|
|
24.01.2005., ponedjeljak
Zanesenost optimizmom
Gotovo cijeli život "nerviram" ljude svojim optimizmom. Zrnca mudrosti
Najveća pogreška koju možete počiniti u životu jest da strahujete da ćete neprestano griješiti.
: : Albert Hubbard ::
Ono što je iza nas i ono što je pred nama, sićušno je u usporedbi s onim što je u nama.
: : Ralph Waldo Emerson::
Prošlost bi trebala biti odskočna daska, a ne ležaljka
: : Edmund Burke::
Suočiti se s rizikom uz neobuzdani impuls znači kvalitetno živjeti
: : Autor nepoznat::
Veliki su ljudi poput meteora
čija je sudbina da izgaraju
kako bi zemlja bila osvijetljena
: : Autor nepoznat::
Sanjajte što želite sanjati, idite kamo želite ići i budite što želite biti jer samo je jedan život i samo jedna prilika da učinite sve ono što želite učiniti.
: : Autor nepoznat::
U životu možete dobiti sve što poželite ako dovoljnom broju ljudi pomognete da dobiju ono što oni žele.
: : Zig Ziglar::
|
Vjerojatno i nekog od vas izluđujem osmjesima, veseljem i srećom koje sam proširila i malo šire od granica ovog bloga. Žao mi je ako se tako osjećate no, nadam se, da ću i vas upornim djelovanjem zaraziti. I ukoliko mi to pođe za rukom, uopće neću žaliti ako me optuže za širenje zaraze :)
Kažu da je danas najdepresivniji dan u godini. Kažu, a ja se od jutra ne mogu prestati osmjehivati. I svakom lošom viješću koja dolazi do mene danas, umjesto tuge i zabrinutosti, moje su misli ispunjene veseljem i nekom čudnom smirenošću. Možda sam luda? Možda bi trebalo poslati "dečke u bijelom" po mene i smjestiti me na neko vrijeme u neku mirnu ustanovu. Možda. No, dok "dečki u bijelom" navrate, imam taman dovoljno vremena za još jednu dozu zaraze smisleno upućenu vama.
Većinu nas poprilično muči pitanje budućnosti. Možda je to i jedino pitanje koje nas zaista muči, a nitko od nas nema odgovor na njega. I obično se u razmišljanju o budućnosti zapletemo u nevidljivu mrežu prošlosti, uhvaćeni kao muhe u paukovu mrežu pokušavamo se izvući iz tog ljepljivog stiska nevidljivih niti koje nas drže i koje nam crpe snagu. I umjesto da gledamo naprijed, naš je fokus prikovan na niti koje nas drže i koje nas zadržavaju na jednom mjestu dugi, predugi niz godina. Znam koliko je teško okrenuti se prema naprijed, ispuniti srce veseljem i optimizmom i oduprijeti se ljepljivim nitima prošlosti. Vjerujte mi, znam.
No, iako ne znam što mi budućnost donosi, znam Tko mi ju donosi i zato joj prilazim punim povjerenjem i zahvalnošću. Knjiga mudrosti me uvjerava da je moja prošlost oproštena i zaboravljena. I vjerujem joj. Čak i kad razum govori drugačije, kad se racio opire, kad krenu analize, moje srce joj u potpunosti vjeruje. I sjetim se žrtve jednog čovjeka "koji je došao da bi mi mogli živjeti raskošnijim životom". Sjetim se i njegovog prijatelja koji je obećao raskošan i harmoničan život. Sjetim se i svih onih ljudi koji su zračili optimizmom kad im je bilo najteže. Onih ljudi koji su izabrali zanesenost optimizmom kao životni stil. I znam da im izbor nije bio jednostavan niti lak. Znam da ih je život šibao sa svih strana, no oni su ustrajali ispunjavati svoje srce i misli pozitivnim mislima i poklanjali su drugima osmjehe. Širili su svoju optimističnu zarazu koju sam i ja negdje usput pokupila. I zahvalna sam im na tome. Srcem, dušom i mislima...
A moja jednima obaveza i želja je da zarazu širim dalje. I kad se sjetim svega toga, kada znam da mi je prošlost oproštena, sadašnjost sigurna i budućnost zajamčena, zbog čega ne bih bila zanesena optimizmom? I zašto vi ne bi bilo zaneseni optimizmom? Sjednite se na trenutak sami sa sobom, razmislite malo o svom životu, pozdravite se s prošlošću ma kakva ona bila i radosno krenite u nepoznato znajući da vas iščekuje prekrasna avantura. Oslobodite se ljepljivosti paukove mreže, uhvatite se za svoje srce i prepustite mu da vas vodi. Jer ono što vaše srce odabere, najbolji je put. Možete mi vjerovati ili ne, ali da bi znali da li u ovim mojim riječima ima istine, trebali bi provjeriti. I znam da je mislite kako je teško provjeriti ove moje navode, no za sve se u životu treba potruditi. A ovdje se trudite za sebe, ne za mene.
