29
četvrtak
rujan
2011
Bate, prezime mu jedva znate
Milijarder Michel Platini jednog je dana uhvatio sam sebe kako ga bez štednjaka peče savjest. Na kraju pečenja probudio mu se altruizam – opaka bolest koja s vremena na vrijeme opeče bogataše – pa nemaju mira, nego moraju nekako pomoći siromašnima. Organizirao je Michel tako nekakave orgije pod nazivom Liga prvaka, pozvao svoje prijatelje bogataše, ali isto tako na totalno zaprepaštenje Udinesea, Seville, Twentea..., i neke tamo siromahe čudnih imena – Viktoria Plzen, Bate Borisov, Otelul, Dinamo Zagreb...
Kao pravi velikodušni francuski kavalir Platini je za zabavu osigurao najbolje kurve i najbolju drogu kakve Liga prvaka kao najveća svjetska perilica love i zaslužuje. Ušetali tako legalno s pozivnicom u to kremasto društvo ovi spomenuti siromasi. Ali na eventu nije sve išlo tako glat kako li je tata europskog nogometa zamislio. Krenuo tamo Dinamo naguzit neku rusku sponzorušu, ali došao Ronaldo i rekao da ne može. Pri tom dodao da mu ne zvižde i ne zavide što Ruskinje više padaju na njega, nego na njima dobro poznati naziv ubogog kolektiva. Pa se potom Dinamo okrenuo prema medenoj tamnoputoj ljepotici, ali čim se probao malo upucavat, došao Gomis i upucao ga projektilom.
Bati Borisovu, pošto dolazi iz diktatorske zemlje, napet je bio kokain. O'šo Bate, ono nosom znate, ali došao Messi i potjerao ga. Viktoria Plzen pak je bila najneurotičnija: malo je išla naprijed lijevo po kokain, malo desno po speed, malo gore po kristale, malo dole po jebačinu, ali čim bi se uputila, Ibrakadabra i njegovi kompanjoni bi je vraćali na svoju polovicu što su svjedoci ove zabave okarakterizirali na način da Milan s Plzenom igra Viktorije.Otelul je opet s druge strane htio dohvatiti kakav dobro pečen but od oteljene krave, pa potom i desert, ali čim je zagrizao prvi griz, Benfica ga je zaustavila u blagovanju. Kolač Lige prvaka ostao im je dalek kao Pluton od Zemlje, ali i od statusa planeta također.
Za to vrijeme blizanci Manchester, Barcelona, Chelsea, Real, Bayern šmrkali su i guzili, dugo guzili, pa opet malo šmrkali, pa se kupali u šampanjcu i kavijaru, pa opet guzili... Vidjeli Dinamo, plzenska Viktoria, Otelul i Bate, prezime mu jedva znate, da su na ovoj zabavi nepoželjni: nisu ništa uboli, čak se nisu našli ni u kakvoj šansi da ubodu, malo se deprimirali, pa se odlučili vratiti doma – tamo gdje su zabave skrojene po njihovoj mjeri. Gledao ih Platini kako s terena Lige prvaka odlaze pognute glave i razmišljao kako bi (nogometni) svijet bio puno bolje mjesto da tu i tamo bogatuni nemaju neugodnih altruističkih napada.
Ograničenje na pet stranaca i salary cup u trenucima slabosti nikada mu nisu padali na pamet.
komentiraj (1) * ispiši * #
27
utorak
rujan
2011
Biftek debel kao đon mojih čizama
Moj prijatelj Marko razbolio se vrlo mlad. Sa samo 6 godina i 9 mjeseci. Mater ga je, naravno, odvela u doktora, a ovaj dao dijagnozu: Kronična školofobija s akutnim strahom od slova i čitanja. Marko je tijekom cijelog prvog razreda razmišljao o samoubojstvu. Kad god bi vidio slova, a posebno kada bi čuo frendove iz razreda kako uspijevaju pročitati čak i prostoproširenu rečenicu, dobivao bi napade panike. Njemu se čitanje činilo teško kao odlazak na afganistanski front.
Prvi razred je pao, iako je bio poprilično bistar. Matematiku je rasturao, znao je sa samo 7 godina cijelu tablicu množenja. Priroda i društvo su mu također bili dragi, na tjelesnom je davao golove, na glazbenom pjevao i plesao, u likovnom se isticao. Ali to čitanje, brate...
Dogodine ga je drug učitelj pustio da prođe razred, jer mu je bilo žao maloga, ono kontao i on sam da će Marko kad tad ipak naučiti čitati, pa nema veze što mu još uvijek nikako ne polazi za rukom. Govorio je sam sebi u bradu: „Prije će mali naučiti čitati nego li ću ja pojesti malo krvaviji biftek debel kao đon mojih cipela!“ Po tim je podrazumijevao da s prosvjetarskom plaćom u Jugoslaviji to zaista ne može priuštiti.
Marko se nastavio mučiti s čitanjem sve do četvrtog razreda. Učitelj je na kraju digao ruke od njega i mislio ga ponovno baciti na godinu. Ali prije nego što je on bacio Marka, Srbi su bacili granate na naš grad i indirektno omogućili Marku da prođe.
Bio je tako sretan što se ratuje. Nema slova, nema čitanja. Ali na kraju, u ratu je ostao bez društva – svi su izbjegli u Njemačku, Austriju, Istru, Zagreb. Ostao je sam. Granate su padale po gradu, a i mrak također. U četiri popodne. Nije bilo struje. Marko nije imao što da radi, a pošto je bio vrlo mlad, čak se nije mogao ni brinuti da će poginuti. Jedan dan, mrak je pao u 3 popodne, a pratila ga je i kiša.
Depresivan se je povukao u svoju sobu i nastojao se nečim zabavit. Ali kako kad je mrak i ne vidi se metar dalje od svijeće. Slab odsjaj lelujajuće vatre nakratko je osvjetlio nešto, Marko nije mogao dobro razaznati što točno. Nagne se nad nepoznatim stojećim objektom i najedanput se strese. Slova. Opet jebena slova. Ali zaintrigirao ga je nekakav kaubojac na naslovnici po kojem je isto tako padala kiša, kao što sada pada po njegovu gradu.
Drhtavim rukama uzme roman i primakne ga svijeći. Upregne sve moždane vijuge kako bi poput nekakvog egiptologa odgonetnuo što to piše njemu potpuno nerazumljivim slovima: K-O-R-U-M-P-I-R-A-N-I G-R-A-D. Stade to ponavljati: Korumpirani grad. Kakav bi to bio grad, korumpirani, da to nema veze s priganim krumpirom?
Taj ga naslov natjera na čitanje. Krene. Mučio se, dugo se mučio dok sve dok nije stigao do treće stranice na kojoj je Teks Viler rekao Kitu Karsonu da izvadi pištolj, a on mu na to reče da je to već učinio. Marku se ta fora učini tako dobra, pa se stade smijati. Bilo je to nevjerojatno otkriće: čitanjem se čak možeš i nasmijati. Ta mu je konstatacija promijenila pogled na slova oko sebe. Za 360 stupnjeva. Čitao je Marko tako, čitao tajne i malverzacije korumpiranog grada, u međuvremenu, rat je završio, a Marko nakon dugog maratona došao do posljednje stranice.
Teks Viler i Kit Karson očistili su korumpirani grad od zločestih glavonja i mita, i onako zadovoljni prije nego li će odjahati u suton, krenu pojesti nešto.
Dođe konobar, a Teks naruči: „Dva bifteka mekana kao buter i debela kao đon mojih čizama, prekrivena brdom krumpirića i dva velika hladna piva“.
Kraj romana.
Marko se vratio u školu, sad je pred njim bio 5. razred. Na opće iznenađenje svojih školskih kolega, pokazao je zavidno znanje u čitanju. Bez zamuckivanja.
Jedan dan sretne svoga bivšeg učitelja i pohvali mu se da je naučio čitati, i da svaki dan pročita barem jedan roman o Zagoru, Teksu, Mister Nou, Dylan Dogu, Komadantu Marku i ostalima. Ovaj se oduševi i odluči malog pozvati u restoran. Treba to proslaviti.
Dođe konobar, a Marko naruči: „Dva bifteka mekana kao buter i debela kao đon mojih čizama, prekrivena brdom krumpirića i dva velika hladna piva“.
.........................................................................................
Eto te sam se storije sjetio danas kada sam pročitao da je umro Sergio Bonelli, otac svih likova koji su svesrdno asistili Marku da napokon nauči čitati. Zanimljivo, Marko nakon što je prestao čitati romane, a pročitao ih je nekoliko desetaka tisuća, nikad više u ruke nije uzeo nijednu knjigu.
komentiraj (0) * ispiši * #
24
subota
rujan
2011
Hrvatska 14 dana
Pletikosa na vratima SDP-ovog gospodarskog programa
Kukuriku koalicija je prestavila svoj gospodarski program koji sadrži 21 točku. Evo kako to izgleda redom po brojevima: Pletikosa, Runje, Subašić, Strinić, Šimunić, Srna, Lovren, Čorluka, Modrić, Kranjčar, Vukojević, Perišić, Rakitić, Dujmović, Kalinić, Jelavić, Eduardo, Olić, Klasnić, Mandžukić, Petrić. Ekonomski analitičari nisu se složili s ovim ekonomskim programom Kukuriku reprezentacije. Kažu da je trebalo ukinuti brojne beskorisne općine kao što su Pletikosa, Runje i Subašić i zamijeniti ih jednom pravom – Kelavom. Budući premijer Južni Slaven Zoran Milanović neće ni da čuje: ustaljeni raspored je najbolji raspored, iako ne daje rezultate.
Dinamo – Real 1-0, strijelac Rukavina, Play Station 2011.
