19

utorak

srpanj

2011

Vijesti iz svijeta

Dan kad je umro otac tabloida

Najprodavanije engleske novine, tabloid News of the World se gasi zbog skandala s prisluškivanjem. Svatko normalan treba pozdraviti ovu akciju gašenja žutila. Možda, ali samo možda ovakav rasplet pokrene lavinu da novine opet krenu prema onom zašto su i stvorene – da služe građanima, a ne da ih prisluškuju. A onaj stari mogul Rupert Murdoch je baš budala. Što mu treba ta lova? Ne diže mu se već zadnjih 30 godina, prošao je u životu kao 100 normalnih zajedno, pa je li mogao onda na račun toga 'krivog' bogaćenja, možda na nagovor sa samog dna savjesti, probati pokrenuti neko glasilo u svom medijskom carstvu koje će biti nepristrano, objektivno, istinito, pošteno kakva bi uostalom i svaka novina trebala biti, a nije ni jedna.


Jandrokoviću je Palestina pripizdina

Izraelci svaki dan dolaze piti kavu s ministrom Jandrokovićem kako bi mu u više puta objasnili, jer ovaj valjda teže shvaća, da ni pod koju cijenu ne smije glasovati za palestinsku neovisnost. Jandroković, onakav kakav je, bez svog ja, s puno drugih ti, poslušat će ih naravno govoreći vi. A onda će nas netko za nešto nekad zajebat, pa ćemo govorit kako smo mali narod, kako postoje strašni lobiji, pogotovo onaj srpski koji skoro da ubija. Zaboravit ćemo tada kako nismo podržali Palestinu, kako nismo podržali njihovu neovisnost. Zaboravit ćemo kako je nama to značilo početkom devedesetih. A uvijek ćemo govoriti kako nas sile guze jer smo mali narod. A kad smo se mogli pokazati veliki na primjeru Palestine, nismo se pokazali. A okolnosti su takve (čitaj SAD i Rusija) da možemo, inače uopće ne bi bilo govora o toj tamo njihovoj neovisnosti.


Na pomolu nova kriza

Aktualna svjetska ekonomska kriza nije ni završila, a na pomolu je nova. Naravno opet dolazi iz SAD-a. Krediting rejting SAD sve je manji, a Grčka je za SAD primjer štednje i racionalne potrošnje novca. Ako zaista SAD opet doživi sve izgledniji slom, Obami neće pomoći ubojstva tisuću Bin Ladena da dobije izbore. Svijet je zaista u banani, na prste jedne ruke stanu države koje nemaju ekonomskih problema. Mogle bi opet svastike zasjati i kukasti križevi zavijoriti. Zato Kerume, polako s Isusom, možda da razmisliš o Goeringu.


Je li Ante mama ili tata?

Sve više država u SAD-u je legaliziralo homoseksualne brakove. I neka je. Ali ja im nikad ne bih ozakonio da imaju djecu. Po meni ta djeca nikako ne mogu ispasti normalni odrasli ljudi. Ne zato što bi ih roditelji loše odgajali, nego zato što bi ih djeca dok odrastu toliko ubila u pojam, da bi se na kraju ovi vjerojatno i sami ubili. Dođe dijete u školu, i učitelj ga pita ime matere i oca da ispuni one glupe birokratske kućice, a dijete, jadno i samo ne zna je li Mate mama ili tata. Ili je to Ante. Takvih slučajeva bi bilo milijun. A djeca nisu baš nevina, znaju biti gori od odraslih. Opak je to svijet, taj dječji. Preživljavanje, opstanak...djeca gayeva nemaju šanse.


Portugal nakon dekriminalizacije droga

Prije deset godina Portugal je dekriminalizirao sve droge, od marihuane do heroina. Unatoč strahovima konzervativnih Portugalaca broj oboljelih od HIV-a se drastično smanjio, baš kao i broj ovisnika. Smanjio se broj gerica u zatvoru što je dobro došlo posrnulom portugalskom proračunu, smanjio se broj krađa, sve super, sve za pet. Nije, ipak. Znate one policajce što gledaju akcijske filmove (imate ih i vi u vašem mjestu), pa jure na motoru, zaustavljaju pubertetlije, tresu im džepove i nađu – tri sjemenke trave - a onda se slavodobitno kurče kao da su otrkrili tko je ubio Lauru Palmer. Pa ih potom vladajući HDZ dodatno okruni titulom SuperCopa, Robocopa, najboljeg policajca Hrvatske jer su oni u datoj godini zaplijenili nevjerojatnih 13 grama trave i poslali sedamnaest tinejdžera na odsluženje zatvorske kazne odakle kad se vrate biti će nezaposleni, a zbog tri će sjemenke, nositi stigmu do kraja života u svom rodnom tradicionalnom kraju. A ovi drugi kradu milijarde i nikom ništa.