"Dečki u bijelom" samo što nisu stigli, a ja ih dočekujem obavijena narančastim optimizmom, radosna i s željom da i njih malo zarazim zanesenošću. I znam, uspjet ću u tome. A vi mi javite da li sam uspješno zarazila i vas :)))
Prijepis komentara spašenih u kalvariji :)))
Jesi (: (Lino 24.01.2005. 12:53)
jesi itekako ;o) (sally gone mad 24.01.2005. 13:09)
zar si sumnjala ;) (black lady 24.01.2005. 13:22)
nadam se da jesi..:) (parakeet 24.01.2005. 14:37)
ma neka si...pozdrav....a o depresiji...ma ne želim...evo osmijeh.... (tanja 24.01.2005. 14:57)
Naravno da jesi ;) Pusaaa! (* Life * 24.01.2005. 21:15)
bas ovih dana dosta razmisljam o zivotu, po prirodi sam dosta optimisticna osoba i nedam losim mislima da dolaze, ali ima dogadaja u zivotu koje nas jednostavno bace na koljena i postanes na kratko vrijeme realisticna, ali tvoj post mi je malo popravio razpolozenje i stavio mi smijesak na lice pusa (blond lady 24.01.2005. 22:58)
Who knows what the road brings.. Only time.. Pa zasto to ne dockekati smjeskom. A ti mozes. Blago tebi. (OceanStar 25.01.2005. 03:14)
i ja sam jučer cijeli dan bila sa smješkom... a za danas... zarazila si me :-)))) (sunflower 25.01.2005. 08:12)
Krasan post ... ostani takva ... posto samo optimistican covjek moze da bude siguran u sebe .... nastavlja dalje i nikad neposustaje... Pozdrav ! (Mysteries 25.01.2005. 11:46)
odličan i pozitivan post.malo je potrebno da se razveselim,a Ti si danas pomogla..puno.Hvala Ti:-))) (estera 25.01.2005. 11:55)
Kao i obicno,ponijelo i mene,terapija je ovo i to grupna,sudeci po komentarima drugih dusa;)
Pusa i zagrljaj. (Katya 25.01.2005. 15:48)
Ja volim što si tako vesela... (J-zee 25.01.2005. 22:02)
predivno napisano :) ...a optimizam...tu je on u meni...samo ponekad zadrijema...ali probudila si ga :) pusa ti (plavooka malena 26.01.2005. 08:10)
Pozdrav lipa nasa pametnice :) (saanja 26.01.2005. 08:48)
Mene si sigurno zarazila... a ako je ono bio najdepresivniji, bio mi vski takav... Svaka ti cas na optimizmu... (nebitan 26.01.2005. 22:33)
optimizam je definitivno potreban .. i "bijeli" isto :) (reborn 27.01.2005. 03:31)
|
18.01.2005., utorak
Nevidljivi mostovi
Eto još jednog teksta po narudžbi :) Šalim se malo, no i sami znate da u svakoj šali ima i istine. Ploveći tako virtualnim prostranstvima, pročitala sam ponovo tekst o mostovima na Uspjehovom blogu, a kotačići u glavi su se krenuli okretati bez mog utjecaja. U noći opija bagrem,
bijeli grozdovi, mir
U mom tijelu je plamen,
oluja čežnja i vir
Duboko u sebi negdje znam
da si tužan i sam
Previše niti nas veže
isti još snivamo san
Nismo mi bez cilja
Ne plaši nas put svih dubina
Nismo mi bez cilja
Ljubav je jača od svih daljina
Griju me sjećanja nježna
kad tebe grize sol
Moj život je igra nijema,
budi me bol
Tu ništa ne mjenja vrijeme,
treba mi tvoja blizina
Postao dio si mene,
oseka moja i plima
Josipa Lisac : Nismo mi bez cilja |
Kaže Uspjeh u tom postu:
"Možda se ne možeš vratiti i započeti ponovo, ali možeš krenuti otpočetka i osigurati si drugačiji kraj."
Osobno volim mostove. Uživam u njima. Malim i velikim. Bilo kojeg materijala i oblika. Jer mostovi spajaju. Ljude, misli ideje. Olakšavaju putovanje. Omogućavaju nam da se zaustavimo negdje na sredini i razgledamo ono što se ispod nas nalazi. Bez obzira kojeg su oblika, velebno izgledaju dok se protežu nad ništavilom spajajući dvije obale. Svojim zavodljivim lukovima, maštovitošću arhitekta, zadivljuju me i ostavljaju bez daha.
Posebno su mi dragi oni nevidljivi mostovi. One koje ne vidite očima, ali osjećate dušom i srcem. Nevidljivi mostovi među ljudima. I znam da smo svi skloni ponekad spaliti sve mostove iza sebe do temelja i krenuti otpočetka. I jednako kao i Uspjeh, iza sebe imam poprilično zgarišta, no moja su zgarišta dio daleke prošlosti. Trudim se ne rušiti. Trudim se ne uništavati. Trudim se ne buditi u sebi destruktivnu stranu karaktera. Trudim se ne zaboravljati zgarišta koja sam ostavila iza sebe već ih promatrati kao blago koje me učinilo ovakvom osobom. Trudim se i palim samo onda kad postane neizdrživo.
