Svijet 14 dana

Imam iPhone, dakle jesam

Korisnici Jobsove zemaljske ostavštine najvelikodušniji su ljudi, pokazalo je jedno smiješno istraživanje. Jest fakat, imamo i mi takve primjere u Hrvatskoj. Recimo, mala Marina kojoj se gadi ići u školu, jer je svi učenici velikodušno zadirkivaju što nema iPhone. Marina je siromašna, ima nekakav raspadajući mobitel i zbog toga je predmet konstantnog zajebavanja, okrutnog kakvo samo djeca i šefovi Applea u Kini, mogu proizvesti. Jedan korisnik Applea čak je velikodušno davao i lekcije iz filozofije maloj Marini čiji roditelji nemaju novaca za takve akrobacije. Velikodušno joj je objašnjavao velike misli Renea Descartesa: Imam iPhone, dakle jesam.

DSK bez puš pauze silovao novinara Mara Marušića

Francuska novinarka i književnica Tristane Banon napisala knjigu o tome kako ju je bivši čelnik MMF-a Dominique Strauss-Kahn silovao, no sud je odbacio navode. Pametna je ova plavušica. Kud ćeš bolje reklame nego da si silovana od Kahna. Samo što je čekala od 2003. kad se navodno dogodilo silovanje. Ah, da, da moć Kahna oslabi. Umjesto piša, dobila je što je htjela. Ogromnu besplatnu reklamu, evo smo i mi u Hrvatskoj čuli za nju. A ja budala, već dvije godine pišem nekakav roman koji vjerojatno nikad neće ugledati svijetlo dana, ni donijeti mi nikakvu kunu, umjesto da sam napisao roman kako me je Strauss-Kahn natezao, ne mojom voljom. Jedno poglavlje bi se zvalo: Bolilo je više nego vladavina HDZ-a.

Korporacija – Tai-chi 7-0

Prema izvješću Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), nazvanom How's life?, najnezadovoljniji ljudi na svijetu su Kinezi, koji su svojoj nesreći dali ocjenu 4,7, dok su najsretniji Danci (ocjena 7,8). Među nesretnima su još i naši susjedi Mađari te Portugalci, Indonežani, Estonci, Rusi i Turci. Džabe tai-chi, džabe tao, čakre, meditacija, masaža, reiki, kikiriki, sve džabe kada dođu svjetske korporacije koje vas natjeraju da radite za dolar. Vjerojatno bi se i veliki Lao-Tse ubio da radi na tekućoj traci za dolar 14 sati svakog dana u tjednu, osim onoga kad se odlučiš na suicid.

Je li znate da Jaca uopće ne postoji?

Kvantni fizičari svakim danom dolaze do novih spoznaja koje kazuju da nikakav materijalan svijet ne postoji oko nas, već da su to samo čestice koje nam samo tako izgledaju. Nema Jadranke Kosor, nema Šeksa, Mamića, Todorića – ako niste znali, oni ne postoje – sve su to samo čestice. Bilo bi zanimljivo vidjeti da recimo neki kvantni fizičar završi u nekom opakom zatvoru, ne Remetincu odakle se puštaju za mjesec dana, već tamo nekom strašnom egzotičnom: pa da dođe za vrijeme jutarnjeg kupanja visoki, naočiti crnjo kako bi sa svojom dvometarskom palicom obavio proces inicijacije. Naš znanstvenik jauče, urliče, baš ga boli, a potomak američkih robova ga tješi: „Ne brini stari, nije ti to ništa, to su samo čestice!“

