24

četvrtak

studeni

2011

Bate, prezime mu jedva znate

Milijarder Michel Platini jednog je dana uhvatio sam sebe kako ga bez štednjaka peče savjest. Na kraju pečenja probudio mu se altruizam – opaka bolest koja s vremena na vrijeme opeče bogataše – pa nemaju mira, nego moraju nekako pomoći siromašnima. Organizirao je Michel tako nekakave orgije pod nazivom Liga prvaka, pozvao svoje prijatelje bogataše, ali isto tako na totalno zaprepaštenje Udinesea, Seville, Twentea..., i neke tamo siromahe čudnih imena – Viktoria Plzen, Bate Borisov, Otelul, Dinamo Zagreb...

Kao pravi velikodušni francuski kavalir Platini je za zabavu osigurao najbolje kurve i najboljI kokain kakve Liga prvaka kao najveća svjetska perilica love i zaslužuje. Ušetali tako legalno s pozivnicom u to kremasto društvo i ovi spomenuti siromasi. Ali na eventu nije sve išlo tako glat, kako li je tata europskog nogometa zamislio. Krenuo tamo Dinamo guzit neku rusku sponzorušu, ali došao Ronaldo i rekao da ne može. Pri tom dodao da mu ne zvižde i ne zavide što Ruskinje više padaju na njega, nego na njima dobro poznati naziv ubogog kolektiva. Pa se potom Dinamo okrenuo prema medenoj tamnoputoj ljepotici, ali čim se probao malo upucavat, došao Gomis i upucao ga projektilom.

Bati Borisovu, pošto dolazi iz diktatorske zemlje, napet je bio kokain. O'šo Bate, ono nosom znate, ali došao Messi i potjerao ga. Viktoria Plzen pak je bila najneurotičnija: malo je išla naprijed lijevo po kokain, malo desno po speed, malo gore po kristale, malo dole po jebačinu, ali čim bi se uputila, Ibrakadabra i njegovi kompanjoni bi je vraćali na svoju polovicu što su svjedoci ove zabave okarakterizirali na način da Milan s Plzenom igra Viktorije. Otelul je opet s druge strane htio dohvatiti kakav dobro pečen but od oteljene krave, pa potom i desert, ali čim je zagrizao prvi griz, Benfica ga je zaustavila u blagovanju. Kolač Lige prvaka ostao im je dalek kao Pluton od Zemlje, ali i od statusa planeta također.

Za to vrijeme blizanci Manchester, Barcelona, Chelsea, Real, Bayern šmrkali su i guzili, kupali se u šampanjcu i kavijaru, pa opet šmrkali... Vidjeli Dinamo, plzenska Viktoria, Otelul i Bate, prezime mu jedva znate, da su na ovoj zabavi nepoželjni: nisu ništa uboli, čak se nisu našli ni u kakvoj šansi da ubodu, malo se deprimirali, pa se odlučili vratiti doma – tamo gdje su zabave skrojene po njihovoj mjeri. Gledao ih Platini kako s terena Lige prvaka odlaze pognute glave i razmišljao kako bi (nogometni) svijet bio puno bolje mjesto da tu i tamo bogatuni nemaju neugodnih altruističkih napada.
Ograničenje na pet stranaca i salary cap u trenucima slabosti nikada mu nisu padali na pamet.



Iako smo u ovom slikovitom uvodu rekli sve što smo htjeli, ipak ovaj tekst moramo malo proširiti i dodati mu neke činjenice kako bi se uklopio u novinarske okvire. Pa da krenemo s govorancijom prvog čovjeka europskog nogometa:

- Nadam se da ću jednog dana uručiti pehar Lige prvaka kapetanu Hajduka – napisao je u svojoj čestitci predsjednik UEFA-e Michel Platini povodom Hajdukovog 100. rođendana.

Slatka je zaista ova predsjednikova čestitka koja se nažalost nikad neće ostvariti. Istina je da je Platini svojom reformom sustava Lige prvaka, zbog koje je među ostalim i dobio mandat predsjednika UEFA-e, omogućio malim klubovima poput Dinama nastupe u najelitnijem svjetskom klupskom natjecanju, no isto tako Francuz je omogućio velikim klubovima da napucavaju te siromase čak i s B momčadima.

Konkluzija: Utakmice Lige prvaka po skupinama postale su dosadno natjecanje gdje se sve unaprijed zna (osim skupine gdje je ciparski Apoel – iznimka koja potvrđuje pravilo), gdje nema neizvjesnih utakmica, gdje ekipe poput Ajaxa prodavaju ulaznice za Real plus besplatno za Dinamo jer ne bi napunili stadion, gdje su derbiji ostavljeni za proljeće kada ove loše ekipe napuste natjecanje.

No nije samo problem u 'siromasima'. Ogromni, zaista ogromni novac koncentrirao se u svega nekoliko klubova, tako da ni puno ozbiljnije ekipe od Dinama, kao što je primjerice Arsenal, nemaju nikakve šanse za osvojiti trofej u sezoni. Danas na europskoj nogometnoj karti postoji svega nekoliko ekipa koji su u stanju osvojiti Ligu prvaka: dva Manchestera, Barcelona, Real i možda Bayern, jedini klub koji od svih navedenih koji godinu završi s prihodom, a ne ogromnim minusom. Najgore od svega je što su i prvenstva u čak četiri od pet najboljih europskih liga unaprijed riješena. Prvak Njemačke biti će Bayern, prvak Španjolske Barcelona ili Real, prvak Engleske netko iz Manchestera dok će francuski prvak najvjerojatnije postati PSG – klub koji odnedavno ima novog jako bogatog vlasnika i koji bi prema svemu sudeći trebao poći stopama ovih navedenih klubova.

Paradoksalno je da je trenutno najzanimljivija europska liga Serie A, natjecanje koje se iz godine u godinu sve više srozava i gdje su stadioni više prazni, nego puni. Razlog je očit – bogati šeici još uvijek nisu posegnuli za talijanskim klubovima zbog više razloga: veliki neupotrebljivi stadioni, neriješen problem huliganizma, korupcija, namještanje utakmica. Međutim i tamo se stvari pomiču. Tako je ovo ljeto Roma dobila novog vlasnika (ujedno i jedini vlasnik koji nije Talijan) koji je već doveo sedam, osam novih igrača i ne misli stati na tome. Kroz nekoliko godina, veliki incestitori mogli bi ući i u manje talijanske klubove kao što su to već napravili u Španjolskoj s Malagom.

