28

utorak

veljača

2012

Svijet 14 dana

EU parlamentarni vrtić

Zastupnica Europskog parlamenta Licia Ronzulli poznata je po tome što stalno dovodi 18-mjesečnu kćer na zasjedanje. No nije to od jučer. Već kao vrlo mala, Ronzulli juniorka bila je neizostavan inventar EU parlamenta. Sada napokon znamo zašto su institucije EU tako neučinkovite u rješavanju ekonomskih problema. Mala plakanjem dekocentrira zastupnike, a nakon što mater izvadi sisu i umiri je, ona izvadi igračku koja svira piju, piju, ciju, tup i tako tisuću puta zaredom piju, ciju, piju, tup, znate kako djeca ponavljaju radnje – pa se EU zastupnici nikako ne mogu koncentrirati na raspravu. Ostaje nepoznato zašto Talijanka sa izdašnom zastupničkom plaćom ne plaća dadilje. Nemojte mi samo reći da se na ovaj način majka i kćer zbližavaju. Pogotovo prilikom izglasavanja grčkog pitanja.


Nema džabe, ni u kineske babe

Kineski radnici su počeli zahtijevati veće plaće i bolje uvjete rada, a naoružani su strogim državnim zakonima o radu, pa je tako narasla i cijena proizvoda 'made in China'. Ben Schwall, američki konzultant koji je poslovao tijekom vala ekspanzije kineske ekonomije, kaže da se situacija okrenula. "Kada sam prvi put došao u Kinu, ispred tvornice bi čekalo dvjestotinjak ljudi koji su pokušavali ući. Ljudi bi pitali: možete li mom rođaku pronaći posao? Sada toga više nema, dapače, sada ja pitam: Imate li vi rođaka koji bi mi mogao pomoći?", ispričao je Schwall.


Prljavi Harry Potter

Otac Gabriele Amorth, iako ima 86 godina, još uvijek obavlja nekoliko egzorcizama na dan. A kako i neće biti zaposlen kada iskusni istjerivač đavola smatra da se sotona krije u vježbanju joge i čitanju Harryja Pottera. Jest da Prljavi Harry nije štivo koje bih ja dao svom djetetu, ali čini se da Gabriele ipak malo pretjeruje. Možete samo zamisliti kako jadni rimski jogini vježbaju. Duboko dišući stapaju se s prirodom, misli i tijelo im postaju lagani dok uranjaju u spokoj, a onda se odnekud ukaže službeni vatikanski egzorcist i počne se derate: Iš, Sotono, iš. Kad je već tako radišan ja bih ga uputio i na stadion Olimpico gdje su nogometaši Rome već prosuli dobar dio kućnih bodova. Kako to drugačije objasniti nego vražjom rabotom?


Što cigareta treba da učini kada se ostavi upaljena?

Udruga za zaštitu potrošača u Bugarskoj uspjela je u naumu zabrane prodaje cigareta marke Goldfield, jer se one, zamislite, ne gase kada ih se ostavi upaljene. Valjda ove naše iz TDR-a kada ih ostavite upaljene skuhaju ručak. Stvarno što bi cigareta trebala učiniti kada se ostavi upaljena? Bilo kako bilo, ovo može biti dobra misao vodilja TDR-u da se obračuna s Goldfieldom u Hrvatskoj – opasan joj je to takmac – em je znatno jeftiniji, em znatno bolji od cigareta TDR-a. Imaju oni već jako puno iskustva u monopolizaciji tržišta.


Kolesterol feat. Bijelo Dugme – A i ti me iznevjeri

Farmacuetske tvrtke vrše pritisak na liječničku struku, pa je tako kolesterol koji je prošle godine bio u granicama normale, ove postao nenormalan. Samo je pitanje dana kada će liječnici uz disanje kisika davati pilulu obloženu filmom kako bi se sve potencijalno opasne čestice iz zraka eliminirale i ostao samo čisti iskonski kisik koji je Zemlju opasavao prije nekoliko milijuna godina kada nije bilo kineskih tvornica. Evo priče rekli bi na Novoj TV (sad i na HTV-u) nakon što je onaj reporeter s mjesta događaja sve već ispričao.
Ti nisi ti više
I što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
Kolaju mi teške u tijelu masnoće
Samo farmaceut pita kako mi je
Godine prolaze
Bolesti mi dolaze
Ne mirišu mi hamburgeri
A i kolesterol me iznevjeri


Pošto dug? Sedam otoka

Kod nas postoje prijepori oko prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke. Kako bi tek ljudi reagirali da umjesto njih, na prodaju ide Hvar? E upravo se to događa Grčkoj. Oni prodavaju sve (otoke, plaže, kulturna dobra...) osim Akropole koju planiraju dati u najam. Ni Talijani nisu daleko. Oni prodavaju plaže, a Španjolci su izvijesili cijenu za madridski metro. Grci su ipak znatno veći srećkovići od svojih sumediteranaca i čini se da bi prodajom prirodnog blaga lakše mogli namuknuti sredtva za dugove. Majka priroda im je dala tisuće i tisuće otoka (puta toliko i toliko milijuna) dok Španjolci i Talijani nisu bili široke Božje ruke. Malo Sardinije, Sicilije, Beleara, Kanara i priča gotova. Hrvati nisu ni svjesni koji se potencijal krije u našim otocima što se tiče vraćanja duga. Korčula bi mogla pokriti sve poljoprivredne dugove, Brač sve braniteljske, a Pag sve dugove nagomilane nesmiljenom potrošnjom državnih dužnosnika od paške janjetine pa do paškog sira.


Dobar, loš, Gadafi

Godinu dana nakon libijske revolucije stanje je gore nego ikada. Doslovno se ne zna ni tko puca, ni tko puni municiju. Naoružane bande lutaju Libijom, institucija naravno nema, kao ni policije, javne uprave, pravosuđa. Zaista teško će se nešto skoro promijeniti. Osim ako se zorom odnekud ne pojavi Clint Eastwood i ujaše na vrancu u Tripoli. Nitko ne zna odakle je došao, tko je on i kako se zove. Međutim Clinta to ne smeta. Žvače duhan, pa potom čikne psa, a onda bum, bum, bang, bang i pravda je zadovoljena. Odlazi on zatim u suton, libijska prašina se diže pod topotom njegova konja, cvate proizvodnja, institucije rade svoj posao. Nažalost, Clint je prestar da bi pisao ove scenarije.


Isinbajeva srušila svjetski rekord

Evo jedna lijepa vijest u ovo depresivno vrijeme (i povijesno i klimatološko, jer je zima zaista dojadila). Jelena Isinbajeva srušila je svjetski dvoranski rekord u skoku s motkom. On sada iznosi 5 metara i 1 centimetar. Zgodnu Ruskinju posljednjih godina svi otpisuju, ali evo, kako vidimo, vratila se na najbolji mogući način. Stoga sam u njenu čast, skladao pjesdmicu:
Ponoć je zimska
A ja bih da je podne ljetno
Ali pošto nije
Ubijam se votkom
I razmišljam o guzi Jelene Isinbajeve
Dok skače s motkom




Izvor: tiskano izdanje Objektiva, piše: Maro Marušić

27

ponedjeljak

veljača

2012

Hrvatska 14 dana

Međustope za blitvu

Milanović je više puta izjavio kako povećanje PDV-a neću ugroziti one siromašnije, jer će se u isto vrijeme uvesti međustope na neke proizvode koje su nužno potrebne građanima primjerice (industrijska) dječja hrana. Strašno će im pomoći ta međustopa. Danas recimo bočica blitve za djecu veličine nokta dođe 6, 7 kuna. Ako vam je dijete malo krupnije, to mu dođe za zagrijavanje. S druge strane kilo blitve u sezoni dođe isto toliko, a od te mjere može se napraviti dvadeset doza jednakima onima iz bočice. Ali tu nema međustope. Može li onda Milanović objasniti kako će ovo pomoći građanima?


Kosor i Bandić najpopularniji hrvatski političari

Ivo Josipović proslavio je dvije godine mandata. Osim toga, svaki mjesec proslavljava činjenicu da je najpopularniji političar u zemlji, bez obzira na gafove poput ACTA-e ili ZAMP-a. I njegov prethodnik Stipe Mesić godinama je bio najpopularniji političar. Zašto su hrvatski predsjednici ujedno i najpopularniji političati? Vrlo jednostavno – njihova fikus funkcija sastoji se isključivo od kritiziranja što hoće reći da su oni ustvari nekakva poluoporba. Ne odlučuju o ničemu što znači da nemaju nikakvu odgovornost, pogotovo za ovakvo stanje u državi kakvo je sada. Da su kojim slučajem hrvatski predsjednici postali Jadranka Kosor ili Milan Bandić vjerojatno bi i oni bili najpopularniji hrvatski političari. Kakav apsurd.


Nebo je Hrvatu psihološka granica

Psihološka granica cijene litre benzina od 10 kuna dobrano je probijena. Probijena je i psihološka granica PDV-a od 23%, a najveća psihološka granica koja je probijena je 100 tisuća ljudi koji su ostali bez posla. I što se dogodilo nakon što su sve te psihološke granice isprebijane? Apsolutno ništa, nijedan prosvjed, nijedan prosvjednik. Tko li je je samo ograničio tu psihološku granicu? Tko god bio da bio, nema pojma o hrvatskoj psihologiji. Hrvat može trpiti i patiti stoga čini se da je njemu jedina prava psihološka granica samo – nebo.


53 diplomirana nesposobnjakovića

Prošle je godine Zagrebački holding bio angažirao 50 zagrebačkih odvjetnika i odvjetničkih ureda (Degen, Vončina, Škare-Ožbolt, čak i ministar Miljenić...), koje je platio 9,250.400 kuna. A to sve pored činjenice da Holding ima zaposleno 53 diplomirana pravnika. 2009. trošak za vanjske odvjetnike bio je još veći - 15 milijuna kuna. Nakon ovoga, šta reći, koju posluku porati – kako bi rekla ona zvijezda YouTubea (http://www.youtube.com/watch?v=VswOzlW1LGM).


Sadržajan život

Nevenka Bečić je izjavila kako se ona nikad ne bi mijenjala sa Angelinom Jolie, „jer je njen život sadržajniji!“. Ima zaista pravo prva splitska skvo. Ona, naime živi u nekakvom paralelnom svemiru kamo zaista nije lako doći trijezan, a narkomani koji to konstantno pokušavaju, obično umru prije iskrcavanja na Nevenkin mozak. Svakome bi život bio sadržajniji da misli kako ne treba izlaziti nigdje kad pada snijeg i kako gradski proračun služi kao nekakva banka za financiranje privatnih interesa.


Dodatna vrijednost

Posljednjih godinu dana sve se više čuju kritike kako kulturu potpuno treba prestati financirati iz državnog proračuna i prepustiti je tržištu. Najčešće kritike upućene kulturi su da ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost. Valjda se pri tom misli na proizvodnju koja je potrebna tržištu i lako se proda. Okrenemo li stvari naglavačke, kao Luko Paljetak miševe i mačke, doći ćemo do zaključka da je ta dodatna vrijednost upravo takva – dodatna – tojest da nam za život uopće ne treba. Recimo tvrtka Apple stvara tu dodatnu vrijednost. Bismo li normalno živjeli da nema svih tih iStvari? Naravno da bi – možda čak i s dodatnom vrijednošću. Ne bi nam zvonio mobitel po cijele dane, ne bi bili dostupni 24 sata, ne bi se nervirali kada je internet spor, a zasigurno bi se našlo dodatnog vremena da uživamo u filmu, kazalištu, knjizi i mišu koji se naglavačke koprca u naletu mačke.