BBB drukali za Hajduka, svi u napad, naprid bili

Rumunjski sudac Andrei Chivulute ozbiljno je shvatio mito koji mu je dao Zdravkin Mamicioiu kako bi u prvoj rumunjskoj ligi Petrolul laganini dobio gostujuću momčad Vointu. Prvo je dosudio penal za domaćine, pa isključio jednog gostujućeg igrača. Onda je uvidio da možda nije dovoljno napravio za mito od tisuću eura, pa je opet isključio gostujućeg navijača, zlu ne trebalo. No ni to nije bilo dovoljno – na kraju je opet dosudio penal za domaćine, nakon čega su gosti popizdili. Vratar Vointe Remus Danalache iz protesta je okrenuo šupak i nije htio branit penal, nakon čega je gostujuća momčad napustila teren. Šlag na kraju: koliko je sudac krao najbolje pokazuje činjenica da su protivnicima skandirali domaći navijači, nakon čega su ovi otrčali počasni krug(!). Meni je ova scena skroz realna i u Maksimiru: igraju naravno Dinamo i Hajduk, sudi naravno Bruno Marić, na jednoj strani vidi prekršaje u 16 metara, na drugoj ne, Majstor s mora odlazi s terena, BBB im skandira uz pjesmu: Mamic(h)u ti u Slepičku...

Najveći atletičar u povijesti bio je Hermann Goering

Adolf Hitler nije izvršio samoubojstvo u svom bunkeru 1945. nego je sa Evom Braun pobjegao u Argentinu, tvrde britanski novinari Gerrard Williams i Simon Dunstan. U knjizi Grey Wolf: The Escape Of Adolf iznose tezu da je Hitler imao pomoć američkih tajnih službi te da je živio do 1962. Jest, živa istina. A znate što je bilo s Goeringom? Nakon rata je napokon odlučio skinuti svoju stomčinu, pomoglo mu to što su ga hvatale židovske tajne službe, ali on im je bježao, trčao kao Forrest Gump, ovi ga nikako nisu mogli sustići, i na kraju došao debeli Goering u takvu formu da je na Olimpijskim igrama u Helsinkiju osvojio zlatna odličja na 5 i 10 kilometara, te maratonu. Naravno osvojio ih je pod lažnim imenom – Emil Zatopek. A znate što je bilo s Himmlerom? Završio čovjek nakon rata arheopatologiju, iskopao najviše židovskih kostiju u i oko Aushwitza, te zbog toga dobio najveće židovsko arheološko odlikovanje – prašak za pranje iskopina Ariel Sharon.

Stogodišnjak istrčao maraton

Britanac Fauja Singh u Torontu je ušao u 'Guinnessovu knjigu rekorda' jer je prvi stogodišnjak koji je istrčao svih 42195 metara standardnog maratona. Je li vas sram? Ima i zašto. Vi ne možete otrčati ni od kauča do frižidera po pivu, a gospodin Singh svaki dan pretrči 16 kilometara. Treba pripomenuti i da nije osvojio zadnje mjesto, iako u maratonu zadnje mjesto uopće ne postoji. Svi koji ga mogu pretrčati bez hodanja su heroji, a najveći među njima je upravo ovaj stogodišnjak. Gospodine Singh, svaka vam dala energetskog gela.

Nevidljiv za sve, sem za srpsku protuvazdušnu odbranu

Sjećam se vijesti te 1999. koje je objavljivala Miloševićeva novinska agencija: „Nevidljivi bombarder je odleteo u paramparčad. Nevidljiv za sve, sem za hrabru srpsku protuvazdušnu odbranu. Pilot koji se spaseo katapultovanjem svog sedišta identifikovan je u šumi posle čega su ga naši vojnici mnogo lepo nahranili i mnogo lepo napojili. Sem toga valja pomenuti kako je američki pilot izrazeo želju da se priključi velikom srpskom narodu u oslobođenju od imperijalista. Dorovana mu je i kačketa s grbom naših ćaleta“. Dvanaest godina poslije događa se veliki obrat. Srpski pukovnik koji je srušio avion i pilot koji je iz njega iskočio, postali su veliki prijatelji, i o tome će snimiti dokumentarac. Sem toga valja pomenuti kako se ovo mnogo neobično prijateljstvo istog pola realizovalo tek posle rata. Jer da su pilota koji se spaseo katapultovanjem svog sedišta pronašli naši vojnici mnogo bi ga lepo koknuli, a docnije verovatno i mnogo lepo pojeli, jer su Rambo keksi našim vojnicima, a bogami i njihovim starešinama, mnogo dopizdeli, tačnije uspeli su im se preko kačkete. I to bez da koriste merdevine.

Pišem ja u magazinu Objektiv