Nije problem u investiciji kao investiciji, već u prekomjernom kupovanju zvijezda. Tako napad Manchester Cityja ima Džeka, Aguera, Balotellija, Teveza, a do nedavno su imali i Robinha. Mjesta je samo za dvojicu dok drugi griju klupu. I to kakvi igrači. Reći će mnogi kako treba imati dvije momčadi kako bi kvalitetno igrao tri natjecanja pogotovo ako ti se netko ozlijedi. Jest, to je točno, ali činjenica je da mnogi igrači i propadaju na taj način, a kvaliteta lige opada.

Rješenje je poprilično jednostavno, ali i poprilično neprovedivo. Ograničenje broja stranaca na pet igrača. Jednostavno je jer na taj način Dinamo, Bate ili netko treći ne bi bili samo statisti u Ligi prvaka, samo natjecanje bi se jako pojačalo, isto kao i nacionalne lige, svi bi najbolji igrači igrali, a mnogi od njih i u manjim klubovima. Zašto ne u Dinamu ili Hajduku?

Međutim neprovedivo je još od slučaja Bosman koji je upravo srušio to pravilo o ograničenju broja stranaca. Podsjetimo, sud je njegovom slučaju presudio kako su nogometaši u EU, isto što i radnici – mogu se slobodno kretati unutar granica poput ostale radne snage ili robe. Europski nogomet tom se presudom iz temelja promijenio.

Nekad su svjetske nogometne zvijezde poput Diega Maradone, Gabriela Batistute ili Claudija Caniggie zbog ograničenja broja stranaca igrali u manjim klubovima (Napoli, Fiorentina, Atalanta), a danas je nezamislivo da Messi igra recimo u Bariju gdje su tih godina igrali zvijezde poput napadača engleske reprezentacije David Platt i(li) kreatora igre hrvatske reprezentacije Zvonimira Bobana.

No, sigurno postoji neka pravna mogućnost koja bi vratila ovo pravilo. Ali ono zasigurno ne odgovara najbogatijim klubovima. Da je to pravilo na snazi Real ili Barcelona bi se itekako namučili s Dinamom, jer za Real ne bi u prvoj postavi igrala samo tri Španjolca, a za Dinamo bi vjerojatno još uvijek igrali i Modrić i Čorluka, i Eduardo i Mandžukić, a danas je to igra mačke i miša.

Ne samo da danas u Europi nogometaši iz EU nisu stranci, već to nisu ni oni iz Južne Amerike. Tako mnogi klubovi u prvoj postavi broje sedam ili osam Argentinaca ili Brazilaca. Lako dobiju državljanstvo jer se uvijek nađe neka baba ili djed iz Europe.

Stoga ne čudi da ponekad u prvoj postavi Chelseaja ili Arsenala ne igra nijedan Englez. Nije jasno kako li se samo navijači mogu poistovjetiti s tom ekipom. Ne samo da ne igra nitko iz tvog grada za tvoju voljenu momčad, već ni iz tvoje države. A samim tim pati i nacionalna selekcija, uzmimo baš kao primjer Englesku koja se godinama muči s rezultatima na velikim natjecanjima, a ponekad se tamo uopće ni ne plasiraju.

Apsurd je očit: s jedne strane Platini dopušta malim klubovima nastup u Ligi prvaka dok s druge najbogatiji klubovi gomilaju najbolje igrače i time ubijaju svu natjecateljsku draž.

Zamislite samo kako su osjećaju navijači Athletic Bilbaa dok gledaju ovo stanje europskog nogometa, a njjihov voljeni klub nema nijednog jedinog stranca, da stvar bude apsurdnija ni Španjolca. Oni su jadni svjesni da njihov klub, ako se ne dogode neke radikalne promjene, više nikad neće osvojiti nijedan trofej.

Isto kao što ni navijači Hajduka neće dočekati da Platini preda pokal Lige prvaka njihovu kapetanu.

Stari je francuski fantasista zaista pravi licemjer kada u čestitki može napisati ovako nešto, bez da mu salary cap ili ograničenje na pet stranaca padne na pamet.





SALARY CAP

Jedno od rješenja za europski nogomet moglo bi biti i uvođenje Salary Capa. Salary Cap je dogovorena gornja granica iznosa koju ekipe mogu potrošiti na plaće igrača u jednoj godini. Time momčadi postaje izjednačenija po kvaliteti, a i troškovi se na taj način lakše kontroliraju. Doduše veliki prijepori postoje i u Americi. Salary Cap se često mijenja, a uzrokuje i štrajkove poput ovog aktualnog zbog kojeg NBA još uvijek nije počela.

Zanimljivo da su prije nekoliko godina talijanska Serie A i engleska Premier League razmatrali mogućnost uvođenja salary capa, no to je ostalo tek u povojima. Razlozi su logični. Ili će salary cap uvesti sve lige po jednakim uvjetima ili to jednostavno neće zaživjeti.

Koja korist od salary capa u Italiji, ako ga nema u Španjolskoj? Igrač jednostavno ide gdje je bolje plaćen. Također problem je i što UEFA ima vrlo malo ovlasti za nacionalne lige tako da ona sama ne može nametnuti salary cap. Problem su i različiti porezni sustavi europskih zemalja. Recimo kako natjerati Monaco na plaćanje poreza u salary capu kad on dolazi iz državice gdje nema poreza na dohodak. U Americi i Kanadi ovakvih problem nema: njihove pokrajine i države jako se malo razlikuju po pitanjima poreza.

Također problem je i s različitim valutama. U Engleskoj je na snazi funta dok je drugdje većinom euro. S obzirom da se tečaj stalno mijenja, salary cap bi i ovdje naišao na probleme. U Sjevernoj Americi su to uspjeli riješiti. Recimo u NHL-u igračima iz kanadskih momčadi plaća se isplaćuje u američkim dolarima.

Doduše, i u Europi bi se uz kvalitetan dogovor sve to dalo napraviti, jer postoje takvi primjeri i na Starom kontinentu: Ragbi liga Super League koristi salary cap isto kao i europska hokejaška liga Continental Hockey League. Oni bez obzira na različite poreze i različite valute provode salary cap.