Real se u nekom damo provincijskom Zagrebu, kojeg Mourinho i svi njegovi igrači ne znaju pronaći ni na Google Mapsu, došao zajebavat. I kao takav zajebant, uputio je dvadest i nešto udaraca na gol, od toga u okvir njih 11, dao jedan gol i pospremio tri boda, upravo ono po što je i došao. Da Dinamo nije imao genijalnog Kelavu, izračunajte koliki bi bio rezultat. Osim Kelave, jedini dinamovac koji može igrati s Realom je Rukavina. Ali na Play Stationu. Priča se da Ruki joystickom slomije sve Realove braniče, a ni Casillas mu ne predstavlja problem. Ima dokaz na YouTubeu. Zeznulo ga u onoj šansi pred Realovim vratarom što je trčeći prema njemu bez one oznake poviše glave pritiskao prstima u prazno tražeći tipku x, pa se sdekoncentrirao, i dodao loptu kapetanu Kraljevskog kluba, umjesto da opuca. Carvalho je čuo i njegov komentar: „Zablokirao prokleti joystick, neće da opali“.
Koja legenda! Golim rukama hvata hobotnice
Kako današnji mediji umaraju najbolje svjedoči članak iz Slobodne Dalmacije o legendarnom napadaču Hajduka Zlatku Vujoviću pod naslovom: Koja legenda, golim rukama hvata hobotnice. A čime se obično hobotnice hvataju? Možda golim k...., bazukom, napalmom. Ili urednici Slobodne misle na ovaj način privući kontinentalnu publiku. Valjda ih smatraju glupacima koji misle da lignje u moru žive u obliku pohovanih kolutića iz Konzuma ili da se hobotnice hvataju komadom kruha govoreći im „mis, mis, mis. Doduše, ne trebaju uvijek gole ruke za hobu. Ja sam jednu uhvatio golom nogom, a da nisam ni ulazio u more. Jadna hobotnica dok sam točao noge mislila da sam lešina, a meni srce stalo. Sreća da mi ju je ovaj jedan skinuo s noge, jer bih takav išao doma. Što bi tek Slobodna pisala da je Vujović golom nogom u ofsajdu uhvatio hobotnicu, i to na suhom? Da je Chuck Norris.
Cro anarchy
Gordan Jandroković nazvao je Vesnu Pusić Milkom Babović. Ono kao ona je u pregovorima s EU bila tu radi umjetničkog dojma. Pa ne izgleda Pusićka kao ona seksi slovenska ministrica pa da je tu radi umjetničkog dojma. Prije bih rekao da je ona u pravu. Jandroković je nepoznavanjem materije, a samim time ni ne petljanjem po njoj, najzaslužniji što smo ušli u EU. I točka. Isto tako bi premijerka bila najzaslužnija za izlazak iz krize, da izađe iz Vlade. Ustvari što ja to govorim: Da nas nitko ne vodi, najbolje bi živjeli. Pogledajte Belgiju. Godinama nemaju Vladu, a cvatu. Idealan politički sustav za Hrvatsku je anarhija.
I to se događa: preživio sudar s Čačićem
Prošli tjedan nepoznati Hrvat proživio je najsretniji dan u svom životu. Ne, ne, nije riječ o ovome koji je na Bingu dobio milijune, nego o jednom drugom. Čovjek je kao i svaki dan sjeo u auto, vozikao se obavljajući dužnosti, kadli mu se na kružnom toku Trga žrtava fašizma, dogodila lakša prometna nesreća. Ništa, takve se nesreće u nervoznom Zagrebu događaju svaki dan, promislio je naš junak, ali kada je za volanom vidio Radimira Čačića steglo ga je oko srca. Odmah mu je napamet pao onaj Spielbergov film u kojemu jednog vozača cijelo vrijeme naganja nekakav kamion, eto koliki mu je bio taj stres. Preživio sam sudar s Radimirom Čačićem, kasnije je plačući ispričao ženi koja mu je odmah potom skinula dugogodišnju zabranu klađenja i poslala ga da ispuni listić.
Blažena Socijalistička Republika Hrvatska
Dok je Hrvatska bila u sklopu SFRJ, ostvarila je najviše stope rasta BDP-a u svojoj novijoj povijesti - od 1952. do 1965. godišnje čak 9,5 posto. Od 1974. do 1979. Hrvatska je ostvarivala viši udjel investicija u BDP-u od Japana, koji je tada bio u svom velikom zamahu, i to bez rasprodaje vlastite imovine i pretjeranog zaduživanja u inozemstvu. A naši roditelji kukali su ga kukali kako im je bilo jadnima teško. Dobili stan od države, auto od kredita čija je vrijednost bila manja od kutije šibica, uzeli bi bolovanje, pa pravac rad u Njemačku. I sad još stoka jedna, žive na naš račun i brigu i neće da umru, pa da nam ostave taj stan što su džabe dobili od ratnog zločinca Tita kako bi se barem donekle izvukli iz govana tojest par tjedana živjeli u blagostanju kako su oni sami cijelo vrijeme živjeli ni ne primječujući.
Problemi Princeze Ratnice prilikom dolaska na HDZ-ov sabor
Sretna Jadranka Kosor ulazi u Arenu na Sabor HDZ plešući i plješčući kao dvorska luda, ali joj se na ulazu ispriječi golemi Sekjuriti.
Sekjuriti: "Oprostite, gospođo, ali bez pozivnice ne možete ući."
Jadranka: "Ali, pa to sam ja, Jadranka Kosor!"
Sekjuriti: "U redu, pokažite mi svoje dokumente."
Jadranka: "Baš danas nemam dokumente sa sobom. Osobnu sam ostavila doma."
Sekjuriti: "Žao mi je, ali zaista vas ne smijem pustiti unutra."
Jadranka: "Pa što je ovo? Zar me nikad niste vidjeli na televiziji? Dajte me malo bolje pogledajte!"
Sekjuriti: "Istina, vrlo ste slični gospođi Kosor, ali znate i sami kako je ...Na televiziji ima više ljudi sličnih gospođi Kosor, pogotovo u španjolskim serijama, čak i u životinjskom svijetu kao bjeloglavi sup, a i planina Mosor zimi liči na Jadranku Kosor ... Morat ćete dokazati da ste zaista Jadranka Kosor."
Jadranka: "Što želite da učinim?"
Sekjuriti: "Ne znam. I Ljubo Česić Rojs je zaboravio dokumente pa smo mu pokazali novčanik, a on ga je odmah jamio, pa je mogao ući. Ratko Maček i Andrija Hebrang su također zaboravili dokumente, pa sam ih pitao da odgovore koji se sport najčešće igra u Areni. Oni me išli slagati da je to nogomet, pa sam ih prepoznao i pustio.
"Jadranka: "Sranje, ali ja ništa ne znam!"
Sekjuriti: "Oh, ispričavam se za neugodnosti, gospođo Kosor ... Izvolite ući!"
Istina o Oluji
"Hrvatska je vodila pravedan i obrambeni rat, a smatram da u Haagu nisu pravi ljudi, oni koji bi trebali biti. Zločina je bilo i na hrvatskoj strani, ali nisu ih počinili ovi koji su u Haagu", izjavio je Ivo Josipović. Eto, u dvije nešto malo proširenije rečenice, jedini normalni hrvatski političar, kazao je pravu istinu o Oluji nažalost njegovog prijatelja Borisa Tadića. Čak ni Tuđman nije zaslužio Haag zbog Oluje, on je to zaslužio zbog Herceg-Bosne. A naravno da je bilo zločina s hrvatske strane. Ali njih nisu radili hrvatski vojnici, nego hrvatske ubojice. Oni su takvi i u ratu i u miru. Jadan Boris Dežulović. Zbog ove predsjednikove rečenice, morat će raditi prekovremeno. Objasniti hrvatskom narodu da s brda poviše Knina u to rano kolovoško jutro nije pucala zora, nego genocidna stoka hrvatska koja je, pazi sad gamadi, došla zauzeti svoju zemlju. Možda da ja zauzmem prava na njegove romane, njemu bi to bilo normalno? Da, Srbe je trebalo protjerati, i svatko tko drugačije kaže - laže. Jednostavno takvo je bilo doba. Da nisu živjeli u Hrvatskoj do 91., ne bi bilo ni rata. Što je srbadija, molim vas, osvojila? Vukovar i okolicu Dubrovnika. Drugdje su već bili.
Što je veći zločin? Neimanje osobne ili pljačka države?
Bivši potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju Josip Matanović i Robert Peša oslobođeni su optužbe za primanje mita zbog nedostatka dokaza. Za hrvatsku pravnu državu snimka koja prikazuje Matana kako za kavu dobiva 50 tisuća eura, eto tako nije dokaz. Ali zato, dragi Hrvati i Hrvatice, za njih je neoborivi dokaz kada vam pošalju čestitku da ste baš vi vozili brzo, oni vas uhvatili radarom, a nisu se udostojili poslati čak ni sliku vašeg automobila ili vas samih. Ili recimo, za njih je neoborivi dokaz pisanje kazne kada ne nosite osobnu. Kao da vi ne možete slagati kako se zovete. Ali oni će svejedno opaliti kaznu. Ah da, zaboravio sam da su za hrvatske policajce glupake (vidi zagrebački aerodrom) zločini protiv čovječnosti (neimanje osobne karte je po hrvatskom zakonu zločin protiv čovječnosti, jer hrvatski policajac glupak ne može bez osnove znanstvenog dokaza osobne znati jeste li vi čovjek ili životinja) važniji od pljačke države.
Je li Vlahušić nastao od majmuna ili od onog gradonačelnika iz Alan Forda?
