30

srijeda

lipanj

2010

Ja hoću

Portir na ulazu nije je ni pogledao kad je, drhtureći od zime, ušla u toplo predvorje zgrade; na njezin je pozdrav odgovorio tek jedva primjetnim kimanjem glave.
Vozeći se liftom na posljednji kat, Žena je pomislila kako ovi portiri, baš svi do jednoga, izgledaju poput manijaka. A o tome kako bi trebao izgledati “pravi manijak”, Žena je imala tek maglovitu predodžbu.
Hodnik što se protezao među desecima zaključanih vrata odjekivao je prazninom pred njezinim koracima; nije mogla a da se ne sjeti, u ovom trenutku kad je većina zaposlenika njezine tvrtke već odavno spavala, one reklame u kojoj u mračnom neboderu gori tek jedno jedino svjetlo, s porukom - “Ja hoću”. I morala se glasno nasmijati u pustom hodniku.
U svojoj je kancelariji širom otvorila zatamnjeni prozor, puštajući boćati zrak i svoj uzdah u duboku noć; grad je spavao snom pravednika, a njeno je srce prijetilo da će iskočiti u tminu.
Vrata iza njezinih uspravnih leđa tiho su zaškripala; u neonskom svjetlu stajao je Čovjek koji nije bio portir i nije izgledao poput manijaka; njegov je osmijeh prekinuo Ženino razmišljanje o djeci koja su plakala u snu, mužu koji je beskonačno vrtio programe na televiziji i karijeri koja je ostala na mrtvoj točki; otvarajući uzdrhtalim prstima puce na njegovoj košulji, Ženi je glavom prostrujala tek jedna jedina misao - “Ja hoću”.

Dube

28

ponedjeljak

lipanj

2010

O mrtvima sve najbolje

Gledam jedan od masu
dokumentaraca
o drugom svjetskom ratu

svi su oni manje više isti
Židovi se odvoze jer nisu čisti
i tamo se muče, spaljivaju

gradovi se bombardiraju
civili i vojnici se ubijaju
tuku, maltretiraju

pa se opet civili deportiraju
a gradovi se smanjivaju
ruše, spaljivaju

i onda to nekako stane
kad Hitler u se ispali tane
a ja se pitam onako sa strane

Tko je smislio onu "o mrtvima sve najbolje"

18

petak

lipanj

2010

Kuku lele, trube vuvuzele

Kuku lele
trube vuvuzele

trube li ga, trube
vuvuzele
dragi gledatelju
gasi te ve

Jebem li ti vuvuzele
jebem li ti decibele
normalno da igrači
ne mogu igrat k'o Pele

pa se zbunim
od te vuvuzele
pa kažem kako Srbi
imaju lepe pantalone bele

nema one atmosfere
kada naši viču Za dom spremni
i kad kolju pijevca, tele
samo proklete vuvuzele

nema one atmosfere
kad naši popiju i zapale zelje
moja majko kuku lele
samo proklete vuvuzele

Proklete li vuvuzele
još ja alergičan na pčele
i još moram bit' na te ve
kuku lele, kuku lele

08

utorak

lipanj

2010

Kad se emocionalni i racionalni mozak bodu

Kad srce kaže ljeto
kaže otkaz

Kad mozak kaže ljeto
kaže radi

Kad srce kaže ljeto
kaže otkaz

kad mozak kaže ljeto
kaže radi

kaže slano, kiselo, slatko, otkaz, kurac, palac,
otkaz
haj'mo
kaže vruće, pička, nabio joj kurac,
radi slano, slatko, otkaz, radi, kiselo vrhnje
radi
haj'mo
tamo, amo, na more, ljeto,
haj'mo
u pičku materinu, daleko od posla
kaže radi, otkaz, slano, slatko, vruće, kurac, palac