Što se tiče salary capa u nogometu, on za sada naravno postoji samo u Sjevernoj Americi, ali i u Australiji.





SERIE A U DOBA OGRANIČENJA BROJA STRANACA

Pogledajte samo koji su igrači stranci igrali u talijanskim klubovima početkom devedesetih u vrijeme ograničenja broja stranaca, odnosno zašto je liga bila tako izjednačena, te zašto su u to vrijeme prvaci mogli biti Napoli i Sampdoria, a nekoliko godina ranije čak i Verona.

Atalanta – Claudio Caniggia
Bari – David Platt, Joao Paulo, Zvonimir Boban
Genoa – Tomas Skuhravy, Carlos Aguilera
Inter – Lothar Matthaus, Jurgen Klinsmann, Andreas Brehme
Juventus – Jurgen Koehler, Julio Cesar, Stefan Reuter
Milan – Marco Van Basten, Ruud Gullit, Frank Rijkaard
Roma –Abel Balbo, Rudi Voeller, Thomas Haessler, Aldair
Napoli – Diego Maradona, Alemao, Careca, Laurent Blanc
Sampdoria – Srećko Katanec, Andriy Mihaljičenko, Toninho Cerezo
Fiorentina – Gabriel Batistuta, Dunga, Dr Socrates
Lazio – Carl-Heinze Riedle, Ruben Sosa, Paul Gascoigne
Parma – Tomas Brolin, Claudio Taffarel, Faustino Asprilla
Torino – Enzo Scifo, Martin Vasquez, Walter Casagrande, Toni Polster
Cagliari – Enzo Francescoli
Udinese – Zico
Brescia – Gheorghe Hagi, Josef Guardiola
Verona – Preben Elkjaer



19

subota

studeni

2011

Hrvatska 14 dana


Kada crkne naša krava muzara
Zamišljam taj prizor: nova vlast ne može više, pa uzima mač. Kolone izbjeglica iz državnih agencija i zavoda za kurac s pinklecom na ramenu migriraju na burzu rada. Točno tamo gdje je već 150 tisuća ljudi iz privatnog sektora koji su od izbijanja krize do danas dobili otkaz. A državnim službenicima kojima se dogodilo isto je – brojkom i slovima četrdeset (40) – i to u 10 godina! Što li su samo oni napravili da dobiju cipelu? Ne dolazili 4 godine na posao, spavali sa šefovom suprugom, palili bengalke umjesto računala? Nije se lijepo veseliti kada susjedu crkne krava, ali kada budem gledao seobu ovih štetočina iz Hrvatskog zavoda za kurac u Hrvatski zavod za zapošljavanje, bit ću sretan k'o prasac. Jer zaista se treba radovati kada u vašem susjedstvu - a koliko je tih agencija i zavoda, sve su u našem susjedstvu – crkne krava muzara državnog proračuna. To ustvari i nije krava susjeda, već naša krava.


Kad ste zadnji put vidjeli Starčevića?
Stranka HSP dr. Ante Starčević Ruže Tomašić zasigurno je imala najoriginalniji predizborni letak. Kažem imala jer je HNB Ruži zabranio daljne martketinško korištenje novčanice od tisuću kuna na kojoj piše: Kad ste zadnji put vidjeli Starčevića? Baš je neki ovaj Rohatinski. Ljudi zaista godinama nisu vidjeli tu novčanicu u svojim nosećim predmetima, a nažalost u ovoj jadnoj državi ne mogu je nositi ni bezvrijednu u svom džepu. Mnogi su i po prvi puta čuli da je upravo Starčević na novčanici od tisuću kuna, pa se ova kampanja Tomašićke ocijenjuje kao krajnje edukativna. Sada slagači pitanja u kvizu Tko želi biti milijunaš, neće koristiti već spremno pitanje za milijun kuna: Koji je lik na novčanici od tisuću kuna? Taj odgovor mnogi Hrvati sve do ove predizborne kampanje nisu znali. A nažalost, poslije izbora opet će ga zaboraviti, jer ponavljanje je majka znanja, a mogućnost da oni ponovo vide Starčevića u svom džepu - ravna je nuli – ali samo jednoj.

GPS stranke
Kad će se napokon u svakodnevnom političkom govoru prestati laprdati besmislice poput lijevo, desno, centar. Pa nisu oni nogometaši pa da je bitno i lijevom i desnom. Što to uopće znači lijevo, desno, gore, dole? Ne na papiru, nego u realnosti. HSP je kao desna stranka. Ajde dobro protiv Europe su, ali što oni to još imaju konzervativno? Bi li zabranili pobačaj da dođu na vlast ili recimo zabranili razvod jer im je obitelj svetinja? Teško. Ili recimo liberalne stranke. Bi li legalizirale prostituciju i marihuanu da poboljšaju turističke rezultate? Ne bi. HDZ je kao 'konzervativna' stranka deset puta lijeviji po socijalnom davanju od bilo koje 'lijeve' stranke. Dok bi te lijeve stranke zvale konzervatora MMF, ove konzervativne su davale pomoć bilo kome, a najviše preko veze onima kojima nije trebala. Hrvatsko socijalno liberalna stranka koja pripada tzv. centru je kontradiktorna u samom svom nazivu. Kako možeš biti socijalan i liberalan istovremeno? Mislim možeš, ali gdje si onda? Lijevo, desno, tamo, amo, preko, poviše, ispod, u šumarku, bunaru, podrumu, u šumi – ma jebote gdje? Ne bi te stranke po desnolijevoj logici našao ni GPS-om.

Isus u Gospiću
Ujahao šerif Darko Milinović u grad Gospić jer je čuo da na njegovom teritoriju opasni crvenokošuljaši spremaju pobunu, i to naravno naoružan do zuba: na opasaču lignje i srdele, u ruci vino, na usnama pjesma. A narod gladan dočekao šerifa kao Isusa, i zaista čudo se dogodilo. Darko je (tko zna čijim novcem) pretvorio malu lignjicu u tisuće krakena, malenu srdelicu u milijune kitopsina, a dec kuhanog vina u hektolitre ohlađenog u barrique okusu. Gospićani su opijeni i najedeni zaboravili na svakodnevni glad i žeđ, pa su klicali da treba donijeti zakon da u devetoj izbornoj jedinici nitko ne smije nositi nikakve crvene boje, čak ni daltonisti. Kada su se otrijeznili i ponovno ogladnili gledali su gdje je šerif. A on odjahao u suton – ne staje taj – ima u sebi dovoljno kvalitetnih kalorija svaki dan, njemu se ne trebaju događati čudesa.