Stop borbi protiv korupcije

Kukuriku koalicija, čini se, da je skroz zaboravila borbu protiv korupcije. Otkako su zasjeli na čelo države, nijedna osoba nije uhićena. A kandidata je napretek, pogotovo iz bivše vlasti. Netko će reći, pa nije na političari da hvataju kriminalce, tu je Bajić. A, molim vas, kako on radi, nego po političkim naputcima, kako bi rekao Oko sokolovo Mateo Beusan. Zato molimo pijetle da uzmu malo novine u posljednjih godinu, dvije dana, vide tko je što i kako radio te krenu s uhićenjima. Ili to ipak neće moći – ima tu sumnjivaca koji pripadaju i HNS-u. A osim toga, ušli smo i u EU, pa borba protiv korupcije više nije potrebna.


Broj 1

U Hrvatskoj se dogodila arheološka senzacija: pronađeni su natpisi koji upućuju da je najstarija hrvatska kraljica bila dotična Domaslava koja je živjela u 10. stoljeću. Jao ovih ludih arheologa čime se bave. Kopaju neke njive, umjesto da odu do ureda Vladimira Šeksa. Taj je čovjek proživio cjelokupnu hrvatsku povijest, a da je ostao politički neokrznut. A kako stvari stoje, još će nastaviti. Možda bi arheolozi otrkrili da Šeks nije samo krojio hrvatsku, već i svjetsku povijest, jer zaista izgleda kao da je on tu odvajkada, možda čak i od Velikog praska. Saznali bi oni tako da je Šeks napisao ustav za carstvo Aleksandra Velikog, pa ga potom spremio u aleksandrijsku biblioteku gdje je nažalost izgorio. Nije se Šeks previše uzbuđivao. Uzeo je novi komad papirusa, pa napisao ustav za rimsko carstvo, franačko, tursko, napoleonsko, austrougarsko, rusko, a na kraju i hrvatsko – doduše ne carstvo, već feudalnu monarhiju hrvatskih tajkuna. Sve je on to preživio – i Gaja Julija Cazara i Sulejmana Veličanstvenog i Karla Velikog i istu takvu Katarinu i Napoleona Malog (rastom) i Habsburgovce i Tuđmana, Pašalića, Granića, Sanadera, Polančeca, Rončevića, Bebića, Hebranga – sve ih je on preživio, rekoh, i samog bi Isusa da ga ovaj nije zeznuo, pa uskrsnuo. Eto kakav bi imamo živući arheološki spomeni, a stručnjaci se bave nekom tamo Domaslavom koja je propala samo zato jer nije bilo Šeksa da piše ustav za Gornji i Donji dom. Tad je on bio zauzet uspostavom Svetog Rimskog carstva, točnije pisao je ustav Otonu Prvom.


Liga 1

Kreće proljetni dio Hrvatske nogometne lige. U međuvremenu je to prestala biti Liga 16, jer Karlovac, Šibenik i Varaždin nisu zatvorili financijsku konstrukciju, pa je ostalo njih sretnih 13. Dugo su trajali prijepori koliko HNL mora brojati klubova. Neki su bili za 12, Štimac za 48, a moja malenkost bi sada predložila novi sustav. To bi bila Liga 1. U njoj bi samo nastupao Mamić na press konferencijama. Ionako se u zadnjih 147 godina otkako je Hajduk zadnji put bio prvak zna tko je najbolji i to već nakon dva kola. Ovako se samo komplicira situacija. Recimo, igrači Rijeke u nedjelju trebaju igrati protiv Osijeka, a ne znaju hoće li ovi biti suspendirani ili ne. Njihove žene pak za to vrijeme ne znaju hoće li napuniti deset punjenih paprika ili samo pet. Hoće li njihpov muž ići u Osijek ili će biti na nedjeljnom ručku. Kažem, bezvezne komplikacije, a nogomet je u Hrvatskoj, da parafriziran Linekera, igra u kojoj ne znaš hoće li momčadi uopće nastupiti ili ne, a pobjednik je uvijek Dinamo.


Za Sabor Špremni

Kukuriku koalicija uspjela je održati i neko predizborno obećanje. Omogućili su tako prosvjedovanje na Markovu trgu, ali samo za 250 ljudi. Prosvjedi moraju biti najavljeni 10 dana prije. Samo nije to problem, već ta sićušna brojka. Jest da Hrvati nisu neki prosvjedni narod, ali s obzirom da je svakim danom sve gore i gore, čini se da bi se mogli ozbiljno početi baviti rekreativnim urlikanjem parola. Samo kako do ulaznica, kako biti među tih 250 odabranih. Možda bi Vlada mogla na svojim web stranicama po uzoru na UEFA-u izvlačiti sretne dobitnike. Čak mislim da je to vrlo dobra ideja. Hrvati su uvijek voljeli igre na sreću, a sada ni za to nemaju para. Ovdje ako dobiju ipak se mogu zabaviti. Recimo, otići gore u srce hrvatske poezije (vidi Rošin i Bebić), pa priložiti kulturnoj ostavštini i svoj mali obol. Naprimjer: „Mirela Holy, Mirela Holy, zašto te pišulinac za narod boli, a priroda se voli“. Jeda će na to dobaciti dosjetku o nastupu darkerske ministrice u reklami za sok: „Tko voće voli, neka pije Đoli, kaže vam vaša ministrica Holy“. Ili recimo poljoprivredna poezija „Došao Tihomir Jakovina, glasno otišla gotovina!“ Ili recimo ljubomorna poezija „Samo štedi ministre Bauk, dabogda ti svaki dan auto dignuo pauk“. Ili recimo GUP poezija: „Zakon o legalizaciji nekretnina nabij si u pak, ministre Vrdoljak“. Ili recimo o prvom potpredsjedniku Vlade. Tu bi pomogao Štulić: „A šta da radim(ir) kada dobijem otkaz“! Milanoviću naravno: „Evo Zorana, evo dana, samo gdje je hrana!“ Malo igre riječi: „Komadina Zlatko, zašto nam komadaš obiteljsko zlato!“ Za Linića naravno: „Mirko pazi PDV! Hvala Slavko!“ Za Vesnu Pusić bi se iz zezancije mogao podignuti transparent EU Pussyć. Na kraju bi lijevo krilo Markova trga moglo skandirati Za Sabor, a onda mu desno krilo odgovarati Špremni, pa opet lijevo Boris, desno Špremni, lijevo Borimo se za mirovine, desno Špremni...


Saborsko uprknuće

Jerko Rošin objavio je zbirku poeziju Uprknuće (prijevod Ulaženje u šupak) čiji je nastanak inspirirao Sabor. Rošin, mada ni on sam nije svetac, u jednom je ostao principijelan – uz Sanadera do kraja. Čitao sam neke pjesme i zaista nisu loše. Nije Rošin otkrio toplu vodu, ali kada na ovaj način progovori saborski zastupnik, onda je ipak barem malo intrigantno. I bivši predsjednik Sabora Luka Bebić najavio je objavljivanje saborske zbirke. On se uhvatio forme haikua. Svi se sjećamo onoga legendarnog Bebićovog haikua o zmiji i žabi. Do objavljivanja bih ja, ako dozvoljavate, priložio jedan haiku o Bebiću. Zove se Puknuće koalicije, a ide ovako:
Zima
Nedovoljno ruku
Ima


Ponuda i potražnja

Benzin bi do kraja godine, tvrde neki analitičari, mogao dosegnuti cijenu od 15 kuna po litri. To je kao zato, jer je iranska kriza iako krize tamo skoro uopće nema, ali to je neka druga tema. Iran, by the barrel, uopće nije među najvažnijim izvoznicima nafte. Pa kako onda to objasniti? Naravno nikako. Ekonomija je jedina struka koja je apstraktnija čak i od novinarstva. Ništa tu nikome nije jasno, a jasno je i zašto nikome ništa nije jasno – nema nikakvih zakonitosti i logike. Kakva ponuda, potražnja, krize, bakrači - cijene se u ekonomiji kroje od (špekulantskog) oka. Bi li logičnije bilo da cijena barela nafte skoči, jer te nafte kao nema još puno. Bi, i to puno logičnije nego zbog Irana. A opet nije tako. Recimo, ta majka svih ekonomskih bitaka - ponuda i potražnja. Zašto se u krizi artiklima ne spusti cijena, umjesto povećanja? Ah da, veći su troškovi proizvodnje. Ali opet nema potražnje. A ako nema potražnje, logično bi bilo da se potraži ta, kako se zove, potražnja. A ona bi se mogla potražiti jedino spuštanjem cijena kojih u stvarnosti nema ni za lijeka, ali ni za sve druge proizvode. Ekonomisti-nobelovci u isto vrijeme kažu da se jedino potrošnjom, znači potražnjom, može izaći iz krize. Tu se, jel' te, idealno uklapa ova nova cijena nafte. Realnija je i materijalnija kvantna fizika (iako tamo materije kao takve uopće nema), nego ekonomija.


Zna se

Nije mi jasno zašto mediji prenose izjave HDZ-ovih dužnosnika iz Sabora. Znam da je to profesionalno, ali opet. Mislim što god oni kažu ne veze s mozgom. Pa za većinu toga što sad govore, sami su krivi. Sad bih vam ovdje nešto prenio što oni govore, ali moj se um jednostavno isključi kad vidi nekog HDZ-ovca, pa tako uopće ne slušam što trkeljaju. Pitate se pa kako onda znam da govore nebuloze? Pa, zna se – nije li to slogan HDZ-a. Bolje je poslušati kakvog HDSSB-ovca. Oni su barem teatralni. Da ih stavite u kazalište, kultura bi se osovila na noge.


Versajski ugovori Ministarstva poljoprivrede

Ministar Zlatko Komadina završio je u bolnici zbog prevelikog stresa. I u ovom slučaju vidljivo je da na kladionicama ne 'pobjeđuju' favoriti. Naime u duelu 'Koji će prvi ministar podlegnuti pod pritiskom i završiti u bolnici ili napustiti funkciju?' bilo je ime Tihomira Jakovine, a koeficijent kraj njegova imena 1,10. Kladionica se kao i uvijek ravnala logikom: zna dobro što se saljaci sve spremni, pa čak i na okupaciju Slavonske avenije. Valjda jer ih je većina Slavonaca, pa im je logično da okupiraju baš Slavonsku. No Jakovina uza sav stres ne popušta. Ne da pare i ne da. Seljaci to ne mogu vjerovati. U povijesti su naučili, a svi znamo da je povijest učiteljica života, da kad nešto okupiraju ministar Čobanković potpiše Versajski ugovor u kojem penale plaćaju napadnuti, a ne oni koji svake godine dobiju sve više poticaja, a proizvode sve manje. Baš će zanimljivo biti vidjeti kako će se sve ovo odvijati. Svi znamo do čega su doveli Versajski ugovori – umjesto povećanja proizvodnje poljoprivrede, povećali su energetsku proizvodnju točnije plin.




