatnim progresom. Želimo mu sve najbolje, pa da i sam okusi sve užitke ovog veličanstvenog izuma.


LEGALIZACIJA BESPRAVNIH OBJEKATA – dokaz kako je pošten čovjek budala. Dok su uokolo i naokolo svi dizali katove, okućnice, garaže i ostalo koje će sad po primamljivim cijenama legalizirati, on – budala državi povjerovala (BDP) – mislio da se treba graditi jedino i isključivo ako imaš uredne papire. Na kraju ostao beskućnik, ali ni to ga nije slomilo, pa nije on broker. Naslađuje se kao pravi optimist da svi oni koji su bespravno dizali i širili objekte imaju više kućanskih poslova nego prije, hahaha.

MARKETING - pojam koji označava ukupnu aktivnost prodavača prema kupcima. Nekad je ta ukupna aktivnost toliko rasprostranjena da se briše razlika između marketinga i stvarnog života, a taj se pojam onda zove 'S vama kroz život'.

MARŽA - je razlika između prodajne i nabavne cijene. Početna brojka s kojom se marža pojavljuje na hrvatskom turističkom tržištu iznosi četiri znamenke.

MEĐUNARODNI MONETARNI FOND – zločesta vještica koja služi za plašenje hrvatskih birača.

MJENICA - predstavlja vrijednosni papir izdavača mjenice, upravljen određenoj osobi i potpisan od izdavača da će određenoj osobi isplatiti određenu svotu novca na određeni datum. Kada ministar financija napiše mjenicu, odmah potom izmoli krunicu.

NORMA - učinak koji radnik mora ostvariti u jedinici vremena. Hrvatski državni službenik da bi ispunio dnevnu normu mora pročitati stotinjak portala, odvesti djecu u vrtić, otići u šoping, uplatiti kladionicu i popiti 24 kave od kojih se trese ostatak dana.

OČAJ – ekonomski termin koji spopadne državnog službenika kada jedanput godišnje mora nešto raditi. Tada mu napamet padne vic o Crnogorcu i Japancu na brodu koji tone. Japanac je uznemiren i pita Crnogorca Što da radimo, što da radimo?, a Crnogorac mu odgovara: 'Oca ti jebem japanskog, vi bi samo nešto radili.'
ORTAKLUK - odnos dviju ili više osoba koje učestvuju u poduzetništvu. U Hrvatskoj ortakluk najčešće broji pet osoba.

PELJEŠKI MOST – najviša ekonomska razina svijesti koju može spoznati dubrovački konzument meditacije. Kada svoj mozak dovode na tu razinu, može preko astralnih putovanja odlaziti diljem matične mu zemlje, a da ne prelazi granicu kroz Neum. Uporaba meditacije u Dubrovačko-neretvanskoj županiji tako je najjeftiniji način za uspostavu cjelovitog teritorija Lijepe Naše i upravo zato je najčišća ekonomska energija.

PDV – skraćenica od reakcije građana na vijest o povećanja poreza: 'Pederi državu vode'.

PODUZETNIČKI DUH – duh po kojem se izlazi iz recesije. Nikako ne brkati poduzetnički duh i Duha Svetog, napominje ekonomski analitičar Zoran Milanović.

POVJERENSTVO – mutirana institucija nepoznate namjene ponajviše slična tumorima jer često metastazira, a osniva se kada je neka katastrofa na vidiku. Uzmimo za primjer instituciju Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa. Kada se dogodi nekakav očigledan sukob interesa, primjerice ZAMP, povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa kreće s daljnjom mutacijom i metastazama. Pa se onda osnuje Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa interesnih sukoba, pa nadalje Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa oko osnivanja povjerenstva za sprječavanje sukoba interesnih sukoba, pa potom Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa oko osnivanja povjerenstva za sprječavanje sukoba interesnih sukoba jer je možda bolji naziv sukobljeni interesi koji potom prerastaju u Povjerenstvo sukobljenih interesa oko osnivanja Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa oko interesnih sukoba...

