Kako sam je jebo u dupe

Završen je Australian Open, prvi grand slam sezone. U ovom tekstiću osvrnut ćemo se na neke zanimljivosti, odnosno zaključke do kojih smo došli njegovim završetkom kako u muškoj, tako i u ženskoj konkurenciji.

Naravno, dame imaju prednost.

Osvajačica prvog ovogodišnjeg Grand Slama je Belgijka Kim Clijsters i za taj je poduhvat nagrađena sa milijun i pol dolara, isto koliko je dobio i pobjednik u muškoj konkurenciji Novak Đoković. Ona je finalu pobijedila Kineskinju Na Li, za koju do ovog turnira nije čuo nitko, osim njezine uže obitelji. Na Li je dokaz strašne konkurencije u kojoj danas nastupaju tenisačice.

Ženski je tenis najveća pobjeda feminizma u povijesti. Uspjele su izjednačiti nagradni fond sa muškarcima, a ruku na srce, ne bi trebali ni igrati u istom tjednu kad i muškarci, a kamoli dobivati jednake novce. Naravno da ovi zaključki zvuče šovinistički, ali kako drugačije opisati naslov Clijsters. Žena je igrala dobar tenis unazad nekoliko godina (skupa sa svojom sunarodnjakinjom Justine Henin), osvojila je tako 2005. i US Open, igrala nekoliko finala koji su joj dlakom izbjegli, a onda je najedanput – nestala. Svi su pitali što se dogodilo, gdje je Kim, što je s njom, dok nisu došli do jednostavnog odgovora. Kim je upoznala njegovo visočanstvo kurac i umjesto dosadašnjeg nastupanja u pojedinačnoj ženskoj konkurenciji, počela je sve više nastupati u miksu, ali izvan teniskih terena. U miksu je došla do samog jednog trijumfa – trudnoće – i to zbog jednog sumljivog as servisa njezinog njezina muža za koji Kim nikad nije tražila challenge, iako je u to doba imala strašan retern protiv takvih servisa – Yasmin kontracepcijske pilule.

Morao sam vam ispričati ovu priču da vidite pozadinske informacije Kiminog trijumfa na ovogodišnjoj Australiji. Zato se strpite još malo.

Kim je tako, rekosmo, zatrudnjela i objavila da prekida karijeru jer mora dojiti dijete. Onda je u to vrijeme dojenja, skontala da ljubav i nije baš idealna kao u pričama „živjeli su sretno do kraja života“, pa je uslijedila mučna rastava i potpuno utonuće u depru, a tu je depresiju počela liječiti ponovnim nastupanjem na teniskim turnirima.

Tražila se svega nekoliko tjedana, a onda opet osvojila US Open (2009.), pa to ponovila godinu dana poslije, i sada eto osvojila je i kontinent Down Under. Pazite početak ove rečenice: Tražila se svega nekoliko tjedana...

Eto takav je ženski tenis. Imate malo talenta i to vam je dovoljno da osvojite Grand Slam jer druge uopće nemaju talenta. Onda u međuvremenu upoznate da osim tenisa postoje i druge stvari na svijetu, pa se pođete baviti njima, jer ćete se kasnije, kad vam one dopizde, ponovno vratiti na teniske terene i nastaviti pobijeđivati, bez treninga, naravno.

Tako su sestre Williams upoznale modu, pa godinama ne treniraju tenis, ali to ih ne spriječava da svako malo kad nalete na neki turnirčić poput Wimbledona ili nekakvog Opena odigraju finale i dogovore se koja će pobijediti.

Justine Henin je također nakon nekoliko pobjeda na Grand Slamovima upoznala kurac imena Hardenne, pa igrala mješovite parove s njim dok joj nije dopizdio, pa se opet vratila na teniske terene i nastavila pobijeđivati.

S druge strane nekima se kurac doliko dopadne da se više nikad ni ne vrate. Recimo pobjednici Roland Garrosa iz 1997. Ivi Majoli ili Martini Hingis koja je osvajala jedan Grand Slam za drugim i to sve do svoje dvadesete godine, a onda je (o)stala na muškom spolnom organu.

A neke opet u ponovnom osvajanju „slamova“ nisu spriječile ni užasna droga i još gora psihička bolest. Pogađate, Jennifer je Capriati najveće teniske turnire osvajala high plačući.

Bivši najbolji igrač parova na svijetu, član slavnog dvojca Woodies, Todd Woodbridge, na turniru u Sidneyu, odmah prije Melbournea, ogovarao je fizičku nespremu Kim Clijsters. U biti je nije ogovarao nego je zaključio da je Kim trudna „jer je ima“, da su joj boobies veće nego u Kvitove i tako to, ništa posebno, prevedeno na laički debela Kim deblja je i od svinje debele Nika Kranjčara. Woodbridge je ni kriv ni dužan indirektno otkrio sav besmisao ženskog tenisa.



Kim, naime, tako fizički nespremna „pregnant and with huge boobies“, bez problema potaraca svu konkurenciju. Ustvari svu nekonkurenciju. Onih nekoliko talentiranih koji su možda mogli biti problem za Kim, ovu Australiju su shvatile kao zajebanciju. Ana Ivanović se sunčala, kupala i gledala svoga Đoleta, Šarapova je snimala reklame „jer ja to zaslužujem“, Kuznjecova je bila fascinirana sisama Kvitove, Shiavone je, ma nije ni bitno...

Ipak koliko god ženski tenis bio smiješan moramo priznati da napreduje iz godine u godinu. Sve je više tenisačica koje znaju udariti lopticu i forhendom i bekhendom. Kao takve bolje su i od jedne od najvećih tenisačica u povijesti, možda i najveće -Steffi Graf (Martina Navratilova je ipak trebala nastupati u muškoj konkurenciji) – koja je sve svoje silne grand slamove (posljednja tenisačica koja je osvojila sva četiri u jednoj godini) osvojila bez da je znala igrati bekhend. Lupala je forhendom, a na bekhendu igrala slajs.

Prva je tu novost u ženski tenis uvela Monika Seleš kojoj naravno poslije toga nije bilo teško svrgnuti kraljicu – ipak je znala duplo više teniskih udaraca od Graf.

Kad smo već kod stenjalice Seleš nije naodmet spomenuti da je i ona nakon nekoliko uzastopnih osvajanja grand slamova napustila tenis, pa se potom opet vratila i nastavila osvajati grand slamove.

Jedina razlika između nje i ovih prije nabrojanih je bio razlog privremenog umirovljenja. Nju nije umirovio kurac, nije je umirovila ni droga, ni moda, ni trudnoća, ni debljina.

Nju je privremeno umirovio nož.

No sumnjamo da bi je i metak spriječio da se vrati „vrhunskom“ tenisu i nastavi tamo gdje je stala.