Izvor: tiskano izdanje Objektiva, piše Maro Marušić

22

srijeda

veljača

2012

Za Sabor Špremni

Kukuriku koalicija uspjela je održati i neko predizborno obećanje. Omogućili su tako prosvjedovanje na Markovu trgu, ali samo za 250 ljudi. Prosvjedi moraju biti najavljeni 10 dana prije. Samo nije to problem, već ta sićušna brojka. Jest da Hrvati nisu neki prosvjedni narod, ali s obzirom da je svakim danom sve gore i gore, čini se da bi se mogli ozbiljno početi baviti rekreativnim urlikanjem parola. Samo kako do ulaznica, kako biti među tih 250 odabranih. Možda bi Vlada mogla na svojim web stranicama po uzoru na UEFA-u izvlačiti sretne dobitnike. Čak mislim da je to vrlo dobra ideja. Hrvati su uvijek voljeli igre na sreću, a sada ni za to nemaju para. Ovdje ako dobiju ipak se mogu zabaviti. Recimo, otići gore u srce hrvatske poezije (vidi Rošin i Bebić), pa priložiti kulturnoj ostavštini i svoj mali obol. Naprimjer: „Mirela Holy, Mirela Holy, zašto te pišulinac za narod boli, a priroda se voli“. Jeda će na to dobaciti dosjetku o nastupu darkerske ministrice u reklami za sok: „Tko voće voli, neka pije Đoli, kaže vam vaša ministrica Holy“. Ili recimo poljoprivredna poezija „Došao Tihomir Jakovina, glasno otišla gotovina!“ Ili recimo ljubomorna poezija „Samo štedi ministre Bauk, dabogda ti svaki dan auto dignuo pauk“. Ili recimo GUP poezija: „Zakon o legalizaciji nekretnina nabij si u pak, ministre Vrdoljak“. Ili recimo o prvom potpredsjedniku Vlade. Tu bi pomogao Štulić: „A šta da radim(ir) kada dobijem otkaz“! Milanoviću naravno: „Evo Zorana, evo dana, samo gdje je hrana!“ Malo igre riječi: „Komadina Zlatko, zašto nam komadaš obiteljsko zlato!“ Za Linića naravno: „Mirko pazi PDV! Hvala Slavko!“ Za Vesnu Pusić bi se iz zezancije mogao podignuti transparent EU Pussyć. Na kraju bi lijevo krilo Markova trga moglo skandirati Za Sabor, a onda mu desno krilo odgovarati Špremni, pa opet lijevo Boris, desno Špremni, lijevo Borimo se za mirovine, desno Špremni...



17

petak

veljača

2012

Pangea feat. Ante Kostelić

Ante Kostelić Gips je u pravom smislu riječ all around player i trener. Čovjek je trenirao plivanje, rukomet, skijanje, a jedno se vrijeme sa svojim Fićom bavio i automobilističkim utrkama. Osim toga, često se nepozvan javlja za komentar raznih sportova. Svi znamo što je govorio o atletici o čemu je Pangea već pisala. Naravno da komentira i rukomet. Linu Červara je nazvao seronjom koji nije trebao napisati knjigu Od Učke do Olimpa, nego Od Kučke do Pimpeka HDZ-ovskog. Posljednji koji je osjetio vatru iz njegovih usta bio je, ni manje ni više, nego najbolji sportaš svijeta u prošloj godini Novak Đoković. Za njega je Gips rekao da se na Kopaoniku htio okušati u skijanju, ali kada je vidio kako je to samo komplicirano, okrenuo se pomalo pizdarijskom sportu kao što je tenis u kojem, prema njegovom mišljenju, svatko, tko uzme reketu u ruku, može uspjeti.

S obzirom na nevjerojatno Kostelićevo sportsko iskustvo, Pangea ga je odlučila pozvati u goste i dati mu papirić s nazivima raznoraznih sportova koje će Gips, kao vrhovni sportski autoritet, detaljno opisati kako bi i naši čitatelji lakše spoznali koji je sport vrjedniji od drugog. Eksluzivno vam donosimo njegove zapise:

Atletika – pet, šest njih uđu u nekakvo finale, malo skoče ili malo bace ili malo trče, malo prestupe, ni ne oznoje se. Atletski desetoboj? Ma dajte molim vas, što je jedan desetoboj prema skijaškoj super kombinaciji. Ej razumijete vi da se na spustu leti 120 na sat, a Bolt kao najbrži na svijetu nije u stanju uhvatiti ni 40. Moj Fićo od prije 35 godina uhvatio bi Bolta k'o od šale, ali ne bi spustaša.

Boks – Je li ono taj sport zovu plemenitom vještinom? Sad ću vam ja objasnit zašto je to plemenita vještina. Dva polugola debila naganjaju se u ringu i jedan drugom lome zube. Onda umjesto normalnih zubiju stave plemeniti metal – zlato ili platinu. Eto samo zato je to plemenita vještina.

Curling – Krr, šta? Šta je to pobogu? Kažete olimpijski sport? Ozbiljno, onda znači da je na olimpijadi. Boćanje na ledu? Ma dajte, molim vas, nisam došao u vašu redakciju da me zajebavate.

Dizanje utega – Reći ću vam iskreno. Meni se gadi da moja Janica ulazi u istu rečenicu s Nikolajem Pešalovom. Ono kao oni su olimpijski pobjednici. Moja Janica je da bi bila olimpijski pobjednik trenirala, ej, krvavo trenirala. A ovaj došao pješke na nekakvu pozornicu, uzeo nekakav štap koji sa strane ima neke gume, šta li je to, digao te gume u zrak skupa sa štapom i dobio zlatnu olimpijsku medalju. Dignuo je moj vulkanizer gume s mog Fića milijun puta i nikad nije dobio zlatnu olimpijsku medalju.

Džudo – Dva lika obučena u medicinske kute, stoje nasuprot jedan drugom i onda nešto naprave. Pojma mi nemamo što oni to rade, a sudac kaže da je to koka. Kakva koka, matere ti, nema tu lijepe žene (a bogami ni droge), nego dva ružna majušna, mršava žuća. Onda oni opet tako stoje neko vrijeme, pa se kao nešto uhvate za ruke, valjda se rukuju, što li već, a sudac dosudi yuko. Nevjerojatno, za pratiti taj sport, moraš imati japanski rječnik.

Formula 1 – Joj, ali se i to ubraja u sport? Kakav je to sport koji moraš pratiti s čepićima za uši. Ne samo uživo, nego i umrtvo tojest doma. Manje mi smeta kad moja Marica usisava, nego kad je Formula 1 na televiziji. Ne znam što bih vam dalje o tome rekao, zaista ne znam detalje, ne mogu to pratit, bučno je brate.

Gimnastika – Nije mi jasno zašto se taj sport održava u dvorani. Eno ima u Maksimiru, točno u sredini zoološkog vrta, pravi teren za to. A znate kakvi su tamo ti gimnastičari? Ima jedan natjecatelj, čini mi se da se zove čimpanza, inače je reprezentativac Mozambika, što li samo on radi. Bolji je od ovog našeg Filipa Ude, Uda, kako se zove, tisuću puta. Nego to se ne zna jer Filip Uda nema muda otići u Maksimir i natjecati se s znalcima. Taj mi je sport, moram priznat, prilično ok. Možda čak i najbolji iza skijanja. Nekad natjecateljima znam dobaciti i koricu kruha ili bananu. Zaista ih cijenim.

Hokej – Jao toga sporta. Cijelo vrijeme su pognuti, k'o da prose. Znate kako je meni, Ivici i Janici bilo teško. Kao nacističkim vojnicima u Staljingradu. Pa opet nismo pognuti išli po stazama i prosili. Nego uspravno. Bilo je dovoljno samo malo špeka.

Jedrenje – Pođem ja često na Mljet s mojom djecom. Treniramo mi tamo, ja ih bacam sa stijena od 30 metra, a ispod prolaze te jedrilice. Gledam ja te jedriličare i mislim se da zašto su oni optimisti – to im piše na brodovima. Pa neće im valjda riba uskočiti u jedrilicu bez mreže...A pitate me za jedrenje kao sport? A to je kao sport?

Kajak/kanu na divljim/mirnim vodama – Čekajte ne razumijem. Je li to sport kajak ili kanu ili na divljim ili na mirnim vodama? Razne varijacije, kažete? Pa tko bi to popamtio, prati li to itko uopće? Ima i slalom? Sad me zajebavate. Dobro da niste tolike šaljivdžije da mi kažete da ima i super kombinacija.

Košarka – To je tek glup sport. Za uspjet u tom sportu trebaš samo imati neki hormonalni poremećaj. Ali ne ovaj u Messija, nego obratni. Eno onoga Ćun Ćun Ćina iz Kine što igra u onom NBA-u. Ništa čovjek ne zna, samo je narastao. Da se košarka igrala prije tisuću godina kada su Kinezi bili mali, tko bi čuo za tog Čun Kun Šeka. Garantiram vam da bi mu poglavar dinastije Ming rekao: 'Yao sinko, baš me pogodila ta tvoja visina, treba to izliječiti. Samuraju Yung Lo skrati malo glavu ovome da bude barem malo normalan.'

Konjički sportovi – E to mi tek nije jasno. Eno onaj naš Šimleša, ne onaj što trkelja o ljubavi, nego Ante kao ja, e, on. Taj Šimleša se vodi kao višestruki prvak Hrvatske u preponskom jahanju. Pa nije li i vama logično da je njegov konj višestruki prvak Hrvatske, a ne on? To je isto kao da kažete da je Veliki kristalni globus osvojila Fischer skija, a ne moj sin, razumijete?

Mačevanje – tu su zaista glupa pravila, isto kao u džudu. Pojma nemaš što se događa. U pravom mačevanju, eno baš sam sinoć gledao premijeru na RTL-u Princ Valijant, uvijek bude krvi. I to u gubitnika. Princ Valijant je njega malo s mačem sak-sak i on pao na zemlju. Ovdje su uvijek na nogama, i poraženi i izgubljeni.

Nogomet – jako nepravedan sport kao i većina ekipnih. U ekipnom sportu te ako si loš uvijek može netko pokriti, a tko će te pokriti u skijanju osim Hitna dekom ako izletiš sa spusta. Da je skijanje recimo ekipni sport čak bi i jedan totalni autsajder poput Dalibora Šamšala bio olimpijski prvak. A ovako kako je, drugi lauf se uvijek mora odgoditi za koju minutu kako bi Šamšal stigao do cilja.

Odbojka – čista sreća. Opališ loptu i ako uđe, uđe. Znate ono kad su Joza Gašpara pitali da prokomentira eurogol koji je zabio Marijanu Mrmiću: 'Ja opalio, ona ušla.' Eto takav je sport odbojka.

Plivanje - Pođem ja često na Mljet s mojom djecom. Treniramo mi tamo, ja ih bacam sa stijena od 30 metra, a ispod plivaju ti plivači. Gledam ja ta zamahivanja i mlataranja s rukama i mislim se nije valjda da se nadaju da će ovako uhvatiti ribu. A pitate me za plivanje kao sport? Ah oprostite, zaboravio sam da sam i to trenirao. Tko će to sve popamtiti. Nemam ništa pametno reći o tom sportu, jer da imam, ili ja ili moja djeca bili bi olimpijski prvaci.

Rukomet – iskreno, najbolji sport poslije skijanja, bolji i od gimnastike. Samo ne ovaj danas, nego onda kad sam ja igrao i trenirao. Ne znaju treneri danas radit. Neću se sad hvalit da sam na jednoj utakmici za francuski ASHC "Cannes" ja sam s moje dvije ruke, ustvari samo jednom, desnom, postigao sva 24 gola. Ej, a danas spominju Balića kao nekog maestra Mozarta. Kad je on postigao sve golove za svoju ekipu? Nikad. Nije ni neki tehnički igrač, stalno gubi lopte. Ali nije on kriv, nego trener koji ga nije naučio. A tko će ga naučiti. Da možda neće onaj Frutolino Červar? Ja kad sam trenirao Trešnjevku, na pripremama sam rekao igračicama: Trčite sad na ono brdo i dodavajte se loptom. Kome ispadne ide po nju. A lopta bi se otkotrljala niz cijelo brdo. Zato su igračice bile jako koncentrirane, i te smo godine imali najmanje izgubljenih lopti od svih momčadi u ligi. Osim toga, danas rukomet može igrati svatko pa i narkomani. Eno onoga Srbina Stanića. Šmrkao čovjek kokain cijeli život, a sad je najbolji svjetski vratar. Eto kako se taj sport srozao. Nije bilo u moje vrijeme toga, samo najbolji su uspjevali. Ja kad sam došao u Nurnberg kao trener, izbacio sam iz ekipe ženu predsjednika kluba. Odmah potom, on je izbacio mene. Ma to sad nije bitno, razumijete što hoću reći...

