08

petak

travanj

2011

Portret najboljeg golmana svih vremena

Ako se dobro sjećam, bilo je to ljeto, dvijetisućepeto. Starac s naočalima bauljao je Londonom žvakajući žvaku. Uvijek žvače žvaku kada ga spopadne napad praznovjerja, a ovo je jutro, sudeći po žestokom kretanju vilica, u usta ubacio cijelo pakovanje Wringley's spermint gum. Nikad nije volio London, a k tome, taj je dan morao srediti jedan poslić za koji nije bio siguran da će mu poći za žvakom. Na ulazu u bar koji se nalazio preko puta Craven Cottagea, žvake su mu od nervoze, totalno izgubile okus, te su mu se zubi zabijali u neku lijepljeću smjesu dok je u sebi ponavljao da neće ovo na dobro.

U kutu kafića daleko od duhanskog dima, sjedio je čovjek kose plave i kada je vidio starca s naočalima, dignuo se sa stolice i pružio mu ruku. Bio je visok, zaista visok, a pokoja sijeda vlas na sljepočnicama i i iza uha, odavala je da ni on sam nije u cvijetu mladosti.

Sjeli su i ugodno popričali. Nakon svega nekoliko minuta, konobar je mogao čuti kako onaj plavi ljubazno objašnjava.

-Puno vam hvala Sir, ali neke su mi godine, trideset i pet. Žena, djeca, razumijete? Ljute se što stalno putujem srijeda-nedjelja. – rekao je opravdavajući se.

-Samo jednu sezonu – bio je uporan Sir. Uostalom i majka ga pamti kao nevjerojatno uporno dijete. Istu je stvar mogao raditi godinama, i nikako mu nije mogla dokurcati. Susjedi iz Glasgowa sjećaju se da je prvih dvadeset pet godina svoga života barem jednom dnevno jeo prigane patate i jaje na oko.

-Ajde dobro – nakon nekog vremena popustio je Edwin. Uostalom i majka ga pamti kao nevjerojatno popustljivo dijete koje se nikad nije voljelo svađati. Godinama se ravnao po onoj narodnoj da pametniji uvijek popušta. Susjedi iz Voorhouta još i danas se sjećaju kad se mali Edwin igrao s autićama, pa došao onaj Surinamac Andwele i na silu mu ih oduzeo, susjedi se derali „Edwine ubi govno imigrantsko surinamsko“, a Edwin rekao: „Ma ne'š ti stvari, to su samo autići“.

Upravo su ti karakteri koje su posjedovali ovi akteri doveli do potpisivanja jednogodišnjeg ugovora između vratara Edwina van der Sara i šefa Manchester Uniteda Sir Alexa Fergusona toga ljeta dvijetisućepeta.
Nije se ni tinta s ugovora osušila, a engleski su se novinari već natjecali tko će više ismijati Sira zbog dovođenja ostarjelog vratara, pa su na kraju zaključili da nije problem u godinama vratara, već u Sirovim, i da je vjerojatno i on sam obolio od neke vrste Alchajmera, senilnosti, čega već, u tim godinama svakoga to napadne, pa nije ni trener slavnog Manchester Uniteda valjda imun.

No pravi šlag tek je uslijedio.

Od toga ljeta dvjetisućepeta, pa sve do prošlog, Sir je nanovo & iznova svako ljeto dolazio s onom svojom ishlapljelom žvakom i nagovarao Edwina da produži samo još jednu godinu, a Edwin, onakav kakav je, popustljiv - potvrdit će to i njegova majka ali i svi susjedi iz Voorhouta - pristajao.

Prošlo je od onda pet i pol godina nagovaranja i popuštanja, a u njihovim je pauzama Manchester osvojio nekoliko domaćih prvenstava, kupova i Ligu prvaka, koju im je, pogodite, donio upravo van der Sar pobranivši Abramoviću na domaćem terenu u Moskvi sve one silne penale. Ali isto tako treba napomenuti da je starost uzela danak, pa je u tih pet i pol godina, van der Sar više puta bolovao od Alchajmera i senilnosti, točnije zaboravio je kako je to primiti gol, jednom je taj Alchajmer trajao neprekidno 1311 minuta, a u sezoni 08/09 točno 21 put je zaboravio kako se to okretati po loptu u svoju mrežu.