Roditelji, odmah obustavite metode!
Mamić je obećao kako će veliku pobjedu Hrvatske proslaviti tako što će se dobro zabaviti i prije svega, opiti. - Bez obzira što me bole leđa, što se ne mogu pomaknuti, odlazim u zagrebačku noć, napit ću se, krećem jednom orkestru kupiti nove instrumente! Idem pjevati u čast Slavena Bilića, Ivice Olića, Marija Mandžukića, bile su to riječi Zdravka Mamića koje su se i obistinile. Dragi roditelji, vi želite odgajati svoje dijete da uspije u životu, želite da se obrazuje kako bi imalo što više novaca, jednoj rječju da mu bude bolje nego vama. Dragi roditelji, ako vi to zaista želite, ja bih vas molio da obustavite sve svoje radnje, jer su beskorisne. Nemojte im govoriti da budu dobri, da ne prostače, da se ne tuku, da ne piju. Pokažite im Zdravka Mamića i objasnite tko je on. Tako ćete najbolje pomoći svom dijetetu da uspije u državi kao što je Hrvatska. Sretno!

Stenjanje subotom uvečer na HTV-u
Jedan od najgorih dana u mjesecu za Hrvate je odlazak na plaćanje računa. Građane posebno boli mjesečno plaćanje državne televizije. A kako i ne bi. Upališ taj HTV i onda vidiš te budalaše što rade s našom lovom i gdje ga sve besmisleno troše. Na stranu što po bijelom svijetu šalju turiste, pardon novinare da snime neke loše polupismene priloge koji bi kao trebali informirati javnost, ali uzmimo recimo primjer tih 'zvijezda' koje plešu. Bilo bi edukativnije i informativnije da u tom najjačem subotnjem terminu puštaju tvrde porniće i njihove aktere kako stenju, nego da puštaju Barbaru i Duška da uzdišu i vrište, s razlikom da vam se na njihovu pojavu neće dići onaj dole, nego živac gore. I ne samo da nas s tim 'zvijezdama' maltretiraju subotom, već i preko cijelog tjedna. Vode našom lovom nekakvu vrstu bolesne predizborne kampanje i mame nas da glasamo. Eh da mi živimo u demokraciji glasali bi da se HTV ukine.

Hrvati, udarite oralno političara!
Vladimir Šeks u Belom Manastiru je htio održati nekakav govor, ali nezadovoljnici su ga prekinuli.Svi portali i ostali mediji prenijeli su tu vijest što znači da se takvi verbalni ataci rijetko događaju. Nije samo jasno zašto. Zašto Hrvati češće ne prekidaju političare u izbacivanju besmislica? To bi Hrvati trebali gajiti kao tradiciju. Neki političar ide nešto reći, a ti ga odmah poklopiš vrijeđanjem. Onda bi možda ovaj dvaput promislio koju će badostoću izvaliti. Uostalom i Sabor od samih svojih početaka funkcionira na temelju ovakvog ponašanja. Ali zašto to ostaje unutar četiri zida na Markovu trgu, zaista nije lako objasniti. Hrvati, nema više UDBA-e, ne postoji više OZNA koje u roku odmah sve dozna, nema druga Tita..., zato se razjagorite! Litanje iz usta je jedino što nam je u životu demokracija poboljšala iz vremena komunizma.

Rekordna posjećenost Interlibera
Sajam knjiga Interliber srušio je rekorde posjećenosti. Tko bi to rekao? Je li znate koga tko čita knjige, a da nema nekakvih zdravstvenih teškoća? Ja ne. Ti čitači su davno izumrli, izdavaštvo izdiše u smrtnom hropcu, pisci, ako ne rade za EPH, umiru. Stoga je Objektiv odlučio istražiti tko to posjećuje Interliber i zašto. Nakon male istrage došli smo do logičnih zaključaka: 50% posjetitelje dolazi na sajam knjiga kako bi se grijalo. Kažu da je temperatura između razbacanih naslova idealna – oko 24 stupnja. Neki pak, njih 30% dolazi da bi pojelo kakvu grickalicu ili popilo neki sokić. Tuže nam se da domjenačka ponuda nije bogzna kakva i da brzo nestane. Sljedećih 19% zalutalih dolazi obaviti nuždu, od toga njih 15% malu, a 4% veliku. Zadovoljni su stanjem interliberskih wecea za koje ističu da su vrlo liberalni. Naime nema čučavaca, sve same školjke. Za kraj 1% posjetitelja Interlibera su profesionalni šetači i zgubidani koji šetaju između poslaganih polica i pitaju se zašto budale pišu knjige koje nitko ne čita.

Zastupnik don Ivan javlja se za repliku: Oče naš...
Don Ivan Grubišić kaže da želi ući u Sabor kako bi pomogao hrvatskoj djeci i njihovoj budućnosti. Ma tom kandidaturom jedino materijalno može pomoći sebi, jer nažalost po njegovu djecu, celibat mu je ne dozvoljava. Kako bi on to hrvatskoj djeci pomogao da dobije mandat? Opalio bi repliku Oče naš prigodom izglasavanja Zakona o umjetnoj oplodnji. Ili bi natjerao sve zastupnike da se pomole prilikom izglasavanja Zakona o pobačaju. Kardinal Boza je u pravu. Što mu to treba? Više bi pomogao hrvatskoj djeci da da riječ utjehe njihovim roditeljima u župnim prostorijama. Glavni posao njegovog zanimanja je utjeha potrebitima, a jedino mjesto u Hrvatskoj koje ne traži utjehu upravo je Hrvatski sabor.