PROIZVODNJA – nema podataka.

PRORAČUN – pretila blagajna koja je pretila jer se ne hrani uravnoteženo. Umjesto da jede raznoliko, najčešće se hrani rashodima koje vade mast zaposlenim u privatnom sektoru. Kada se jako udeblja zbog neuravnotežene prehrane –odnosno neujednačenog unosa prihoda i rashoda - obvezno za vrijeme jeseni ide na dijetu čiji je ekonomski-nutricionistički naziv rebalans proračuna.

REBALANS PRORAČUNA – učinkovita dijeta čiji su autori kreditne agencije i Međunarodni monetarni fond. Za doručak se digne PDV, struja, voda, potom užina – privatitacija državnih tvrtki, zatim ručak – otkazi državnim službenicima, onda za međujelo koncesije autocesta i na kraju - za večeru - porez na imovinu. Deserti koji se u dijeti rebalans proračuna zovu prosvjedi najčešće se nastoje izbjegavati, iako autori naglašavaju kako nisu zabranjeni.

RECESIJA – opaka bolest koja napada državne organe. Liječi se na način da se Crkvi iz proračuna uplati oko 300 milijuna kuna. Pa onda biskupi kako bi se riješili virusa recesije organiziraju procesije.

REVIZIJA - pregled poslovanja poduzeća koju obavljaju tvrtke ovlaštene za reviziju. U pravilu i praksi se obavljaju za kurac.

RIZIK - u poduzetništvu predstavlja mogućnost donošenja pogrešne odluke i gubitka imovine. Poduzetnici nastoje rizik minimizirati i ukalkulirati ga u troškove poslovanja. Hrvatski poduzetnici toliko su minimalizirali rizik da se slobodno može reći kako su ga i iskorijenili. Naime, oni u nijedan posao ne ulaze ako nisu stoposto sigurni da će im se isplatiti. Tu stopostotnu sigurnost omogućavaju im ekonomska poznanstva s političarima. Rizika uopće nema. Ako imate zemljište na vrhu Velebita, a želite krenuti u ugostiteljske vode - ne brinite se oko nikakvog rizika - sigurni ste da će autocesta proći upravo preko vaše terase.

SOCIJALNI DIJALOG – komično-tragični scenski nastup iskrivljenog naziva jer to obično nije dijalog, nego monolog. Ribić i Sever nešto govore, ali ih nitko ne sluša.

STEČAJ – najčešći oblik poslovanja hrvatskih tvrtki. Bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski poznati je zagovaratelj ovakvog poslovanja. 'Dok ja držim tečaj, najbolje je raditi kroz stečaj', njegova je logika.

ŠEF(ICA) – potomak osobe ženskog roda koja ne prestaje štucati tijekom radnog vremena zbog prekomjernog granatiranja njezinih spolnih organa.

TENDER - označava pisani poziv za ponudu za natječaj. Na našim ekonomskim prostorima nestao još u doba kralja Tomislava.

TRŽIŠTE – predstavlja prostor gdje se susreću ponuda i potražnja. Najpoznatije hrvatsko tržište je Tedeschijeva vila na Hvaru gdje se susreću Emil i premijer Hrvatske Zoran Milanović.

TVRTKA - ime ili naziv pod kojim poduzetništvo posluje na hrvatskom tržištu iako u otprilike 70% slučajeva nema nijednog zaposlenog.

UGOVOR O RADU – označava ugovor o radnom odnosu u poduzeću koji se sklapa između poslodavca i posloprimca (zaposlenika). Ugovor može biti određen ili neodređen. U određenom ugovoru znaš do kojeg datuma radiš – ni dan više od toga – a u neodređenom ti nisu određena nikakva prava. Radiš kako ti kažu.

