What the Fak!

What the fuck! - promislio sam kad sam čuo da je Jakov Fak osvojio broncu u biatlonu za Hrvatsku. U zemlji gdje snijega godišnje ima za izgraditi omanjeg Sniješka Bijelića, čovjek osvaja treće mjesto, i to u biatlonu. Biatlon je sport, za koji je u Hrvatskoj, da se provede anketa pokazalo bi, čulo, brat bratu, 5 posto ljudi. A od tih 5 posto ljudi, 0.5 posto zna pravila. I ovaj stasiti Mrkopoljac izabere baš taj sport. Mogu samo zamišljati kroz koje je sve golgote prolazio kada je kao juniorski prvak svijeta htio naći sponzora.
- Dobar dan – pozdravi Fak.
- Dobar dan – otpozdravi nadobudni menađer državne tvrtke – Vi ste?
- Fak, Jakov Fak – kaže mladi biatlonac.
- What the fuck! – nasmije se iznenađeno menađer – vi mene zajebavate?
- Ne to mi je prezime.
- Odakle ste, odakle su vaši, iz Pripizdine s Pelješca – kaže menađer sjetivši se da je jednom kada je išao na Korčulu, vidio čudnu tablu pored puta. Nije mogao povjerovati svojim očima što je pročitao.
- Ne iz Mrkopolja smo, deseto koljeno.
- Ajde dobro pusti sad. Ovaj, što vas dovodi k nama? – vrati se menađer na temu.
- Ja sam juniorski prvak svijeta u biatlonu i tražim sponzora.
- U čemu, dizanju utega? – iznenadi se menađer – dignuo si tonu?
- Ne, ne u biatlonu.
- Kakav je to sport, pobogu?
- To vam je – stade Fak objašnjavati – skijaško trčanje s puškom. Važno je i brzo trčati i pogađati metu.
- Mali stani – ovaj će – prestani me zajebavati. Ako hoćeš lovu, možemo se nekako dogovoriti, ne bi ti bio ni prvi, ni zadnji. Imaš dobro prezime, da se to marketinški iskoristiti. Uostalom, ako voliš pucati iz puške, ne moraš mi prodavati te priče. Ja sam dao masu love za branitelje, a nekima i sredio upis za mirovinu.
- Ali ozbiljno, biatlon je....
- Prekini, izlazi – ogorčeno će državni službenik – imam ja posla.
Tako bi se nekako moglo zamisliti traženje novca u raznih sponzora. Biatlon je 47. sport po važnosti u Zagrebačkom savezu sportova. Ako je vaterpolo peti, možete samo pokušati zamisliti koji se sportovi nalaze između petog i četrdeset sedmog mjesta. Na dvadeset četvrtom je street ultimate fight kojim se bavi U.F.S.C. Skinheads sa Zrinjevca. Klub Skinheads, kojemu gradska vlast ne da ni kune, čak ih nastoje ugasiti, ima široki dijapazon djelovanja. Premlaćivanje pedera, tovara, cigana i inih. Sad zamislite koliko love dobije od gradske vlasti biatlon, dvadeset tri mjesta ispod slavnih Skinsa. Nula. Ništa. A Jakov Fak je treći najbolji na svijetu. Ustvari drugi, ako ne kontamo legendarnog Olea Einara Bjorndalena, čovjeka koji se okitio sa 13 naslova svjetskog prvaka. Pet godina nakon neuspješnog iskamčavanja financijskih sredstava Fak grabi prema cilju svjetskog prvenstva. Približava mu se, slina mu se ledi poviše gornje usne, zubato korejsko sunce se prelijeva po mišićavim rukama u kojima štapovi ritmično rade u ritmu razdraganih Korejka koje viču: „ Fak, Fak“. Zvuči kao scenarij za holivudski film, međutim istina je, Fak je dao nadu svim ljubiteljima nordijskih disciplina da ćemo uskoro gledati Hrvata na Novogodišnjoj turneji. Ako ovaj Mrkopoljac može bez ikakve, doslovne ikakve logistike, osvojiti treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u biatlonu i biti jedan od najboljih puščanih gađača, onda je sve moguće. A on je osamdeset osmo godište, što znači da nije bio u prilici trenirati u ratno doba. Koji talent. Zvuči kao san. Norveška zastava se polako uspinje, s desne joj Hrvatska. Svjetsko prvenstvo u biatlonu, Pyeongchang 2009. What the Fak!