Daj neku novu igru, sve smo stare igrali, svi smo se umorili
Mali Ivan Pernar cijeli se mjesec igrao s autićima, pa mu dojadili. Onda je kupio majušne kauboje i Indijance, pa bio dva mjeseca zabavljen, ali i oni mu se popeli navrh glave. Pa je nabavio lastiku i preskakao je s dvije djevojčice, ali ni tu nije našao neki dublji smisao. Onda odlučio prosvjedovati protiv besmisla, a malo zatim pronašao novu igru. Kandidatura za Sabor. Ako uđe, riješio je zabavu zavazda. Isto to pokušavaju na njegovim listama Mladi Jastreb Borković i stari vođa seljačkih prosvjeda Tomislav Pokrovac. Život je čudna biljka i ponekad zaista može biti jednostavan. Kad se igrate kao ova trojica.

Sreća da Čačić i Habuš nisu trubili za pad HDZ-a
U Zagrebu blizu središnjice HDZ-a održana je građanska inicijativa pod nazivom Potrubi za pad HDZ-a. Vozači su joj se s oduševljenjem odazvali iako je bilo rano jutro i žurili su na posao. Trg Žrtava Fašizma podsjećao je na najbolje dane Zrća. Znate ono kad nadrogirani partijaneri trube, zvižde i poskakuju. Sreća Božja da se ovoj akciji nisu odazvali članovi HNS-a poput Čačića i varaždinskog gradonačelnika Gorana Habuša. Znate tu crnu kronologiju: promet, alkohol, trubljenje, ludilo - sve do dolaska Hitne.

Za dom spremna
Miss Desnice Katarina Banić kaže da pederi nastaju odgojem, a ne genima i da se nikada ne bi udala za Srbina. Ona kaže da ima te stavove jer je kršćanski i tradicionalno odgojena. To valjda u Trilju odakle je Banić podrazumijeva i da si dobra svome mužu, da pereš, peglaš, čistiš. Valjda se zato i učlanila u Hrvatsku Čistu Stranku Prava. Valjda da im čisti stranački dom od prljavih gayeva i Srba. Iz njenih izjava jasno se da isčitati da je Katarina Banić za dom spremna.

Bog prekovremeno, Alah na odmoru
Hrvatska se plasira na Euro. Jadno ti je to natjecanje kad smo mi završili tamo. Doduše i od najlošijeg postoji lošiji, a zove se Turska. Čak i takva mrtva Turska, usporediva s onom iz doba prije Kemala Ataturka, mogla je pobijediti (i izbacit) jadnu Hrvatsku da Alah nije bio na bolovanju. Do zaključenja lista nismo uspjeli saznati što mu je, ali ima bit da nije baš najbolje jer nije bio prisutan ni u Istanbulu. Zamijenio ga je njegov drugar Bog koji je možda malo i zažalio, jer se dobrano naradio kako na Vratima Istoka, tako i u maksimirskoj večeri. U prvoj je utakmici asistirao Oliću, Mandžukiću i Čorluki, a u drugoj je skretao turske lopte u stative. Bez obzira što je on Svevišnji i što sve može, sumnjamo da će mu se i na Euru dati prekovremeno raditi, jer ima i drugih koje treba nagraditi – ipak nije on samo naše vlasništvo - što u prijevodu znači da poslije prvog kruga idemo doma.

18

petak

studeni

2011

Svijet 14 dana

Seks je mrtav, živjelo vođenje ljubavi u zdrav mozak
Znate koji je najveći apsurd našeg vremena? Seksačina, taslačina, krkačina, tarabljenje. Odsvakle nas gledaju gole tete i goli metroseksualci, seks pršti čak iz reklama za dječje pelene (o vlažnim maramacima da i ne govorimo), a samo je pitanje dana kada će i propovijedi svećenika sadržavati takve vlažne elemente ne kontajući sveto vino. S druge pak strane, pokazuju razna istraživanja, ljudi nikad nisu bili aseksualniji. Zaposleni su preumorni za seks, a nezaposlenima se da još manje. Doduše nije točno da ni oni ne sudjeluju u nikakvom vođenju ljubavi. Njih mnogo stvari u životu, počevši od političara, konstantno jebe iz dana u dan.

Facebookov status quo
Istraživanja pokazuju da u stvarnom životu – onome koji se sastoji od dizanja ujutro, odlaska na posao, rada za malu plaću i neimanja vremena – imamo ni više ni manje nego dva prava prijatelja. Znači za 1234 manje od točno 1236 koliko ih imamo na Facebooku. Tako mi s ta dva prijatelja možemo pričati kako je zafrkano dizati se ujutro, odlaziti na posao, raditi za malu plaću i neimati vremena, a na Facebooku 1234 'prijatelja' i još kusur njihovih prijatelja može gledati, čitati, čak i komentirati kako mi to 'spektakularno' provodimo naš život za koje njih zaboli frinedship request. Facebook je zaista najspektakularnija glupost na koju se svijet zakačio, i umjesto da pišemo statuse gdje smo, što smo, kako smo, jedini ispravan status koji bi na Facebooku trebalo napisati je - status quo. I nakon toga otići s jedina dva prijatelja na šank, nakrcati se i po zidu kafića uploadirati slike markerom.

Rijetko ga viđam s maloljetnicama
Silvio Berlusconi je gotov, Rim slavi. Nakon što je u osam godina Stari Napaljenko doveo Italiju na rub gospodarskog sloma, nestranačku vladu će preuzeti ekonomski stručnjak Mario Monti. Nije samo hrvatska privilegija imati šarlatane na vlasti i nije uvijek na Zapadu bolje, koliko se god nama na Balkanu činilo da ne može gore od ovoga što imamo. Recimo Kerum je za Berslusconija Margareth Thatcher politike. Barem ga se rijetko viđa s maloljetnicama. Silvio te Mlađahne Neželjezne Lady plaća iz proračuna, dok Kerum s istog mjesta pospješuje svoje Mlađahne Željezne Hotele. To s maloljetnicama za razliku od hotela se čak ni u Splitu ne bi trpilo, a svi znamo što je taj grad u stanju istrpjeti. Ne, ne, nisam mislio na Nevenku...

Daj Bože da Iranci bace nuklearnu bombu
Izraelska tajna služba Mossad stoji iza eksplozije skladišta streljiva nedaleko od Teherana u kojoj je poginulo 17 ljudi, među kojima i ključna figura iranskog raketnog programa general Hasan Moghaddam, piše američki tjednik Time pozivajući se na izvor u obavještajnoj službi. Navodno se planira još jedna sabotaža kako bi se spriječilo Iran u razvijanju nuklearnog programa. Sličan smo scenarij čitali prije američkog napada na Irak, a poslije se doznalo da je strašno Sadamovo oružje bila jedna praćka i dva katapulta doduše sa zapaljivim busenima sijena. Barack Obama ovoga puta se iskreno nada da će Ahmadinedžad negdje baciti atomsku bombu kako bi se lakše opravdao pred američkim biračima, inače stanovnicima Stars and Stripes zavoda za zapošljavanje.

