Marin Jurjević o svemu

< studeni, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

30.11.2015., ponedjeljak

FIRENZA

Jucer poslijepodne vratio sam se iz Firenze sa zasjedanja MEDITERRANEAN AND MIDDLE EAST SPECIAL GROUP (GSM) and,SUB-COMMITTEE ON TRANSANTLANTIC ECONOMIC RELATIONS (ESCTER) - NATO Parlamentary Assembly
"Firenza ka Firenza", jedan od najljepših i najzanimljivijih mediteranskih gradova uopće, spektakularne arhitekture, doslovno prenatrpana slavnim umjetničkim djelima autora iz naših srednješkolskih udžbenika, enciklopedija, monografija i ilustracija. I zaista, ispijama naša prva jutarnja pića na štekatu restorana na Plazza della Signoria gledajući u nenadmašnog Michelangelovog Davida odmah tu pored ulaza u Palazzo Vecchio u kojoj se naši razgovori i odvijaju. A da bi smo od našeg hotelčiće došli do centralnog trga Firenze prelazimo preko jednog od simbola ovog grada - mosta Ponte Vecchio ptrpunog trgovina i raznoraznih dučanćića firentinskih zanatlija pa skrečemo desno i ispod kolonada prepunih kipova u rasponu od Dantea do Ameriga Vespuccija i nađemo se ispred zgrade najznačajnije talijanske galerije, Galerije Uffizi, možda najznačajnijeg mjesta europske kuilture.
Stigli smo iz burovitog Splita, preko snijegom prekrivene like i zaleđenih cesta pa hladnog Zagreba i Munchena do prohladne ali na sreću suncom okupane Firenze.
Tweme skupa su : "Tje Ideological, Theological and Socio.Economic Origins of Jihadist Terrorism", "Confronting The Refugee Crisis", "Terrorist Financing", "MENA Energy Outlook and Security Dimensions", "Challenges Faced By Women In The MENA Region", "Iran and The Emerging Regional Order", !Lybia : Between Statehood and Civil Strife", "Europes Evolving With The Middle East Managing Threats and Opportunities" i na kraju je "Zaključna rasprava". Sve u svemu, tu smo od srijede do nedjelje. U razgovorima učlestvuju predstavnici Albanije, Belgije, Gugarske, Kanade, Hrvatske, Češke Republike, Francuske, Njemaćke, Grčke, Mađarske, Islanda, Italije, Latvije, Luxemburga, Nizozemske, Norveške, Rumunije, Slovenije, Španjolske, Turske, Armenije, Finske, Gruzije, Crne Gore, Srbije, Švedske, Ukrajine, Sjedinjenih Američkih Država, predstavici Europskog Parlamenta, Alžira, Izraela, Jordana, Maroka, Kosova, Palestinskog Nacionalnog Savjeta, Čada, Velike Britanije, Iraka, Kuvajta, Pakistana, Cipra i promatraći najrazličitijih organizacija i udruga.
Impozantan skup u kompliciranim vremenima koje iziskuju i impozantne mjere sigurnosti jer se na skzupu pojavljuju ljudi iz vrha svjetske politike od ministara "Europske vlade", do predsjednika Parlamenata i Senata nebrojenih država i "masa" parlamentaraca iz čitavog svijeta - tako da je grad šprepun najrazličitijih vrsta i podvrasta talijanskih "policija" i raznih bjelosvjetskih !sigurnjaka". Ali na aerodromima Firenze, Munchena, našeg Zagreba i na povratku Frankfurta - atmosfera je uobičajenja i bez neke posebne panike sve se odvija u najboljem redu u primjetnoj predbožićnoj i predblagdanskoj atmosferi. Naravno da se ne zavaravamo. Potrebno je itekako bit oprezan - ali dobro je što život nastavlja teči svojim uobičajenim tijekom i bez psihoze pretjeranog straha - što bi i bio cilj onih koji posežu za terorizmom kao načionom destabilizacije pa i rušenja demokratskih oblika ponašanja, života i svijesti.
Jako je pozitivno što ovaj skup šalje jasnu i nedvosmislenu poruku da se ne smije brkati terorizam s Islamom kao vjerom i s muslimanima kao sljedbenicima te vjere. To bi u ovom trenutku bila najveća pogreška jer je očito kako je većina pripadnika islama najviše ugrožena ovakviom vrstom terorizma koji se poziva na iskrivljene "vrijedmosti" Islama - što je Islamska zajednica, a posebno kod nas u Hrvatskoj, koja je pozitivan primjer integracije muslimana u zajednicu i društvo - sasvim jasno kazala oštro se i odlučno stavfljajući nasuprot teroristima i terorizmu koji se pozivaju na Islam kao tobožnji temelj svog djelovanje.Jer, oni su pokazali kako su največa negacija svake vjere - pa tako i samog Islama !
Zajedništvo i odlućnost da se stane na kraj bilo kojoj vrsti terorizma jasno je iskazano u svim raspravama i u zaključnim dokumentima ovog skupa.
Sve se to odvijalo u atmosferii sjeni nesretnih incidenata i rušenja ruskog bombardera koji je bio na zadatku zajedničke borbe protiv najgore vrste terorizma i njihovih glavnih nositelja. Bez obzira na sve, danas su napori svih demokratskih snaga veliki da se zajedno, u svjetskoj koaliciji - suprostavimo globalnom terorizmu koji je jako "začinjen" mirisom natre i nekim "nevidljivim" interesima koji moraju bit demistificirani i javno i jasno prokazani. Utoliko je nužno da se i ovaj nesretni incident koji je nakon turskog obaranja ruskog aviona kulminirao kao moguće sjeme razdora među onima koji bi se zajedno morali boriti protiv terorizma - bude prevladan radi interesa svih nas koji brane baš one vrijednosti, a to su vrijednosti tolerancije, ljudske slobode i prava na različito mišljenje kao ostvarenih dosega suvremene demokracije, protiv kojih se boresuvremeni teroristi pa ma kako se oni zvali i na ma što se oni pozivali.

