Red i palice uvijek idu skupa, prisluškivanje i grobnice ne

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko djeluje kao molto opasan čovjek. Nema s njim ispričaš mu vic, pa će se on nasmijat. Ozbiljan je kao normalni čovjek koji se po prvi, naravno i posljednji put, susreće s asteroidom poviše njegove glave koji je samo tik do uništenja planete Zemlje. Za njega svjedoci kažu da se u životu nasmijao samo jedanput: onomad kada je uspio prisluškivati 24 tisuće 328 telefona odjedanput. Zaposlenici koji su svjedočili tom upečatljivom događaju prepričavaju kako je to bilo: kladili se Karamarko i njegov zamjenik Jebodarko u mjesto ravnatelja soe, poe, boe, uskoka, poskoka, kako li se već zove ta tajna služba tajnija i od masonske inicijacije, da će Tomo uspjeti isprisluškivati odjedanput – rekli smo već tu brojku pa da je ne ponavljamo jer je oveća – i ne samo to, već i prepričat s barem dvotrećinskom točnošću podatke koje je čuo. Dali su si međusobno ruke, pa je presjekli zig-zag, a ostalo je povijest.
Nikad nitko prije, a bogme ni poslije Karamarka nije uspio isprisluškivati toliki broj razmjene informacija u tako kratkom vremenu, čak ni najveći stručnjaci za njemačku Enigmu. Kako bismo dokučili svu tu genijalnost i ozbiljnost koja isijava iz predsjednika Hrvatske dezinformacijske zajednice, odlučili smo popričati s jedinom osobom koja takvu ličnost može voljeti. To je naravno njegova rođena majka.

Gospođo majko, jeste li vi zaista jedina osoba koja može voljeti Tomislava Karamarka?

Pa sine moj, kako da ti kažem? To je moje dijete i volim ga, odnosno voljela sam ga, ali opet malo mi sve to kako da kažem. Toliko sam mu toga dala, sve što sam imala, iako nije bilo toga puno, a on meni u četrdeset godina telefonskih razgovora nije rekao da me voli. Kada se čujemo, ne govori ništa, samo prisluškuje. Umara to, brate.

Pa voli li on vas?

Ma kakvi, što vam je. Ne da me ne voli, nego me mrzi. Razlog? Pa rodila sam ga na Dan mladosti. Ubio bi me da može. Ustvari može me ubiti, nitko njemu to ne brani, on sam je zakon, nema ništa i nikoga poviše njega, pa mi zaista nije jasno zašto me već nije smaknuo. Više sam mu puta rekla: sine, ako se budeš tako ponašao, možda ti se to i vrati.

Kako to mislite?

Pa recimo da umre 4. svibnja. A za njim neće zavijati sirene u tri popodne.

Vratimo se njegovim najranijim počecima. Kakav je bio u maternici?

Isti k'o i sad. Miran, tih i povučen. Djeca se znaju prevrtati, šaketati majku iz stomaka, a on – ništa. Kao da je u debelo crijevo propao. Rekoh već, bio je miran, tih i povučen. Ali i tad je prisluškivao. Znate što mi je jednom prilikom rekao kada je naučio govoriti: zašto te tata prislanjao uza zid govoreći 'Karam li napokon kao djed Marko'. Zamislite već je tad prisluškivao seks između mene i njegovog oca, a nije se ni rodio.

Vratimo se na trenutak djedu Marku. Je li to neka obiteljska legenda?

Jest, ali ne bih o tome. Mogu samo reći da smo po djedu Marku koji je karao tako kako je karao dobili prezime Karamarko.

Pa kako je karao, dajte nam recite, vrlo je važno za našu priču?

Ajde dobro, reći ću vam. Djed Marko, pokoj mu duši, jedini je u selu unazad nekoliko stoljeća, bar što se zna, bolovao od impotencije. Nikad nitko do njegove pojave nije čuo za tu bolest. Znate o kojoj je tu bolesti riječ?

Znam, znam, kako ne znam. I mene nekad strefi vrus, čak češće otkako je vaš sin u politici.