Luanda – najskuplji grad na svijetu

Najskuplji grad na svijetu za život je glavni grad Angole – Luanda. Tu su pri vrhu i N'Djamena u Čadu, kao i Sao Paulo u Brazilu. Koji nevjerojatni podaci. Valjda je tolika pomama u svijetu za luandskim nekretninama, jer svi imaju strahovitu želju živjeti u Angoli, da su cijene najpaprenije na svijetu. Pa od čega li ti ljudi tamo žive? Doslovno od zraka i ako ubiju kakvog slona, pa ga zameze na gradele. Tko zna koliko u luandskom restoranu košta šnicel od slona. Tisuću, sto tisuća, milijun eura. Sreća božja da su toliko siromašni pa nemaju gradski prijevoz. Koliko bi tek pokaz koštao? Ne bi im pomogao ni Bandić da padne na tjeme.

15

petak

srpanj

2011

Hrvatska 14 dana

Hrvatska zabranjuje izgradnju solarnih elektrana na suncu

Najavljene izmjene Zakona o gradnji branit će izgradnju solarnih elektrana na mjestima gdje ima najviše sunca – otocima. Zanimljivo da tvorac ovoga zakona, ministar Branko Bačić je i sam rođeni otočanin (što se vidi kada otvori usta, skoro da nam treba titl). Ako Baćo ovako nastavi sljedeća izmjena zakona mogla bi zabranjivati hidroelektrane na rijekama, vjetrenjače na vjetru, biljkama da rstu iz zemlje, jer tu može umjesto njih niškoristi, može rasti građevina. Čudi me da u nekakvom članku toga zakona neće biti dozvoljena gradnja otočkih solarnih čelija kada je ježina. A onda odmah drugi članak: A kada prestane, i kad svane sunce, objekt se odmah mora ukloniti.


Bacc. nezaposlenosti

Hrvatski studenti najviše upisuju zanimanja od kojih neće imati kruha. Nisu krivi oni: što netko sa 18 godina zna o životu? Krivci su u Ministarstvu prosvjete. Zašto ne ukinu sva ta novinarstva, filozofije, politologije i ostale budalaštine kada oni ne trebaju na tržištu rada. Bolje da umjesto toga studenti upisuju nekakvo Ništaučilište, smjer nezaposlenost. Lijepo kada ga završe postanu baccalari nezaposlenosti. Bilo da si bacc. nezaposlenosti ili bacc. filozofije nećeš naći posao, ali razlika je što ćeš s bacc. nezaposlenosti barem moći diplomom potvrditi zašto si gladan i mršav kao bakalar. Jer odlično radiš posao za koji si studirao.



Legendarni Ker(um) – siva tvar pasa mješanca


Ma brate, ruku na srce, legenda je ovaj Kerum. Prvo će izgraditi kip Prvog Tate na Rivi, onda Ivana Pavla Drugog na Bačvicama, pa Hajduka Trećeg na Žnjanu, a kao šlag na kraju postavit će Gospu Četvrtu na Marjanu visoku, pošto je ona Velika Gospa a ne tamo neka mala bezvezna, čak 39 metara odnosno za čitava 2 metra veću od one najpoznatije u Rio de Janeiru. Kerum fakat služi za zabavu Slićanima, ali i svim ostalim Hrvatima. I pitam ja Vas što je tu loše? Dobro, ništa ne radi za građane, već za sebe, ali to je tako u doslovno svim hrvatskim gradovima. Samo je za razliku od Bandića, Vlahušića, Vojka, zatvorenog Čehoka i ostalih – ovaj dozlaboga smiješan i zanimljiv.