Kad srce i mozak kažu da su se dogovorili
reći će mi da sam u grobu

03

četvrtak

lipanj

2010

Ekskluzivni intervju premijerke Kosor za Pangeu

Proteklih se dana hrvatskim medijskim prostorom vodi prava epska bitka. Na jednoj se strani bore poklonici znanosti, ljudi koji ne prezaju ni za čim da znanstveno dokažu dokaze, dok su na drugoj strani heretici, pogani, mnogobošci i šarlatani predvođeni svojim idolom – voditeljem HTV-ove emisije Na rubu znanosti Krešimirom IV Miškom. Kao što i sami znate, poštovani čitatelji, ta se epska borba zahuktala uvrštenjem sporne emisije u rubriku HTV-ovog znanstvenoobrazovnog programa i kao takva – heretička – zauzela je petpostotni udio u sektoru emisija koji bi trebao obrazovati našu djecu – da sutra kada odrastu budu uzorni članovi našeg društva. Ali kako branitelji znanosti ističu ta emisija umjesto da znanstvenoobrazuje mladež, ona ih neznanstveno truje. Stoga je objavljen sveti križarski rat tom poganstvu u kojem je cilj istjerati Rub znanosti preko ruba znanstvenoobrazovnog programa. Teško je suditi tko je tu znanstveno u pravu, a tko ne, pa smo stoga pozvali u Pangeu jedino naše božanstvo koje nam u ovom trenutku može razjasniti razmjere ove epske bitke. Dame i gospodo, premijerka Jadranska Kosor – alfa i omega Hrvatske televizije.

Gospođo Kosor, dobar dan. Jeste li u posljednje vrijeme prali suđe ili usisavali?

Zašto me to pitate?

Pa da znamo ima li smisla uopće nastavljati razgovor. I sami ste više puta za Gloriju izjavili da ste smislili rebalans proračuna dok ste gulili patate, da ste tražili rješenje nelikvidnosti dok ste sjeckali luk i čekali da se zažuti, da ste razmišljali što spada u znanstvenoobrazovni program dok ste solili GMO pomadore.

Pa naravno da sam se bavila kućanskim poslovima, nemam ja ministricu domaćinstva. Mislila sam tu postaviti Biancu Matković, ali su mi rekli da ne zna razliku između patlidžana i balančane. Kako je glupa (smije se).

Pa koja je razlika između patlidžana i balančane?

Znanstveno je dokazano da balančanu jede Ivo Sanader, a patlidžan Jadranka Kosor, razumijete? Zato Bianca nije znala razliku. Kako je glupa (smije se).

Opa, pa nismo znali da ste vi, gospođo Kosor, znanstvenica. Ono bili ste poluuspješna novinarka koja je tek uspjela u novinarstvu kada se učlanila u HDZ. Tada ste postali jedna od urednica svih tiskanih medija i televizije. Otkad se bavite znanošću i kako se ta ljubav rodila?

Rodila se nedugo nakon učlanjenja u HDZ. Vidite, ta mi je tvrtka za razliku od radija gdje sam zakurac radila, davala da ispoljim svu svoju kreativnost, dok sam u vrijeme kada sam bila novinarka radila neke kretenske teme o dosadnim prognanicima i braniteljima. Ulaskom u HDZ otvorili su se neprocjenjivi uvidi u važnost znanosti.

Kako to mislite?

Lijepo. Da vam objasnim. HDZ je profitabilna tvrtka koja živi od muljaža preko svojih tvrtki kćeri, kao što su HEP, Podravka, INA. Mi te važne tvrtke kćeri nismo smjeli privatizirati, jer bi HDZ tada ostao bez mogućnosti za kvalitetnu pljačku i muljaže. Ali nastao je problem. Vidite, u to sam vrijeme bila ministrica branitelja. Svi su nam muzli pare, nitko ništa nije radio, ljudi su odlazili u mirovinu. Morali smo povećati zaposlenost, a kako povećati zaposlenost kad nismo stvorili kvalitetne uvjete da se privatni sektor razvija. Onda su mene imenovali na čelo Povjerenstva koje se bavilo povećanjem zaposlenosti i pod mojim vodstvom odlučili smo se za jedan eksperiment.

Zanimljivo, nastavite.

Vidite, u to sam vrijeme voljela kuhati artičoke. I jedan dan sam odlučila ispobati neki novi recept. I onda sam ukucala u Gugl – artičoka – ali valjda sam nešto krivo ukucala, pa se na zaslonu računala pojavilo „Did you mean ameba“. Jebiga, nisam dovoljno poznavala engleski, pa sam mislila da ameba na engleskom znači artičoka, pa kliknula na taj link da bar vidim sliku kako to jelo izgleda kada već ne znam engleski. Kad ono – našla sam se na Wikipediji i to hrvatskoj. Gledam ja po prvi puta u životu sliku amebe i čitam što je to. Ovako je tekst išao: „Ameba je praživotinja koja pripada skupini korjenošci. Iako ima samo jednu stanicu, ameba je jako komplicirana životinja. Amebe se razdvajaju diobom stanica. Kad ameba dosegne određenu veličinu, dolazi do dijeljenja stanica i od jedne amebe nastanu dvije. U nepovoljnim uvjetima ameba se začahuri i živi tako dok ne nastupe povoljni uvjeti.“

To je znanstveno dokazano?