Strijeličarstvo – Uh da mi je s onim tutumom Joškom Vlašićem poći malo u prirodu odigrati ovoga sporta. Pogodio bi ga usred onog brka seljačkog. Jel' da da je seljak? Tko danas nosi brkove osim Turaka, eno čak se i onaj Niko Bulić obrio. Nećete se vi toga sjećati, ali jedan je crnogorski komentator rekao vrlo dobar komentar o brkatima: 'Evo poštovani gledaoci i sami ste se mogli uvjeriti da na tribinama istanbulskog stadiona brkove nemaju samo policijski psi.'

Skijanje - “Odlazim iz rukometa. O meni neće odlučivati neznalice i nesposobnjakovići. Trenirat ću svoju djecu koja će me slušati i pokazati što vrijedi Gips. Bavit ćemo se skijanjem jer o uspjesima neće odlučivati suci i šarlatani, nego štoperica i egzaktni rezultati. Neće više drugi procjenjivati valjam li ili ne, sam ću kreirati uspjeh svoje djece. I to zato što u rukometu uvijek imate nekog ‘Gopca’ koji vama gospodari. Možete ga se riješiti jedino da ga ubijete, zatučete, fizički likvidirate. Autoritet si kod nas u momčadskim sportovima možete stvoriti jedino po južnoameričkom receptu: da sve protivnike pobijete, a prepreke sravnite sa zemljom.“

Šah – jebo sport gdje ne možeš ozlijediti koljeno i slomiti ruku, nogu. Ne zovu mene bezveze Gips. Sport nije da se misli. Za Janicu sam uvijek govorio da je rođena sportašica, jednostavna, čvrsta i stabilna djevojka koja se ne opterećuje suvišnim pitanjima te da se lako koncentrira samo na sport. Kao roditelj bio sam sretan što je Ivica načitan mladić, pjesnička duša, sklon filozofskim promišljanjima, glazbi. No kao trener znao sam da to nisu poželjne kvalitete za vrhunske sportaše. Stoga sam bio sumnjičaviji prema Ivičinim sportskim dosezima, to više što sam znao da mi je Ivica strašno nalik i da mu se uvijek mota sto stvari po glavi. Shvatili ste što sam htio reći. Za uspjet u sportu, moraš ne mislit. Zato šah nije sport.

Tekvando – Tek-van- što?

Tenis – sport koji može bilo tko igrati. Peruanac, Čileanac, Ganac, stranac.

Tenis, stolni – sport koji pogotovo bilo tko može igrati. Kinezi su pravi dokaz. Svi ga igraju.

Triatlon – evo lijepo ću vam metaforički reći što mislim o tom sportu i naravno usporediti ga sa skijanjem. Pazite, taj sport se sastoji od dva sata plivanja, dva sata vožnje biciklom i tri sata trčanja – sve skupa oni najbolji prođu stazu bez stajanja za otprilike 7, 8 sati. U skijanju vi prođete stazu za otrpilike 1 minut. Nema tu vremena za pogreške, svaka se stotinka broji. A ovi u triatlonu nastupaju cijeli dan, pa normalno da greške ne utječu na konačni rezultat. Tako recimo kada prelazite s plivanja na vožnju biciklom, možete komotno sjesti i šnjurati teniske, uopće vam špigete ne moraju biti postavljene. Ne treba biti brz, ima cijeli dan do cilja. A u skijanju, hop – i gotovo.

Vaterpolo – jebo sport u kojem ti je voda do grla. Imaš osjećaj da to nije sport, nego New Orleans poslije Katrine.

Veslanje – neki misle da je to zahtijevan sport, ali dajte ljudi, nisam ja vesla sisao, pa da povjerujem u te nebuloze. Veslanje je slično mačevanju, ustvari onomu što sam već rekao. Pravi veslači su bili robovi na rimskim galijama. Nije tu bilo 1500 metara pa onda odmor. Znate kako ovi naši Boraske i Skelini pušu kad dođu u cilj. Trese se jezero od njihovih puhanja, a onaj rimski rob bi veslao Mediteranom uzduž i poprijeko i to vezan lancima. Vezao bi ja Skeline lancima, pa da vidiš. Gadi mi se da su i oni nosioci olimpijske medalje kao i moji Ivica i Janica, a uopće je ne zaslužuju. Ma nijedan veslač ne zaslužuje ništa osim vrhunskog vojskovođu.


14

utorak

veljača

2012

HVALI MORE, DRŽ' SE OBALE BJELOKOSTI

Amadou N'guessan je osmogodišnjak i živi u sjevernom predgrađu Abidjana, glavnog grada Obala Bjelokosti. Amadou ni po čemu nije poseban mladi Bjelokoščanin – on, majka i još sedmero braće i sestara živi u napuštenoj kamp prikolici od kojih tridesetak kvadrata. Amadou, osim što prosi i katkad ukrade kakvu sitnicu, igra i nogomet. Više-manje zna sve o životu, isto kao i odrasli Bjelokošćani: siromašan je i ne razbija brigu zašto je tomu tako, žene ne razumije, isto kao i niti jedan stari(ji) muškarac, a život mu se okreće oko nogometa.

I o toj igri zna sve što i odrasli: problem svake afričke ekipe od australopitekusa koji se razvijo u Africi i otamo pokorio svijet pa sve do danas je – vratar – taj opjevani živopisni statist za kojeg mnogi kažu da nije nimalo bolji od kamena, ali ne vratara Kameruna Idrissa Carlosa Kamenog, nego pravog pravcatog kakvog ima diljem obale Obale Bjelokosti. Zna mali Amadou, pričao mu je o tome dundo Youssouf, sve velike afričke momčadi u povijesti – strašni Kamerun iz 1990 predvođen Rogerom Millom, pa nepobjedivu Nigeriju iz 1994. s Danielom Amokachijem, pa Senegal 2002. s Papom Boubom Diopom i El Hadji Dioufom, pa opet Kamerun s Samuelom Eto'om, pa Liberija, Južna Afrika, Togo...sve su te momčadi, uključujući i ovu današnju Obalu Bjelokosti koju mali Amadou živo prati i sve o njoj zna - ne treba mu o tome dundo Youssouf ništa pričati - imale jednak problem – lošeg vratara i neorganiziranost, odnosno taktičku nedisciplinu bez obzira na broj zvijezda iz bogatih europskih klubova.

-Znaš Amadou – govorio bi dundo Youssouf spremajući se na posao u luku – da mi Afrikanci imamo bolje vratare, već bi osvojili nekoliko Mundijala. Koliko je kod nas prokletstvo s njima, najbolje pokazuje Khalid Askri iz Maroka. Vratar ti jedino nikada ne može biti kriv kod izvođenja jedanaesteraca, ali Askri je pokazao da afrički vratar kosi i taj temelj nogometne filozofije.

-Ali dundo Youssoufe, ni Barcelona u povijesti nije nikad imala nekog vratara, pa je opet Barcelona i osvaja sve živo. Zašto onda Obala Bjelokosti ne bi osvojila barem Kup nacija kad već imamo Drogbu, Salomona Kaloua, Gervinha, Yayu i Kolo Tourea...?

-Ne govorim ti ja o Afričkom kupu nacija, ja ti govorim o Svjetskom prvenstvu. U Africi smo najbolji, to sigurno osvajamo.

-Ali zašto ova generacija nikad ništa nije osvojila? –opet upita Amadou onako kako djeca često opetovano zapitkuju.

-Nesreća, sinko. Drogba je u finalu protiv Egipta 2006., ne sjećaš se ti toga bio si još mali, promašio jedanaesterac. Ali takvom majstoru se to dvaput ne može dogodit...

Youssoufove riječi bi utješile malog Amadoua koji bi potom otišao na prašnjavu cestu nabijatu loptu čiji je geometrijski oblik više bacao na elipsu, nego na kuglu. Postavio bi ju je na sasušeni busen trave koja mu je, jasno, bila oznaka za jedanaesterac, a potom bi odmah i uzeo zalet. Sanjao bi da je na Stamford Bridgeu i da izvodi penal koji će Chelsea odvesti u finale Lige prvaka. Sve oči svijeta uprte su u štrkljastog Amadoua N'guessana s brojem 15 na leđima dok on pogledava prema nebu i namješta traku za kosu – za desetak godina imati će kosu do iza uha, kao Didier Droga, a u njegovu će slavu prvo nositi broj 15, a tek kada se dokaže uzet će jedanaesku – evo ga, govori spiker, N'guessan hvata zalet i........šalje loptu pod gredu. Kakva hladnokrvnost mladog Bjelokoščanina, vratar nije ni vidio što ga je snašlo, Chelsea je u finalu Lige prvaka....

Još je dva dana do početka Afričkog kupa nacija.
.................................................................................
Amadou se ta tri tjedna grizao kao nikada u životu. Svatko od vas pratitelja nogometa jako dobro zna da mu je prvo veliko natjecanje kojeg se odlično sjeća bilo upravo s osam godina koliko i on sada broji Nije mogao ništa jesti, a opet i da je, nikada toga u kući N'guessanovih nije bilo u izobilju. Majka mu je unatoč tome, čak primjetila i da je smršavio, iako je to gotovo bilo nemoguće za opaziti, jer je i inače (s)ličio na grančicu.

Obala Bjelokosti predvođena velikim Didierom Drogbom šetala se prvenstvom prema tituli – prije finala nije primila niti jedan gol , pa je građane logično zahvatila prava sportska euforija, oružje se odložilo, kriminal je znatno pao, čekalo se veliko finale protiv Zambije koja se tu našla sasvim slučajno, nitko je tamo nije očekivao – što hoće reći – Slonove više-manje očekuje formalnost.

Iako vrlo mlad i neiskusan, znao je mali Amadou da nijedno finale nije lako pa čak ni ovo protiv Zambije, ekipe sastavljene od igrača za koje nikad nitko, sve do ovog prvenstva, nije čuo pa čak ni uža obitelj jer tko će popamtiti sva ta imena petnaestero braće i sestara. Sav je drhtao u iščekivanju velike nedjelje. Neće valjda njega kada za dvadesetak godina bude igrao za reprezentaciju uhvatiti ovakva trema.
Za to vrijeme dundo Youssouf, kao i svaki brižni stric, htio je svoga nećaka iznenaditi za veliko finale. Otišao je kao i svaki dan na posao u luku i otamo donio televizor veličine ekrana 56 centimetara iz kabine časnika Robe Stahora čiji je brod pod zastavom Atlantske plovidbe prije nekoliko dana uplovio u Abidjan, pa je Youssouf, s obzirom na poznatu činjenicu o budnosti hrvatske gvardije koja je u Obali Bjelokosti već postala urbana legenda, tog tjedna morao raditi prekovremeno.

Amadou je već rano ujutro obukao narančasti dres s brojem 11. Cijeli se dan osjećao nervozno i nelagodno: sušta suprotnost svim svojim sunarodnjacima. Oni su već bili spremni za veliko slavlje, a nervozi nije bilo ni traga.

No početkom drugog poluvremena, cijelu Obalu Bjelokosti zahvatio je nelagodan osjećaj. Nikako nisu mogli probiti Zambijce, iako su bili bolji, i što je utakmica više odmicala i Abidjan se odmicao od spokoja.

Međutim, sredinom drugog poluvremena Gervinho se sjurio prema šesnaestercu, nanizao je dvojicu protivničkih igrača koji ga sapliću i sudac svira penal.

K lopti kreće, a tko će drugi, nego idol svih Bjelokošćana od začeća pa do kasnog puberteta kada najčešće stradaju u uličnim borbama – Didier Drogba. Amadou je pokrio lice rukama, tek je malo s očiju pomakao prste da vidi što će napraviti slavni napadač. Vidi ga kako namješta loptu na isti onaj sasušeni busen kakav on ima ispred svoje kamp prikolice, sad će uzeti zalet, pogledati u nebo, popraviti traku za kosu, a onda je šutnuti pod prečku.

