07

petak

siječanj

2011

Vlašić i Kostelić: Udario šupak na šupaka

Nova Godina nije dobrano ni počela, novo desetljeće se tek počelo kotrljati, a već je obilježeno skandalom epskih razmjera. Rekao bi naš narod, udario junak na junaka, iako bi se to moglo i drugačije opisati. Recimo, udario tupak na tupaka ili da budemo malo prostiji, šupak na šupaka. No novinari nisu tu da sude - već, naravno kakvi uostalom hrvatski novinari i jesu - da budu nepristrani, uravnoteženi i istiniti, a što je u novinarstvu nepristranije i uravnoteženije nego pozvati u studio jednoga junaka, pa da udari na ovoga drugoga, a ovaj njemu uzvrati, pa tako sve u krug (dok se mi naslađujemo he,he). Stoga smo poštovani čitatelji Pangee eksluzivno za vas pozvali dvojicu aktera ove epske verbalne bitke da se pred vašim očima potuku otrovnim strelicama i da dokažu koji je to pobogu najvažniji svjetski sport. Naravno, riječ je o Anti Kosteliću i Jošku Vlašiću.

Marole – Poštovani gosti Pangee, molimo vas da se kratko predstavite našim cijenjenim medijskim konzumentima.

Kostelić i Vlašić (zajedno) – Mali jesi li ti normalan, a, pa tko nas ne zna?

Marole – Pa možda vas neko i ne zna. Ajde što ste takvi egocentrici. Početak je emisije, lijepo se predstavite, pa da nastavimo. Gips, izvolite.

Kostelić – Uh, ajde dobro. Ja sam Ante Kostelić, najbolji trener Hrvatske u prošloj godini.

Vlašić – Ma jesi li opet počeo, ha? Ja sam najbolji trener Hrvatske u prošloj godini, iako me nisu zvanično izabrala korumpirana govna.

Kostelić – Koja korumpirana govna?

Vlašić – Mateša i ostali što ti se uvaljuju u šupak.

Kostelić – Prestani srat brkato čudovište, jer će ti tim stršećim dlačurdama trebati gips.

Marole – Amo dosta je, dosta. Zar se tako ponašaju ponajbolji europski treneri? Budite malo civilizirani i jedan prema drugome, ali i prema gledateljima. Da smo u emisiji htjeli šou, pozvali bi Mamića. Lijepo recite, jedan po jedan vaše argumente, a naša će cijenjena publika procijeniti tko je u pravu. Gips, izvolite.

Vlašić – Mali opet njemu daješ prvom riječ, kako te nije sram.

Marole – Dobro, svejedno je tko će prvi. Ajte vi gospar Joško kad ste navalili.

Vlašić – Hvala, bit ću vrlo kratak. Koga su novinari izabrali za najbolju sportašicu svijeta za prošlu godinu?

Marole – Blanku.

Vlašić – Tako je. A gdje je tu Ivica, ha?

Marole – Šta ja znam gdje?

Vlašić – U pizdi materinoj, haaaa, haaaaa. Ivica je u pizdi od Marice haaaa, haaaa. Ivica i Marica haaaaaa, haaaaaaaaa. A tamo na dodjeli nagrada su Blanka i Rafa (Nadal op.a.).

Kostelić (krene da ga udari) – Ma budalo jedna brkata...

Marole (smiri ga) – Dosta, basta inače će vam biti lasta iz emisije.

Kostelić (nešto smireniji) – Dobro istina je to da je ona izabrana za najbolju sportašicu. Ali pitam ja vas kakav je to jebeni sport u kojem se Blanka natječe?

Marole – Skok u vis jebiga pripada kraljici sportova. Nije to Joško izmislio.

Kostelić – A zašto se onda ne zove VIP Jump Queen. Samo je jedan Queen i nije to ta, kako se kaže, atletika, e to, nego VIP Snow Queen. Tu kod nas, gore na Sljemenu.

Vlašić – Stari jesi li ti išumjeho, a, jesi li? U tom se tvom sportu natječu samo države koje imaju snijega, njih pet i ti mi govoriš o važnosti tog sporta. Sad kad je globalno zatopljenje neće se natjecati ni njih pet. A atletiku svi treniraju. I gladni u Africi i žedni u Aziji, i policajci u Njemačkoj, svi, jesi razumio? A Blanka je bolja i gladnih i od žednih, a bogami i od policajaca. Najbolja od najboljih.

Kostelić – Ma daj nemoj srat. Baš zbog tih tvojih gladnih i žednih u skoku u vis, ima jedan šampion, a u skijanju samo na Sljemenu bilo ih je preko dvadeset. Kako će se baviti sportom kad su gladni i žedni, zaboga? Eto kakva je konkurencija Blanki. Malo pojede i sve ih pobijedi. A mršava je. Da bolje jede, ko iz pičke bi srušila rekord Kostadinove. U tom je sportu važno samo malo bolje zameziti. A tamo nitko ne mezi. Sve su mršave, bog te sačuvo. Dao bi ja onoj izblajhanoj Fridrih malo špeka, pa bi vidili Blanku. A kad smo već kod gladnih i žednih i Ivica i Janica su bili gladni i žedni kad su bili mali. Ali kakve uopće sad veze gladni i žedni imaju s temom?

Vlašić – Joj što si ti glup, nije ni čudo što te zovu gips. Najobičniji gips, onaj koji ti je bio kćeri na nozi kada je pala, bolje bi shvatio što ti pričam od tebe. Gladni i žedni su metafora da se svi na svijetu bave atletikom, a skijanjem se bavi samo par zemalja što ima snijega.

