PANGEA

utorak

listopad

2009

Teorija neracionalnosti Dinamovog profesora Sivonjića

Ilija Sivonjić, nogometaš Dinama, je čovjek koji na kraju godine broji plaću u desetinama tisuća eura, a uskoro će nakon što se proda, desetine tisuća eura zamijeniti stotinama. Mnogi od vas građana koji se jebete po cijele dane na poslu da biste preživjeli, mrzite nogometaše i njihovo nabijanje lopte, smatrajući opravdano ili ne, da primaju prevelike novce s obzirom što pokazuju i koliko vrijede. No jeste li se ikada zapitali da li ti nabijači lopte imaju možda i neki drugi talent, neku drugu sposobnost kojom bi se isticali u globalnoj sredini. Možda su skriveni umjetnici, kao primjerice Butina ili Vugrinec, koji u slobodno vrijeme skupljaju slike, ili recimo, vrhunski pjevači poput Igora Štimca koji je opjevao Maru i Katu po uzoru na najbolje majstore San Remo festivala. Jeste li znali, naravno da da, da je Slaven Bilić diplomirani pravnik koji je mogao danas suditi Rončeviću ili Polančecu, ili da mater i otac, inače profesori na Sveučilištu u Bergamu, nisu puštali svoga sina Pippa Inzaghija da ode iz Atalante sve dok ne završi studij ekonomije. Da Pippo nije haračio protivničkim šesnaestercima, možda bi danas bio slavodobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju. Pa, da se vratimo Sivonjiću s početka ove priče, i on je jedan od tih multitalenata koji je izabrao nogomet. Ilija je, što se vidi po videu malo ispod, mogao postati ekspert za fiziku, doktor te znanosti i možda danas za nekoga ne bi govorili da je Einstein, nego da je Sivonjić. Ovako bi izgledala, da je naravno sudbina drugačije htjela, konverzacija između oca i sina u nekom zabačenom selu.
-Tata možeš li mi pokazati na karti Mongoliju?
-Kako da ja znam gdje je, pa nisam ti ja Sivonjić.
Sivonjić da je ušao u tu znanost, kao što je ušao na nabačaj Moralesa, možda bi srušio teoriju relativnosti. Ta bi teorija da ju je Sivonjić izteoretizirao dobila potpuno drugačiji naziv od onoga kojeg danas nosi. Zvala bi se teorija neracionalnosti. Kako drugačije protumačiti Sivonjićev promašaj na utakmici s Cibalijom nego kao teoriju neracionalnosti. Moralesova lopta lobuje vratara, hita ga praznom golu, dolazi do crte, a Sivonjić je želeći zakucati u atmosferu znanstvene fantastike, zaustavlja i - nema gola. Nevjerojatno jednostavno, a opet toliko genijalno. Takva su uostalom i sva ljudska dostignuća, od kotača do javne nabave u Hrvata. Sivonjić za kojeg vi mislite da dobija previše love na mjesečnom kontu, tim genijalnim potezom, kojeg nijedan fizičar prije njega nije detektirao, dolazi do naslovnica Marce, Kurira, New York Timesa...kao jedan od najvećih u povijesti, ako ne i najveći. Da citiram Kurir:
"Napadač zagrebačkog Dinama Ilija Sivonjić u nedelju je istakao kandidaturu za „promašaj decenije“... možda i najveći u istoriji fudbala. Dinamo je remizirao sa Cibalijom (1:1), ali utakmicu na zagrebačkom Maksimiru obeležio je neverovatan promašaj Sivonjića, koji nije uspeo da ubaci loptu u mrežu sa gol linije!Sivonjić je, pošto je Morales već lobovao golmana Cibalije Antolovića, pokušao da „overi“ pogodak, ali se umesto toga obrukao izbacivši loptu iz gola".
No, mali promašaj Sivonjića je veliki dobitak za fizičku znanost. Ovo nije obićan fizički promašaj lopte (promašeo ceo fudbal), ovo je najneobićniji kvantno - fizički promašaj lopte (možda i najveći u istoriji fudbala).
Živio Ilija! Živio!
Živjela znanost! Živjela!

komentiraj (2) * ispiši * #

četvrtak

listopad

2009

Ah ti novinari, čemu oni služe?