I bi sve tako, osim ovog zadnjeg. Šutnuo je Drogba loptu umjesto ispod, preko prečke, pa se potom okrenuo prema onom zločerstom busenu i počeo mu psovati majku floru koja ga je takvog retardiranog napravila da se njemu loptu odbije nebu pod oblake kojih u Obali Bjelokosti, by the cloud, nije bilo godinama. Gledao je mali Amadou kroz prste u pravom čudu Drogbu kako se svađa s busenom. Svijet mu se srušio – jednostavno nije mogao prihvatiti činjenicu da velikom, najvećem Didieru Drogbi smeta travnata izbočina, a njemu malom, najmanjem Amadouu nikada nije smetala da puca po zamišljenom golu i da ga, puno važnije, uvijek pogodi dok cijeli Stamford Bridge i dobar dio afričkog svijeta slavi crnoputog dečka s brojem 15 na leđima kako uvodi svoj Chelsea u finale Lige prvaka.

-Jesi kreten – vikne Youssouf u smjeru Stahorove televizije – da si samo pogodio okvir, makar i brzinom reakcije hrvatske gvardije kad provaljujemo u kabine, vodili bi. Čak i da ti je Kennedy Mweene obranio lopta bi se nekako otkotrljala u gol, jer vječno je afričko proklestvo vratara, isto kao što je vječna ljubav gospodnja – zaključi stric ni sam ne znajući zašto je Isusa ubacio u finale afričkog Kupa nacija na Stade d'Angondjé u Librevilleu.

Završila je utakmica, završili su produžetci, a pobjednika i dalje nije bilo. Jedino se znalo da Obali Bjelokosti na ovom Kupu nacija nitko živ nije zabio gol. Amadou je promislio da nikad nijedna afrička momčad nije imala tako dobru obranu i vratara. Je li to moguće, da s takvom obranom i vratarom opet nećemo osvojiti nikakav naslov?

Prve dvije serije prošle su na nevjerojatan način – svi izvođači koji tijekom 120 minuta igre ne bi pogodili ni slona da je zalutao na Stade d'Angondjé – gađali su rašlje, male mrežice, paučinu...

A onda je prema lopti krenuo izvođač Obale Bjelokosti Sol Bamba. Uzeo je kratak zalet, Mweene mu je pročitao stranu i lakoćom je skinuo.
-U devin kurac – vikne Youssouf.

Međutim, linijski sudac poništava penal, jer se Mweene kretao na crti – nikada nitko u povijesti nogometa nije vidio da se prilikom odlučivanja pobjednika na penale koristi takav radikalan potez, ali to je ona teorija o afričkom vrataru-baksuzu koji može i penal obraniti, a opet postati tragičar.

-Šta sam ti rekao? - upita stric nećaka – Pazi koji su ovo pehovi u afričkih vratara.

Amadou nije razmišljao o vratarima. Njegove misli su ostale u 71. minuti kada je njegov idol, božanstvo Didier Drogba promašio penal za naslov afričkog prvaka, a majka Miriam ga je uvijek učila da su božanstva svemoguća, i da, kao što im i samo ime kaže, mogu sve, pa kako li je onda samo Drogbi mogao zasmetati smotuljak trave...?

Bez obzira što su njemu, misli ostale u povijesti, raspucavanje penala je kretalo prema budućnosti novog afričkog prvaka. Bamba je u ponovljenom šutu zabio, pa potom i cijela ostala treća i četvrta serija da bi u petoj prema lopti krenuo najveći tragičar u povijesti Bjelokošćanskog nogometa – njegovo veličanstvo Drogba.

-Je li lud ovaj Francois Zahoui?– reče Youssouf – Eto zašto nijedan domaći trener nije osvojio nikada nikakav naslov. Sve su uvijek osvajali stranci treneri. Gdje će staviti ovog tragičara da puca? Postat će jedini igrač u povijesti koji je promašio tri penala u finalima Kupa nacija? Gore je to nego promašiti tri penala na istoj utakmici kao što je napravio Martin Palermo.

Međutim, Drogba je bio hladnokrvan – zabio je onako kao što je Amadou zamišljao da će biti u 71. minuti. Ali sada je bila peta serija izvođenja penala i ništa još nije bilo gotovo. Sve do osme nastavili su pogađati rašlje – nikada u povijesti do ovih izvođenja strijelci nisu bili ovako točni.

A onda je ka lopti krenuo Kolo Toure, čovjek kojeg na ovom prvenstvu nije prošao nitko, pa ni on sam. Međutim Mweene mu je skinuo penal, i izgledalo je da će biti junak – Zambija treba zabiti i gotovo je. No Zambijcu je isto kao i Drogbi zasmetao busen, a lopta je završila u Atlantiku.

Opet afrički vratar nije heroj. Sljedeći izvođač je Gervinho – ni on ne može svladati busen, a lopta prelijeće Ekvatorsku Gvineju i pada u Bermudski trokut.

Ako Zambija zabije, po prvi put će osvojiti prvenstvo Afrike: Stophira Sunzu odlučio je stopirati busensko prokletstvo - KRAJ.
Zambijci slave, Youssouf pičkara i nogom udara u Stahorovu televiziju, Amadou gleda u prazno, iako mu oči fiksiraju kapetana Obale, ili u prijevodu na hrvatski, lučkog kapetana.

Baš takav mu se u tom trenutku učinio Didier Drogba – kao pravi obalni kapetan – to su kapetani koji ne mogu voditi brod po uzburkanom moru afričkog kupa nacija nego samo po kamenu kojeg je, rekli smo, diljem obale Obale Bjelokosti u izobilju.
-Hvali more, drž se Obale Bjelokosti – eto to sad misli Amadou o svom domaloprijašnjem idolu.
Čak je i jedan Francesco, ne Totti, nego Schettino, puno bolji kapetan od Didiera Drogbe. On je za razliku od Drogbe – zabio za Obalu – doduše brod, ali to je sada manje bitno.

Najbitnije od svega je, bitnije u ovom slučaju i od prokletstva afričkih vratara, čak i od naslova kontinentalnog prvaka, to da je Drogba promašivši jedanaesterac uništio dječački san o pogledu u nebo s oblacima (jer se igra u Engleskoj, a ne u Africi), a namještanju trake za kosu, o busenu, prečki, golu, finalu Lige prvaka – sve ono o čemu sanja mali Afrikanac - a znamo da sanja savršene nogometne snove koji su u javi rijeđi od kvalitetnog Youssoufovog ulova dole u abidjanskoj luci.

No bez takvih snova sutra nema ni Stamford Bridgea...

Vijesti svijet

Droga ubija! Samo recite NE šmrkanju Faklanda!

Ovisnost je najteža bolest, kažu liječnici. Užasno si bolestan, ali ne umireš nego tražiš još. Ako nema, trese kriza. Najveća ovisnica u svjetskoj povijesti ovih je dana ponovo zapala u strašnu apstinenciju. Naravno da je ovisnica s Otoka. Ne, nije riječ o Kate Moss, već o Velikoj Britaniji. Godinama se liječi od imperijalističke ovisnosti, prošla je terapiju odvikavanja od cijele Sjeverne Amerike i Australije, pola Afrike i Antartike, dijela Srednje i Južne Amerike, Hong Konga, Indije, Indokine...sve dok ovih dana na svjetskoj šmrkačkoj karti nije vidjela malu ćizu droge zvane Faklandski otoci koja, kažu stručnjaci, opasno ubija kad se konzumira. Do sad su od uzimanja Faklanda stradale tisuće ljudi, a nova epidemija upravo prijeti. Imperijalističke ovisnice poput Britanije svako malo tresne psihička kriza čim promisle da mi mogle širiti nosnice po rastegnutim kontinetima na svjetskom staklenom pladnju. Britanci se ovih dana mole Bogu da ne dođe do rata. Do zaključenja broja nismo dobili informaciju je li ih Bog sluša ili ne, ali jedan nam je anđeo šapnuo da već pogledava tko bi na Mundijalu u Brazilu mogao biti novi Maradona.

Talijanska dosada

Talijanski premijer Mario Monti pravi je šaljivdžija. Šteta što nije presjedavao Italijom u doba Stipe Mesića – koji bi tu vicevi padali. Sada je poručio mladima kako je monotono cijeli život raditi jedan te isti posao. Dok je govorio, u pozadini je iz zvučnika treštao Jovanotti s 'Penso positivo'. Mladi Talijani u pensu negativu gledali su novog talijanskog klauna, ovaj premijera. Njih čak 40% nema ni za gel i jako im je monotono, ne samo što su po cijele dane bez posla, već i bez djevojaka, jer kako će išta zbariti kada em imaju razbarušenu kosu, em nemaju za piće. S druge pak strane unatoč negeliranim i zapuštenim nosačima kufera, njihova pokrajina Rimini ima 600 hotela i 150 tisuća hotelskih ležajeva, u kojima ostvaruje preko 15,5 milijuna noćenja. Tako Rimini sa samo sedamdesetak kilometara obale ostvaruje veći prihod od turizma nego cijela Hrvatska. I opet su nezaposleni. U Hrvatskoj, po toj logici, nitko živ ne bi radio.

ACTA ad acta

Slovenska veleposlanica u Japanu Helena Drnovšek Zorko uputila je javnosti ispriku jer je u ime svoje države potpisala ACTA-u (kontroverzni internetski zakon) i tako je stavila u ad actu. Navodi kako je sporazum potpisala u trenutku nepažnje, da žali što nije izvršila svoju građansku dužnost te što je potpisivanjem sporazuma iznevjerila sve. Super je znati kako političari izabrani od naroda 'ne čitaju' što potpisuju. ACTA-u u ad actu su dosad stavile 22 od 27 zemalja članica EU, ali i SAD, Japan, Kanada, Australija, Južna Koreja i Švicarska.
Novi napadi na njemačko šparanje
Gomilaju se napadi na Njemačku: posljednji koji se pridružio saveznicima je George Soros. I on je protiv štednje i poručuje Wehrmacht Sparenu, odnosno firerki Merkel da prestane glumiti Goebbelsa i manipulirati javnošću, te da pusti narode i narodnosti na nesmiljenu potrošnju. Kroz Sorosa za govornicom progovorio je sam bog materije Kapitalizam: „Uzmite i trošite od kredita svi, to je moje Tijelo, jedino se tako neću predati!“ Vođa paravojne formacije Wehrmachta Sparena iz Triera, Karl Marx samo se nasmijao: Dokad, gdje je kraj toj potrošnji i profitu?

Sindrom Ceausescu

Pod pritiskom prosvjeda nezadovoljnih građana zbog oštrih mjera štednje, rumunjski premijer Emil Boc podnio je ostavku. Ovo se zove sindrom Ceausescu: strah od bijesnih Rumunja koji bi te doslovno mogli rastrgati. Zašto inače ostavka, pogotovo u nekoj tranzicijskoj zemlji gdje je prosvjed bitan koliko i pretinac govorne pošte. I u Hrvatskoj se prosvjedovalo, ali nijednom političaru ni na kraj pameti nije bilo podnijeti ostavku.

Što je to civilizacija?

"Suprotno relativističkoj ideologiji koju promovira ljevica, sve civilizacije nemaju jednaku vrijednost" izjavio je francuski ministar unutrašnjih poslova Claude Gueant. Dodao je da su superiornije one civilizacije koje brane slobodu, jednakost i bratstvo. Ustvari je mislio da su superiornije civilizacije one koje su bogatije. A znamo kako su bogate civilizacije širile slobodu, jednakost i bratstvo. Još od Egipta pa preko Rima do današnjih dana divimo se tim civilizacijama koje su ubijale i porobljavale da bi 'napredovale'. Napredak civilizacija u potpunosti je povezan s ratnim i inim zločinima - nije bilo u povijesti te kulture kojoj se divimo, a koja nije bila spremna za Haag. Što bi nam danas nedostajalo da živimo kao lovci i skupljači? Možda civilizacija?

Ima li netko da nije 'high'?