E pa nije mu se dizao i to je bila velika priča u selu, neki su čak govorili da nam bog tako šalje poruke preko (njegova) kurca, oprostite na izrazu. Očajan je bio djed Marko, što će jadan gdje će, nije tad bilo one tabletice, kako se zove,Vragje, Vražje, a znate kako je u selu kada je netko očajan, ode se popu. Pop Jozo se čudom čudio tim Viagrinim, pardon vražjim djelima. Rekao jednoj časni:' Marku se ne diže, a meni se na tebe ne spušta, a ne smijem. Gdje je tu Božja pravda?' No pop Jozo bio u selu jedini učeni čovjek, znao čitati, pa rek'o djedu Marku da je on o toj impotenciji negdje čitao i da ima za to lijeka. Đavolje je to djelo, pa mu tako i treba pristupiti. Suočiti se sa smrću, baš mu je tako rekao.

Pojasnite, molim vas!

Pa, evo da skratim. Pop Jozo mu je rekao da ako mu se već po prirodi kurac ne diže, vjerojatno će mu se dizati u grobnici. Neka proba jebat preko grobnica, ili još bolje u njoj.

I što je bilo?

Ma, drama. Dizao mu se neprestano, ustvari bolje rečeno, nije mu se uopće spuštao. Izjebo je cijelo selo, cijeli narod na grobnicama, ali što je jednoj napravio to se i dan danas prepričava u selu.

Što?

Bila je to jedna predivna mlada dama, čini mi se da se zvala Josipa Boljkovac. Polegao ju je djed Marko na grobnicu i udrio po njoj. Gledali su svjedoci kako Boljkovicu kara Marko preko, u i oko grobnica, a to je bilo toliko dobro da svjedoci kažu kako je pička proplakala nakon što je djed Marko svršio svoje izlaganje o važnosti izlaska kostura iz ormara.

?

U prijevodu pederluk, shvaćate. Pederi izlaze iz ormara kao kosturi, a samo pravi muškarci jebu narod preko grobnica.

Ništa mi sad nije jasno, ali nema veze... Dobro, dobro gospođo majko, umara ova priča pomalo. Amo se mi vratiti Tomu i ostaviti djeda Marka u masovnoj grobnici Karamarkovih. S kakvim se igračkama igrao mali Tomo?

Najviše kauboja i Indijanaca, tad vam je to bilo moderno. Samo nekako je on to malo krivo shvatio. Indijanci su u njegovim scenarijima živjeli u gradu i bili su građani, iako Indijanci znate i sami..., a kauboji su bili ljudi sa sela, lokalni šerifi koji bi se nekako dočepali saborske fotelje.

Hoćete reći da je mali Tomo u svoje igre o kaubojima i Indijancima ubacivao i parlamentarne spike? Kako pobogu kad je kao dijete živio u Jugoslaviji? Tamo nije bilo demokracije i tih njenih nuspojava.

Imali smo kabelsku, pa je za vrijeme igre prisluškivao CNN i BBC. Eto odakle mu sabor i parlamenti. Spojio je on u tu svoju igru Indijance građane i po cijele dane i noći govorio da ih treba ubiti na prosvjedima jer da koja korist od njih. Samo spriječavaju progres. Ja mu govorila da je pomiješao lončiće. Da nisu krivi Indijanci, nego kauboji. Oni su uljezi u toj priči. Nije mu slušao, a tako je sve i do dana današnjeg.

Znači volio je medije kada je prisluškivao CNN i BBC?

Ma kakvi. Za novinare je uvijek govorio da kome oni jamu kopaju, da će u nju sami upasti.

Opet smo na grobnicama.

Da, ljubav prema grobnicama naslijedio je logično od djeda Marka.

Za kraj, recite mi jesu li Karamrkovi radišni ljudi. Za Toma se stalno govori da puno radi, a kad ne radi da prisluškuje.

Ma mi smo vam prave lijenčine, doduše ne ja jer sam djevojački Peratović. Da je Tomo radišan, mnogi bi završili u jami. Od Sanadera pa nadalje.

Je li prisluškivao i Sanadera?

Jest, kada je ovaj kupovao grobnicu na Mirogoju. Skupa su sjebali neke ljude, opet preko grobnica. Cijelo njegov život stane u tri riječi: nerad, prisluškivanje i grobnice. Rekla sam mu sto puta: 'Sine Tomo, promijeni napokon tu ploču. Grobnice i nerad možda idu skupa, ali nikako ne i prisluškivanje'. A to će mu se dogoditi kada umre. Džaba što će mu posljednja želja biti da ga se pokopa s mobitelom. Nema tamo (dimnih) signala. Indijanci građani će na kraju ipak pobijediti.

Hvala gospođo majko. Ostanite zdravi i offline...