Kostelić – A je li? A koliko ih se bavi atletikom. Ja vazda vidim samo njih pet-šest u finalnoj seriji, i to sve mršavo, gladno i žedno, a u skijanju ih ima koliko god hoćeš. Skijaju prvu seriju cijelo jutro, nekad i do kasno popodne, sve dok ne dođu do Šamšala. A što radi Blanka. Malo skoči, malo propusti, pa opet malo skoči. Nije ni čudo što tamo nitko ne jede. Za taj jedan skok, ni ne treba jesti. Jebote taki sport. Ja je nikad nisam vidio oznojenu, vazda je našminkana, izgleda kao da ide na party, a ne da je na sportskom borilištu. Kako je Janica uvijek bila oznojena i nenašminkana?

Vlašić – Kako je ružna, eto kako haaaaaaa, haaaaaaaaaa. A na koga bi i bila lijepa, vidi tebe na šta ličiš, haaaaaaaa, haaaaaaaaaaaaaaa. Oprostite, malo sam se zanio.

Kostelić – Uopće te ne čujem, samo ti pizdi ludih. A tek vrijeme. Kad Ivica i Janica skijaju uvijek je hladno i pada snijeg, a kad Blanka skače, uvijek je sunce, skoro da ima i kupače. Vidi joj se i ono nešto u pupku, sram je bilo.

Vlašić – Pa ja jednostavno ne mogu da vjerujem kako si ti glup. Pa kako će biti vrijeme na skijanju nego hladno i snježno. Jesi ikad mislio o tome?

Kostelić – Nisi me shvatio glupane. Skijanje se odvija u svim uvjetima, a jadna Blankica čim joj padne malo kiše, kaže da je bila dekocentrirana i da nije mogla dobro skočiti. Umorna sam i iscrpljena. Od čega, dušo? Od čega li je umorna da mi je samo znati. Od šetuckanja po modnoj tartan pisti.

Vlašić – A što su tvoja djeca iscrpljena od bavljenja tim tvojim strašnim sportom tako da povraćaju i imaju mononukleozu? Daj stari ne seri. Pogledaj ih na što liče. Imaju viška kila, pogotovo Janica, a da imaju mononukleozu i da povraćaju bili bi mršavi i zgodni ko moja Blanka haaaaaaaaaa, haaaaaaaaaaaaa.

Kostelić – Nije debela radi sporta, već krafni. Stoput sam joj rekao da ne jede krafne, već samo špek. Špek, špek, špek. Ali ona bi i ovako debela, da hoće, za dvije godine osvojila zlato u Londonu u skoku u vis. Eto kakav je to sport. Eno onaj, kako se zove onaj svjetski prvak – Donald Thomas – e on. Do prije par godina živio je na drvetu na Bahamima, pa odlučio da bi mogao umjesto što skače na drvo po banane, mogao skočiti malo u vis - i što se dogodilo? Skočio on malo u vis, i to mu malo bilo dovoljno za zlato na Svjetskom prvenstvu. Eto te tvoje kraljice sportova. A Blanka za dvije godine ne bi ni pancerice naučila vezati. Zapamti brkati, samo je jedna kraljica sportova. Svi smoooooo saaaaaaadaaaaa tu, tu na Sljeeeeeeemeeeeeeeeenuuuu, navijamo za njuuu, snjeeeeežnuuuuuu kraljicuuuuuuuu.

Marole – Dobro, dobro. Vidite da kada hoćete, ipak možete nešto objasniti našoj publici. No, mi idemo dalje. Imamo još jednog gosta i to na telefonskoj liniji. Mila, čujemo li se?

Jelavić – Da, čujemo se.

Marole – Ako slučajte ne znate tko je Mila Jelavić, ona je pravobraniteljica za djecu. Sigurno se pitate zašto smo je pozvali da gostuje u Škuroj buri. Jednostavno je. Kako se približavamo Eurospkoj Uniji, tako je postalo moderno, kao brinuti se za djecu. Ono recimo, da ih više ne pipkaju Djeda Mrazovi, da mogu tući profesore i roditelje i slično. Mi želimo istražiti kad već imamo eksluzivne goste: jesu li možda Blanka, Ivica i Janica bili zlostavljani u djetinjstvu od strane njihovih očeva, najboljih trenera koje je naš narod dao da se svađaju?

Jelavić – Jesu, moram vam odmah reći da jesu. Mislim trebalo bi to detaljnije istražiti, ali samo jedan letimičan pogled mene, kao iskusne pravobraniteljice, može vam reći da su ta djeca, nažalost bila zlostavljana. Previše ti njihovi roditelji govore: gladni, žedni, policajci, snijeg, led, našminkan, debel, ružan, mononukleoza, povraćanje. Pogledajte samo koje su to strašne imenice. Da vam se digne kosa na glavi i da takva dignuta u drugom laufu preskoči letvicu. Kako su ta djeca mogla imati sretno djetinjstvo s ovakvim nakazama? Evo recimo ovaj stari pervetit, kako se zove, Gips - čudno ime zaista, izgleda mi zlostavljačko - evo recimo, on spominje pupak. Znate li vi što to znači kad odrasli čovjek spominje dječji pupak?

Kostelić – Šupak? Znam. To je ovaj ovdje.

Vlašić – Tko ja? Ja šupak. Jebem li ti Ivicu i Maricu...

Pobili su se u studiju Pangee, dok je pravobraniteljica, pravo u slašalicu branila njihovu djecu: Ccccccc......jadna djeca.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se