Biciklist Alberto Contador proglašen je krivim zbog uzimanja dopinga i kažnjen dvogodišnjom suspenzijom. Španjolcu su za kaznu izbrisani i svi rezultati u proteklih godinu i pol dana, između ostalih i pobjeda na Tour de Franceu 2010. te Giro d'Italiji 2011. Ovaj biciklizam fakat treba ukinuti. Postoji li tamo ikoji natjecatelj da se ne 'puca'. Koliko su ti likovi puni otrova najbolje pokazuje činjenica da ih se boji i karcinom (vidi Lance Armstrong). Dođe, i kad vidi čega sve u tijelu domaćina ima, povuče ofenzivu. Pored ovih biciklista, čak i legendarna atletičarka Jarmila Kratochvilova, inače u slobodno vrijeme pokusni kunić poslijeratnih komunističkih Mengelea, izgleda kao najzdravija makrobiotičarka.


Crnogorci bi unaprijedili Google i Facebook

Svi žele raditi na Google, Facebooku i tako tim tvrtkama. Klizno je radno vrijeme, možeš doći na posao kada te volja, otići kada te volja. Na poslu imaš bazen, saunu, teretanu, biljar, video igrice. I njih možeš koristi kad dođeš. Znate zašto? Ti ljudi onako nemaju što za raditi – i Google i Facebook je zgotovljen. Ali ljudima vrag nikad nema mira, pa oni moraju nešto raditi – i onda nastanu Timeline na Facebooku ili novi izgled gmaila. Korisnici su užasnuti promjenama, jer svaka informatička promjena, primjetili ste i sami, je sve gora i gora. Ali valjda bi bilo glupo izlistati tvrtku vrijednu milijarde dolara na burzu i reći da tamo nitko ništa ne radi jer nema potrebe. A zaista nema potrebe – vidjeli smo to sa svakim novim usavršavanjem. Zato im predlažem da za generalnog direktora zaposle Crnogorca. Znate onaj vic: Tone Costa Concordia, a u sobi Japanac i Crnogorac. Što da radimo, što da radimo? – vrišti Japanac, a Crnogorac mu fjakano odgovara: Oca li ti jebem japanskog, vi bi samo nešto radili!




13

ponedjeljak

veljača

2012

Hrvatska 14 dana

Nije zlato, sve što sija žuto

Radnici Hrvatskih šuma , njih 8800, primaju dodatak na plaću od četiri kune po satu provedenom na poslu, što znači da će im tvrtka, samo zato što uopće dođu na posao, ove godine isplatiti 7680 kuna, odnosno za sve radnike ukupno 67 milijuna kuna. No ovo je tek prvo otkriće. Za nekoliko dana u javnost će izaći još šokantniji detalji kolektivnih ugovora: poput onoga da šumadijac ima dodatak od sto kuna po satu ako piški u wc, a ne u šumu. U Upravi ističu da je ovaj stavak kolektivnog ugovora vrlo važan, jer se na taj način štiti cijeli ekosustav Euroazijske ploče. Poznato je naime, objašnjavaju šumski rukovodioci, da je pišalina žuta pa se lako može dogoditi da narod u ovoj sveopćoj krizi zamijeni tu žutu tekućinu za zlato, pa krene groznica, počne se kopati plemeniti metal, a samim time i krčiti šume. 'Nije zlato, sve što sija žuto' – zaključuje predsjednica Uprave Kora Šumić objašnjavajući zašto Hrvatske šume troše 3 milijarde kuna kao dodatak na plaću za sve one koji piške u kanalizacijski sustav, a ne u prirodu.

Udario fikus na fikusa

Još od doba kada su se verbalno pošaketali Joško Vlašić i Gips Kostelić oko toga tko je bog sporta u Hrvata, nismo imali borbu dva pobješnjela junaka. Ovoga puta riječ je o samim predsjednicima, onom bivšem i ovom sadašnjem. Svađaju se oko toga tko je koliko i zašto trošio. Jedan je potrošio 50 i nešto milijuna, a ovaj drugi 70 milijuna kuna godišnje, predbacuju jedni drugome. Ti nisi trebao raditi domjenke i putovati svijetom, a ti nisi trebao pričati viceve i 'lizati jaja Gadafijevim devama', kako kaže jedan grafit s zagrebačke Volovčice, odgovara drugi. Građani ih gledaju i misle se tko je tu normalan. Pa i jedan i drugi su potrošili previše: u ovom slučaju sve je previše što je potrošeno poviše nule. Jer čemu služi hrvatski predsjednik? Zovu ga fikusom, ali brate, nije on fikus - troši on puno više od jadne biljke. Nju besplatno izneseš vani na kišu, a kada ovu dvojicu izneseš vani u svijet, oni troše kao pijani milijarderi. Mesić je čak, doznat će se, plaćao Berlusconiju da ga ovaj posluša da mu ispriča vic: Silvio, znaš li da Talijani ne bi dobili rat ni da ih vodi Chuck Norris, haaaahhaaaaahaaaaahhaaaaa? Taj vic je platio, kažu diplomatski izvori, 15 hiljada eura.

Dvostruko prezime is back

Navodno se vraća glavni akter majke svih hrvatskih bitaka – tranzicije – naš proslavljni junak s nijednim imenom i dva prezimena - Ivić Pašalić. Ćefnulo mu da se vrati u HDZ gdje je već naravno bio, sad već poprilično davno, kada je on sam bio u pubertetu, ali Franja je njegova mladost inspirirala, pa mu je u ruke dao ni manje ni više, nego – sve. Bilo je, sjećate se: Država, to sam ja Franjo, za sve ostalo tu je Ivić Pašalić. Poznata je njegova poruka građanima kad je Njegovo Visočanstvo Sunce Hrvatske Neovisnosti umrlo: 'Ako nemate kruha, ponašajte se k'o muha. Doletite, učlanite se u HDZ i podržite me za predsjedničko mjesto kako bi nam sutra svima bilo bolje.' Građanima se nije svidjela ta ideja, svi znamo oko čega se muhe skupljaju, pa je Double Surname otišao u političku mirovinu. A da naša država nije i inače all inclusive wellness & spa skupljalište muha, svi dobro znamo gdje je trebao završiti.

Teorija relativnosti crnih fondova

Darko Milinović izjavio je kako SAD ovih dana s osobitom pozornošću posmatra izbore u HDZ-u, jer su oni jako važni za vrijeme i prostor u kojemu se nalazi zapadni Balkan. Saznali smo tako od Dareta Anonymousa Milinovića najveću američku tajnu: ne oni nisu zaokupljeni svojim predizbornim kampanjama, nezaposlenošću, Iranom, slanjem astronauta na Pluton...'oni s osobitom pozornošću posmatraju HDZ-ove izbore'. Kakva li dosada smo vlada u državi-tvornici zabave kad nemaju pametnijeg posla nego misliti na vrijeme i prostor zapadnog Balkana. Milinović valjda hoće reći da ako on ne postane predsjednik, da će vrijeme i prostor zap. Balkana iscuriti u crnu rupu na isti onaj način kako je prostor za vrijeme vladavine HDZ-a iscurio iz prirode u crni fond. HDZ je, suprotno svim seksualnim zakonima, doktorirao na planskom ulaženju u prostor, dovoljno se samo prisjetiti zakona o golfu. Poljoprivredna zemlja od dva eura - puf preko noći - iscurila je i postala građevinska od dva milijuna eura. Zato Amerikanci (a pogotovo njihovi fizičari) ovih dana 's osobitom pozornošću posmatraju izbore u HDZ-u'. Ni onaj njihov Einstein nije uspijevao razumjeti ove fizičke zakone na način kako je to genijalno radio HDZ. Sanader je uvijek tvrdio da je teorija crnih fondova relativno jednostavna. Samo trebaš prostor i vrijeme od dva mandata. Da skratim, teorija relativnosti crnih fondova vrlo je jednostavna:
Vrijeme je novac – s osobitom pozornošću ovo govore Amerikanci
Prostor i vrijeme su povezani – s osobitom pozornošću ovo kazuje Einsteinova teorija relativnosti
..........................................................
Prostor je novac – s osobitom pozornošću ovo pokazuju HDZ-ovi prostorni planovi, ovaj crni fondovi



Sportski seks u Hrvata: Vole gledati pak, a ne loptice

Čudni su putovi hrvatski. Hrvatski sportski gledatelj zatvori vrata jednom sportu, ali otvori prozor drugom. Sve je to lijepo i biblijski, ali potpuno neobjašnjivo. U Zagrebu se tako odigravao vrlo jak i kvalitetan ATP turnir kojeg su gledali isključivo sakupljači loptica. Druge publike nije bilo, isto kao ni prošle godine, a nema je ni kada se igra Davis Cup (vidi susret protiv Njemačke). U isto vrijeme na Šalati tribine su bile ispunjene do posljednjeg Eskima. Gledateljima nije smetala čak ni temperatura od dvije znamenke ispod ništice. Kako je moguće da vrhunski tenis u gradu - u kojem nema šanse da u proljeće tek tako uzmete termin za rekreativno igranje - ne gleda apsolutno nitko, a u isto vrijeme hrli se na hokej - sport za koji se uopće ne znaju pravila. Ja sam osobno svjedočio dvojici likova gdje je jedan drugom objašnjavao što je to hokejski ofsajd. „Ako je u trenutku dodavanja paka, napadač iza leđa obrane, riječ je o zaleđu. Isto ti je to kao u nogometu!“ O okusima se ne raspravlja: jasno je da neku hrvatsku muškarčinu privlači pak, dok drugog loptice, dobro lopte, ali rekoh, nije jasno kada svakoga privlači palica kako tuca pak, a penis, ovaj tenis – nikoga.




Superbaka i superlažovi

Postoji stari mit: Hrvati su u svakodnevnici nesložan narod, ali u nevolji se pokažu puni empatije i suosjećanja. Od stoljeća sedmog širila se ta mantra balkanskim brdima sve do prvog ovogodišnje snijega koji se spustio na iste te visoravni i bijelom bojom prefarbao 14 stoljeća dugu laž. Naime, pojedinci su za vrijeme sniježnih nanosa lagali Gorsku službu spašavanja kako im se u selu dogodio infarkt kako bi im ovi očistili prilaze i spasili unesrećenog. No kada su došli tamo svi su bili zdravi: lagali su, jer su htjeli im ralica očisti ceste kako bi se oni mogli vozikati, jer im je onako zametenima dosadno. Naravno da je u isto to vrijeme, pomoć drugome bila neophodna. Ipak pošto ništa nije crno-bijelo, osim dresa Juventusa i Partizana, u svoj toj nevolji, bilo je i potpuno suprotnih događanja: jedna je baka četiri dana provela bez hrane i ogrjeva: kada je ugledala pripadnike GSS-a rekla im je da zašto su došli, 'sigurno postoje ljudi kojima je pomoć neophodnija'. Da bako, imaš pravo: to su oni koji zbog sniježnih nanosa ne mogu uplatiti listić u kladionici, pa zovu GSS i lažu ga.


Tko je najluđi u Hrvatskoj? Članovi GSS-a

Ovogodišnji snijeg u Hrvatskoj nije bio samo obična prirodna pojava. Ta oborina čvrstog stanja otkrila nam je tko su najveći 'luđaci' u zemlji u kojoj zaista nije lako doći do te titule. Dame i gospodo, to su pripadnici Gorske službe spašavanja. Ti su ljudi danima nadčovječjim naporima spašavali unesrećene diljem zemlje boreći se s umorom, prirodnim nepogodama, lažovima koji su ih zvali...S njihovim se radom upoznavamo samo kada su vanredne situacije koje oni rješavaju poput Supermana dok nam inače ne trebaju i ne osvrćemo se kako im je. Pa zašto su to onda najveći hrvatski luđaci? Pa baš zato: oni sve ovo navedeno rade besplatno. Ne oprostite, lažem – oni to ne rade besplatno, već gore i od toga – besplatno s minusom. Bez kvalitetne opreme, bez kvalitetnog hladnog pogona (sredstva za održavanje vozila i slično), bez sredstava za dodatno obučavanje – većinu potrebnih troškova plaćaju iz vlastitog džepa. I ne samo to, već na sve ove aktivnosti gube velik dio svog slobodnog vremena. Pa ako hoćete i sam čin spašavanja, njima je izgubljeno slobodno vrijeme, iako ga oni nipošto tako ne doživljavaju. I još moraju biti u vrhunskoj formi za izdržat sve te napore. Država s druge strane milijune dijeli šakom i kapom pogotovo onima koji ne zaslužuju, a GSS-u ne da ni crno ispod nokta. Priznat ćete: da su ti ljudi normalni, poslali bi sve u pičku materinu. Ali nisu – oni su luđaci – pa besplatno spašavaju ljude financirajući se najvećim dijelom iz svog džepa dok ih za to vrijeme svi skupa - od običnih građana pa do države – zajebavaju.