Jutarnji: - ZATUKAO ŽENU SJEKIROM, SKOČIO U BUNAR PA SE OBJESIO
Jutarnji: - UBILA MUŽA KUHINJSKOM KRPOM
Glas Istre: - UBIJENA ŽENA PUCALA NA VOJNIKE
Jutarnji: - OBILJEŽEN DAN BORBE PROTIV ANTIFAŠIZMA
Jutarnji: - TERAPIJA JAHANJEM INVALIDNE DJECE
Jutarnji: - ANTE GOTOVINA LOKALIZIRAN
Jutarnji: - OBJESIO SE O NETOM PROPUPALU TREŠNJU
Jutarnji: - U POŽARU IZGORIO PRASAC VICKO, KRAVA JAGODA I ČOVJEK IVAN
Novi list: - ZVJEZDANI RATOVI III: OSVETA SHITA
Jutarnji: - NOŽEM JE IZBODEN GREGORI PEK (20) IZ SLATINE
Jutarnji: - KRAVA PROPALA KROZ KROV NA GLAVU TURČINU KOJI JE IGRAO DOMINO
Vecernji: - ZIMBABVEANSKA POLICIJA MOLI POGREŠKOM PUŠTENE ZATVORENIKE DA SE VRATE U ZATVOR
Dnevnik: - UMIROVLJENICI ODMARAJU NA KLUPAMA, A GROBLJA ZJAPE PRAZNA
Naslovnica Slobodne: - OSMOŠKOLCI UBILI BOGA U VJEROUČITELJICI
Jutarnji: - MAČKA S PET NOGU ŽIVJET ĆE SASVIM NORMALNO KAD JOJ UKLONE DVIJE VIŠKA
Jutarnji: - PLIN VEĆ OVE GODINE STIŽE U JASENOVAC
Jutarnji: - NASLOV: ŽOHAR U SABORSKOM RESTORANU,
PODNASLOV: GAMAD NA RUČKU
24 sata: - PROVALIO U DJEČJI VRTIĆ I ZLATNU RIBICU NABIO NA ČAČKALICU

"Poslao ga je u pizdu m..." (umjesto u "p. materinu")
"Smrt je nastupila dva dana nakon počinjenog suicida"
"Hrvatska se plaši igre Kurčeva"
"42-godišnji starac"
"37-godišnji mladić"
"Ubio prvo sebe pa ženu"
"Osumnjičeni ima visoku stručnu spermu"
''Na Novogodišnjem koncertu počeli su zaudarati taktovi Radetzky marša''
''Bez oca Blanka nikad ne bi dostigla vrhunac.''
"Obraz naših cura osvjetlala je Nika Fleiss koja je nakon druge vožnje skončala šesnaesta."
''16 mrtvih i nestalih: Česi umiru plivajući''
"On htio, ona neće"
"Četiri čovjeka pretukla Bosanca"
"Poginuo u naletu tramvaja na Božićno jutro"
"Naletio na vlak brzinom od 220 km/h"
"Stradao pod tračnicama vlaka"
"Lovio vepra, ubio sina"
"Policija zaplijenila 10 kilograma dobre marihuane"
"Terapija jahanjem invalidne djece"
"Svjedočio ispred prazne sudnice"
"Policajac ju je pokušao lišiti života" (umjesto slobode)
"Zatvorenici su tijekom logorovanja u Jasenovcu ..."
"Zaprijećena je zatvorska kazna u trajanju 1500 kuna"
"Pao je s visine od šest i pol metara i zadobio samo teži potres mozga"
"Među 10 poginulih ima i dosta teško ozlijeđenih!"
"Mrtvi i ranjeni su zbrinuti u bolnici u Basri"
"Uhićeno je 15 osoba između 23 i 40 godina starosti, od kojih je jedan maloljetnik".