Najpoznatije svjetske rupe
Svijet je pun fascinantnih rupa počevši od one u Kupskoj ulici preko Crvenog jezera pa sve do hrvatskog proračuna i hrvatskog zakona o golfu. Tu su naravno i svjetski poznate rupe u Južnoj Africi iz kojih su se vadili dijamanti duboke čak 1000 metara (Kimberley Big Hole). Ima također po svijetu raznih lijepih vrtača (Schlundloch u Gvatemali), nevjerojatno zadivljujućih vodenih rupa poput onih u atolima Belizea ili na akumulacijskim jezerima kao što je primjerice ona na jezeru Monticello. Rupe holivudskih glumica i famous pjevačica da i ne spominjemo. Međutim nijedna od tih rupa ne može se mjeriti s onom briselskom. Naime tamo postoji rupa zvana Europski parlament u kojoj svake godine nestanu milijarde eura.

Ubij pamet, kuju glupu
Jedno istraživanje koje je započelo još u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća došlo je do zaključka kako pametnija djeca imaju puno veće šanse da postanu narkomani od glupaka. Pravi je ovo paradoks postmodernog svijeta. Intelektualcima smeta svoj mozak i žele ga drogama otupiti. Zašto to rade? Pa što ionako mogu promijeniti. Zato odu high, upale nogomet, Big Brother ili Red Carpet i život im je odmah ružičast. Nema veće i teže bolesti od ozbiljnosti i odgovornosti. To je siguran put u stres i nezadovoljstvo, a naposljetku i u pretvaranje vašeg horoskopskog (pod)znaka u onaj koji dominira sedmim mjesecom.

Znam da o privatnom sektoru u Grčkoj ništa ne znam
Jutros me je probudilo jedno filozofsko pitanje. Sanjao sam naime da sam na godišnjem odmoru u Ateni i da šetam ulicama tražeći nekakvu privatnu tvrtku. Satima sam hodao Atenom i nisam uspio naći nikakav feral poviše ulaza u kakvu butižicu, a na kojem piše vl. Papastopulos. Onda sam sreo Sokrata i pitao ga, jer on jako volio da ga se nešto pita, postoji li u Grčkoj ikakva privatna tvrtka s obzirom da je riječ, barem tako piše na wikipediji, o parlamentarnoj republici? On mi je samo kratko odgovorio: Znam da o privatnom sektoru u Grčkoj ništa ne znam. Onda sam se probudio i otišao na posao u tvrtku koja ima privatnog vlasnika.

10

četvrtak

studeni

2011

Hrvatska 14 dana

Noć ubijenih političara

U Hrvatskoj gotovo nitko nema muda u javnosti reći nešto kritično, odnosno kako stvari zaista stoje. Najveća tabu tema Lijepe Naše je – istina. A onim rijetkima koji su takvi, mediji zbog vlastitih interesa zatvaraju vrata. Jedna od najiskrenijih stanovnika Hrvatske je zasigurno Vedrana Rudan. Evo što je za Index rekla povodom Noći vještica: "Žalosno je što mi Hrvati nemamo ni malo potrebe da budemo svoji. Halloween je američka fešta. Kao što je Valentinovo američka fešta, kao što je punjena purica i Dan zahvalnosti također američka fešta. Zašto bi Noć vještica bio hepening za Hrvate? Voljela bih da mi imamo neku svoju noć, na primjer Noć ubijenih političara. Na takvu zabavu bih išla i plesala".

Čemu?

„Tradicionalno smo na Mirogoju kako bismo odali počast najmilijima. To je trenutak kada čovjek zastane i pita se čemu ratovi i sva zloba kada ćemo svi završiti ovdje“, izjavio je Milan Bandić povodom Dušnog dana.
„Tradicionalno smo na Mirogoju i ostalim hrvatskim grobljima kako bismo odali počast najmilijima. To je trenutak kada čovjek zastane i pita se zašto gradonačelnici i svi ostali hrvatski političari pljačkaju vlastiti narod, zašto ne obavljaju posao za koji su izabrani od svojih građana, već rade posao namijenjen interesnim skupinama, čemu svi ti silni milijuni koje su nagomilali i čemu sva ta zloba kada ćemo svi završiti ovdje“, pitaju se Hrvati povodom Dušnog dana.

Sjedi, jedan

Nakon izvedenog početnog udarca, igrači Šibenika i Karlovca sjeli su na travu, prosvjedujući zbog neisplate plaća i ostalih jada. Piknik štrajk potrajao je dvije minute nakon čega je meč nastavljen. Zamišljam Šukera ili Pelea u ovoj sceni. Bi li oni sjeli? Kako da ne. Uzeli bi loptu i zabili na prazan gol. Davno je Šuker rekao: Da sam dodavao, još bih igrao u Osijeka. Kasnije je promijenio retoriku: Da plaćam makijata po kafićima, danas bi bio prosjak. Da se nogometaši Šibenika i Karlovca ugledaju na njega, vjerojatno ne bi sjedili po travnjaku.

Neka klanje počne

Je li nam Money Mother Fucker (MMF) potreban? Josipović i Linić su za, Milanović i Pusić su (ko fol) protiv, a Čačić kaže da će MMF biti potreban, ako pronađu financijske kosture u HDZ-ovu ormaru. Čačić isto tako kaže da postoji dno, ali da je HDZ ispod toga. Konkluzija: i Čačić je za MMF, inače bi on u protivnom ako ne pozove MMF, smatrao da je HDZ odlično obavljao posao. Fora će to biti kada Kukuriku dođe na vlast. Govorili su da neće biti rezova, a onda će Motherfucker doći s nožem i samo će klati po proračunu: njega, pokazuju iskustva drugih zemalja, ne interesira hoće li klati branitelje, umirovljenike, socijalu, državne službenike, plaće, važno je samo da - kolje. Nama su doduše rezovi zaista potrebni, ali pitanje je koliko su dobri oni od MMF-a. Kako bilo da bilo očekuje nas svečano otvaranje novih hrvatskih igara - neka klanje počne...