Torcida mrzi bilu boju

Naši reporteri probili su se do jednog malog zaseoka u blizini Vrgorca koje je zbog velikih snježnih nanosa ostalo odsiječeno od svijeta. Našli su tamo Miša F. (32), čovjeka koji je pripadnik Torcide postao prije 33 godine. Tamo ga je upisao otac dva dana nakon što mu je majci kasnila menstruacija. Otac tad nije ni znao hoće li biti dijete ili kćer. Prilikom ulaska u njegovo ognjište bez drva Mišo je kidao slike Hajduka i poljudskog Sjevera. „Mrzim snijeg, mrzim ga“ – vrištao je parajući lica braće Sharbini – „pas mi je stradao pod ovom bijelom kugom. Kako da ja opet odem na Sjever i pjevam Bili li su bili vrhovi planina, bila je košulja hajdučkoga sina. Ili Boja bila boja je boja, bila boja je najbolja na svitu i niko mi ne može reć da nije tako...“


Ponuda i potražnja

Benzin bi do kraja godine, tvrde neki analitičari, mogao dosegnuti cijenu od 15 kuna po litri. To je kao zato, jer je iranska kriza iako krize tamo uopće nema, ali to je neka druga tema. Iran, by the barrel, uopće nije među najvažnijim izvoznicima nafte. Pa kako onda to objasniti? Naravno nikako. Ekonomija je jedina struka koja je apstraktnija čak i od novinarstva. Ništa tu nikome nije jasno, a jasno je i zašto nikome ništa nije jasno – nema nikakvih zakonitosti i logike. Kakva ponuda, potražnja, krize, bakrači - cijene se u ekonomiji kroje od (špekulantskog) oka. Bi li logičnije bilo da cijena barela nafte skoči, jer te nafte kao nema još puno. Bi, i to puno logičnije nego zbog Irana. A opet nije tako. Recimo, ta majka svih ekonomskih bitaka - ponuda i potražnja. Zašto se u krizi artiklima ne spusti cijena, umjesto povećanja? Ah da, veći su troškovi proizvodnje. Ali opet nema potražnje. A ako nema potražnje, logično bi bilo da se potraži ta, kako se zove, potražnja. A ona bi se mogla potražiti jedino spuštanjem cijena kojih u stvarnosti nema ni za lijeka, ali ni za sve druge proizvode. Ekonomisti-nobelovci u isto vrijeme kažu da se jedino potrošnjom, znači potražnjom, može izaći iz krize. Tu se, jel' te, idealno uklapa ova nova cijena nafte. Realnija je i materijalnija kvantna fizika (iako tamo materije kao takve uopće nema), nego ekonomija.



Marković i Jovanovići

Pitaše Vlatka Markovića kad će na sastanak s ministrom Željkom Jovanovićem, a on reče da nema pojma tko je taj: je li to možda onaj Jovan Jovanović Zmaj? Bio sam ja s njim preko lektire pajdo u školi, nastavi Marković, znate što je taj veliki čovjek pisao o Hrvatskom nogometnom savezu:
HNS se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin Željko Jovanović - zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?



Opservacije Ante Kostelića

Ante Kostelić ponovno briljira. Nakon što je Novak Đoković proglašen najboljim sportašem svijeta izjavio je kako tenis može igrati svatko, ali biti najbolji u skijanju mogu samo oni najveći. Da Gips, skijanjem se bavi desetak zemalja koje imaju snijeg, a tenisom sve zemlje koje imaju deset metara ravne ledine – više, manje – sve zemlje svijeta – čak se u Grand Slamovskoj amater eri u pobjednike upisala i nacistička Njemačka (i to triput) koja je tada imala puno važnijeg posla nego igrati tenis. Pa je tako pobjednik jednog Roland Garrosa bio i Ekvadorac Andres Gomez i Brazilac Gustavo Kuerten. Nijedan Ekvadorac i Brazilac nisu osvojili slalomsku utrku. Znam, znam, glupa mi je usporedba, ali zar takve nisu i sve izjave Gipsa. I za Blanku je rekao da je skakanje u vis poprilično glup sport, jer kako možeš biti najbolji na svijetu, kad klokani tu ne nastupaju.

Ukidanje neradnih dana

Vlada ozbiljno razmišlja o ukidanju tri neradna dana za dva državna praznika (Dan antifašističke borbe i Dan državnosti) i jedan crkveni blagdan (Tijelovo), kako bi se smanjili troškovi poslodavaca i povećali prihodi države. Sada će se državni službenici opet pobuniti, jer ovako i onako, jedino oni i koriste te blagdane. Što li Vlada neće sve smisliti samo da ostvi te zgubidane na radnom mjestu. Na sljedećoj sjednici mogli bi ukinuti i Božić kao neradni dan.

Ljubi neprijatelje države

Potpredsjednica HSS-a i bivša saborska zastupnica Marijana Petir mogla bi zasjesti na čelo Centra za socijalni nauk Crkve. Nju su navodno hrvatski biskupi prepoznali kao dostojnu zamjenu za Gordana Črpića, koji je otišao za profesora na Katoličko sveučilište. A kako i ne bi, pogledajte samo njenu sjajnu biografiju: zalagala se za konačno riješenje pedera i sličnih, povratak (ostanak) katoličkih križeva na svim javnim mjestima uključujući sinagoge, džamije, pravoslavne crkve, zalagala se za ukidanje abortusa, a s druge strane podržala je sporni HDZ-ov zakon o potpomognutoj oplodnji izjavljujući kako djeca začeta „umjetnom oplodnjom“ češće obolijevaju, kako se ljudi igraju Boga, kako djeca imaju pravo na spoznaju o vlastitom porijeklu. S druge strane Marijana Petir obnašala je važnu dužnost u Fondu za zaštitu okoliša gdje se kralo nadugo i naširoko. Marijana Petir u nijednom trenutku nije prokazala nezakonitosti Vinka Mladinea i sličnih. Zato jer živi po katoličkim načelima: ljubi neprijatelja države, činite dobro onima koje narod mrzi.

05

nedjelja

veljača

2012

Peglofil vs. narkoman - Tko je (naj)veći?

Poštovani blože Pangea,

Pišem vam da mi pokušate da pomognete jer ovo šta mi se jutros desilo naprosto je neverovatno. Pošo ja tako da povešam veš na terasu, jutro to ko svako jutro otkako me žena napustela, vešam ja patike po kanapcu, vrapci pevaju, deca napucavaju loptu i deru se Mesi, Mesi - prava jutarnja idila, kapirate - kad li se sa spoljne strane improvisanog dečjeg igrališta ukaže senka. I to senka crna kao Fićini izduvni gasovi. Jeste da je senka uvek crna, ali ovo nije crna senka kao nešta metaforovano, ovo je prava pravcata crna senka, razumete - crn čovek. Stanuo ja sa vešanjem pantalona da malo bolje vidim o čem je tu reč, sem toga nije lepo videti nikoga kako se muva oko male dece, a napose ne crnca.

Odem po dogled, jer vista mi odavno nije ko u petlića, vratim se, naperim ga u uljeza – jebote poznat mi ovaj matori čovek. Proleti mi kroz glavu, kao skoro onomad metak u Drugom svetskom ratu (ili je to bilo u Trećem krstaškom ni sam ne znam), da kako mi čovek, i to ne obićan čovek, već matori crnac može da bude poznat, kada ja – Svetozar - odvajkada tačnije nikada u svom celom sopstvenom životu nisam napusteo Zaječar, a svi će vam Zaječarci posvedočiti da nikada ovde nije crnac viđen uživo. A bogami, ni u mrtvo. Ma ni Avganistanac, a kamoli crnac.

Zagledam se ja tako dogledom bolje, a crnac u ruci nosa neke cedeove. I sem toga ima neku tašnu, punu ko okean talasa, ma čudo jedno da mu svi ti cedeovi ne poispadnuše izanj. Jebote mislim se ja, neće nekakav matori crnac u mom komšiluku da deci dila neke cedeove, nema to šta da bude, sem pornografija. Ili mnogo gore, ona, kako li se to zove, ta reč koja definiše seksualno napastovanje dece – ah, da - peglofilija.

'Tako mi svetog Save, idem ja da ga vaspitam kad ga već eto nije vaspitala matora mu crna keva', reko sebi i pošo. Trebalo mi, priznaću, mnogo da se spustim niz stepenište, jebiga ne samo da ne vidim ko petlić, nego više ne umem ni da se nabrzake strmopizdim dole, poput ajkule kad atakuje. A ja baš sad ulećem ko u akcionom filmu, ako niste primetili. Rekoh već, mnogo mi trebalo, pa je matori već stupeo u dejstvovanje. Jebem li ga onakvog crnog peglofilskog, ufuro se ko glavni akter u pozorištu, a deca se grupisala oko njega ko kerovi oko koske i sumanuto ga slušaju.

- Matori, nemoj iskoriščavati decu za nečasno delovanje, jesil' me čuo? - viknem u smeru njega i on se u čas zaokrene u moj smer ko Šumaher u saobraćaju. Jebote, sad mi čovek još poznatiji, gde li sam ga samo video, a crnca u svom životu do dana današnjeg, uživo nikad ne video - Deco, šta ovaj peglofil hoće, nek vas pusti s mirom da se lepo igrate fudbala?

-Čika Svetozare, nemoj da se sekiraš. Ovaj matori kapira fudbal, hoće samo da nas posavetuje – kaže mali Nemanja.

-Štaće mu onda ovi cedeovi, ha?

-Hteo da nam podeli da ih gledamo – reče mali Slaviša, nećak Mitra Mrkele.

-A šta da gledate? Pornografiju?

-Ma ne čika Svetozare, nego fudbal – proba me umirit mali Zaviša - Reko nam čovek da je on najbolji fudbaler u celoj istoriji, i da moramo da vidimo kako je on to igrao. Mi se celo vreme kada nešto mnogo lepo napravimo, pogotovo neki potez tehnički komplikovan, deremo Mesi, Mesi, a čovek došo i reko da nas jebo Mesi, da ima i boljih od njega.

-A ko je on da vas tako vaspitava?

-Reko da se zove Pele, moj ga deda često pominje. Govori mi kad blejimo u fudbal: 'Drago dete, jebote ovi sadašnji fudbaleri iz epruvete, sve su to bez mozga atlete, i zato nikad više vedete, ko šta je bio Pele. Šta je taj radio s krpenjačom, niko više neće. Postaveo je kriterijume koje nikakvo naučno dostignuće neće moći da pojasni čovečanstvu.'

U jebote, udren se pesnicom u ćelempuru. Zato mi je čovek bio onako poznat.

-Pa Pele, jebote gde si, šta ti radiš u Zaječaru? Izvini šta sam mislio da si peglofil.