Samo polovica Hrvata prihvaća evoluciju kao opravdanu znanstvenu teoriju iako se ona uči u školama. Hrvati zaista ne misle svojom glavom. Evo ja ću se prihvatiti posla učitelja. Svi vi koji ne vjerujete u evoluciji, sjedite uspravno, lagano prekrižite noge i spustite ruke na koljena s dlanovima prema gore, dišite duboko i zamišljajte redom: Mamića, Milinovića, Milanovića, Mačeka, Kajina, Jarnjaka, Jakovčića, Šeksa, Bebića, Kosoricu, Hrelju, Sanadera, Bajsa, Friščića, Kalmetu, Karamarka, Miloševića, Pupovca, Uzelca, Matušića, Šuicu, Jamba, Keruma, Bandića, Đapića, Markovića, Srebrića, Radića, Pašalića, Linića, Matkovićku, Čačića, Jovanovića, Polančeca, Rončevića, Vukelića, Dropulićku, Šukera, Dalićku, Popijača, Obersnela, Mršića, Glavaša, Šišljagića, Burića, Piculu, Vlahušića..., ništa, ništa ne zamišljajte Vlahušića, on je nastao od onog gradonačelnika iz Alan Forda... Jeste? Sada poooooolaaaaaaako, jako pooooooolaaaaaaaaaako izdahnite i recite mi mislite li da su ljudi nastali od majmuna?
Završeni pregovori s EUropljankom. A sad u sobu!
Narode, što ste navrli na te konačne škrabotine pregovora s EU? Zašto vas to zanima? Koga je briga što smo ispregovarali, kad ćemo ionako (i ovako) živjet loše. Umjesto govorancije Drobnjaka, Kosorice, Pusićke i Jandrokovića, puno je važnije kako vi pregovarate s EUropljankama u ljetnoj sezoni. Vršite li monitoring na njenom dekolteu i koliko vam traje prijelazno razdoblje od plaže do hotelske sobe. Naravno, jako je važno i da je kod te Europljanke nulta stopa PDR-a. Osim toga, bitno je da prilikom ulaska u EUropljanku koristite ZERP – zaštićeni ekološko ribarski prezervativ - da ne bi bilo poslije nismo znali. Poglavlje 23 (cm) nije najvažnije. U Europljanku se ulazi i s puno manjim poglavljima, a ni neće vas toliko mučiti oko pravosuđa, Haaga, generala Gotovine. Ali hoće oko gotovine.
Šeks jači od Boga i ostala hrvatska sloga
Iz Srbije su stigle optužnice za Vekića, Šeksa, Glavaša, Merčepa i drugih koje se tereti za genocid. Malo ih je to sve neugodno iznenadilo, pa su se počeli ponašati kao djeca. Ratni ministar Vekić tako se pri preuzimanju optužnice, potpisao ćirilicom, a Šeks je odmah potom izjavio da takvu optužnicu njemu ni sami Gospodin Bog neće uručiti. Slažemo se Šekse, da ti Svevišnji neće uručiti ovakvu optužnicu, ali jednog dana kada umreš uručit će ti mnoge druge. Šteta što će to suđenje biti zatvoreno za hrvatsku javnost, jer bi se mnogi jako naslađivali. A još veća šteta za tebe je što te svi tvoji pajdaši u tom procesu neće moći braniti.
Država se zadužuje 260 milijuna eura da otplati sanaciju banaka iz 91.
U trenutku dok banke visokim kamatama i valutnom klauzulom gule narod, hrvatska Vlada je odlučila podići kredit od 260 milijuna eura uz kamate od 5,5 posto kako bi otplatila sanaciju tih istih banaka, što je počinjeno prije dvadeset godina. Podsjetimo, nakon te sanacije banke su prepuštene sadašnjim stranim vlasnicima. Je li treba komentar?
Bošnjakovićev poučak: Horvatinčić = Čačić
Ministar- pokrovitelj pljačke u Plinacru Dražen Bošnjaković želi da Čačić ima jednaki medijski linč kao i Tomo Horvatinčić zbog počinjenih nesreća izazvanih raznim prometalima, naravno želeći na taj način napasti važnog igrača Kukuriku koalicije i zgaditi javnost da ne glasaju za njega/njih. Ok, Vaše pravosudno visočanstvo, ja ću Vas poslušati, iako su te dvije nesreće ipak ponešto drugačije, a samim tim je i takav medijski tretman: Vozimiru Čačiću, zašto si etnički htio čistiti mađarski narod kad ni jadni more nemaju, kako li te samo nije sram, pa ne živimo više u Austro-ugarskoj da se tako ponašaš. Jesi ih možda ubio zato jer si debel, pa ti je tlak visok i ljubomoran si što ne možeš žderati kulen i ostale mađarske vatrorigajuće delicije. Je li ubojico Balatona i Bon-tona, što je, što se praviš blesav? Jesi mislio da su oni teniske loptice, pa si ih šutnuo, a potom radi grižnje savjesti dao ostavku na dužnost predsjednika hrvatskog tenisa? Bošnjakoviću, zadovoljan?
A da odete do Bandića doma?
Zagrebačkom proračunu manjka 300 milijuna kuna. Svi se pitaju kako će se ta lova namaknuti, odakle, kad je situacija ovako teška. Skupili se tako najveći zagrebački gradski pročelnički oci da riješe ovu matematičku zavrzlamu, mozgali su više od 6 sati, bez da su išli na kave, puš i piš pauzu, ali odgovora nigdje. Toliko je taj matematički problem bio težak, skoro kao Poincareova hipoteza, da je pročelnik Jelavić na kraju čak i rekao da ga ni onaj ludi ruski matematičar Grigorij Perelman ne bi riješio. Nakon 6 sati duvanja, u prostoriju je slučajno uletila čistačica, čula oce kako na jedvite jade, krajnjim moždanim naporom traže rješenje za posrnuli zagrebački proračun, a onda samo kratko dometnula: A da odete prvo do Bandića doma, a poslije do vas?
komentiraj (0) * ispiši * #
23
petak
rujan
2011
Svijet 14 dana
I'm too sexy for myself
Cristiano Ronaldo je nakon utakmice s Dinamo izjavio da mu navijači zvižde jer su ljubomorni na njegovo bogatsvo, slavu i ljepotu. Glupane, koji to nogometaš osim Trifona Ivanova nije bogat, slavan i lijep. Tebi se zviždi, jer si napuhani pijevac koji se paunizira svaki put kad izvodi slobodnjak. Ono kad staneš pred loptu kao kakav revolveraš toliko je degutantno da gledatelji mole boga da im u program upadne kakva reklama za pranje tvrdokornih mrlja. Ista stvar je i s tvojim sunarodnjakom Mourinhom. Mrzimo vas jer ste maloumni idioti koji se foliraju i glumataju. Iako nitko vam ne osporava da ste znalci nogometne igre.
Užas je moja furka, ovaj vaša burka
Zapadni mediji s podsmijehom su se raspisali o najgledanijim iranskom DVD-u sezone, onom u kojom se objašnjava što je to seks i kako ga prakticirat. Valjda zapadnjaci misle da se Iranci ne seksaju jer žene uvijek nose one nindža maske, pa kako će uopće konzumirati ljubav kad nikad nisu gole. Pa kako ih onda ima više od 70 milijuna, a stalno ginu u ratovima. Znate koja je razlika između mislimanskih djevojaka i naših kapitalističkih? Njihove djevojke vani hodaju u nikabima i burkama, ali su doma sa svojim muževima u seksi izdanju. A naše djevojke vani hodaju naprlitane kao kvočke, a doma su s mužem u kućnoj robi s koje visi konac.
Treći svjetski rat
Poljski ministar Jasek Rostowski dao je kitkarsonovsku viziju Europe: kriza će trajati, EU će se raspasti, a šlag na kraju bit će prvi rat u Europi nakon hrvatsko-srpskog sukoba. Ove najave izgledaju nerealno, ali ako se malo bolje razmisli, to i nije tako. Europljanima je zadnji put ovako bilo loše kad su naletili Vandali i Goti. Ostaje pitanje samo tko će protiv koga ratovat. Na kladionicama među zemljama koje će početi sukob ovoga puta najlošije stoji Njemačka, jer jedina ona ima kakvu takvu ekonomiju. Tako bi recimo 1. rujna 2039.(ako ne i prije) Italija mogla pripojiti Bavarsku i tako pokrenuti svjetski sukob.
Neko mi je ukrao mozak, jer ga nisam dobro vez'o lancom
Bora Čorba Đorđević ima čak 4 lične karte. Jedna je izdata u Kninu, druga u Banjaluci, treća na Palama i četvrta u Beogradu. Budala po petu došao u Tokio, jer je prava Srbija ona do Tokija, a jedan mu japanski državni službenik rekao: A Vi ste iz one države što stalno ulazi u se, koji prašak za sranje koristite na granicama? Ovom Bori Čorbi je stvarno netko ukrao mozak, jer ga nije dobro vez’o lancom, pa vadi lične svuda po svetu, da se ne bi osećao strancom.
Ovisnost o ratu
Srbija navodno skuplja rezerviste za Kosovo u slučaju da se napetost zakuha. Jedan čovjek se tako požalio Srpskom helsinškom odboru da nije lud da se ide boriti za Srbiju. Srbija je fakat ovisna o ratu. Već je prošlo dugih 16 godina od posljednjeg ušpricavanja dopa, tako da joj je apsintencijska kriza dosegnula plafon. A već smo se zabrinuli da se izliječila. Ako zaista rat krene, iako teško da će jer Srbija nema ni praćke, a kamoli luk i strijelu, Hrvatska je gotova. Zbogom sezono, zbogom proračunu, zbogom, zbogom, zbogom...