komentiraj (3) * ispiši * #

ponedjeljak

listopad

2009

Kako pada, jebala majku

Kako pada, jebala majku
uništi jedinu moju bajku
ono kad je slobodan dan
pa mogu bivati van

ali pošto pada, jebala majku
sada i da stavim cajku
digla me ne bi
ajde sunce dođi, ne jebi

popodne je, još pada, jebala majku
i tv kalendar i na njem kuju Lajku
hoćeš li ikada stati
"Tuko ne moraš ulice prati"

večer je, ne staje, jebala majku
i u anus i u rupu svaku
jebote ovaki slobodan dan
nisam na poslu, a opet sam popišan

komentiraj (1) * ispiši * #

petak

listopad

2009

Oli Rehn mora dolazit? (ne jedan, stotine!)

Srce mi se svaki put rasplače kad čuje ime Berislav Rončević. Zaobrisat suze Rončević.....šmrc. Moj emocionalni um nikako da se umiri na tim imenom. Gore reagira, kunem vam se, nego kad žena u PMS-u čita kolumne Davora Butkovića. Ja to više ne mogu podnijeti, mislim da ću umrijet od tuge. Buaaaaaaaaaaaaaaauaaaaaaaaa, kako je taj čovjek nesretan, ja to ne mogu vjerovati. Koji pehist, koji baksuz. Znate ono iz dokumentarnih serija, ma sigurno znate, kad ženka okoti deset - dvanaest mladunaca, i sve ih lijepo hrani, od prvog pa sve do jedanaestog, a onaj dvanaesti ni Bog ne zna zašto, nikako da se dočepa sise, nikako da se dočepa ostatka hijene, nikako da se dočepa - ničega. I onda Miljenko Kokot onim uspavljujućim glasom konstatira "da će umrijeti, to je zakon majke prirode".
E pa Berislav Rončević je taj "dvanaesti" mladunac, mladunac majke partije u kojoj svi jedu i uzimaju drugom od sise, u kojoj se svi ponašaju kao hijene, u kojem ostalim stanovnicima staništa zvanog Hrvatska ostaju - mrvice. Samo ovdje nema Miljenka Kokota. Ovdje smrt mladunca i zakon majke EU u mikrofon nam objašnjava - Mislav Bago. Majka EU, prema Darwinovom nauku za opstanak Europe, mora za više ciljeve žrtvovati nekoga, a to je upravo - buuuuuuuuuuuaaaaaauuuuuuuuuuuuaaaa - Berislav Rončević.
Ovdje može pomoći samo filozofija - Zašto je upravo Berislav žrtvovan, a ne tukun Milinović ili retardikus Bajs. Zašto je Juda izdao Isukrsta, a ne Petar Šimun, ili Ivan? Na ta pitanja nikada nećemo saznati odgovor, i to je ono što me žalosti. Što je sve besmisleno!
Čovjek jedan dan ima sve, sutra ništa, ne može se opustiti, jer će postati baksuz. Malo se opustiš i pregazi te - ne jedan kamion, nego više njih. Koji baksuz, pehist, nesretnik moraš biti da te pregazi ne jedan, nego više kamiona. Statistički gledano, ovo je u našem staništu Hrvatska, jednostavno nemoguće. Ali onda dođe onaj, kako se zove....E da! Oli Rehn mora dolazit? Ne mora, ima svoju državu, nema ni vozačku za kamione. A opet dolazi i jebe mladu(državu)nca kojemu je sisanje prisjelo dok se smijao kao hijena misleći da nema - dokaza.
I nakon svega - o kako je majka EU okrutna - kao da sve ovo nije dovoljno, našem baksuzu Rončeviću, ove jeseni dolaskom hladnih dana, padne i imunitet. Ne gine mu zatvorska bolnica.

komentiraj (3) * ispiši * #

utorak

listopad

2009

FJAKOM SUPROTIVA TURKOM

Dođoše nam tako preko Kosova Turci
al kad vidje kako nam se objesili kurci
uhvati ih odjednom fjaka
isukat sablju, postade tlaka

Pa sjednu s nama pred žar
gdje se vrtu telad i svinje
popismo koju i zapalismo cigar
a oni pitaše - Gdje je kolinje?