UVOZ - nabava robe u inozemstvu kako bi mi istu tu, ali našu robu, mogli bacati u kontejner, prolijevati po ulicama i odnositi u Caritas.

VALUTA - označava novčanu jedinicu neke zemlje. Postoje dvije valute: euro i robna razmjena.

VREDNOVANJE RADA - označava postupak procjene vrijednosti poslova na radnom mjestu. Svaka se procjena obavlja analitičkim metodama kojima se raščlanjuju radni zadaci na radnom mjestu. U hrvatskim državnim tvrtkama analitičke metode uvijek završavaju na milijunskim otpremninama.

ZATEZNA KAMATA - označava iznos kamate koja se dužniku naplaćuje u slučaju zakašnjenja plaćanja obveze. Zatezna kamata toliko zateže osobu da ova na kraju puca i psihički i doslovno.

ZEMLJIŠNE KNJIGE – prazni listovi slični radnim bilježnicama koje roditelji učenika kupuju na početku svake školske godine zahvaljujući veličanstvenom izumu banaka.

ZAVRŠNI RAČUN - konačni obračun na koncu godine između Dobrog (građanin), Lošeg (ovrha) i Zločestog (banka).

ZLATNI PADOBRANI – vidi vrednovanje rada.

ŽIVOTNI STANDARD - označava visinu zadovoljavanja materijalnih i kulturnih potreba stanovništva. Najčešće se standard mjeri trkeljanjima Nenada Bakića.



07

petak

rujan

2012

Petak

Juuuupiiiiiiiiiiii
danas je petak

još samo da je muda
i metak...

06

četvrtak

rujan

2012

Čile, nemoj brinuti, boluješ od neobičnosti, to se teško podnosi

Da mi je najbolja pička svijeta (ma što jedna, stotine) toga ponedjeljka 9. srpnja 2001. godine u četiri i kvarat popodne gola ušla u vidno polje pozivajući me u sobu da joj s jedne sise šmrčem koku, a s druge dopa, a sve to dok je jebem u šupak, a pička me zaziva da i nju ne zaboravim, ja je ne bih ni primijetio. Ne zato što su mi oči bile pune suza radosnica, ne zato što taj osjećaj jebanja najbolje pičke na najboljem speedballu (anglo naziv za miks koke i dopa) nije sjajan (naprotiv) – jer što mi u životu zapravo hoćemo osim proživljavanja ugodnih iskustava – već stoga što je moj mozak u tom trenutku iskusivao znatno intenzivniji i znatno sjajniji osjećaj od onog kada nadrogiran karaš 90-60-90.

Da – ja sam kao i vi svi poštovani čitatelji - u tom trenutku postao pobjednik Wimbledona. Iako kasnije, ako ukucate u gugl Marole – pobjednik Wimbledona 2001., nećete dobiti taj podatak, već onaj da ga je osvojio Goran Ivanišević, moj je mozak u tom trenutku bio kadar pod prijetnjom vatrenog oružja sa stopostotnom sigurnošću reći – Da, ja sam ga osvojio.

No, nije samo Maroletovog mozak osvojio Wimbledon te 2001. Osvojio ga je i Matov i Perov i Lukov i Krešimirov, osvojio ga je mozak svih Hrvata, ali i ne samo Hrvata, već i Amerikanaca, Engleza, Rusa, Arapa, Kineza, talibana i pokojeg Srbina. Svima nama osvajačima prvog Wimbledona u novom mileniju (nijedan grand slam ni prije ni poslije Wimbledona 2001. nije osvojio nitko više doli jedan tenisač) mada smo različitih boja kože, religije i seksualnih opredjeljenja, jedno je zajedničko. Svi smo igrali s Goranom. Svi smo drhtali kao Goranova lijeva ruka dok smo promašivali prvo jednu dvostruku servis grešku, pa potom i drugu i to na championship loptu. A kad nam je napokon treći servis na tu ukletu meč loptu jedva jedvice pronašao pravi put, a povratna loptica Raftera se zakoprcala u mreži, svi smo plačući popadali sa fotelja po centralnom terenu Wimbledona, osvrtali se oko svoje osi i tražili da nas netko uštipne i uvjeri da je ovo java, a ne san.