Što je nama naša evolucija dala
Jedna osamdesetogodišnja engleska baka poviše lijeve obješene sise dala si je istetovirati „Ne oživljavaj“. Poučena iskustvom njenih najbližih koji su umirali i po nekoliko desetljeća, ovim je načinom htjela upozoriti sve liječnike kojima padne u ruke da je bolje spriječiti osobu da ne živi u mukama, nego liječiti. Baš me interesira što su joj na ovo rekli crkvenjaci i ostali moralisti. Ono kao da se igra Boga. A što je priključivanje umiruće osobe na aparate i tekuće ugkljikohidrate, nego igranje boga. Sigurno se u prirodi i majmuni liječe tim načinom. Eto što nam je naša evolucija dala. Da se mučimo umirući.
Argument
Alexander Lebedev ($3,5 milrd), vlasnik The Independenta i Evening Standarda, tijekom emisije koja se emitirala uživo udario je Sergeja Polonskog ($1,2 milrd) šakom u glavu i oborio ga sa sjedalice. Lebedev je na svom blogu napisao kako se Polonski tijekom debate ponašao prijeteći i agresivno. "U kritičnoj situaciji nemate izbora. Ne želim biti taj koji će primiti prvi udarac. Neutralizirao sam ga." Tema emisije je bila Rusija u globalnoj financijskoj krizi. Pogledajte na YouTubeu kako stari debil udara mlađeg debila. Zbog ovakvog ponašanja i imaju te milijarde.
Kondomi za prste
Južna Afrika zabranila je uvoz kondoma iz Kine jer su premali. A tamo dole većina ljudi su crnci s povećim batinama. Ne možeš protiv genetike. Evo recimo neki ljudi po cijele dane vježbaju, a imaju veću škembu od onoga što cijeli dan pije pivu. A usto su ovi drugi i zdraviji. Žući su fakat najpametnija i najproduktivnija rasa, ali činjenica je da im je veseljko majušan. Da im je malo veći, možda Kina ne bi imala ovakvu ekonomiju. Kad čovjek malo bolje razmisli, stvarno se cijeli ovaj svijet vrti ne samo oko pike, nego i oko piša. Blago aseksualnima, njihovo je kraljevstvo zemaljsko.
komentiraj (0) * ispiši * #
21
srijeda
rujan
2011
Poslije jebanja, nema kajanja
Piše: Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik
-Jao, jao, jao ovoga hrvatskog naroda, nikad zadovoljan – zavapila je premijerka – Nije im dosta što smo završili pregovore i što ulazimo u EU, oni bi sada htjeli znati što smo to ispregovarali.
-Pa i ja bih, ako vam ne smeta, htio znati što smo ispregovarali – pomalo ironično reče savjetnik Aca.
-Pa i ja bih – vikne Jaca – kako da znam što smo ispregovarali kad sve to piše na engleskom.
-Pa je li ti sin Lovro Škopljanac. Ti mu čitaj što smo ispregovarali, a on nek ti simultano prevodi – predloži savjetnica Manuela.
-Ali ja engleski ne znam ni čitati. Taj je jezik baš kompliciran za čitati. Nekad se dva 'o' jedan do drugoga čitaju 'u', a nekad 'a'. Šta da radim, novinari me stalno pitaju što smo to ispregovarali, a ja fakat ne znam. Znate i sami da ja ništa ne znam.
-To da ništa ne zna, zna Sokrat, a ti znaš puno manje od njega – podbode je savjetnik Vatroslav i namigne Manueli.
-Dobro Jaca – rekao sam - Daj se sjeti barem nečega što smo pregovarali.
-Pa šta ja znam – stane misliti – spominjali su se neki monitorinzi, valjda to ima veze nešto s kompjuterom. Ono monitor, kužite? Isto tako nekakva prijelazna razdoblja. Što bi to bilo? Valjda 29. veljače. To je prijalzno razdoblje između prestupnih i neprestupnih godina. Ili godišnja doba. Proljeće, ljeto, jesen, zima i opet proljeće.
-U jebote led – opsuje Aca – cijelo desetljeće pregovarate, a ne znate što ste ispregovarali.
-Pa zar to nije politika? Stalno nešto govoriš, a ne znaš što govoriš. – razveseli se Jaca svojoj dosjetci.
-Dobro, ja sam čuo da se ukida nulta stopa PDV-a na kruh, mlijeko i lijekove – dobacio sam ne znam ni sam zašto.
-Što je to nulta stopa PDV-a? – upita Jadranka.
Jebote jest glupa, promislim. Uvijek kada mislim da ne može dalje, više, brže, jače, gluplje, eto ti nje s nekom provalom.
-To je kad PDV ima nultu stopu – rečem.
-A to – reče premijerka ni sama ne znajući je li ili nije shvatila – To znači da uopće nema poreza na te artikle, jel da? Pa zato nam je proračun u banani. Kako je ovaj hrvatski narod nezahvalan. Stalno kukaju da nemaju za kruh, a stopa PDV-a im je nula. Ej, nula. Pa što će sad biti kad kruh poskupi? Narod će me zamrziti.
-Ništa, poskupit će, a ti nećeš biti na vlasti – reče Vatroslav i namigne Manueli.
Danas jednostavno nije htio biti nimalo kreativan. Ali takav je naš posao savjetnika. Ne moraš ništa radit, a lova uredno kapa.Valjda je ionako mislio što je mi tu imamo savjetovati, a ona će ionako izgubiti izbore. Treba stoga hladit jajca.
Ali Jaca je poludila na njegove riječi:
-Kako misliš da neću biti na vlasti? – upita ljutito i doda – Vlasta je bogata i Vlasta me časti.
-Dobro, dobro, okrenimo temu, vratimo se pregovorima – reče Manuela – Zna li itko u ovoj državi što smo ispregovarali?
-Možda Drobnjak. Jedini. Jandroković i Pusićka nemaju pojma. Oni se samo znaju svađati tko oko Milke Babović – zaključi Aca.
Daj ga zovi, obrati mi se premijerka.
-Alo Drobnjak, što se radi? Ovdje Uguzić, premijerkin savjetnik– zovnem ga na mobitel.
-Evo pregovaram s konobaricom oko cijene piva i vršim monitoring nad njenim dekolteom. Nadam se da će prijelazno razdoblje s njenog radnog mjesta do sobe trajati što kraće.
-Dobra fora – rečem mu – Ajde nam reci što ste to ispregovarali s EU?
-Molim, kako to misliš?
-Pa ono pregovori i to.
-Ko da ja znam? Ne znam ni što sam jučer jeo, a kamoli što sam pregovarao. Znaš Uguziću, kako ti ti pregovori izgledaju u praksi? Otletim ja avionom u Bruxelles, nađem se tamo s nekakvim europskim činovničićima, sjednemo jest i pit i pizdimo ludih. Ono kakvo je vrijeme, kako igra Anderlecht, ima li što pičije, gdje ćemo večeras vani? Razumiješ, to su ti pregovori. A pošto se ja tamo svaki put dobro zabavim na račun poreznih obveznika, to podrazumijeva i da se naserem, pa se sutradan ničeg ne sjećam. I to ti je sve.
-Ozbiljno – stanem se čuditi – Pa je li moguće da u ovoj državi netko radi manje i neučinkovitije od nas premijerkinih savjetnika i nje same?
-Ne znam, stari, što i kako ja radim, kad se ničeg ne sjećam. Rekao sam ti već to.
-Pa tko zna? Tko je uopće pisao taj konačni dokument o pregovorima?
-Teško je to otkrit? U EU po mojoj procjeni ima oko milijun i pol birokrata koji ne rade ništa. A evo ima bit da je netko nešto na tome radio. A tko i kao, to ti nitko ne zna, pa ni Barrosso.
-Pa dobro sad si me fakat zbunio. Pa čemu sve to skupa služi? To pregovaranje, jebanje, ucjene, priopćenja, generali, euro, Maastrich, Schengen, blokiranje pregovora, Europska komisija, Haag, Europska investicijska banka, Europski sud pravde, ZERP, poglavlje 23 i sve ostale igrice oko ulaska u EU koja će se sutra možda i raspasti?
-Vjeruj mi Uguziću, na to pitanje nitko nema odgovor pa ni antikristi, ni masoni, komunisti, ovi, oni...
-E moj Drobnjače... – rečem i spustim slušalicu duboko uzdahnuvši.
komentiraj (1) * ispiši * #
20
utorak
rujan
2011
Lecce - nema sreće
Mene na spidu zna izdat kita,
devojče se šlagira,
misli da je ružna
i da zato neće
a ja joj na to kažem
da ni mene neće
u talijanskoj ligi
Lecce
A onda ona opet na to kaže
'Tako ti je to,
kad nemamo sreće'
komentiraj (1) * ispiši * #
19
ponedjeljak
rujan
2011
Srbadistan
Pokušavam da ujedinim Srbe i u praksi. Imam četiri lične karte. Jedna je izdata u Kninu, druga u Banjaluci, treća na Palama i četvrta u Beogradu. Ponekad pomislim da se uzalud trudim kada vidim da neki plitkoumni pokušavaju da nas razdele na „elitističku“ i narodnu Srbiju.
Bora Đorđević u intervjuu Večernjim novostima, 18. septembar 2011.