To vam ni ovdi, to je u Osijeku
ali ako smite alkohol i svinje
bacit ćemo još jednu peku
i popit u to ime

Ne bi smjeli tako nam Alaha
al nekad je bolje i da ima mira
fascinira nas vaša fjaka mjesto straha
zato narežite još pršuta i sira

MOLIM OBRATITI PAŽNJU NA PRVI GOL

komentiraj (1) * ispiši * #

nedjelja

listopad

2009

Pravilnik ponašanja na dubrovačkim kupalištima iz 1925.

Gospar Damir Račić, zaljubljenik u povijest Dubrovnika, dao je na uvid javnosti zanimljivi Pravilnik ponašanja na dubrovačkim kupalištima iz 1925. godine, koji je pronašao u novini "Narodna svijest" (2.6.1925., broj 22).

Radi reda na kupalištima općina je izdala ovaj oglas: Da se ne ponove neugodni dogagjaji, koji su se zbivali prošlih godina za vrijeme sezone kupanja u ovoj općini, i u svrhu da se spriječi narušivanje morala i dobrog poretka, ovo općinsko upraviteljstvo izdava ove redarstvene odredbe:

1. Zabranjeno je izlaziti na ulice i ceste u kupališnoj opremi, kao i prilaziti iz kupališta preko ulice i ceste u stan, restauraciju, kafanu ili na šetnju. Dosljedno ovome zabranjeni su izleti po kopnu i u moru u takovoj opremi;

2. Zabranjeno je da se muškarci svlače po svim mjestima kupanja, pak i u kupališnim kabinama odregjenim isključivo za ženske, dočim je dozvoljeno u kabinama odsjeka za muškarce i ženskijem da se svlače;

3. Svako kupalište mora da ima dva odijeljenja za sunčanje. U odijeljenju za ženske, sunačanje je dozvoljeno samo ženskijem, dočim je na odijeljenju za muškarce dozvoljeno zajedničko sunčanje i bavljenje kupališnim gostima obojega spola, razumije se po sebi u kupališnoj opremi;

4. Izvan kabine dozvoljeno je u moru zajedničko kupanje muških i ženskih;

5. U Kolorini na Pilama (kupalište Šulić) smiju se kupati do 10 sati prije podne samo ženske, a poslije 10 sati muškarci. Za vrijeme kupanja muškaraca slobodno je kupanje i ženskijem;

6. Na Pločama, s istočne strane do vojnog kupališta, smiju se kupati do 11 sati samo ženske, a od podne do devet sati u večer samo muškarci;

7. Na Dančama, u uvali ispod Graca smiju se kupati samo ženske, a ispod samostana uzduž cijelog morskog kraja smiju se kupati samo muškarci, i to takogjer do devet sati u večer;

8. Vlasnici javnih kupališta dužni su preuzeti potrebite mjere za zaštitu morala, (od) nezgoda, pak i širenja svakojake eventualne bolesti pod zapelom zabrane daljnje uporabe takovog kupališta sa zdravstvenih obzira;

9. Vlasnici javnih kupališta dužni su ovaj oglas držati izložen na, vidljivom mjestu u svojim kupalištima, radi znanja i opsluživanja izdatih odredaba;

10. Ovaj oglas stupa u krepost danom 1, juna 1925. i vrijedi za ovogodišnju sezonu kupanja u ovoj općini;

11. Prekršaji odredaba sadržanih u ovom oglasu, u koliko ne bi spadali pod ustanovu kaznenog zakona, bit će kažnjeni na globu do 2.500 dinara ili zatvorom do 30 dana.