Goran je bio magnet, sve je privlačio. Mnogi su se pitali zašto je to tako, kako je moguće da Englezi nakon što Goran izbaci Henmana u polufinalu, samo nekoliko dana poslije navijaju za njegovog krvnika. Jedan od odgovora dao je i Boris Dežulović:

-Da vam objasnim zašto je savršeno logično da se svijet u kojemu velike korporacije odlučuju što ćemo jesti za ručak i koje će nam boje očiju biti djeca, svijet u kojemu nam frižideri sami kupuju namirnice i u kojemu umjesto knjiga čitamo elektronsku poštu i uputstva za upotrebu, svijet u kojemu sa senzorima u gaćama za "899 U$ only" jebemo virtualnu Pamelu Anderson, svijet u kojemu nismo više sigurni da li Julia Roberts zaista postoji ili je poput Spielbergovih dinosaurusa nastala u računalima special-effects studija, elektronski svijet u kojemu se više i ne ubijamo oči u oči već satelitski navođenim projektilima, u kojemu beskrupulozni producenti određuju kraj filma, u kojemu pijemo barique-vina s ekstraktom hrasta i jedemo krastavce s genima štakora, svijet u kojemu pobjeđuju industrijski roboti poput Michaela Schumachera ili Petea Samprasa i koji više vjeruje stroju što označava "aut" nego vlastitim očima - da vam objasnim zašto je savršeno logično da se takav svijet identificirao s čovjekom od krvi i mesa, čovjekom koji ima emocije i koji ih pokazuje, koji razbija rekete i jebe mater sucima, koji voli i mrzi, koji plače i koji se boji, koji će uzdrmati same temelje cijele jedne izvitoperene politički korektne civilizacije kada izjavi da se bojao one "debele, ružne žene s velikim naočalama" koja mu je svaki put sudila aut i da onaj sudac koji mu je dosudio foot-fault "s onom frizurom izgleda ka' peder".

Da skratim, svi smo mi osvojili Wimbledon jer je Goran prije svega bio običan čovjek s kojim smo se lako identificirali i kroz njega igrali. Običan čovjek, kao ja ili vi ili Goran, je sretan kada ga ide, a tužan kada ga ne ide. Svejedno je li u životu ili na sportskom terenu. Naravno da kada nas ide, kao po nekom nepisanom pravilu, ide nas do kraja, a kada ne ide, osjećamo se kao da kopamo još dublje iako smo na samom dnu. Rekli bi stari: nevolja nikad ne ide sama.

Sve sam vam ovo ispričao – neke sam sigurno i upeglao – da bi vam ukazao na još jednog mušketira bijelog sporta s kojim možda ne igramo kao što smo igrali s Goranom, ali nas njegov tenis - ako nas je Goran onda, samo se sjetimo, dovodio do ruba ludila - dovodi u samo srce šizofrenije. Naravno riječ je o Marinu Čiliću.

Prije par dana završio turnir u Marseilleu i pitao novinar pobjednika Robina Soderlinga kako je okrenuo finale protiv Marina Čilića u svoju korist, kada je gubio jedan-nula u setovima i kada je Marin u drugom nevjerojatno servirao i konstatno prijetio Soderlingu igrajući tenis sa nekog drugog svijeta dok je protivnik nervozno lomio rekete po terenu, a Šveđanin mu iskreno odgovorio:

-Zaista, ne znam!

I stvarno je bilo tako. Čilić je iz potpuno nepoznatog razloga prestao igrati i od toga trenutka Soderling je ne znajaći ni sam kako osvojio turnir. Nije ovo, međutim ništa čudno. Svakom se sportašu ili momčadi dogodi neki blackout kada iz potpuno nepoznatih razloga jednostavno kopne.