I sada upravo dok pišem ovaj tekst, Sir razmatra hoće li ovo ljeto kada ga bude nagovarao da produži samo još jednu sezonu kupiti Wringley's spearmint Gum ili možda Airways, Orbit, jer pretjerao je već dobrano, pa će radi onog svog poznatog praznovjerja, morati promjeniti i taktiku sa žvakama, jer džaba Rooney, džaba Nani, džaba Nemanja, ova bi momčad bila sasvim prosječna da nemaju četrdesetogodišnjeg visokog plavca starca sa sijedima na sljepočnicama i iza uha pa da svako malo zaboravlja kako je to primiti gol.

Poštovani čitatelji Pangee, nešto bih Vas sad priupitao: Edwin van der Sar je s nama 21 profesionalnu sezonu i pitam ja vas sjećate li se ijednog pacerskog gola koji je ovaj golman primio?

Svi koji su ikada u svom životu stali između stativa, pa čak i na nekakvim bezveznim malim baricama, znaju koji je to jebeni nezahvalni posao. Braniš odlično cijelu utakmicu, cijelu sezonu, braniš odlično nekoliko sezona, a onda ti se dogodi neki pacerski gol, neka splitska bura, maksimirska krtica i ostaneš po tom zapamćen čitav život. Napadači nemaju takvih briga: oni promašivaju stopostotne prilike cijelu utakmicu, cijelu sezonu, nekoliko godina, a onda se slučajno nađu u 16 metara, pogodi ih lopta u koljeno i odbije se iza leđa nesretnog vratara, i slave ih vjekovima: jer su baš oni bili na onom mjestu, pa sve i da su htjeli, nisu imali vremena maknuti ono koljeno od kojeg se lopta nevjerojatnom putanjom odbila i došla do mreže, jer je baš taj batrljak donio slavlje, trofej, kantu.

Van der Sar, za razliku od svih ostalih svjetskih vratara koji su branili, brane i branit će, takvih detalja u biografiji nema. On je jednostavno najbolji golman svih vremena, a kada to kaže moja malenkost koja mrzi tri četvrtine klubova za koje je van der Sar u cijeloj karijeri branio, valjda je to samo po sebi solidna objektivnost. Slična konstatacija vrijedi i za Sir Alexa Fergusona, iako ga nikako ne volim (ajde neću reći da ga mrzim, ružna je to riječ) on je objektivno najbolji trener svih vremena.

Koji bi to trener doveo tridesetpetogodišnjeg van der Sara iz mrtvog Fulhama u živi Manchester nego genije kao Sir i nagovarao ga u svojoj četrdesetprvoj godini da produži samo još jednu sezonu?

Nizozemski vratar ovakav kakav je - osvajač pregršt trofeja i dvije Lige prvaka, dva puta najbolji svjetski golman (što smatram da je malo), čovjek s najviše nastupa za nizozemsku reprezentaciju u povijesti, ali prije svega nevjerojatan profesionalac koji u svaki trening i utakmicu ulazi kao da mu je zadnja, a zadnje utakmice evo već igra 6 godina - s ovakvim pristupom može braniti još desetljećima.

Volio bih kad bi Roma kupila van der Sara, jer mislim da bi to bilo idealno ulaganje, ni manje ni više nego u - budućnost.

Samo ima jedan problem, nije starost ma kakvi, to su žena, djeca, ma što ću vam pričat, te probleme znate i sami...



Nije ni ovaj za bacit

05

utorak

travanj

2011

Rečenica tjedna

U prirodi postoji ravnoteža. To je Pirova pobjeda? I mi ćemo crknuti. Mi ćemo crknuti? Oni će crknuti, mi ćemo se spasiti.

Vedrana Rudan

01

petak

travanj

2011

India, inkredebl India

Indija
inkredebl
Indija

Indija
inkredebl
Indija

Indija
inkredebl
Indija

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se