Šunka sa Srednjaka

Željko Mavrović komentirao je meč između Vladimira Klička i Davida Hayea, te tehniku braće Kličko. Kaže da bi on išao protiv Klička dominantnije i agresivnije. "Dođe mi žao što sam prerano otišao. Da sam ostao boksati još godinu, dvije, braće Kličko ne bi ni bilo" kaže Mavrović. Ja bih samo Šunki sa Srednjaka napomenuo da za biti vrhunski teškaš, tu i tamo moraš pojest nekakvo meso, a ne samo travu. Pa nisi trkači konj. Možda bi i Lennox Lewis u onom meču bio krvav, da je Željko prije borbe pojeo jedan biftek malo krvaviji, a ne integralna vlakna.


Baš mi je žao Sanadera

Stvarno mi je žao Sanadera. Istina, zajebo nas je i pokrao debelo, ali svejedno. To što mu Jutarnji i Večernji rade, toliko je degutantno da bih ja sad obitelji Sanader poslao 10 milijuna eura da ih imam. Evo sad je izašlo i da je šef balkanskog kartela koji šverca kokain. Sljedeće sedmice bi moglo izaći da je Sanader kao konkvistador pobio više Indijanaca od Cortesa, da je Hitleru savjetovao da nikako ne ide na istočni front bez garancije Hypo Banke, da je Tesli preko HEP-a prodavao struju prije nego li ju je ovaj izmislio, da je izvlačio državni novac čak i preko paketića Fini Mini juhe, da je Heptanon Plivu u Veroni prodao Goranu Baretu i tako oprao novac od Podravke na off shore računima frontmena Majki, da je locirao Ratka Mladića, ali da ga nije cinkao jer mu je ovaj dao 100 milijuna eura mita, dok je Gotovina bio škrt kao dalmatinska zemlja, da je premjestio tijelo Aleksandre Zec u Egipat, pa ga je tako kao našla njegova supruga arheologinja i rekla da je to druga kćer, trećeg muža četvrtog koljena tetke ujakovog šogora dinastije Nefertiti. A prije samo dvije godine, vrli htrvatski dnevni listovi, retka ne bi zucli.


Zašto policija nije isušila Jadran kad je nestala Britt?

Hrvatska policija donijela je novost u krimi istragama koje bi vrlo lako mogli gledati u sljedećim epizodama CSI Miami. Kamiondžija im je naime rekao da je sirotu Antoniju bacio s jednog mosta u nekakvo beimeno jezero koje je na najdubljim mjestima duboko čak 4 metra. Policija je brže-bolje krenula isušivati jezero. Valjda nisu čuli da postoji maska, disalica i peraje (boce ne trebaju jer je riječ o četirimetarskoj dubini) što im je lijepo mogao objasniti svaki malo bolje opremljeni češki turist. Zamislite da im je ova ideja pala napamet kada je u Dubrovniku nestala Britt Lapthorne. Isušili bi oni cijelo Jadransko more da nađu jadnu Australku. Nema veze što ne bi bilo sezone i turista, dobra vijest je da ne bi bilo ni talijanskih kočarica i da se pitanje ZERP-a nikad više ne bi pokrenulo.



Čobanković i čobansko prigovaranje

Jeste li vi maloumni da netko drugi treba voditi brigu o vama i govoriti vam što ćete i kad sijati? – pitao je ministar Čobanković seljake nedavno na jednom skupu.
-Što treba sijati i saditi? – pitaše ga seljaci očigledno ne shvačajući što ovaj hoće reći.
-Pa one kulture koje uspjevaju na tržištu, ne može Vlada natjerati Agrokor da vam da veću cijene od ponuđene. Razumijete?
-Znači trebamo saditi pšenicu, to ljudima treba. Ono kruh naš svagdašnji, to piše i u Biblici.
-Koji ste vi debilni čobani – otme se Čobankoviću.


Eksluzivna prava prenošenja? Ma daj!-

Veliki se prijepori vode oko prenošenja utakmica Hrvatske nogometne lige. HRT je naime izgubio dvadesetgodišnji primat u prenošenju i sad se još uvijek ne zna gdje će ljubitelji hrvatskog nogometa, ako takvi uopće postoje, gledati tekme. Meni samo u toj priči nije jasno zašto se te utakmice prenose i tko ih gleda? Volio bih upoznati te ljude koji svaku subotu navečer gledaju HNL. Odlična ideja, mogli bi napraviti u sljedećem broju Objektiva reportažu s njima, ponavljam, ako uopće postoje.