Čudno je međutim, da u svakom, ama baš svakom meču Marin Čilić ima taj trenutak. Može voditi dva nula u setovima i pet nula u trećem, a već u sljedećem trenutku protivnik ga je stigao. Ja kad god gledam ovog Međugorca i kada mu se to dogodi, mislim da se ozlijedio ili krivo stao, što li već, i ostatak meča čekam kad će pobogu Čilić predati ili barem zazvati fiziterapeuta, a on to nikako ne čini, pa se pitam što li se događa na terenu i je li moguće da čovjek koji kontrolira meč i izluđuje protivnika odjednom – umre. Goranu se to nikad nije događalo, kada bi nekoga razbijao, ali baš razbijao (ne dobijao), razbio bi ga do kraja.

A najčudnije je međutim da Čilića to ni najmanje ne tangira. On može voditi dva nula u setovima i pet nula u trećem pa da protivnik dobije taj set sa sedam pet, pa onda i četvrti sa šest nula i da vodi u petom pet nula, a Čilić će tada početi igrati kao da se ništa nije dogodilo - ispočetka - kao da je odjedanput ozdravio i kao da ga je posjetio neki nevidljivi fiziterapeut, dok smo mi gledali reklamne poruke, i kutijom za prvu pomoć izbrisao sve njegove nevolje i probleme.

Goran je, sjetimo se, devedestčetvrte igrao finale Wimbledona protiv Samprasa i u prva je dva seta izgubio u tajbrejku, iako je propustio podosta prilika za osvajanje barem jednog. A onda je pukao, i u trećem je samo nabijao lopticu. Šest nula za Samprasa.

Da je Čilić igrao to finale, ja vam garantiram da bi Samprasa dobio taj treći set. A možda i meč. S Čilićem se nikad ne zna, a s Goranom se barem donekle znalo (kada bi gubio). Pitali bi tada Samprasa što se dogodilo, a on bi jednostavno rekao: Zaista, ne znam!

Za Čilića vjerojatno nikada nećemo navijati onako kao što smo to radili kada je Goran bio u pitanju. Goran je bio običan čovjek, a Marin je neobičan. Po njegovu ponašanju prije bi se dalo zaključiti da uopće nije čovjek, nego recimo zlatna ribica, koja ima pamćenje od, kako tvrde znanstvenici, nekoliko minuta. Pa zaboravlja i dobre, ali i loše stvari, pa mu meč stalno kreće ispočetka. Ali tako je i meni kao gledatelju. S Goranom sam se tijekom meča tu i tamo znao odmoriti, ono kada bi u istom gemu opalio četiri asa, dok s Marinom odmora nema. Običan čovjek, kao ja ili vi ili Goran, ima razne faze: radi, sretan je, tužan, nervira se, ali i odmara.

Zlatna ribica, s druge strane, nema odmora.Ona naime, stalno pliva, a kada je gledate, i vi s njom. Samo što malo duže pamtite od nje. Valjda će i ona jednog dana osvojiti nešto poput Gorana što ćemo svi duuugoooo, duuuugoooo pamtiti.



04

utorak

rujan

2012

Lučko đubre

Prestani kukat kučko
zašto ti smeta kolona
na naplatnim kućicama Lučko

Koja si ti samo glupa kučka
ako nema kolone kontaš
nema ni ručka

Jel' ti znaš da nam ne može pomoć' ni'ko
ni investicije, ni Olimpijada, ni maskota Vučko
ni'ko, samo kolona na naplatnim kućicama Lučko

Ako nema turista, jasno
nema ni gužve na platnoj postaji Lučko
ni'ko nema para, osim pojedino đubre mućko

Zato da bi ne'ko večeru smućko
može mu pomoć' jedino i samo
ogromna kolona na naplatnim kućicama Lučko

Razumiješ il' ti to treba nacrtat, kučko?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se