Najteže je spaliti nevidljivi most. Za rušenje onih pravih vam treba nešto fizičke snage, dobar alat ili mašinerija i u kratkom vremenu možete jedno predivno zdanje pretvoriti u prah i pepeo. A rušenje nevidljivih mostova zahtjeva puno više. Često zahtjeva da se odreknete dijela sebe, da iz sebe odrežete jedan dio i možda, ali samo možda, nakon takve operacije uspijete srušiti taj nevidljivi most. No, kod mene takva vrsta mostova ima nevjerojatnu sposobnost samoobnavljanja. Izgradi se sam od sebe jednim pogledom, jednom riječju, jednim pokretom. Temelji ponovo probiju na površinu, krenu sa samozigradnjom, luk se polako izvija s jedne na drugu stranu obale i ponovo ostvari nevidljivo spajanje u čarobnu, veličanstvenu kreaciju...
I onda shvatim da ona izreka s početka "možda se ne možeš vratiti i započeti ponovo, ali možeš krenuti otpočetka i osigurati si drugačiji kraj" nosi suštinsku istinu u sebi i ne ljutim se što se neki moji mostovi samoizgrađuju. Jer tu novu kreaciju gledam kao novi početak na poznatom putu i novu priliku izgradnje još velebnijeg i veličanstvenijeg zdanja. I ta me spoznaja ispuni izuzetnom srećom i zadovoljstvom...
Pees: ovaj se tekst u kalvariji bloga negdje pogubio pa ga ponavljam, nažalost, bez vaših komentara.
|
14.01.2005., petak
Potraga za čarobnjakom
Somewhere over the rainbow
Way up high
There's a land that I heard of
Once in a lullaby
Somewhere over the rainbow
Skies are blue
And the dreams that you dare to dream
Really do come true
Some day I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemondrops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me
Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly
Birds fly over the rainbow
Why then, oh why can't I?
Some day I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind me
Where troubles melt like lemondrops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me
Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly
Birds fly over the rainbow
Why then, oh why can't I?
If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can't I?
: : Over The Rainbow :: |
Sjećate li se Čarobnjaka iz Oza? Sjajan film kojeg bi često mogla gledati i s jednakom strašću uživati u njemu. No, i poistovjetiti se s ponekad s nekim likovima. A tko ne može?
Problem je ukoliko se sa svim glavnim likovima možete posvetiti u istom trenutku. A ja trenutno mogu. Sa svima njima istovremeno. Osjećam se kao Dorothy, slatka, mala djevojčica pomalo vragolastog karaktera koja se izgubila i traži način da se vrati kući. Uz nju je njen minijaturni, preslatki vjerni psić Toto. Stanuje u meni i Strašilo, dobrodušno stvorenje kojem u životu nedostaje mozga za mudre i pametne odluke. Nedostaje njemu mozga i za one manje mudre i pametne. Društvo mu radi Limeni čovjek koji čezne za srcem. Hrabra je i pametna to kanta no nedostaje mu srce da sve njegove kvalitete dobiju topliji ton i oblik. Dom je tu i Strašljivog lava kojem nedostaje hrabrosti. Izvana ju on ima, izgleda strašno, moćno i neprikosnoveno, no kada netko malo zagrebe po površini, strašljivi lav pokazuje svoje pravo lice i vrhom repa briše suze. Želi biti kralj, a prava i osnovna komponenta za kraljevanje je hrabrost.
I svi su oni u potrazi za čarobnjakom koji će im pomoći riješiti njihove probleme...
Da im pronalazak Čarobnjaka ne bude prejednostavan brine se Zla Vještica koja sa svojim letećim zelenim majmunima zagorčava život, ometajući društvo u planovima, postavljajući im klopke, dok im majmuni čupaju kosu, kradu dragocjenosti i ometaju misli. Srećom, kao njena protuteža, tu je i Dobra Vila, koja svojim moćima pomaže društvu da se odupre čarkama Zle Vještice i da nastavi svoju potragu za čarobnjakom. Prateći žutu cestu od cigli...
A Čarobnjak je tu negdje, skriven iza mora misli, događanja i snova, iz svog Smaragdnog grada šalje tihu poruku. Poruka koja se miješa s bukom svakodnevice, toliko tiha da ju se jedva čuje. No čuje se. I kaže da sve ono za čim tragam se već nalazi u meni. Ali nema apsolutne sigurnosti, sluh može prevariti, osjećaji se znaju zaigrati, hrabrosti zna ponestati. Dominantne uloge su preuzeli Strašilo, Limeni čovjek i Strašljivi lav. Dominira i Zla vještica sa svojim zelenim letećim majmunima. Dominira i Dobra Vila, ali naporna je to borba i nitko ne zna tko će na kraju pobijediti. Svi dominiraju, a i crvene cipelice su tu no pete su se istrošile pomalo.
No, duga se polako pojavljuje, sramežljivo stvarajući predivan luk prepun boja na nebu pa je stoga vrijeme da nastavim pratiti žutu cestu od cigli i pronađem svog čarobnjaka... tamo negdje iza duge.
|
© 2004-2006 Marita - sva prava pridržana
|
|
