četvrtak, 28.10.2004.
TRENUTNI KLIK
Ponekad, kada se osjećamo da su svi iznad nas...da smo mali kao makovo zrno...da nam ništa ne ide dobro...Tražimo zagrljaj, onaj iskreni, čvrsti , topli zagrljaj...tada tražimo ljubav, onu bezuvjetnu...koja ne zahtjeva ništa....koja je onakva kakva je...čista, neiskvarena, a prije svega iskrena. Meni puno puta dođe da nekoga zagrlim, da nekome uputim smiješak da s nekim podijelim tugu pa i radost...ali teško je naći osobu s kojom je sve to moguće podijeliti...ili se varam..Ne znam , ja ne osjećam da imam takvu osobu..imao sam je...ali ona je sada daleko...S kim da se grlim sada, kome da kažem tajne, skrivene duboke u meni...koje izlaz traže...čekaju da izrečene budu. Nije dobro držati neke stvari u sebi, ali ponekad ih i želimo podijeliti ali nemamo kome...nemamo tu osobu s kojom se osjećamo sklavorno...i kojoj to možemo reći...koja će nas shvatiti i poduprijeti.
Ne cijenim ljude koji gledaju prazno kroz tebe, koji te slušaju tek toliko da te slušaju, za koje si još jedna osoba u nizu. Bilo bi mi draže kad bi mi dotični ljudi kojima se ne slušaju moju problemi to jednostavno rekli...jer čemu da zamaram sebe, a time i njih...Dakle...Mrzim kada nekome nešto pričam pola sata i odgovor koji dobijem..glasi otprilike : " da, a znam...a pusti to." Hello...ljudi kako bi mi to trebalo pomoći...barem zagrljaj onda ili smiješak...Iako rečenica "Biti će sve ok" ponekad zvuči otrcano itekako pomaže.
Ne volim predrasude, bilo kakve vrste...mislim da svi imamo jednako pravo na život. Svi smo rođeni na isti način, tako smo donešeni na svijet, neki boljih a neki lošijih predispozicija. Ne podržavam kada netko kaže da sve ovisi o tebi samome, nego mislim da je to prvenstveno utjecaj okoline...okolina vrši najveći utjecaj na osobu...To je ono glavno...a nakon toga dolazimo mi sami sa svojim stavovima i prihvaćanjima samih sebe...koje je jako bitno. Ali želim reći da nikome ne treba suditi, zar nije jednostavnije gledati svoje stvari, dopustiti drugome da se ponaša, oblači, govori kako želi, da bude svoj...zašto želimo nekoga mijenjati? Što je to u ljudima što ih tjera da budu zli, pakosni...zašto postoje takvi ljudi..
Ja takav nikada nisam bio, niti mogu biti. Nemam ništa protiv nikoga, dopuštam svakome da živi na svoj način i kako on želi...svatko ima slobodu da svoj život izgradi kako on želi, prema vlastitom nahođenju i prema vlastitim potrebama...Ne sudim ljudima, ja i m savjetujem a na njima je da me saslušaju i da na kraju prihvate nešto...Zašto ljudi imaju potrebu biti zli, zašto uništavati drugu osobu kako bi tebi bilo lakše...Kako netko može biti tako sebičan...NE shvaćaju li ti ljudi da takvim postupcima povrijeđuju ljude kojima se izruguju, koje tjeraju da budu što nisu...koje srozavaju u vlastitim očima..
Zar je to nekome cilj...Eh pa ti su ljudi po meni onda STVARNO JADNI...očito je da su oni iskompleksirani, jer da nisu vjerujem da ne bi izrazili te potrebe...Misliti samo na sebe...Gdje smo onda krenuli? Pružite jedno drugome ruku, živite u jedinstvu, grlite se...širite pozitivu i budite što jeste..ne isplati se mijenjati zbog drugih ljudi...Možda im smeta baš to što ste vi unikatni, posebni i drugačiji pa imaju potrebu to uništit, satrti...e pa nedajte se..Dignite glavu visoko...hodajte uspravno..i znajte...Posebni ste...
- 20:28 -
Komentari (13) - Isprintaj - #