Neko mi je ukrao mozak
Jer ga nisam dobro vez'o lancom,
Pa lične vadim svud po svetu
Da se ne bih osećao strancom
Pa hodam po medijima i kenjuckam
Cipelu sam umaz'o govancom
Serem, kakim, piškim, pizdim
Da se ne bih osećao strancom
U Banja luci, Palama, u Kninu
Ili kad odem u pičku materinu
Te sam noći vadio kartu ličnu
Da se ne bih osećao strancom
Ovde uopće nema Kroatezi
Samo Srbi i srpski Kinezi
Tu ljudovi uopšte ne spavaju
Kokardama oni se gađaju
Tu kurave u izlozi sedu
Ćutu, puše srpskom ocu i dedu
Sedu gole i pitaju me ličnu
Nakon čeg ih ja u guzu i pičku
U Banja luci, Palama, u Kninu
Ili kad odem u pičku materinu
Te sam noći vadio kartu ličnu
Da se ne bih osećao strancom
Moju ličnu traže po Karlobagu
Gde se vodom šetaju sa brodom
Ceo dan sam plivao za čamcom
Da se ne bih osećao strancom
Od Srbije do Tokija krkljanac
Nemaš pojma ko je ovde stranac
Ali zato ja imam ličnu
Da se ne bih osećao stranac
U Banja luci, Palama, u Kninu
Ili kad odem u pičku materinu
Te sam noći vadio kartu ličnu
Da se ne bih osećao strancom
In the country of Serbia
You can find lot a fun
Personal documents all over the world
This is something I can't explain...
komentiraj (0) * ispiši * #
16
petak
rujan
2011
Svijet 14 dana
Sloboda govora mržnje
Tri najpoznatije švedske novine ukidaju lažne komentare na svojim internetskim stranicama. Od sada će se moći komentirati isključivo preko vlastitog Facebook profila. No čini se da vođe tih medija nisu baš najbistrije. Postoji li išta lakše od napraviti lažan profil na Facebooku. Treba se pomiriti. Internet nema nikakve cenzure, on je ideal kome su težili prosvjetitelji od najranijih feudalnih dana. Jednakost sviju sa slobodom govora - mržnje, uvreda, blaćenja. Kad vidiš te komentare, promisliš da ni komunizam, ni diktatura nisu bili tako loši, kao što se čine na prvu.
Kad te pobijedi invalid
Atletičar s invaliditetom Oscar Pistorius plasmanom u polufinale neparasvjetskog atletskog prvenstva podigao je jako puno tartanske prašine. Je li to zato što je Oscar čudo ili zato što mu proteze od 18 tisuća dolara davaju prednost nad atletičarima koji trče vlastitim nogama. Zamislimo sad da dopuste altetičarima s invaliditetom da trče maraton s kolicima. Na nizbrdici bi zaista bili u prednosti pred normalnim natjecateljima, ali na uzbrdici – teško. Njih bi u doping kontroli trebalo testirat, imaju li možda kakvo pogonsko gorivo. Nema tu pravog odgovora treba li im dopustiti sudjelovanje s 'normalnim' natjecateljima, ali ja mislim da je veći problem što je danas važno u sportu pobijediti, a ne sudjelovati. Kako 'normalnima', tako i invalidima.
Je li zdravije pojesti jaje ili njime pogoditi Jadranku u glavu?
Joj kako je bilo dobro živjeti u srednjem vijeku. Nije bilo medija, pa nismo morali čitati o znanstvenim istraživanjima iz jednostavnog razloga jer nije bilo znanosti. A danas oni znanstveno istražuju je li bolje piti majčino mlijeko kada majka smrdi po znoju ili kada je čista. Je li bolje piti vodu iz ruke ili iz čaše? Je li veća mogućnost začeća kada se seksamo na sobnoj temperaturi ili na Zrću pod zvizdanom? Je li Hrvat došao iz Iraka ili Irana i je li zbog njihovog korijena riječi ima rak ranu da tako dugo nema svoje države? Je li vožnja Ferrarijem sigurnija ako je volan na lijevoj ili na desnoj strani? Je li zdravije pojesti jaje ili njime pogoditi Jadranku u glavu? Jesu li crvi za ješku učinkoviti ako su djetinjstvo proveli u masovnoj grobnici ustaša ili partizana? Ma ja bi im zabranio sva ta znanstvena istraživanja i podijelio novac koji troše za te pizdarije raznim spalionicama da im potpale te znanstvene gluposti.
Krumpirina
U španjolskom gradiću Bunolu održano je tradicionalno gađanje rajčicama, festival Tomatina. U bitki je sudjelovalo gotovo 40.000 ljudi, a iskorišteno je više od stotinu tona rajčica. Ovo bi mi trebali preslikati u Hrvatskoj. Ionako mi nismo u stanju nikakve poljoprivredne proizvode plasirati na tržište, pogotovo ne po cijene po kojoj vrijede, pa se oni i ovako i onako bacaju. Tako bi se u Neretvi mogli gađati mandarinama i lubenicama (to bi zasigurno popratili svi svjetski mediji, jer bi bilo i mrtvih), na Korčuli pošipom i rukatcem, u Lici krumpirima, a Slavonija bi kao kraljica tog festivala imala pravi spektakl: gađanje pšenicom, kukuruzom, tikvama, kruškama – ustvari čime ne - tamo seljak, poznato je, ne uspije proizvest ništa što je u skladu s tržišnim kretanjima.
Mrtvac provalio milijarderu u Mercedes
Ruski milijarder Aleksandar Zaribko (49) naglo je skrenuo bez žmigavca u svom Mercedesu, oborio i na mjestu usmrtio mladog motociklistu. Ruska policija reagirala je tako što nije pokrenula nikakvu istragu. No postoje neke naznake da bi nadaleko pošteni ruski sud mogao reagirati. Posmrtno će kaznit mladog motociklistu, jer je prilikom odlaska na nebeske pašnjake završio kroz šoferšajbu u unutrašnjost Mercedesa što je super poštenim ruskim pravom okarakterizirano kao provala u privatnu imovinu. Očekuje se da bi mladić zbog težine počinjenog djela posmrtno mogao dobiti i do 5 godina zatvora. No za odsluženje kazne, bit će potreban nekakvi medij.
Nedjeljom revolucije ne rade
Milijuni Talijana uključili su se u štrajk kojim izražavaju svoje nezadovoljstvo zbog novih vladinih mjera štednje, odnosno zakona koji poslodavcima olakšava otpuštanje radnika. Zbog štrajka su otkazani letovi, stat će vlakovi i autobusi, a većina državnih i lokalnih ureda ne radi. Sreća Božja po Berlusconija da je ovaj vikend počelo talijansko nogometno prvenstvo, pa će se građani malo smiriti. Davno je Umberto Ecco rek'o da u nedjelju nisu moguće revolucije, jer je tad na rasporedu nogomet. Baš je dobro neracionalno razmišljat i zamarat se glupostima. Ionako se ništa neće promijeniti – para na paru, uš na fukaru!
Tko na tvrdoj Palestini svoju povist piše...
SAD su službeno zatražile od Palestinske samouprave odustajanje od plana prema kojem bi Palestinci tražili priznanje nezavisnosti države u UN-u. A samo prije nekoliko mjeseci, SAD i Rusija su im dali zeleno svjetlo. U međuvremenu, strašniji lobi i od Goebbelsove propagande natjerao je svijet da shvati kako Palestinci zaslužuju rakete, a ne državu. Tko na tvrdoj Palestini svoju povist piše, njemu ni SAD ne more prošlost da izbriše...
Traže se skupljači bomba po otocima
Amerikanci su se toliko naljutili na slovensku blokadu hrvatskih pregovora s NATO-om i EU da su Borutu Pahoru poručili da ne radi gluposti inače će "osjetiti gnjev Washingtona". Jenkijima je bilo toliko stalo da Hrvatska što prije uđe u NATO, kako bi mogli ustostručiti izbacivanje neupotrebljenih bombi na hrvatske teritorijalne vode i otoke. Sada znamo pravi cilj ulaska Hrvatske u NATO. Ne to nisu naši neustrašivi vojnici, nego glumnjenje nekakvog recycle bina za njihove bojne glave. Još do malo, pa će hrvatski siromasi, umjesto plastičnih boca, skupljati NATO bombe i nositi ih u Konzum za naknadu od CBU 87 lipa.
komentiraj (0) * ispiši * #
14
srijeda
rujan
2011
Jaco, ne spominji stan, ni kad posjećuješ Kirgistan
piše: Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik
Jao, jao, jao kako je glupa, mislio sam dok sam parkiravao auto uz kut crkve sv. Marka. Danas nam je dan trebao biti laganini, ali naravno da nije. A kako će i biti s ovakvom premijerkom. Džaba što je brifiramo, kad ona uvijek lupne nešto svoje, oslanjajući se na improvizaciju, jebem li ti tu njenu improvizaciju. Ovo s crnim fondovima na kraju nije ispalo loše, kako je moglo ispast – ona debela optužila je Mačeka, fućka nam se za Mačeka, kao i za Jarnjaka. Ali..., uvijek ima ali, a nije Muhamed.
Svi su se već skupili.
Savjetnik Vatroslav koji se, poznato je, od nas svih najviše ulizuje u premijerkin pak, bio je vidljivo najuzrujaniji.
-Jadranka, koliko smo ti samo puta rekli da ni u ludilu ne spominješ imenicu 'stan'. Možeš spomenuti bilo što, samo ne stan. A ti jebote led rečeš: „Svi možete doći u moj stan i vidjeti da ništa nisam ukrala“. Naravno da će mediji sad prozvati onog šizofreničnog Srbina da i on dođe u taj stan vidjeti je li još uvijek tamo njegov namještaj kojeg, by the way, nije ni imao.
Savjetnica Manuela je dobila iznebuha nekakav napad inspiracije:
-Jadranka, fakat ne spominji stan, pa nisi ti premijerka Turkmenistana, Tadžikistana, Kirgistana, Uzbekistana....
-Ajde, ajde, prestani s nabrajanjem – uletio je savjetnik Aca koji je htio smisliti nešto učinkovito, ali u skladu s etikom – shvatili smo što si htjela reći.