Izvor: Danče

komentiraj (1) * ispiši * #

petak

listopad

2009

Jebo cestovne koridore, kad imamo more

Skupile se danas u Dubrovniku sve glave koje mogu smisliti rješenje prometnog kaosa u biseru Jadrana da ga smisle i ucrtaju u prostorni plan Županije. Prvi se, iako ga nitko nije pozvao na riječ, pozvao na riječ inženjer (nije bitno čega, važno je da inženjer) s zagrebačkog građevinskog fakulteta.
-Ljudi moji – reče i zabaci ono malo kose na glavi – Rješenje dubrovačkog prometa ne može se riješiti nego tunelom kroz Srđ. Vizure Grada neće biti narušene, već samo utroba brda.
-Nemoj zajebavat inženjeru – doda jedan smiješni iz Društva dubrovačkih arhitekata – Ni Crnogorci nam nisu ušli u utrobu brda, a sad bi vi da de facto de Iure Radić uđe. Nema šanse, ne slažem se. Neka rađe umre Grad i promet u njemu, nego utroba Srđa – zaključi.
-Šta ste se odmah počeli svađati? – upita župan – Ajmo ljudi, odbacite svoja uvjerenja, ideologiju, stranke, budimo jedno. Danas je zadnji dan rasprave o izmjenama i dopunama plana, nemamo vremena za zajebanciju. Ako ne ucrtamo koridore, tko će?
-Crnogorci sigurno neće – opet će onaj iz Društva – A bogami ucrtati ćete koridor kroz Srđ samo preko mene mrtvog. Tako je bilo i 91.
-Ma koje 91.? O čem ti? – kaže zaštitnica povijesne jezgre.
-Kako koje 91. Jedna je 91. Gdje si ti uopće bila 91.? Gdje ste vi bili 91.? – poče vrištati predsjednik društva i mlatarati rukama prema jedinim glavama koje su se danas skupile u Dubrovniku kako bi smislile rješenja prometnog kaosa u biseru Jadrana i ucrtale ga u prostorni plan Županije.
-Osiguranje, osiguranje! – pozove župan osiguranje koje se odmah stvori na vratima velike vječnice – Molim vas hoćete li gospodina izbaciti vanka?
Osiguranje odvodi smiješnog iz vijećnice. Hodnikom se čuje jeka: Devedeset prva, devedeset prva, prva, prva....
...-Ja nisam htjela govoriti prva, ali sada bih ipak nešto rekla – reče prva ekologinja Grada – Što je to brza cesta?
-Kako, pobogu, ženo ne znaš što je brza cesta – javi se sad jedan iz Hrvatskih cesta – To je cesta koja je po svojoj prirodi brza.
-E pa zato vas i pitam, gospodine. Ako je po prirodi brza, ja sam automatski protiv nje. Ne dam prirodu za brzu cestu – odriješito će braniteljica drveća, trava i korova.
-Ma gospođo, kako ne razumijete. Neće se graditi po prirodi, nego je brza po prirodi, razumiješ – podigne glas ovaj iz HC-a.
-A što je Srđ nego priroda, ajte recite vi meni? – kratko će ekologinja.
Župan ponovno pozove osiguranje koje skloni i nesretnu ekologinju. Gradonačelnik, koji se cijelo vrijeme dosađivao, napokon je odlučio progovoriti.
-Zašto ste izbacili nesretnu ženu? Ima potpuno pravo. Što će nam brza cesta kad su nam i postojeće brze. Pogledajte samo kako se po njima vozi. Moj mali s motorom po gradu ide preko 130 – ponosno će otac i gradonačelnik.
-I moj! – doda ponosno župan.
-I moj! – doda ponosno ovaj iz HC-a.
-I moj! – doda ponosno član poglavarstva zadužen za prostorno planiranje.
-Moj nema motor – vrati ih u stvarnost predsjednik svih civilnih udruga.
-Što mu ga ne kupiš? – otme se nekome.
Civil ga ubojitim pogledom prostrijeli i ovaj umukne.
-Nego da se vratimo na temu. Ljudi, znate li vi da Dubrovnik ima more?
-Znamo – reču svi u glas.
-Pa što ga ne iskoristimo. Jebo cestovne koridore, kad imamo more – reče predsjenik civila i oduševi se rimom što je upravo reče – Ovo nam može biti i slogan.
-Kakav slogan? – upita župan – Pa nije ovo kampanja, već ucrtavanje u prostorni plan.
-Ništa – odvrati ovaj – Nego kako nam se čini ideja?
-Brodski prijevoz je najskuplji prijevoz – kaže jedan od prisutnih novinara, jedini koji je još uvijek slušao ovu žučnu raspravu.
-Ma jel. Odakle ti to, majke ti? – uzjoguni se predsjednik civila– Em ga ne treba asfaltirati, em ne treba bušit tunele, em, ne znam ni sam što. Nije lud kruzer što se vozi po moru, mi smo. Da smo pametni, pričekali bi goste s kruzera, i iz luke ih prebacili u grad brodom, a ne cestom.
-Imam bolju ideju – kaže šefica konzervatorskog odjela – Zašto kruzer ne bi pristajao u stari grad, pa se gosti uopće ne bi vozili i bile bi manje gužve.
-Ta ti je dobra – složi se većina.
-Ta ti je dobra – nakon nekoliko se složi i ona preostala manjima.
-Pa zašto smo se uopće skupili na raspravu? – iznenađeno će jedan – Ne trebamo ništa ucrtavati u plan, pa nismo trebali ni dolazit.
Sve ostale glave što su se skupile danas u Dubrovniku da smisle rješenje prometnog kaosa u biseru Jadrana i ucrtaju u prostorni plan Županije, u čudu ga pogledaju.
Taj čudni pogled je značio samo jedno: Glupane, jebo cestovne koridore, kad imamo more!