Kako su majke Tuđmana i Kosor ušle u povijesne knjige

Vlada je opet krstila našu djecu. U njihovo ime zadužila se novih 5,5 milijardi kuna. Od početka hrvatske samostalnosti, svaki političar od Franja do Jadranke htio je ući u povijesne knjige, pa da se uči o njegovoj veličini. Međutim, konstantnim zaduživanjem to uopće nije potrebno. Dokle god je Hrvata, dokle god je svijeta, potomci, pa njihovi potomci, pa opet njihovi i tako dalje neće uspjeti otplatiti taj dug i sjećat će se, dobro će se sjećat, i Franja i Jadranke, bez da uče o njima iz knjiga, sjećat će se njih i to ne samo njih, već čim im padnu napamet kriva usta i srebrna kosa, spominjat će i njihove majke i mjesto odakle su zakoračili na ovaj svijet.


Kruljcu opet krulji u želucu

Mladen Kruljac je prije rata bio osrednji boksač kojemu je zbog te prosječnosti kruljilo u želucu. Doduše, bio je jak, stvarno jak. Potvrdit će svjedoci. On sam i još devetorica mogli su premlatiti svaku usamljenu budalu koja radi sranja. A onda došao rat i Mladen postao general. A kada u Hrvatskoj postaneš general, to znači da ti je preko noći prestalo kruljiti u želucu i da si postao ultra bogat. Prijevod riječi general na hrvatsku zbilju u nekim slučajevima znači mešetar: zemljištem, draguljima (koji doduše nikada nisu ni postojali), nogometom, drogom..., a u drugima rešetar i to divljači: Srba, Muslimana i ponajviše mladunčadi Zečeva.



Prije će deva proći kroz ušicu igle, nego Modrić u prvi sastav Chelseaja

Luka Modrić je izgubio kompas. Hoće po cijenu pljuvanja po Tottenhamu, prijeći u strašni Chelsea i usput govori kako mu novac nije važan, već igranje za pravu ekipu. Daj Luka, obrazuj se malo. Prvo ti nisi Messi, pa ćeš igrati u Chelseu, vjerojatnije je da ćeš sjediti na tribinama. Drugo, ako nisi znao, Tottenham je puno veći klub od nekog tamo Abramovićevom prljavom lovom umjetno stvorenog Chelseja kojega su prije samo dvadesetak godina nabijali Nottingham Forresti i Birminghami. Treće u Tottenhamu te vole, stalno igraš iako to svojim igrama uopće ne zaslužuješ više od Kranjčara i sada se ti s njima svađaš. Četvrto, kad je taj Modrić odigrao zadnju utakmicu za pamćenje, bilo za koga? Ah da, sjećam se. Protiv Argentine 2006.


Bili su bili vrhovi planina, bila je nosnica hrvatskoga sina

Ninoslavu Paviću pada tiraža, pa mu je Pangea odlučila pomoći tako da mu povećate broj klikova. Odite na adresu i nasmijte se. Ako se ne nasmijete na duhovite komentare, otiđite psihijatru, jer možda bolujete od depre što nije ništa čudno s obzirom da ste se rodili u Hrvatskoj.



Jedini pravi hrvatski spin doktor je Nives Celzijus

TBF je na navom albumu objavio pjesmu Spin Doktor za koju mnogi kritirači kažu da je odlična i da fenomenalno ocrtava stanje u hrvatskom društvu. Dobro, pjesma je ok, ali ne odražava pravo stanje stvari. U Hrvatskoj spin doktori ne postoje. Što bi oni radili? Evo Objektiv stalno piše o Plinacru i nikom ništa. Što onda radi taj strašni spin doktor Mario Dragun? Ništa, jer ništa ni ne mora. U ovoj državi ne moraš sakrivati da kradeš, lažeš, obmanjuješ, jer dokle ti je politička situacija odgovara, ti si moćan i na slobodi. Jedina doktorka rotacije na ovim prostorima je Nives Celzijus i to radi za pozavidit (vidi joj samo novu knjigu o spin doktorstvu; da je prošla sve te nogometaše o kojima 'piše' maca bi joj postala toliko invalidna da bi na Paraolimpijskim igrama nastupala u disciplini Večernje čitanje seks poezije).Taj doktorluk bi trebala predavati na svim fakultetima novinarstva i politologije. Bez zajebancije.