-Pa ja sam se samo eto tako nekako metaforički htjela izraziti. Znate da se ja metaforički izrazujem, nadaleko sam poznata po tome. Prava umjetnica – pravdala se Jaca - Nisam znala kako ću se s broševima izraziti na temu crnih fondova. Mogu jedino probužati rupu u kaputu, a ne staviti broš. Pa sam eto pozvala sve Hrvate i Hrvatice da dođu u mene doma da vide što ja to imam, a oni nemaju. Mogu lijepo popit kavu: i ona dva idiota Josipović i Mesić su imali nekakve kave s predsjednikom. U mene doma može biti Krumpir salata s premijerkom.
-Stani, prestani laprdat – ljutit je bio, zaista ljutit Vatroslav. Danas je trebao ići do ljubavnice, čini mi se, a ova mu je pokvarila snošaj – Je li to znači da i Drobac može doći u tvoj stan vidjeti što ima. Čovjek nije imao struju i vodu kada je živio tamo, a tebi voda teče iz pozlaćene špine. Jesi li ti normalna?
-Ima pravo Vatroslav – kaže Aca – zamisli da sad nekoj turističkoj agenciji padne na pamet da vodi turiste u tebe doma kako bi vidjeli stan premijerke, zbog koje je jedan od braće Drobaca otišao svojevoljno na nebeske pašnjake. Tvoj balkon bi bio glavna atrakcija. Ali ne kao onaj Romea i Julije u Veroni, nego kao spomen samoubojicama. Agencije bi ga nazvale Balkon plača.
-Dobro, ajde, sve je to jasno – rekao sam – no što da sada radimo kako bismo popravili štetu?
-Da, što da sada radimo kako bismo popravili štetu?- ponovila je savjetnica Manuela.
Uvijek je ovo ponavljala ili govorila. Za to je jedino bila i plaćena. Sitnica – sto tisuća kuna iz crnih fondova, a nikad ništa ne bi smislila.
-Imam ideju – uzvikne Vatroslav koji se, naravno, uvijek pravio pametan – Što god sad novinari pitaju Jadranku, ona neka kaže da će odgovorit Baćo (ministar Branko Bačić op.a.).
-Super – reče Manuela – Baća nitko ne razumije, pa ni rođena blatska mater. Ono, meni je prije neki dan rekao „Vazmi prin papir, a ne pa, kakoćeš s kućon poslin, oštije ti, moraćeš plati, kako ćeti kuća ulist u legalitet, zakon gre, pa ti neće bi po voji ni za onu u poju, a kamoli na hrižama“. Ja ga ništa nisam razumjela, samo sam se htjela nekako okoristiti da lakše legaliziram ona moja četiri kata i dvije vikendice. Jednu u polju i jednu odmah do mora na stijenama.
-Dobra je fakat ta ideja. Jadranka slušaj što danas trebaš napraviti kad te novinarska stoka nešto pita o crnim fondovima – složi se i Aca.
-Znam. Reći će vam ministar Bačić – kaže Jaca i crkne od smijeha.
-Vidiš da ne znaš. Ne smiješ se smijat, jer će onda znati da ih zajebavamo.
-Dobro, neću se smijat – kimne Jaca, pa joj izleti – Časna pionirska!
Uh, uvijek joj nešto izljeće, ovo je nevjerojatno - promislio sam – ovako ne izljeće ni lava iz vulkana, ni Šimunić iz igre, ni ruski avioni s piste. Koji teški posao, nikad teži. Kako nam je bilo dobro sa Sanaderom, ništa nismo ni radili, on je sve radio sam. A na kraju ga ova tuka strpa u ćuzu. Koja ironija, koji apsurd!
-A dobro, što će Bačić reći? Ne može govoriti besmislice. Možda će ga netko ipak razumjet. Kakav jezikoslovac, kurac, palac – pripomenuo je Aca predostrožnosti radi.
-Imaš pravo – reče Vatroslav sav u panici – Što ćemo sad? Da mu mi napišemo tekst na hrvatskom, pa da on prevede na korčulanski ili što?
-Ne zna on hrvatski – rekao sam – Zar ga ne čujete kako priča?
-Pa dobro svejedno, mora nešto suvislo reći, pa čak i na tom nesuvislom korčulanskom.
-Imam ideju – opet se javi Vatroslav koji se nevjerojatno volio praviti pametan – Vidio sam dole u Luke Bebića knjigu Momčila Popadića „Momo, zašto se kriviš“. Posudit ćemo ulomak iz knjige i reći Baću da ga izrecitira kad ga budu nešto pitali o crnim fondovima. Samo malo prepravljen.
-Genijalna ideja – rekla je Manuela.
Baš je genijalna, razmišljao sam, Bačić će kad ga pitaju što je s crnim fondovima recitirati stihove na korčulanskom što je pisao stari Srbin. Mora ispast neko sranje.
............................................................................................................................
Premijerko, premijerko, možete nam reći nešto o crnim rupama, ovaj fondovima? – zagrmila je reporterka HRT-a na Markovom trgu.
-Pa mislim da je ministar Bačić kompeteletniji... kompletniji da kaže nešto na tu temu – odgovori Jadranka kojoj je titrao smješak s usana.
-Ministre, ministre, možete nam reći nešto o crnim fondovima? – zavapi sad reporter s Nove TV.
-Kako ne – odgovori ministar Bačić, duboko udahne poput kakvog indijskog gurua i stade izbiflavati nagomilano gradivo – Slušajte!
- I onda su se skupili kokoši iz Kukuriku koalicije i kokot Zoka i popiša san jih, a sve od jida i za despet jerbo son se bi tvrdo najidi zato što me Jaca ni odvela da pririžen vrpcu na nekon gradilištu. Razumi se, ni meni naročito drago poć na gradilište i ni mi puno drago fatigat, ma mi je drago s Jacom poć i kad gremo skupa ja jon pomažen jerbo znan da jon je to drago i jerbo mi je ni drago najidit. A Jaca se zna snervat i najidit, ma ne na mene, ona se to najidi na Mačeka, Branku Pavošević, Zoku, Čačića, Josipovića, pa kad je puno jidna, ne može zaspat nego se privrće i kontuba po posteji. A Jaca je puno dobra, zapravo. Dobar san i jan, samo mi to javnost ne viruje, nego me natuče kad se Jaca najidi.
-I viče: Tovare! Gade jebeni, kako te ni sram? – zavrištio je, nastavljajući citirati poglavlje umjesto ministra Bačića koji je upravo svršio svoju govoranciju, neki novinar s Korčule na privremenom radu na Indexu.
Pička li mu materina, gdje nas nađe – promislio sam – valjda ga je baba četnikuša davila s ovom glupom srpskom knjigom.
komentiraj (0) * ispiši * #
13
utorak
rujan
2011
Ekskluzivni gost Pangee - Ratko Sraček
Oh jebem li ti debelu Branku,
Zbog nje me uhvatio stond
Šmrće li ona što kroz slamku
Kada spominje nekakav crni fond
Kako li samo laže ta žena debela
Da sam ja lažir'o novčana stanja
Savjest mi je čista cijela
Jeftina je bila kampanja
30 milijuna više, manje
Tužit ću je zbog duševnog bola
Koje li ona govori sranje
Da sam ispred Nevenke, gur'o Massola
A ja gur'o Nevenku
Ko što joj je Mladen gura'
Debela, razbit ću ti ćunku
Pa'š vidit koja je ura
Ako sam u života laž rek'o
Dabogda me naguzio Turak
Lovu je za crne fondove ček'o
Muž Brankin, a ne ja i Nevenka Jurak
Ustvari što ja to govorim
Crnih fondova nije ni bilo
Pitate me „S kojim onda novcem, čijim“
Pa iz naših džepova , čak i kad se pilo
Ali najveće je izrekla sranje
Ovo s lovom oko kampanje
A da je to istina – Tako mi djeteta
Jadranka bi postala pašteta
komentiraj (3) * ispiši * #
12
ponedjeljak
rujan
2011
Hrvatska 14 dana
HLO (hadezeovski leteći objekt)
Uspaničeni očevici iz zgrade na Prisavlju javljaju da su tijekom današnjeg dana u više navrata vidjeli HLO (hadezeovski leteći objekt) kako prelijeće hodnike zgrade. HLO, iz kojeg se pušilo mada je pušenje u zgradi HRT-a zabranjeno, unio je nemir u zaposlenike gutača javnog novca, pa su ga naposljetku prijavili Službi 112 koji su u roku odmah izdali priopćenje:
-Dragi novinari i radnici HRT-a. Nakon izvida na terenu došli smo do zaključka kako je Hadezeovski leteći objekt (skraćenica HLO) iz kojeg se puši ustvari Hloverka Novak Srzić s upaljenom cigaretom. Nervozna je jer joj kreće nova emisija u kojoj mora obaviti nemoguću misiju – natjerati građane da glasaju za KraDeZe.
Desnica princa Harryja
Princ Harry, poznaiji kao posljednji izdanak nacističke loze, opet je mlatar'o svojom desnicom. Ovoga puta umjesto da je mjerio žito, mjerio je oblik guza posjetiteljica hvarske diskoteke u kojoj se i sam zabavljao. To je Zdravka Mamića toliko oduševilo da je izjavio, a da ga nitko ništa nije pitao, da mu je ovaj favorit. Favorit čega? Na kladionici da će Hajduk igrat sa Splitom 1-1. Gdje ide ovaj svijet?