Hrvatski stručnjaci otkrili novu bolest imena hadezefobija

Prije neki dan sam radio temu o povećanju depresije i tjeskobe kako u Hrvata, tako i u zapadnom svijetu. Kažu stručnjaci da su to najveće bolesti 21. stoljeća i dodaju da je Radmanov eliksir mladosti zaista uspješan. Naime, u 21. stoljeću će rijetko tko umirati prirodnom smrću. Umjesto te stare fore, umirat će se suicidom. O ovome sam razgovarao s docenticom profesoricom primarijuskinjom Šizofrenijom Psihijatrić koja me uvjerila da je svakim danom situacija sve gora, jer se rađaju i nove bolesti. Docentica Psihijatrić ističe kako u posljednje vrijeme na KBC Rebro dolaze Hrvati u zastrašujućem stanju. Naime, oni haluciniraju, drhte i strah ih je vlastitog odraza u frižideru. Nitko im nije mogao pomoći, sve dok uvaženi stručnjak Fobijko Depresić nije postavio novu dijagnozu. Zove se hadezefobija, a manifestira se paničnim napadom kada se ugleda osoba, znak ili nešto treće što karakterizira ovu stranku. Pošto je Hrvatska puna HDZ-ovih obilježja, i oboljelih od ove bolesti svakim je danom sve više. Pitao sam ga koje je rješenje za sprječavanje novooboljelih. „Postoji, ali u demokratskim zemljama teško je provedivo. Za takvo nešto trebao bi nam Tito“, iskreno zaključuje docent doktor primarijus Fobijko Depresić.

HDZ je višestruko darežljiviji od Isusa

Najveći hrvatski pisac nedobitnik Nobelove nagrade, klasik Ante Tomić, u jednoj svojoj kolumni se išprdavao s glasačima koji glasaju za HDZ. Klasik je zaključio da je riječ o glupacima, a ja sam zaključio upravo obrnuto - kako klasik nije baš najbistriji, iako je za osam do devet klasa bolji pisac i veći intelektualac od drugog živućeg hrvatskog (ne znam je li dobar ovaj pridjev) klasika Miljenka Jergovića. Naime, Tomić se pita koji su to ljudi koji glasaju za HDZ, gdje oni žive i što rade. Ante razumiješ li ti da HDZ ima preko 200 tisuća članova – to je u samom startu toliki broj glasova. Pa onda rodbina, kumovi, prijatelji, rođi – to je sigurno još 300, 400 tisuća ljudi koji imaju direktne koristi od HDZ-ovog vladanja: pa svi oni koji preko mita skupa s njima šire svoje poslove, pa svi oni koji se nezasluženo hrane iz proračuna, pa svi oni koji imaju Alchajmera i još uvijek misle da je 90. i da Juga pada, pa dijaspora koja Hrvatsku ne zna naći ni na karti, pa mrtvi kojima HDZ svako četiri godine pokloni usksnuće što je višestruko darežljivije i od samog Isusa koji je tu mogućnost ostavio samo za jedan jedini put... Osim toga HDZ je stranka koja je bolje uređena i od sicilijanske mafije, Slobodnih zidara i Zatvorenih pitura tunela hrvatskih autocesta - i to zajedno. Doduše, ovi Zatvoreni pituri su jedna frakcija iste te stranke, pa nije baš najbolji primjer. HDZ i njegova pohlepa su neuništivi, rekao bi Saša Antić: odsiječeš joj glavu, naraste sedam. Zapamtite, nitko ne može uništiti ovu stranku, ona je jača i od Chucka Norrisa: opet će se HDZ vratit i opet će nam jebat majku, a Ante će se opet čudit kako je to moguće, a ja ću se čudit kako se tako može čudit čovjek koji ulazi u školsku lektiru s Čudom iz Poskokove Drage.

Deset Lesarovih zapovijedi

Dragutin Lesar kaže da je poslijeizborna suradnja s Kukuriku koalicijom moguća, ako ovi prihvate svih njegovih 10 zahtjeva. I zaključuje ništa manje od toga. No prava je istina da će Lesar koalirati s Kukurikuom, ako naravno ovima bude trebalo, bez ijednog zahtjeva. Ništa više od toga. Pohitat će Milanoviću, ovaj vlasti u zagrljaj i potpuno će ga biti briga što je laprdao u kampanji, ionako je laprdao bezveze. Sjetite se samo HSS-a i njegove upornosti oko ZERP-a. Uopće je nije bilo..., jer kako je dobro kad si na vlasti, vlasta je bogata i vlasta te časti.

Ivan Turudić kao Hugh Hefner

Sucu Ivanu Turudiću ne trebaju Viagre i Epimeni, on je trenutno čovjek s najboljom erekcijom u Hrvata. I vi biste se osjećali kao Hugh Hefner prije 50 godina da možete obrusiti capu di tutti capija Ivu Sanaderu da prekine srati i prekidati njegovo veličanstvo. Umalo Turudiću nije puknuo šlic kada mu je Sanader rekao da „oprostite gospodine predsjedniče suda, to se više neće ponoviti“. Čovjek kojega su se u Hrvatskoj bojali građanin, poskok, maslina i vapnenac, danas je kanta za napucavanje, slabija i od Mirka Filipovića. A prije samo nekog vremena poznavanje Sanadera bila je vaša najvažnija kvalifikacija u životu. Da ga je Turudić prije samo dvije i pol godine ovako opomenuo, znate što bi radio? Predavao bi kontejnersko pravo u Gradskoj čistoći – „Stari, ne možeš tako stavljat kontejner. Moraš ga ovako – pravo položiti na kamion“. Ali stvari su se potpuno izokrenule i danas je Turudićev veseljko taj koji diktira hijerarhijsku veličinu.