Narkomani ljubomorno čitaju Bandićev profil

Prije neki dan zvali su me neki likovi i tražili da im dam broj mobitela Milana Bandića, jer sam ja novinar pa je logično i da imam broj zagrebačkog gradonačelnika. „Što će vam“, pitao sam ih. „Kako što će nam. Da ga pitamo gdje nabavlja drogu. Ta njegova bolje puca i od topničkih dnevnika“ – rekli su mi. „Odakle vam to da se Bandić drogira“, pitao sam ih novinarski znatiželjno. „Samo pođeš do njegovog Facebook profila i sve ti je jasno.Prije neki dan na 'zidu' je napisao kako hvala Ivaniševiću što je 1991. osvojio Wimbledon i tako skrenuo pažnju svijeta na srpsku ratnu agresiju“, rekoše mi. „Ok, evo vam broj, ali ako sredite, dajte i meni malo!“



HRT Batinovićem udara po građanima

Gledam Dnevnik i vidim prilog Ante Batinovića o Poguesima. Što tijekom godine na HRT-u radi taj Batinović osim što ne razumije da 50 Cent povlači kokain nosom njemu pred nosom? Pokrije tri koncerta s tri priloga, a ostatak. Što će HRT-u takav zaposlenik? Ili Viki Ivanović. Pošao čovjek u Norvešku izvještavat o jedrenju koje nikoga osim Marijana Bana ne interesira. Pa kaže on kako u prilogu kako ima vjetra, da je more slano, ima nešto i valova, a građani koje zaboli za norvešku obalu, svaki mjesec plate 80 kuna da bi ovaj bezveze išao u Norvešku. Takvih primjera na HRT-u je bezbroj, a upravo bi zbog preplate, jer ne ovise o oglašivačima trebali biti nezavisni. No njima je važnije poslati Nevenu Rendelli da baulja po obali, nego istražiti neke malverzacije. Iako ovo troje nabrojenih izrazito su mi simpatični za razliku od nekih drugih.

12

utorak

srpanj

2011

Pao sam s horsa na magarca

Pao sam s horsa na magarca
pao s droge na alkohol

Pao sam s horsom k'o magarac
a onda poslije zatvora na alkohol

reko je davno moj pokojni prika
da taj alkohol išta valja ne bi bio legalan

jebiga stari mislim se sad
na zidiću ispred butige
zajeban je i taj zatvor

Tamo slabo ima horsa
ali zato ima magaraca

Eto kako sam pao s horsa na magarca
s droge na alkohol

03

nedjelja

srpanj

2011

Haye, Haye, prođe ovaj meč, amo leć

Trebala je to biti jedna od onih borbi zbog koje navijate sat, dižete se da biste pogledali 25 sekundi do nokauta, a onda iza uživanja u tom krošeu, proklinjete plemeniti sport i to buđenje u gluho doba noći zbog ni pola minute.

Kažem trebala je to biti takva borba, ali nije bila. A nije bila iz jednostavnog razloga: jedan od protivnika bio je jedan od braće Kličko, uopće nije bitno koji jer su obadva ista, albatrosi na stereoidima s rasponom krila, pardon ruku 6 i pol metara. Da braća Kličko igraju košarku, zakucavali bi s trice. Imaju kojih sto petnaest, dvadeset kila, a ni najistančanijim mikroskopom im ne biste mogli (pro)naći gram sala. Takva braća, ukrajinskom majkom i valjda ocem Černobilom dana, prvaci su svijeta u boksu posljednjih sedam, osam godina i to po čak 763 verzije. U tih sedam, osam godina koliko su braća Kličko prvaci svijeta u boksu, gledanost boksačkih mečeva pala je sedmerostruko, osmerostruko prema onoj iz doba Lennoxa Lewisa i najvećeg boksača vegetarijanca u povijesti - Željka Mavrovića zvanog Šunka sa Srednjaka, koji je taj nadimak dobio zbog pokazivanja srednjeg prsta suhomesnatim proizvodima na odjelu smrznute hrane u Konzumu.