Kosor na Marsu
Jadranka Kosor je u nešto više od mjesec dana u predizbornoj kampanji na račun poreznih obveznika prešla više od pola dužine ekvatora – 23 000 kilometara - još koji dan i proći će cijelu kilometražu zamišljene linije Zemlje. Pri tom govori da to nema veze s predizbornom kampanjom. Pa što ona radi? Ah da reže vrpce, otvara bolnice, tvornice i dijeli dionice, a da za ništa od toga nema predviđenih sredstava. Toliko je radnih mjesta otvorila da će Hrvata biti jednostavno premalo da zauzmu sve te poslove. Šteta što tijekom svoje predizborne kampanje nije posjetila dijasporu na Marsu (to su važni glasovi za HDZ) putujući Božinovićevom ratnom letjelicom koja bi se sigurno pokvarila, a premijerka bi na radost svih nas ostala laprdati nesuvisle besmislice malim zelenima.
Sa stabilnom kunom kroz život
Ivica Todorić, uz prisustvo Željka Rohatinskog koji ništa nije govorio radi strogog protokola, svečano je otvorio novu prodavaonicu Konzuma na Trgu Hrvatskih velikana. Lako ćete je naći: ispred nje je fontana koja bi uskoro trebala biti zamijenjena spomenicima novih hrvatskih velikana - upravo onima koji sada otvaraju prodavaonicu. Nova prodavaonica Konzuma nije kao sve ostale. U njoj možete kupovati namirnice koristeći kredit s visokom deviznom klauzulom, a roba je zaista vrhunska – američka. Nema tu naših proizvoda, sve je uvoz, osim cigareta Tvornice duhana Rovinj. Kvalitetno, jeftino po super akciji, pogotovo vikendom kada se poslovođa prodavaonice Rohatinski odmara u kući što mu je kupio Tata. A vaša kuna je stabilna, nikad ne devalvira i kao takva s vama ide kroz život. Navalite, ljubazne blagajnice koje rade 24 sata na nogama bez odmora, slobodnog dana i odlaska na WC, dočekat će vas sa smješkom.
Strah djece od komunista
Daj Jadranka prestani govoriti o crvenilu, dijete mi ne može spavati. Svaku večer kada ide u krevet plače da ga je strah, jer će mu doći komunjare.
-Ma sine - rečem mu za vrijeme Dnevnika, malo prije njegova odlaska u sobu - to se teta samo zeza, neće ti komunjare ništa.
-Ali ona stalno ponavlja da će doći te strašne komunjare i sve nas pobiti. Daj mi, tata, bar pokaži jednu komunjaru da znam kako izgledaju ako dođu, pa da se mogu branit.
-Ajde dobro. Vidiš onoga tamo kraj tete, to ti je komunjara. Zove se Luka Bebić.
-Ali tata, zašto nas sijeda teta plaši s komunjarama, ako su joj komunjare prijatelji?
Svakidašnja jadikovka u Vrgorcu
U vrgoračkom kraju lakše je dobiti zgoditak na bingu nego posao - kažu Vrgorčani, čiji su se branitelji ovih dana digli na noge zbog događaja koji su uslijedili nakon zapošljavanja desetero ljudi na naplatnim kućicama autoceste u Vrgorcu i stali na stranu svojih sugrađana. Imotski i metkovski branitelji su se pobunili nakon što je sedmero Vrgorčana od desetero zaposlenih na naplatnim kućicama ovih dana dobilo posao. Vi ste možda mislili kada ste čitali lektiru kako je rođeni Vrgorčan Tin Ujević depresivan po prirodi. Ma kakvi. Jest da u Svakidašnjoj jadikovki kuka, ali nigdje ne spominje samoubojstvo i slično. A u Vrgorcu je toliko jadno i kukavno, da ste zaista veseljaci po prirodi ako vam takve stvari ne padaju na pamet.
Spustila se gusta magla iznad Zagreba
Sudeći po Nacionalnom indeksu sreće, Zagrepčani su najnesretniji stanovnici Hrvatske. Čak su i žitelji Like i Dalmatinske zagore sretniji od Zagrepčana, iako je na prvu teško odgovoriti zašto. Prije samo 4 godine metropolisti su bili najsretniji stanovnici Hrvatske i s najoptimističnijim pogledom u budućnost. To je ustvari dokaz da je sreća na planetu Zemlju izravno povezana s materijalnim stanjem. Ovaj u Lici i Zagori iako nema što jesti donekle može biti sretan kada pogleda u prirodnu harmoniju - na Velebit ili sa Svilaje na Petrovo polje - a u što će jadan Zagrepčanin pogledat osim u magluštinu i smog. Prije 4 godine dobro je zarađivao, pa je mogao otputovati i vidjeti kako to izgleda sijajuće sunce, a danas mu je plafon odlazak na Jarun. I to pješke.
Pigmeji nadskakali hrvatske košarkaše
Hrvatska košarkaška reprezentacija je jedina ekipa na svijetu koja u žalosti loptanja pod obručima može izgubiti od Pigmeja. Štoviše, oni bi Vrankovićevu Hrvatsku i nadskakali. Ali zašto nas to čudi? Vodi je čovjek koji je taj poklon dobio od Danka Radića kao plastičnu igračku za nekakav dječji rođendan. Nikoga on nikad nije trenirao, ali zato krene od reprezentacije. A nije jedini. Ista je stvar s nogometom i rukometom (samo je vaterpolo iznimka). Predsjednici tih saveza zbog vlastitih interesa daju dječici nacionalnu svetinju da se zabavljaju nakon čega se Bilić, Vranković i Goluža uhvate za ruke u krug i stanu se kreveljiti skačući s noge na nogu:“ Dajte repku, da se igramooooo, igramooooooo, igramoooooooooooo!
HDZ, droga i rock 'n' roll
Koprivnički HDZ se pobunio protiv tamošnjeg rock festivala. Kažu da je to nedopustivo zbog buke, ali pravi razlog je taj jer je to sotonistička glazba koja mlade tjera s pravog puta glasanja za HDZ. Prvi čovjek koprivničkog HDZ-a Damir Felak ističe da je još veći problem što mladi na koncert idu pjani i drogirani. E moj Felacie, pusti mlade da se drogiraju, kako ne razumiješ da oni jedino na tripu mogu glasati za vas. Felacio se buni da Koprivničanci 3 dana ne mogu spavati zbog rocka, a zaboravlja da Hrvati 3 desetljeća ne mogu spavati zbog HDZ-a.
Da nam živi rad državnih tvrtki
Plinacro je nastavio sa svojom nadaleko poznatom praksom 'štednje'.Tako je prošli tjedan skupa sa slovenskim kolegama organizirao nekakav 'poslovni-tehnički susret' u Benkovcu i Zadru. Ubili su se od rada. U dva radna dana (četvrtak i petak) imali su jedan jedini radni sastanak koji je trajao čitavih 90 minuta. To je bilo toliko naporno da su ostatak dana proveli u razgledavanju Zadra s profesionalnim vodičem kojeg ste Vi, dragi čitatelji, financirali, nakon čega su se ogriješili o peti smrtni grijeh. To je bilo u četvrtak. Sutradan se 14 menadžera Plinacra nastavilo opuštati od ubitačnog 90 minutnog sastanka. Otišli su malo krstariti Zrmanjom, ali ni rafting im nije pomogao u liječenju stresa, pa su se stoga otišli ubiti hranom u Mićanovim dvorima. Na ovaj sudbonosan put za Hrvatsku, 14 menadžera na čelu s Jerkom Jelićem Baltom išlo je iz Zagreba do mora sa svojim službenim vozilima, za koje su platili benzin i cestarinu gore i dole. Naravno, za ovaj produženi vikend uredno su dobili i dvostruku dnevnicu. Nesposobni smo, pa nismo uspjeli saznat jesu li na ovaj bitan hepening pozvani i predsjednik skupštine, ministar Popijač i predsjednica plinofikacije Hrvatske gđa Jadranka Kosor.
Šimunović Iškariotski
Milan Ivkošić je u svom komentaru u Večernjem listu prozvao sve likove od Račana preko Sanadera i Kosor do ministra Šimunovića da su za Judine škude izručili Gotovinu Haagu. Tih 30 srebrnjaka gotovine omogućilo je ministru Šimonoviću da dotakne zvijezde pravne karijere. A u izjavama su ljubili Gotovinu, a kako vidimo ta ljubav Judanke Kosor prema lociranom, uhićenom i trasferiranom generalu traje sve do danas.
Za dom spremni
Bio Šeks na utakmici Hrvatska – Izrael, pa ga novinari pitali kako komentira činjenicu što su navijači za dom spremni. Šeksualni manijak odgovorio da on ne čuje dobro, ali želi da nam kaže da ustaše ni'ko ne sme da bije, sem Karamarkove milicije. Napali Šeksa da brani ustašluk, a on je jedini koji se ponio vrhunski (ne zezam se, stvarno). Da kretenski mediji stalno ne bruje o ustaštvu na tribinama, to bi se samo od sebe iskorijenilo. A ovako građani u svojoj sveopćoj nemoći ne mogu nego provocirati, a kud ćeš bolje od spremanja za dom kada će ti to prenijeti svi mediji i zgražati se nad tim. Iako je u Hrvatskoj nacizam, fašizam i rasizam teže (pro)naći nego posao.
Kako nas banke smatraju idiotima
Pazite ovaj bolesni podatak: četiri najveće 'hrvatske' banke u prvih 6 mjeseci ove godine na raznim bolesnim naknadama zaradile su preko milijardu kuna. Preko milijardu kuna. Ej, preko milijardu kuna. To vam je ona naknada kada plaćate kod njih račun za televiziju, pa on više ne iznosi 80 kuna, nego 800 kuna. U tu vam je cijenu zaračunat osmijeh službenice, njeno izgovaranje 'dobar dan', ali i njeno stajanje na nogama. Nažalost ona od ovoga nema koristi, nego njena Mama. Zamislite, oni kada vam broje kovanice u stranoj valuti, zaračunaju vam 10% ukupnog iznosa. Priznat ćete da je to zaista jeben posao. Nije to Daj Mare p.... kao kad vam broje novčanice, pa ih ubace u onaj aparat frrrrrrrrrrrr.