U Rijeci grob do groba, traži majka mačka svoga

Novinar sam i trebao bih mnogo toga znati, ali kod mene to nije slučaj, jer sam prilično priglup. Još od (o)srednje škole mi se gomilalo gradivo, pa eto ni sada ne znam da u Rijeci postoji grob kućnih ljubimaca (izgleda ljepše nego mnoga ljudska groblja) koje za Dan mrtvih pohode njihove 'mame' i 'tate'. Prenosimo komentar s jednog portala o tom fenomenu: „Prvom prilikom kad budem u Rijeci otići ću na to groblje i kvalitetno se posrati na njemu. Nek malo vide oni kojima tu leže najmiliji kako je to kad nađeš drek tamo gdje mu nije mjesto. Unaprijed isprika izuzecima i vlasnicima pokojnih kučaka i mačaka na tom groblju.“ Evo priče s groblja u Rijeci, rekli bi na Novoj TV nakon što je onaj reporter s mjesta događaja već 41. put ispričao cijelu priču:

U Rijeci grob do groba
Traži majka mačka svoga
Našla ga je ispod ploče
Pijanoga kao vola
„Miško dragi, radost moja
Prija li to Coca-cola“
Grobak se je otvorio
Mačak majci prozborio
„Prija jašta, bogu hvala
Coca-Cola osvježava“

SS Hrvatska

Nije mi jasno zašto se u Hrvatskoj svako malo pokrene nekakva debata o tome kako su žene diskriminirane. Kao, muškarci rade bolje poslove i bolje su plaćeni. Ja takav dojam ne stječem, a sumnjam da ga i mnogi drugi građani Hrvatske osjećaju uključujući i žene. Tako u Hrvatskoj mediji forsiraju ne samo da mrzimo i silujemo slabiji spol, već da smo i ustaška, rasistička, tradicionalna nacija koja mrzi sve oko sebe. Tko tako govori, sigurno nije živio vani, recimo u najtolerantnijoj zemlji na svijetu – gdje se legalno drogirate i odmah potom idete u štetu - Wildersovoj fašističkoj Nizozemskoj. Po pitanju ljudskih prava, Hrvatska je s obzirom na svoju nedavnu prošlost, ultra tolerantna zemlja. Dobro, možda nam pederi malo ne leže.

Hrvati, sakrijte starce, stiže Karamarko

Sadašnji ministar MUP-a Tomislav Karamarko uhvatio je prvog ministra MUP-a Josipa Boljkovca, optuženog za ratne zločine iz Drugog svjetskog rata. Paradoksalno je da je Tata Franjo uzeo komunističkog zločinca da mu pomogne u stvaranju države i pri tom mu dao funkciju prvog čovjeka policije. Puno ovo govori o ovom uhićenju. Možda je zaista Boljkovac ubojica, a možda i nije, ali je li se trebalo čekati dvadeset godina da se on istraži, odnosno bolje pitanje je li Tuđman bio toliko glup, pa je umjesto da policija strpa Boljkovca u zatvor, on strpao Boljkovca u policiju? Isto tako danas skoro nema nikakvog živog svjedoka iz tog doba, a u Tuđmanovo ih je bilo na bacanje (u jamu). Što onda drugo reći nego da je ovo klasični montirani proces HDZ-a koji bi trebao donijeti pokoji glas na izborima ((isto kao što je istraga protiv HDZ-a vremenski montiran proces). Išumijehali Boljkovac koji za Gorana Hadžića tvrdi da je najveći Hrvat još od kralja Tomislava, postao je ne svojom voljom najjači igrač HDZ-a u predizbornoj kampanji. Hrvati dobro zaključajte vašeg starog u podrum, da poslije, kada dođu Karamarkove trupe, ne bi bilo nismo znali da je on ubijao na Daksi.

Hadezeovci protiv HDZ-a

Domagoj Ivan Milošević i Andrija Hebrang jedini su voljni jamčiti svojom imovinom financiranje HDZ-ove kampanje nakon što su stranci blokiran računi. Ako ništa Hebrangu se treba priznati da živi HDZ, a Miloševiću to ionako nije problem jer ima više stanova i kuća nego Empire State Building katova. Drugi članovi neće ni da čuju za ovu ideju. Pa nisu se valjda oni učlanjivali u HDZ da jamče svojom imovinom, već da HDZ jamči imovinom građana njima.

Hrvatski grahovi

Gledate li seriju Hrvatski kraljevi? Ja, ponekad. Nema se tu što vidjet. Niti je bilo nešto kraljeva, niti je bilo nešto Hrvatske. Zato su producenti – kako Hrvatski kraljevi ne bi trajali smiješnu jednu epizodu – ubacili u seriju nekakve gastro priloge. Tako smo doznali (samo ne znam iz kojih izvora) da Radovan Bakalović voli pojesti dobre grašine, pa se isprditi pred društvom. Njegov prijatelj Borna Gall više voli pojest mesinu, ali, kako vidimo iz serije, nje nema. Ne samo da su Hrvati nesposobni za nekakvo ozbiljnije širenje državnog teritorija, već nisu u stanju ustrijeliti ni divlju svinju. Na stranu hrana, vrlo je poučna ova serija. Taj konstantni nedostatak bilo kakvog šireg neovisnog teritorija i nekog normalnog vođe da nije izdajnik vlastitog naroda vidljiv je i danas. Nemamo mi povijesti, jedino naše povijesno naslijeđe je taj podanički mentalitet – vidljiv svakog dana na svakom uglu Lijepe Naše.

Ajax je strašna momčad, ali samo ako im Lovren pomogne

Dinamo je i zvanično postao najveća kanta za napucavanje u povijesti Lige prvaka. Svi klubovi u Ligi prvaka su barem zabili gol, ako nisu već osvojili kakav bod, ali ne i Građanski nogometni klub. Svi sad govore kako je taj Ajax strašan, čak i Joe Šimunić objašnjava da on u svojoj karijeri nije vidio ovako dobru momčad. Jesu li oni možda prije utakmice posjećivali Coffee Shopove? Ovaj Ajax je sasvim jedna prosječna momčad koja je peta u slabom nizozemskom prvenstvu i koja najvjerojatnije uopće neće proći dalje u Ligi prvaka, osim ako im Lovren ne pomogne. Sad nam postaje jasno koja je šteta što Dinamo nije ispao od Malmoa ili Helsinkija. Taj bi se debakl već zaboravio (tko se sjeća Šerifa), a ovaj traje iz tjedna u tjedan i proporcionalno se povećava. 1-0, 2-0, 4-0, a sada Madrid i logični rezultat 8-0. Sreća po Dinamo što je Real već prošao tako da će igrati nepoznati igrači, pa će Dinamo izgubiti samo 2,3 -0.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se