Svi ti mečevi braće Kličko su klasični copy-paste. Braća imaju samo dva udarca: lijevi i desni direkt i svih tih sedam, osam godina koliko su prvaci svijeta, nastojali su kopirati tu seriju: prvo lijevi, pa desni direkt, a potom odmah i zalijepiti je protivniku na bradu. Otud taj izraz copy-paste mečevi. Protivnicima zaista nije bilo lako. Bježali su po ringu, gore, dole, lijevo, desno, dok su braća kao ukopana stajala na sredini i čekala, dugo čekala, ponekad i 11 rundi, da bi odjedanput izvukli onu svoju 6 i pol metara dugu radioaktivnu ruku, a protivnik bi se dobro zakopao u gard, ali nije bilo pomoći: ta ruka je toliko duga da bi taj direkt poput anakonde zaobišao i ring i gard i protivnikovu glavurdu i zalijepio se u protivnikove lice s druge strane face, a koji bi potom padao u nesvijest i razmišljao u nekom polusnu o mitraljezu, hrvatskom Domovinskom ratu, kako puca s mecima u braću Kličko, koja po Ženevskoj konvenciji u boksu uopće ne bi smjela koristiti radioaktivna sredstva, ruke, svejedno, i njih dvojicu kako padaju, jebiga nisu besmrtni, na metke a on se dere: „Pala su, oba su pala“, a potom idu odjavna slova...i tako je XYZ spasio plemenitu vještinu.

Ali NATO pušta braću Kličko da i dalje boksaju, i eto još uvijek nijedan od njih nije pao, a kamoli dvojica, te su službeno aktualni prvaci svijeta, ponovimo taj broj, u 763 verzije. A onda su organizatori hamburškog eventa odlučili pozvati britanskog luđaka Davida Hayea koji je isto tako prvak svijeta, ali u nešto manje verzija – njih točno 384 – da naprave najveći spektakl od svih boksačkih spektaklova – veći od od onog kada je Tyson sudjelovao u njegovoj posljednjoj večeri - gdje je jeo ušesa i pio krv.

Odlučili su pametnom i nadasve mudrom odlukom organizirati meč koji će objediniti te 1047 svjetske titule.

-Jebote, veliki je to broj titula. Hoće li ga svjetski komentatori znati izgovoriti, sjetiti se, nabrojati te, jebote, čak četiri znamenke – pitao je jedan od organizatora svog kolegu Don Kihota Kinga.

-Hoće, kako neće, jedino onaj Stipe Sladoljev Natren, kako se zove, s Nove TV bi mogao imati problem – odgovori Don Kihot King i uto kihne i doda da „bogistina“.

-Ma dobro 'ko jebe tog Sladoljeva, Natrena, neka koristi šećer u čaši vode ako se zbuni i pogubi – reče ovaj prvi i zakašlje se.
...................................................................

-Dobra večer dragi Novljani TV, ovaj gledatelji Nove TV, čeka nas meč proljeća, ovaj stoljeća, između ukrajinskog šampiona V. Klička i strašnog britanskog jezikozborca Davida Hayea. Ovaj meč objedinit će - koja riječ 'objedinit će', kao objed, ručak – znači ručat će novog svjetskog prvaka u superteškoj kategoriji u čak, koliko ono, jeboga led, verzija? Leonarde (Pijetraj, izbornik muške boks reprezentacije op.a.), imaš mobitel i na njemu digitron?

-Nemam, Stipe, rekla mi ona mala tamo da ga ostavim da ne zvoni gledateljima preko meča.

-Doooooooooobroooooooooo, poštovani Novljani TV i ostali stanovnici Hrvatske, dok ja i Leo ne zbrojimo titule svjetskih prvaka za koje se bore ova dva lava, dotad pogledajte reklame, uskoro se vraćamo.

Nakon točno 1047 reklama u kojima su ljubitelji boksa mogli vidjeti koji je najbolji stambeni kredit, u kojem autu muzika najbolje svira, kako je Zuhra u Bauhusu isto tako prosviro, kako tapite najbolje na svijetu možete kupiti u 'Tepih centru', a najpametniji mobitel – isti onaj kojim sada Sladoljev-Natren računa broj svjetskih titula za koje se bore hamburški akteri – u VIP-u, i to ne u loži, već u svakom malo boljem trgovačkom centru.

-Dragi gleeeeeedaaaaaaaaaaateeeeelji, ja i Leo samo izračunali. Bore se za čak 1047 svjetskih titula. Što kažeš, Leo? Fantastično!