- 08:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

17.11.2015., utorak

TEROR I MRŽNJA - SLOBODA I OTVORENOST

Terorizam je postao dio naših života, naše svakodnevnice, dio naših buđenja, ustajanja...jutara i večeri, uranjanja u san i ponovnih buđenja...dio nečeg gotovo uobičajenog i "samorazumljivog" kao da je oduvijek tu sa nama.
I zaista, povijest terora i terorizma duga je koliko i ljudski rod.
Uostalom, neki smatraju kako je bit "novovjekovnog čovjeka" upravo Nasilje. Ono naravno varira u rasponu od individualnog nasilja (terora) pa do organiziranog nasilja - državnog nasilja (pa do nasilja nad Prirodom itd )
Problem Slobode zato je odavno već postavljen u samo središte mnogih ljudskih napora koji su bili obilježeni "utopijskom sviješču" karakteriziranom težnjom ka onom "čega još nije".
Ta "utopijska svijest" bila je naš najveći pokretać.
Najrazličitije političke, filozofske i svake druge opcije hranile su se težnjom da odgovore na ovaj problem ili da ponude "recepte" kakao ostvariti u zbilji individualnu Slobodu koja je bila ugrožena najrazličitijim oblicima nasilja i mnogim varijantama neslobode.
Ponuda je bila velika ali pravih odgovora bilo je malo ili ih uopče nije bilo..
Više se i nije radilo o nekom "apstraktnom nasilju" nego se radilo o konkretnom nasilju jednih nad drugima....konkretno, sasvim konkretno - konzekvenca čega su bili fizička ugroženost pojedinca ili čitavih kolektiviteta (nacija, rasa, političkih istomišljenika, spolova, klasa, slojeva, dobnih skupina itd itd )
Zato su neki veliki filozofi čitavu povijest ljudskog roda definirali kao stalni napor i napredak u osvajanju prostora Slobode.
Drugi su, pak, mislili da "napredujemo unazad" sve se više udaljavajući od Slobode.
Ta opća ugroženost ("Homo homini lupus") dovela je i do pokušaja sprjećavanja "rata svih protiv sviju" posredstvom "društvenih ugovora", odricanja od dijela osobnog integriteta i slobode u ime višeg cilja - zaštite koju nam je nudila Država - koja tako postaje oblik novovjekovnog "Božanstva" koje više nije "onostrano" nego je opipljivo, sveprisutno i sasvim "ovostrano",
Samim tim, delegirajući na Državu dio svoje Slobode ona zadobija pravo da preko Zakona regulira život ljudske zajednice unutar njenih okvira. Tako ona postaje jedina prava, realna sila koja ima "zakonsko pravo" da nam oduzme i sam Život (bilo presudama svojih sudova bilo u ratovima koje ona vodi a u kojima građani postaju njeni vojnici)
Anarhizam će na to odgovoriti kako je Država najveće zlo i suspenzor Slobode čovjeka.
Još od Stirnera ("Jedini i njegovo vlasništvo") pa do Bakunjina, koji tu dodaje i Crkvu....pa do najrazličitijih urbanih i ruralnih gerila i "outlawsa" i modernih hajduka svih vrsta. U toj plejadi buntovnika s razlogom i bez razloga nači će se i neki od budućih utemeljitelja najrepresivnijih sustava koje je povijest ikad upoznala.
Tako je gruzijski gorštak Koba (budući Staljin) napadao u planinskim vrletima blindirane kočije i vršio sa svojim "drugovima" spektakularne "eksove" (eksproprijacije) carskih pošiljki kako bi hranio svoju skupinu profesionalnih revolucionara...boljševika. Tako se stvaralo ono što je dio filozofa i politekonoma nazvao "azijatskim načinom proizvodnje života".
Individualni teror je uvijek ostajao na rubu politički folklora (iako je poslužio i za formalni povod ali ne i uzrok Prvog svjetskog rata ) a i teorije "foca" kao "žarišta revolucije" i svojevrsne prakse "izvoza revolucije" nestati će negdje u bolivijskim planinama koje će postati simbol propasti donkihoteovskog Che Guevarinog eksperimenta.