-Ma ne peglam ja nikoga, ja samo hoću da ljudi tojest zaljubljenici u sport shvate da je jedan jedini Pele, i da mu nitko nije ni do koljena. Kakav Maradona, kakav Messi, kakvi bakrači. Ja sam zabio 1283 gola i osvojio tri svjetska prvenstva. To je nenadjebivo. I sad svi nešto uspoređuju ove jadnike sa mnom. Strašno. Pogotovo su ova jadna djeca izgubljena. Misle da je Messi bog, a nije nego jadnik i običan smrtnik. Ali oni to misile jer ga sada gledaju, a mene nisu, kao ni Messi, pa zato ja idem po sijetu i prosvjetljujem djecu s devedeovima kako bi vidjeli tko je najveći nogometaš u ovoj galaksiji, ali i u drugim galaksijama kako se koja teleskopima otrkiva. Evo sad će stavit nekakav teleskop na mjesec, otkrit će se još pokoja nova galaksija, pa ću biti još i veći. Cijeli život nakon nogometa sam posvetio samo jednom – meni, meni, meni, meni, meni - kao najvećem. A svi to sad zloupotrebljavaju. Što će tek biti kad umrem? Ali nadam se da će pobijediti istina i borit ću se za nju dok sam živ. Zato me evo i u Zaječaru.

Mnogo me zbuneo ovaj razgovor s Peleom. Mora da je čovek mnogo kivan na ceo svet i izvrčanje istine. Zašto bi inače dolazio u Zaječar. Naš episkop je mnogo puta reko da ni bog ne posećuje Zaječar, a sad najedanput banuo Pele, glavom i slavom. Ponavljam vam opet, jer je ponavljanje kao i uostalom i istorija, keva znanja i nastavnica života, zbuneo me ovaj Pele.
I sam sam ljubioc fudbala i vaistinu me interesuje tko je najveći fudbaler u istoriji?

Nadam se da ćete mi vi kao objektivni i nepristrani medijum koji pozna tajne sporta ko ugostitelj rad bez izdavanja računa, moći da pomognete u ovom mnogo velikom filosofskom pitanju, važnom usedeo bih se reći i za opetovano vaskrsavanje demokratije?

Unapred zahvaljivam i izvinjavam se na mnogo dugačkom imejl pisamcetu, drukčije ne umem da objasnim šta sam hteo da pitam,

lepi pozdrav,

Svetozar iz Zaječara

............................................................................................

Dragi Svetozare,

hvala vam na vašem iscrpnom pismu i znatiželji koju iskazujete iz svake svoje rečenice. Znatiželja je majka svih bitaka, kao što reče nepotpisani autor grafita na ulazu u Postojnsku jamu, odakle je htio dospijeti u središte naše zemlje, a dospio je u središte one nezemaljske. No dobro pustimo to.
Vas, ako smo dobro shvatili, interesira tko je najveći od spomenute trojice iz vašeg e-mail pisma. Znači je li to Pele, Maradona ili Messi. Ako je tako, onda ćemo se i ravnati po tome, jer osim njih, moramo ipak biti iskreni i reći, ima tu i drugih kandidata. Recimo, kako iz takvog popisa izostaviti brend Davora Šukera. Gdje god taj dođe na kuglu zemaljsku, ljudi utoče brendy kako ne bi trezveno morali slušati što izlazi iz te šuplje glave.
No da ne duljimo, Messija odmah izostavljamo s popisa, jer je on još uvijek aktivan. Znamo svi što CIA govori o aktualnoj povijesti tojest sadašnjici. Ništa. Tako i mi. Prvo mora proći neko vrijeme da bi se o nečemu moglo govoriti. Naravno da u to ne spadaju partizani, četnici i ustaše, kao ni Srbi ili Hrvati – oni o tome pričaju prije, za vrijeme i iza samog događanja - ali spada - nogomet.

Kad smo to lijepo riješili, rekao bi Sanader, idemo dalje. Sad smo na Marakani, pardon Maradoni, ali to je jedno te isto. Znate li, dragi Svetozare, da je vaš sunarodnjak Dule Savić, inače slavni centarfor Crvene Zvezde, na zagrijanju prije početka utakmice s Barcelonom drugog kola Kupa Kupova 1982. pao u nesvijest kada je vidio Diega Armanda Maradonu kako tehnicira s loptom sjedeći i skidajući trenerku u isto vrijeme.

(Padali su ljudi u nesvijest i na spomen Pelea, točnije njegovih nostradamovskih predviđanja: Kolumbija će 1994. biti prvak svijeta, itd., itd.)

Maradona je na toj utakmici zabio najljepši gol u povijesti Marakane (znameniti lob poviše istrčalog Dike Stojanovića). Komentator je komentirao točno ovako: „Eto zašto Maradona košta deset milijona dolara, eto zašto je gospodin Nunez, predsjednik Barselone, uložio maksimalne napore ne bi li ovoga ekstra igrača preveo u svoje redove. Preko 90 hiljada objektivnih navijača Crvene Zvezde u ovim trenucima aplaudira Diegu Armandu Maradoni za vanserijski potez, majstoriju kakva se retko viđa...“

A znate li dragi Svetozare, naravno da znate, da su navijači Napolija na napuljskom groblju iza prvog osvajanja prvenstva Italije postavili pedesetmetarski transparent: „Mrtvi, ne znate što ste propustili“.

A znate što piše na jednom epitafu na groblju u Santosu: „Pele je Alvaru Costi de Souzi rekao da će ovaj doživjeti stotu. Isto popodne je umro.“
Naravno da ova naša zajebancija o Peleovim predviđanjima versus Maradoninoj genijalnosti nema veze s pravim stanjem stvari tko je najveći nogometaš svih vremena. I jedan i drugi (i treći Messi će biti) su veliki. I jedan i drugi su izvan terena bili puno gori, nego na ledini. I jedan i drugi su tašti i teški. Razlika je samo u jednom: Pele je peglofil, a Maradona narkoman.

Pele ide po svijetu i drži propovijedi koje se ne obistinjuju te pegla da je on najveći. S druge strane Maradona ide po svijetu i drogira se te govori da je Fidel Castro najveći. Ne popuje o nogometu.

Samo zato je veći nogometaš.

Najveći.

02

četvrtak

veljača

2012

Bogovi filozofije

Nikad zapravo nisam htjela posjetiti Japan . Jednostavno zato jer ne volim
jesti ribu. A znam da je stvarno popularna tamo u Africi.
Britney Spears

Kad god gledam televiziju i vidim onu jadnu izgladnjelu djecu svugdje po
svijetu, ne mogu a da ne zaplačem. I ja bih voljela biti tako mršava, ali
bez svih tih muha, smrti i takvih stvari.
Mariah Carey

Ni o čemu ne razmišljam previše, jer ako razmišljam onda me to nekako
preplaši!
Pamela Anderson

Od svih stvari koje sam izgubio, pamet mi najviše nedostaje.
Ozzy Osbourne

Eskimi su neciviliziran narod jer nemaju dućana.
Jodie Marsh

Ponosna sam na Georgea. Puno je naučio o stočarstvu od prve godine kad je
pokušao pomusti konja. Da stvar bude gora, konj je bio mužjak.
Laura Bush

Je li jaje povrće?
Jodie Marsh

Nisam na dijeti. Samo ne jedem onoliko koliko bi htjela.
Linda Evangelista

Super je pisati fikciju. Možeš gotovo sve izmisliti.
Ivana Trump, po završetku pisanja romana

Naučila sam ne stavljati u usta stvari koje su loše za mene.
Monica Lewinsky na gostovanju u emisiji Larry King Live, pričajući o
gubitku kilograma programom Jenny Craig

Mislim da je homoseksualni brak nešto što bi trebalo biti između muškarca i
žene.
Arnold Schwarzenegger

Stvarno je loše biti beskućnik tijekom zime. Svi koji nemaju kamo trebali
bi otići na neko toplo mjesto kao Karibe gdje mogu jesti svježu ribu cijeli
dan.
Lady Victoria Hervey o beskućnicima

Imam deset pari tenisica - po jedne za svaki dan u tjednu!
Samantha Fox o odjeći za vježbanje

Internet je sjajan način da se bude na netu.
Bob Dole, republikanski predsjednički kandidat 1996.

Ako izuzmete ubojstva, Washington nema visoku stopu kriminala.
Marion Barry, gradonačelnica Washingtona

A evo i senatora Chucka Grahama! Ustani, Chuck, da te svi vide! O, Bože,
šta ja to pričam!
Joe Biden, senatoru Grahamu koji je bio u invalidskim kolicima

Ne mogu se sjetiti imena svih klubova u kojima smo bili.
Shaquille O'Neal, na pitanje je li posjetio Partenon za boravka u Grčkoj

Ja sam za smrtnu kaznu. Onaj tko počini grozno djelo mora biti i primjereno
kažnjen. Jedino tako nešto može naučiti za drugi put.
Britney Spears

Da je Lincoln još uvijek živ, sad bi se okretao u grobu.
Gerald Ford

Ja sam puno više od para grudi! Predstavljam uspjeh, težak rad i zabavu!
Pamela Anderson

Nemojte nikako zaboraviti staviti neutrone gore.
igrač bejzbola Mike Smith, naručujući salatu u restoranu

Ja nemam ništa protiv homoseksualaca. Imam mnogo prijatelja koji će
završiti u paklu.
Steven Colbert

Kemija je nešto što učite u srednjoj školi ili na fakultetu kad otkrijete
da je 2+2=10 ili tako nešto.
Dennis Rodman

Dontopedalogija je znanost otvaranja usta i umetanja noge unutra, znanost
koju prakticiram već godinama.
princ Philip, muž kraljice Elizabete

Računala u budućnosti neće težiti više od jedne i pol tone.
časopis o znanosti i tehnologiji Popular Mechanics s ponosom objašnjava
nezaustavljiv napredak 1949.

Molimo vas da nam pošaljete datum svoje smrti.
izvadak iz pisma od porezne uprave

Ako je engleski jezik bio dovoljno dobar za Isusa, onda je dovoljno dobar i
za teksaške učenike.
Miriam A. Ferguson

Verbalni dogovor nije vrijedan papira na kojem je napisan.
Samuel Goldwyn

Dečki, stanite u parove od tri i napravite ovdje liniju u krug.
Nogometni trener Bill Peterson

Najbolje se osjećam kad sam sretna.
Winona Ryder

Na tržištu ima potrebe za otprilike pet računala.
Thomas Watson, direktor tvrtke IBM, 1943

Nevjerojatno, ali na usporenoj snimci se činilo da loptica lebdi u zraku
još duže.
David Acfield

Nitko se u američkom nogometu ne bi smio nazivati genijem. Geniji su ljudi
poput Normana Einsteina.
Joe Theismann, sportski komentator i bivši igrač

Naravno da je bilo smrti u boksu, no nijedna stvarno ozbiljna.
Alan Minter, boksač


01

srijeda

veljača

2012

Jebote evolucija

Jebote evolucija

dobiješ dijete
daješ mu savjete
dok prlja tapete

pa onda opet

to dijete
jede bez salvete
a u pubertetu isto
samo šarene tablete

a svo to vrijeme ne može tata dovesti ni strane tete

jer to njegovo dijete
radoznao je k'o znanstvenik
i to bez epruvete
pa stalno pitanja lete
'zašto alfa mužjak radi hopa-cupa, a ne oni bete'

i to tako traje više-manje kojih 30 godina
dok se ne osamostale ako se prije toga ti sam ne osamostališ...

A kada mene moje dijete
pita ove alfe bete
ja mu kažem drago dijete

neke vrste pametnije su od drugih.....Zašto?

Zato jer ne drže dijete
ne jebu uvijek iste tete
a mnoge od njih, čak i sisavci,
ne daju da im godine uzalud prolete

Tko to tata?

Pa evo na primjer puma
od jebanja uokolo upali joj s' čuna
pa dođe majušna puma
jest, jest nije ti ovo bajka
a čim se skine sa sise
ne odgaja je ni kuma
a kamoli majka...

Nista ne rasumijem tata, jel to dodze na svijet ona tvoja majica ili što....?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se