-Fascinantan je taj broj titula, kakva atmosfera. Trebat će donijeti sve te pojaseve u ring. Nadam se da je šleperima dozvoljen ulazak na hamburški stadion.

-Dok ne počne zvanično predstavljanje, imamo vremena za samo jedno pitanje naših gledatelja. Tko će biti taj sretnik koji će sudjelovati u najboljem programu najbolje televizije za svijetu? – upita se Stipe – Halo, čujemo li se?

-Da, čujemo se, ovdje Marole. Stipe, uzimaš li ti kakve droge kad stalno govoriš Nova TV, Novalja, Novljani. Nekako mi je to povezano sa plažom na Zrću, gdje ljudi drogu šmrću, pa se onda prću.

-Je li to pitanje? – zbunjeno će voditelj kroz one njegove nosnice. Stvarno je krajnje vrijeme da operira sinuse ako već radi na TV-u.

-Nije, imam pitanje za gospodina Pijetraja, jesam dobro rekao?

-Jesi – reče ovaj i počeše se iza uha. Čudno mu nekako zazvuči to njegovo prezime.

-Ne znam jeste čuli za mene, ali i ja sam boksač, Marole mi je ime.

-Pa nisam baš čuo za vas – kaže iskreno boksački izbornik.

-Dobro nema veze. Ali čudno, jer ja sam svjetski prvak u superteškoj kategoriji, ali po nešto manje zvučnoj verziji nego što su ovih 1047. Ja sam prvak svijeta u WTF verziji, what the fuck verziji, ako ne znate koja je to, i isto tako prvak svijeta u SOS verziji, Save our sport, od Kličkova, kontate?

-Ma, ne kontam ništa – reče Leo – Mali ajde lezi, kasno je.


..................................................................

I nakon što je ulazak boksača u ring potrajao duže i od reklama na Novoj TV, Kličko i Haye krenuli su u obračun. Ili nisu. Opet onaj identičan scenarij.

Kličko stoji na sredini ringa i maše rukama u svim smjerovima, s jedina dva udarca koje poznaje u boksu – naravno direktima - i standardna copy-paste taktika koju osim braće Kličko jedino poznaju hrvatski novinari. Ali ovaj Haye nije za bacit. Poput zmije eskivira, Kličko je lud, šalje onu svoju anakondu da ugrize ovog Rastu, ali Hayeova boa, kao i Karamarkova POA, brža je i od strašnog boksačkog udava – V. Klička. Ali Ukrajinac ne odustaje. Nakon što je stajao nasred ringa čitavih 11 rundi, bez da je išta radio, čak ni pivu nije pio, koja ljenčina, na nagovor ispaljenog i ludog trenera Stewarda kreće po pobjedu. Sad umjesto anakonde, šalje 6 i pol metara dugog pitona, praćenog zračnom flotom, tojest desnim direktnim letom albatrosa na liniji od polovice ringa do polovice Hayeove glave, ali i to britanski Rasta, puno manjeg rasta od Klička, izbjegava brzinom imotskog poskoka (ili Bajićevog USKOK-a ako vam je draže). Još deset sekundi i meč je gotov. Rasta će reći svjetskom šampionu „Basta!“ Svaki od boksača je u svom kutu. Haye, onako preplanuo, izgleda kao s plaže. Malo je oznojan, ništa strašno, tako je to kad se vraćaš s kupanja po zvizdanu. Krvi na njegovom licu ni za lijeka. Hamburške čistačice su presretne, ništa neće mora koristiti od onih sredstava za čišćenje iz reklama Nove TV. Kad u ringu nema banga, onda ne treba ni Cilit Bang. Kličko, doduše, ima nekakvu posjekotinu ispod lijevog oka, ali teško je reći je li to od udarca Hayea ili mu je trener Steward iscjedio puficu.

Bilo kako bilo, trojica najboljih svjetskih sudaca, dva Amerikanca i njihov južnoafrički rob, odlučit će tko je taj tko je objedinio svih tih 1047 titula.

-Leo, što kažeš? Strašan meč – priupita svog sukomentatora Stipe.