Ali tragovi su ostajali a i njihovi sljedbenici u najrazličitijim oblicima.
Danas je kompletna Latinska Amerika (osim jedne zemlje) karakterizirana lijevim varijantama političke vlasti što je direktna posljedica gotovo kontinentalnog otpora raznoraznim latinskoameričkim vojnim i drugim diktaturama koje su na tom području dugo cvjetale zalijevane vojnom pomoći i pokroviteljstvom "big stick" politike ondašnje sjevernoameričke administracije.
Ali teror je bio jedna od stalnih konstanti i to na svim stranama i u svim opcijama.
Religija i njena veza s terorom varirala je od institucionaliziranih oblika, najrazličitijih vjerskih ratova, međusobnih istrebljenja, istrebljenja "drugih i drugačijih", "pogana", "heretika" pa do blagoslivljanja oružja sukobljenh strana od strane predstavnika i "ovih i onih" konfesija pa do proganjanja vjernika ali i nevjernika (u onim državama u kojima je i danas ateizam izjednačen s zločinom) - tako da je od LJUBAVI kao centralnog mjesta i centralne kategorije svake suvremene religije znalo u praksi svakodnevnog života ostati veoma malo - a na pijedestal ideala odanosti "svojoj stvari" i preporučljivog ponašanja "naše strane" nerijetko se ustoličavala upravo MRŽNJA, Dakle, najžešći opozit Ljubavi !
Današnje vrijeme je itekako opasno što se tiče mogućnosti da predrasude i stereotipi u trenucima kada smo izloženi nesumnjivoj ofanzivi globalnog terorizma ne uvedu kompletne "društvene skupine", "kolektivitete" ili "civilizacijske modele" u osvetnićke vode MRŽNJE kao vrhovne novoinstalirane vrijednosti našeg ponašanja.
Svako je generaliziranje zato pogubno i duboko pogrešno.
Ne postavljajući pitanje tko je prvobitni pokretać "svega" pa i onog najlošijeg što danas postoji - nužno se oduprijeti sirenskom zovu Mržnje. Francuska tragedija, koju svi jako emotivno proživljavamo ovih dana - dramatićno nas upozorava kako su heroji te tragedije i branitelji ljudskosti u tim dramatičnim i stravičnim trenucima bili različitih vjera i različitih boja kože.
Nužno je, zato, izdignuti se na razinu Ljudskog u generičkom smislu.
Na razinu Čovjeka koji je u temelju svega i koji nije ni ideološki ni vjerski nego ontološki pojam.
Ako je ikada to bilo važno onda je to danas.
I ne trebamo se pozivati na europsku kulturološko-civilizacijsku matricu u njenom pozitivnom značenju i dosezima osvajanja formalnih demokratskih prava i političkih i ljudskih sloboda. Možda je baš sad najbolje vrijeme da se prisjetimo velikog islamskog šiitskog mislioca i sufijskog mistika Dželaludina Rumi Mevlane iz 13. stoljwća, perzijanca čiji grob je u Turskoj u Konji - kojeg hodočaste kako muslimani tako i krščani a i pripadnici drugih vjera - a koji je rekao kako je bit Čovjeka da je on "otvorena kuća".
Svaka "zatvorenost" bila bi danas pobjeda terorista i terorizma - kojima se treba suprostaviti na isti način kao nekada i svjetskom fašizmu kojeg je pobjedila "Svjetska koalicija" - ali naša maksima mora ostati OTVORENOST jer ćemo inače dovesti sami sebe u opasnost da se odreknemo svoje biti - a to je naša vlastita Sloboda !
- 10:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

11.11.2015., srijeda

S KIN SI TAKVI SI !

Ola, koji lipi dan u Splitu, Marinko moj. Nikad dujeg i luđeg babjeg lita !