HRT loše nade
Prema pokazateljima za prvih osam mjeseci ove godine, Nova TV zauzela je prvo mjesto televizijskog tržišta, slijedi RTL, dok je HTV tek treći. S više od tri tisuće djelatnika i prihodima od 1,3 milijarde kuna, nacionalna televizijska kuća gubi utrku s komercijalnim televizijama koje imaju po tristotinjak zaposlenih. Ali zaboli njih za ove podatke. Novinari HRT-a uživaju putujući svijetom na naš račun – doduše snime možda jedan prilog – imaju nadprosječne novinarske plaće i nikakvu odgovornost, sve dok su dobri poslodovcu Banski dvori d.o.o. A mi, budale jedne, plaćamo tu pretplatu, a ovi nisu u stanju osigurati ni nogomet za mase.
komentiraj (2) * ispiši * #
09
petak
rujan
2011
Moja premijerka i ja
Preko Hrvatske zbog predizborne kampanje ide
Jača žena tvrde glave side
Pamtim pogled, tu hladnoću bitka
I svaka riječ bila joj plitka
Čvrsta je Jaca bila kao stijena
Ekonomija propada, Hrvata nema
Sva je glupost utkana u njoj
Pa Hrvati viču joj, joj, joj
Poštenim putem ići bit će teško znaaaj
Pa zato smo i opljačkali ovaj raaaaaaaaaaaaj
Heeej da mi je s pivom, kao prije dočekati zooore
Pojesti neštooooooo, otići na moooooore
Moja premijerka i ja
Neprijatelja dva
Isto vrijeme
Druga sudbina
Gleda na me planina Mosor
Sa očima Jadranke Kosor
Crpio sam ugljen tamo gore
Planina mi iscrtala bore
Njezine su ispulace priče
Nikad neimale naučno pokriće
Kako da joj zahvalim na svemu
A da ne jebem mater njenu
Poštenim putem ići bit će teško znaaaj
Pa zato smo i opljačkali ovaj raaaaaaaaaaaaj
Heeej da mi je s vinom, kao prije, dočekati zore
Pojesti neštooooo, otići na moooooore
Moja premijerka i ja
Neprijatelja dva
Isto vrijeme
Druga sudbina
Heeej da mi je dočekati zore
Pojesti nešto, otići na more
Pa da joj mamicu jače od Oluje
Da me Jaca, još jedanput čuje
komentiraj (1) * ispiši * #
08
četvrtak
rujan
2011
Zaustavi se vjetre u izvedbi Rohatinskog
Zaustavi se vjetre, pita bi te nešto
Viđaš li mi ženu i pita li za mene
Prolazija jesam prebivalištem tvojim
Žena te još voli, cijelim Konzumom svojim
Piju li Hrvati sa Svete Jane vodu
Da li nam glasači pjevaju u zoru
Hrvati se kriju i piju ti vodu
Veseli glasači glasaju u zoru
Kako mi je pas otkako ugriza me
Da li Emil prikoviše Cedevite pije
Pas ti je dobro i on se od tebe krije
Emil ti odavno dolazija nije
Šta mi je sa ženinom firmom, kažu velika je
Sigurno joj je poslovanje bolesno k'o prije
Velika se firma oženila je
Kuća ti još tvrtku pribolila nije
komentiraj (1) * ispiši * #
06
utorak
rujan
2011
Vuvuzele koalicija
Brifing je počeo čim sam ja došao. A mene su čekali, jer samo morao skočiti čekirati karte. Danas u Osijek idemo postaviti temeljac za obilaženje južne zaobilaznice. Što sam to napisao, ima li to smisla? Za obilaženje južne zaobilaznice! Voreve.
-Koliko si platio karte? – pitala je savjetnica Manuela. Valjda joj je to ostatak kućnog ponašanja. Da uvijek muža pita koliko je, gdje i kad potrošio.
-Što te briga koliko karte koštaju? Ne plaćamo mi, nego porezni obveznici. Ali ako baš hoćeš znati: ide nas 124 puta tisuću kuna povratna karta, pa izračunaj koliko je to. U Osijeku ne spavamo, jer tamo nema nikakvih lijepih hotela, a kamoli s 5 zvjezdica, a i sutra već moramo putovati u Prizdrinu na Pelješcu – objasnio sam joj.
-U pripizdinu. Kakvu čovječe pripizdinu?- smela se Manuela koja nije volila grube riječi.
-Nije pripizdina, nego Prizdrina. Idemo sutra svečano prerezati grozd grožđa i najaviti nikad bolju jematvu. Sve sam dogovorio s Matom, ima Mato dingača, dat će i nama malo.
-Ali – uletio je sad savjetnik Aca koji je svoj posao PR-a shvaćao poprilično etično. Nije volio lagati, nego neiznositi istinu u javnost – Ljudi, pa mi smo već otvarali tu južnu zaobilaznicu. I to u doba Sanadera.
-Ha, ha, ha – crkne od smijeha savjetnik Vatroslav – otvarali smo je u doba Sanadera, a još nije mrdla s mjesta. Imali li dovoljno sunca, jesmo li je zalijevali, ha, ha, ha, koja dobra fora...
Koji glupak,uvijek se pravi pametan, promislio sam i okrenuo se u smjeru Jadranke. Ona je sjedila za stolom i čitala knjigu. Naćorio sam se kako bi vidio što čita: Ekonomija za početnike, Prvo poglavlje: Da bi nešto imao, moraš i privređivati!
-Pa što ćemo sad? – upita Manuela – Otvarati ili ne, pitanje je sad.
-Kako što ćemo? Pa normalno da ćemo otvarati dionicu. Tko se toga sjeća da smo je otvarali? – kaže Vatroslav.
Aca popizdi, valjda pod napadom prekomjerne doze etike:
-Kako, tko će se sjećati? Pa valjda ljudi, valjda bi im dobro došla zaobilaznica!
-Pa valjda bi i Dubrovniku dobro došla autocesta i Pelješcu most, pa smo ih otvarali 300 puta. I ljudi nam svaki put plješću – uzbuni se Vatroslav.
-Ajde, dobro, dobro – rekao sam – ionako sad u Osijeku nemamo što za otvarati.
-Ali zato imamo za zatvarati. Šišljagića, Burića, Đapića...ha, ha, ha – opet se Vatroslav pravio pametan.
-Nego što ćemo s dnevnom agendom, Jacinim izjavama novinarima? – uskomeša se Manuela.
-Jadranka, dolazi amo!
-Jest glupa ova knjiga – reče prva skvo hrvatskog plemena, bez da ju je itko išta pitao – Piše tamo u prvom poglavlju da, da bi nešto imao, moraš i privređivati. Pa ja imam, a ne privređujem ništa. Koja glupa knjiga!
-Dobro Jadranka pusti sad to, imamo važnijih stvari. Novinari će te pitati ovo oko Josipovića, koalicija kukulele, crvenilo i to. Moramo smisliti što da kažeš.
-Imam ideju! – usklikne Vatroslav – If you yote for red, you will not eat the bread! Genijalno, što kažete?
-Ma daj ostavi se engleskog. Sto puta sam ti rekao da ona ne može ništa govoriti na engleskom, ali me ne sluša – zaključio sam ljuteći se.
-Ja bi' opet malo na engleskom, ja bi' opet malo na engleskom – ponavljala je Jadranka skakutajući i pljeskajući dlanom o dlan.
-Jadranka, ne možeš govoriti na engleskom, jer ćeš nešto usrati. Izvalit ćeš nešto tipa: If you vote for red, HDZ will be mad!, i onda će nam se svi smijati, a novine će nas isprdati.
-A što ćemo onda? – kaže Jaca glupavo.
-Slušaj što ćemo – uleti Aca. Iz aviona se vidjelo da je dobio inspiraciju - Ako je nas Josipović nazvao kukulele koalicijom, mi ćemo kukuriku koaliciju, nazvati vuvuzele koalicijom. Stalno nešto trumbetaju kao vuvuzele, a od te silne buke se ne čuje što hoće i koji im je program. Na ovaj ćemo genijalan način i alarmirati nogometno tijelo da glasa za nas.
-Dobra ideja – usuglasio sam se.
-E ovako. Zapisat ću ti pjesmicu na papir da se rimuje, pa kada te pitaju za komentar, samo je izrecitiraj:
Kuku lele
trubi koalicija vuvuzele
trubi li ga, trubi
koalicija vuvuzele
dragi gledatelju
gasi te ve
Jebem li ti vuvuzele
jebem li ti decibele
normalno da glasači
onda glasaju k'o tele
-Hoće li ona to uspjet zapamtit? –pitala me Manuela kad smo izlazili iz Banskih dvora.
-Hoće, važno je da nije na engleskom – naglasio sam.
Piše: Tihomir Uguzić, premijerkin savjetnik
komentiraj (2) * ispiši * #
01
četvrtak
rujan
2011
Hey Maleš, where you goin' with that gun in your hand
Hey Maleš, where you goin' with that gun in your hand
Hey Maleš, I said where you goin' with that gun in your hand
I'm going down to shoot Australian jerk Joe
You know, I've caught him messin' around with another man (Mamić op.a.)
Hey Maleš, I've heard you shot Australian jerk Joe down,
shot him Down Under, now
I said I've heard you shot your enemy Mamić down,
You shot him down to the Maksimir ground
Yes I did, I shot them...
...Hey Maleš, said now
Where you gonna run to now?
I'm goin' way down south,
Way down to Palagruža way
I'm goin' way down south,
Way down where I can be free
Karamarko and Bajić not gonna find me
komentiraj (0) * ispiši * #