-Pa, mislim da je moglo biti nešto više udaraca od onoga jednoga Hayovog krošea ispod oka Klička. Mislim da je Haye dobio ovaj meč s 1-0. Jedan udarac je dao on, nijedan Kličko. No zadovoljan sam s borbom pogotovo s taktičke strane. Svaka pobjeda je odlična, pogotovo u gostima od 1-0. Znate onu hrvatsku izreku: „Bod u gostima, pjesma u autobusu“. A sad zamislite kad dobijete, koja je to pjesma.

-Jest, jest imaš pravo strašan meč, strašan – svršavao je Stipe stenjući kroz one svoje začepljene nosnice. Fakat je krajnje vrijeme da operira te kosinuse ako misli i dalje govoriti da tv-u – Nego pričeeeeeeekajmo odluuuuuuuuku suuuuuuudaca – sad se uživio kad da je posred hamburškog ringa, a ne u studiju Nove tv, gdje se osim njih dvojice nalazi još samo jedna čistačica – teta Milena – koja će imati puno više posla od onih na sjeveru Njemačke, jer kako je Stipe svako malo pojačavao glas kroz onaj njegov nos, tako su mu i mosuri padali svuda po studiju, ali i gaćama Pijetraja.

First judge - Onehundred seventeen – onehundred eight, Second Judge – Onehundred fifthteen – onehundredone, Third judge onehundredtwenty – onehundredten.

"And the winner issssssssssssssssssssss – Thhhhhhhhhheeeeeeeee Steeeeeeeeeeeeeeeeeeel Hammeeeeeeeeeeeeeer Kličko"!

-Jebote nepravde – otme se Leu koji je pomalo bulaznio – Haye je garant pobjednik, barem moralni, ali svjetski prvak, domaći teren, nijedan udarac, tako je to.

-Nego Leo – odjedanput udari pamet Stipetu u glavu – Oduvijek se pitam zašto boksaški mečevi, tojest odluke sudaca uvijek su nešto preko sto. Kako vidimo, u današnjem meču, bio je jedan udarac, a oni su izbrojali stodvadeset. Kako nikad nije dvjesto, tristo, petsto, čak tisuću? Ili možda jedan, dva.

-Ma ne znam ni ja moj Stipe, evo bavim se boksom već četrdesetu godinu, nikad to nisam shvatio. Tu ti se svašta ocjenjuje, čak i umjetnički dojam.

-Znači da bi i Milka Babović mogla biti boksački sudac?

-Naravno.

-A zašto se ne pucaju penali kada je meč izjednačen?Evo tu bar na hamburškom stadionu ima golova. I isto tako interesira me što to znači moralni pobjednik. Spominjao si da je Haye moralni pobjednik. Ja sam cijelo jutro na wikipediji tražio te moralne pobjednike, ali nijednog nisam našao – rešetao je Stipe Lea glupim pitanjima koje su hrvatskog izbornika pogađale poput najgore serije udaraca koju večeras nismo imali prilike vidjeti.

Leo ništa nije rekao. Pun mu je kurac bio i Stipeta i glupog sporta boksa na koje je potratio cijeli svoj život, a ni dan danas ne razumije pravila i odluke sudaca. Ono u Rimskom Carstvu je bio sport, znao si tko je dobio, nije tu bile odluke sudaca sto i nešto naprema sto i nešto, jedan gladijator bio je mrtav, drugi živ i točka. A ne ova antivideoaktivna braća koja su dosadom, jače nego direktom uništila plemenitu vještinu. Leu se u ovom trenutku, dok je Kličko podizao sve one silne pojaseve, gadilo sve živo i čak i pivo koje nikad nije pio iako se preziva Pijetraj, i moralni i nemoralni pobjednici, svi. Zamišljao je kako se nalazi u hamburškoj areni s mitraljezom, kao da je u Domovinskom ratu, kako puca s mecima u braću Kličko, koja po Ženevskoj konvenciji u boksu uopće ne bi smjela koristiti radioaktivna sredstva, ruke, svejedno i njih dvojicu kako padaju, jebiga nisu besmrtni, a on se dere: „Pala su, oba su pala“.

-Leo, Leo, probudi se. Što ti je, prestani buncat – tiho je šapnula gospođa Pijetraj mužu u bračnoj postelji – Evo je došao Željko, pita treba li ti što paradajza, ima viška...

-Jebote moralni pobjednik, eto kako završi...- reče Leo trljajući oči.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se