Bonustrack:

Dok je trajala rasprava ja i još jedan novinar smo ispunjali listić.
-Što kažeš, stari, na ovaj par? Zicer, jel da?
-Misliti, moramo misliti - prolomilo se vijećnicom Županije u palači Ranjina dok sam mu odgovarao na pitanje zadubljen u koeficijent.

komentiraj (3) * ispiši * #

Ciklus bankarskih haikua (O nelogičnostima Europske investicijske banke)

Ulažete u Kotor
a ne date mi za motor
ajte u kurac

komentiraj (0) * ispiši * #

srijeda

listopad

2009

Imejl pišem, internet mi crko, daleko je ona na koju sam drko

Stoga
napisao sam sada pismo
i dobio upalu mišića
desne podlaktice

U pičku materinu
gdje ja
i ovaj svijet idemo
hoće li pismo doći tamo
kamo je poslato?

komentiraj (9) * ispiši * #

ponedjeljak

listopad

2009

My way

Čekao sam ga u 8 da me pokupi. Uvijek kasni, pa sam mislio da će i ovaj put. Spremao sam se zapaliti cigar dok ga čekam. Ovaj put je došao na vrijeme.
- Kako to da ne kasniš? - pitao sam ga.
- Usto sam na ljevu nogu - odgovori.
- Majke ti.
- I ti si, kako si se to obuko? - odmjeri me od pasa do peta.
- Kako?
- Lijepo, eto kako, neš valjda u tim novim rebatinkama na ribanje - nasmije se.
- Nego u čemu, ionako se u životu za ništa i nikoga ne trebam sredit - iznenađeno ću.
- Dobro, ali pravi si Bugarin.
Uputili smo se do Tommyja kupit, što nam treba.
- Zašto ćemo u Tommyja, nije nam usput? - upitah.
- Jebo sam ovih dana jednu menadžericu od tamo, pa idemo vidit je li tamo, da joj se javim - odgovori.
Prolazili smo kroz Gruž. Bio je ružan kao i uvijek, možda čak i ružniji.
- Jebo mater što je ovaj Gruž ružan - promislim na glas.
- Jest stari, ali najbolje pičke sam jebo iz Gruža.
- Ozbiljno?
- Da, što je kvart ružniji, pičke su ljepše i obratno. - objasni mi. - Kad malo bolje razmislim, jebo sam po svim dubrovačkim kvartovima.
- I ja sam - rečem mu - neš ti kvartova u Dubrovniku, malo ih je. S tim bi se mogli pohvalit da smo jebali u Pjong Jangu.
- Pa ja i jesam jebao u Hrvatskoj i inostranstvu - glasno se nasmije sjetivši se one svoje s Kupreškog polja.
Nasmijem se i ja s njim.
Tommy smo obavili brzo, menadžerica nije bila tamo. Krenuli smo put Župe Dubrovačke.
- Nemaš ništa protiv da stavim My way od Sinatre na ripit - reče mi.
- Ne, zašto?
- Ne znam.

And now, the end is here
And so I face the final curtain
My friend, I'll say it clear
I'll state my case, of which I'm certain