A šta je sad šjora File moja ? Nikad Van ni po guštu ! Ća Van sad ne vaja ? Uvik grintate :

Ne, vengo ću eto poć balat o veseja, tukac jedan tukasti...Oli tebi ne smeta ovi konfužjun, ove makakade i sva ova pusta , prosti mi Bože na grubin ričima, politiška priseravanja potla izbora. Ionako su mi sve živce izgulili već u kampanji. Ko to more višje izdržat ?

A ča Van to ni jasno ? Recite !

Ni mi kjaro da oni Karamarko stalno piva da kako su oni pobidili a svaka mona, čin mu vidi onu obišenu ćunku, omar na prvu vidi da su izgubili a da je on toko sritan ka da je na nikon sprovodu, ka da nikoga ukopajedu a ne slavidu ajmo reč pobidu na izborima. Pari mi se ka da je u koroti a ne na slavju !

Pa oli jih niste gledali onu izbornu noć tamo u nikon zagrebaškon restoranu kako se veselidu !

Ajme meni Marinko moj, ne spominji mi to, molin te ovin Bogon....reče mi moja šjora File i poćme se znamenovat.
Parilo mi se ka da su u nikon kocu a ne negdji di se skupija pristojan, normalan svit. Ma oli ti nisi vidija kako se niki tamo vajadu po rvackoj zastavi, jubidu je i umotavadu se u nju po tleju i krive se, Bože mi prosti, ka da su šimije a ne juska čejad. A kad je oni zabala s čašon na vrj čiverice skoro san utrnila televiziju ma mi unuci nisu dali jerbo su oni krepavali o smija jerbo je za njih sve to bila jedna velika smijada...A bome i je parilo ka prinos iz pravega pravcijatog Cirkusa a ne sa slavja i čekanja izbornih rezultata nike normalne politiške stranke. Koji dežgracjun ? Ma koja sramota....Di se to još na ovemu svitu na ćelo lipidu stranaške, kako se ono reče...an, iskaznice. Koje krevejenje i ludovanje. Ma ke pristojna čejad ? Čurma barufanata, podnapitih judi razdrjenih košuj i škicanih jaketa. Evo se i sad sva naježin kad se tega sitin. I tebi je to slavje ! To je prin bi niki pakal vengo veseje ! Ja mislin da oni nisu ni mogli razumit otu većer ča se u stvari na izborima desilo. Dvi trečine njih je to tek sutra možda razumilo kad su se otriznili, popili rasol o kisela kupusa, sodu bikarbonu oli vodu iz botilje o kiseli kukumari, i onako mamurni polako počeli dolazit sebi. Ma je Karamarko, viruj mi, već otu većer sve dobro razumija jer inače ne bi izgleda ka krepana maška kad je vas kisel govorija da su pobidili. A o muke je skoro proplaka. A podnapita čurma oko njega ionako ništa ni razumila vengo je i dalje skakala i arlaukala ka na pravon derneku di su svi podnapiti i skroz u balunu. Eto tako ti je to bilo ,očalinko moj, u tom hadezejskom zagrebaškon restorano u kojen je Karamarko sa svojon stranaškon eliton čeka rezultate o izbora ....i nikako drugovačije !

Je, baš je tako nikako bilo šjora File. Dobro ste Vi to sve vidili i razumili ali prigovori stranak tek nan pridstoje, tek će započet i to more bit baš danas. Ko zna ča će još na kraju ispast ?

Ča ispalo da ispalo, lipi moj, svak pametan je moga već lipo vidit ono ča san i ja vidila - ko je ko i ča je ko i s kin ovod jemamo posla. Pa sad neka odlučijedu kako ji voja ! Bog jin da svaku sriću i pamet ! Ma će svak ko jema baranko dva zrna soli u glavi dobro razmislit s kin će u tal. S kin će poć tikve sadit ! Kašnje će bit kasno za kuknjavu ! Ja san, Marinko, jedna stara žena ma još nisan skroz izlapila. A kad ja razumin o čemu se ovod radi onda i svak drugi to more razumit....pa i najgori politiški slipac ma da je i najgori tukac.

Jemate Vi, ka i obišno, prav šjora File moja lipa. Daleko ste Vi od tega da ste izlapili ! Ali svak jema svoju pamet ma i svoju odgovornost pa nek radi ča misli da je najpametnije a judi će na kraju prosudit je li to ono ča su i oni tili kad su nikome davali svoj glas i svoje povirenje na ovin izborima.

A nego ča, sunce moje, nasmije se na kraju moja dobra šjora File.
Nisu naši stari još puno puno prin vengo san se i ja rodila zaništa govorili : "S kin si takvi si !"




- 10:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se