Nego kako, nego znanstveno. Nije to radio Mišak i oni njegovi gosti, nego pravi znanstvenici.

I kakve veze sad amebe imaju s našom temom?

Da nastavim. Onda je to naše Povjerenstvo za razmatranje povećanja zaposlenosti, odlučilo preslikati amebin model na Hrvatsku, da bi ljudi imali gdje raditi i to ne puno i da bi imali za koga glasovati. Vidite na samom početku bijaše jedna ameba, kao što i u Hrvatskoj bijaše jedna institucija – Komunistička partija. I onda devedeste godine, kada je HDZ pobijedio, počinje polako razdioba te institucije. U Tuđmanovo vrijeme išlo je to sporo, ali dolaskom mene, Sanadera i ostalih znanstvenika taj smo posao značajno ubrzali i doveli ga gotovo do savršenstva. To je išlo otprilike ovako: Imali smo jedan Državni zavod, koji se sam od sebe razdvojio na dva državna razvoda. Amebe vidite, znanstveno je dokazano, diobom ne gube ništa od prvobitnog stanja, pa tako ni mi nismo htjeli da diobom prvog državnog Zavoda, onaj drugi išta izgubi. Pa je broj zaposlenih ostao isti, kao i ustroj, broj ravnatelja, tajnika i ostalih. I onda smo krenuli sa razdibom, na još i još zavoda koji su se opet djelili na odjele i pododjele, naravno svaki sa svojim ravnateljem, pa smo dodavali agencije, koje su se opet djelile na pod i nad agencije, naravno sa svojim ravnateljima i dobrim plaćama i sve se to tako djelilo iz dana u dan, tjedan za tjedan, mjesec za mjesec, sve do danas. Ljudi u tim institucijama ne rade ništa, imaju posao na neodređeno i vrhunsku plaću s obzirom na rad i, što je najvažnije, glasaju za nas.

Ali kako sada stoje stvari, to se razmnožavanje mora smanjiti. I vi sami radite na tome.

Gospodine Marole, da vas posjetim što su napisali znanstvenici na Wikipediji.“ U nepovoljnim uvjetima ameba se začahuri i živi tako dok ne nastupe povoljni uvjeti“. Mi smo se ful razmnožavali i jebiga, kad tad takvi su zakoni znanosti, nastupe nepovoljni uvjeti kao sada. Ali mi ćemo se sad kroz mjere Vlade za izlazak iz krize začahuriti dok ne nastanu povoljni uvjeti, pa će se institucije opet početi dijeliti i razmnožavati i ljudi će opet imat gdje raditi.

Ali u Grčkoj je sve otišlo u kurac, gospođo Kosor? A isto to prijeti i Portugalu, Italiji, Španjolskoj...

Ma nemojte, odakle vam to.

Pa iz medija, znanstveno dokazano.

Je li? Pa i Galileu su govorili da se zemlja ne okreće oko sunca, a ipak se okreće. Mediji lažu kao Dnevnik

Što hoćete reći?

Da se bez obzira na sve te gnjusne laži institucije ipak razmnožavaju. A te su države koje navodite htjele plagirati naš model i sad im se to vraća. Nema u znanosti plagiranja i muljaža. Tu leži taj problem neznanstvenika, šarlatana i heretika kao što je Mišak. Oni tjeraju ljude, posebno novinare da nešto misle. Ne ide to tako. Ja kao novinarka nikad ništa nisam mislila i pogledajte dokle sam došla. Do mjesta premijerke. Ne možete ljudima govoriti da meditiraju, levitiraju, jogiraju i da je to nešto dobro i korisno. Kako će netko tko meditira po cijele dane onda izaći na glasanje i glasati za nas. To vas ja pitam. Kako će netko tko po cijeli dan levitira, meditira i misli glasati za HDZ?

Nikako.


Točno tako. Mi smo katolička, tradicionalna zemlja. Mi vjerujemo u obitelj, domovinu, reprezentaciju, HDZ. Mi nemamo vremena za levitaciju, meditaciju, jogine, gurue i ostale pizdarije na, oko i preko ruba znanosti.
I što ćeto onda, kao glavna urednica HTV-a, napraviti e emisijom Krešimira IV Miška Na rubu znanosti?

Dat ću mu jednu znanost preko ušiju. To će ga opametiti.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se