- Jebo mater, sjetio sam se, kad sam išao bivšoj u Zagreb s autom. Dođem do Karlovca na autoput, pljusak lije, ja vozim, kad na radiju "Stari se" od Thompsona - prisjeti se i nastavi u jednom dahu - dodo gas, išo sam, jedno, brat bratu, stodevedeset, ništa se nije vidjelo, ništa, kontaš. Znaš koji osjećaj, skoro sam poginuo, čak bi to bila i fora.
- Ti si lud! - rečem mu.
- Zašto?
- Jer slušaš Thompsona.

Regrets, I've had a few
But then again, too few to mention
I did what I had to do and saw it through without exemption
I planned each charted course, each careful step along the byway

- Što ti je bilo s tom bivšom, kako ste prekinuli? - pitam ga.
- E stari, volio sam je, ali jebiga. Učinio sam my way - odgovori, zamišljenog pogleda, preko volana, u daljinu.
Malo smo šutali. On je pjevao.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught
To say the things he truly feels and not the words of one who kneels
The record shows I took the blows and did it my way!

Prilazili smo Vidikovcu. Tinejđerka u crnoj minici je stopirala slušavši mp3. Nije bila neka pička, iako mogla bi se sredit. Ova majica Maidena, joj, zaklanja sise.
- Stani joj - kažem.
- Dobro - odgovori, brišući suzu iz lijevog oka.
Ušla je i sjela. Minica joj se malo zadigla. Već je imala celulita.
- Nije ti zima u minici, listopad je? - upitah je.
- Ne - reče i uzvrati protupitanjem - Što ovo slušate?
- My way od Sinatre - rekosmo skupa.
- Niste normalni.
Izašla je u Čibači i nastavila slušat mp3. Nakon još par stotina metara, i mi smo se parkirali. Nastavili smo pješke prema moru.
- Jesmo uzeli sve? - upita me.
- Sve, osim parmezana.
- Jebotebog zašto nisi kupio parmezan u Tommyja? - vikne na mene.
- Zato jer Tommy ne drži parmezan od Sirele, a meni baš taj treba.
- A zašto ti baš taj treba?
- Radi praznovjerja, nikad ne pravim pastelu, da nije Sirelin parmezan.
- Koji si ti Bugarin!
- Zašto smo išli u Tommyja, kad nije bio usput, da smo išli negdje drugo bilo bi Sirelinog parmezana? - viknem sad ja na njega.
- Pa radi Ivane.
- Koje Ivane?
- Tomić
- Ivane Tomić?To je ta menadžerica? Nju jebeš?
- Da.
- Koji si ti Bugarin.

Yes, there were times, I'm sure you knew
When I bit off more than I could chew
But through it all, when there was doubt
I ate it up and spit it out
I faced it all and I stood tall and did it my way