Marin Jurjević o svemu

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

05.05.2012., subota

OD MARSEILLESA DO TIRANE VIA SPLIT

VEĆERA

U staroj gradskoj luci Marseillesa sjedimo u sumrak u „La Truffe Noire“ na većeri uz tipična lokalna riblja jela – od guste riblje juhe do švoja (lista) na žaru. Atlantska klima nosi čas oblake, čas kišu uz dosadni oceanski vjetar…Iako je sredina travnja, pale se kamini i vatra veselo pucketa bacajući na goste lelujave crveno – žute sjene.

Boris, Maroje i ja doputovali smo preko Pariza a kasno večeras očekujemo Davora koji preko Njemačke dolaze iz briselskih euro - parlamentarnih klupa.

Ujutro započinje s radom Rose – Rothov skup uz suorganizaciju Specijalne Mediteranske Grupe a na temu „Political and Economics Transition in the Magreb, Machrek and Persian Gulf Countries“. Na neki način, gosti smo Regional Council of Provence – Alpes-Cote d Azur. „Azurna obala“ ! Ta sintagma vraća me u davne dječačke splitske dane kada sam još kao osnovnoškolac sa Baća i iz Špinuta gledao filmove o tom dijelu Francuske, začnjene „Santtropeizmom“, Belmondom, Delonom, komedijama „lujdefinijevskog“ komičarskog gega i pričama o belosvjetskom „jet-setu“ ! I dok u staroj luci vjetar fijuče lamatajući gindacima, sarćama i pajetima preko tri i po tisuće usidrenih jedrilica – ja se prisjećam i mističnog otoka na kojem je bio zatočen famozno grof Monte Cristo…baš tu pored Marseillesa i o papinskom avinjonskom sjedištu koje nije ni sat vremena vožnje udaljeno od betule u kojoj upravo većerajemo u imaginarnom poluarapskom ambijentu..

Ali dalmatinska obala ipak je neusporedivo ljepša pa ma što itko rekao. A o Splitu da i ne govorim !

Na skupu sudjeluju, pored nas i Bugari, Belgijanci, Kanađani, Česi, Danci, naravno – Francuzi, Nijemci,Mađari, Talijani, Latvijci, Luksemburžani, Nizozemci, Norvežani, Poljaci, Portugalci, Rumunji, Španjolci, Turci, Englezi, Amerikanci, Azerbajđanci, predstavnici BBosne i Hercegovine, Gruzijsci, Rusi, Srbi, Šveđani, Ukrajinsci, Alžirci, Izraelci, Jordanci, Marokanci, predstavnici različitih palestinskih organizacija, Afganistanci, predstavnici Kosova, Ciprani, predstavnici Mediteranske Parlamentarne Skupštine…..Ćudo ljudi ! Žao mi je što nisu pozvani Iranci jer mi je jasno da će se dosta pažnje posvetiti potencijalnom sukobu Izrael – Iran. Zadnji put su bili pozvanii na slični skup koji se održavao na Sardiniji i bilo je veoma zanimljivo ćuti i „njihovu stranu medalje“.

Iran je, svakako, zanimljiva zemlja – velike prošlosti i koljevka velikih civilizacija kao i zanimljive sadašnjosti – bez obzira što mi mislili o političkoj aktualnoj vlasti u Iranu. To je zemlje s oko 70 mijuna stanovnika, Regionalna „sila“ s turbulentnom prošlošću i kontroverznom sadašnjošću. Gledajući etnički, U Iranu je danas 51% perzijanaca, 24% Azera,…Gilaki i Mazandarani čine 8% stanovništva, Kurda je oko 7%, Arapa svega 3%. Gledajući vjerski: Muslimani čine 98% stanovništva od čega su 89% Šiiti a 9% Suniti – što ih čini „najšiitskijom“ zemljom na svijetu (iako Suniti čine oko 80% „svjetskih muslimana“).

O svemu tome ćakulamo za večerom. Na povratku u hotel uhvatio nas je takav pljusak da smo u sobe stigli mokri „ka crkveni miši“. Presvlačimo se i nalazimo u hotelskom predvorju čekajući da stigne Davor.


MARSELJEZA

Uz topli čaj brzo dolazimo do nezaobilazne priče o „Marseljezi“.

„La Marseilleise“ bukvalno znači „Marsejska pjesma“. Ona je danas formalna francuska državna himna. Skladao ju je Claude de Lisle u noći 25. Na 26. Travnja 1792. Godine (a večeras je 11. Travnja 2012. Godine. !) tijekom objave rata Austriji…u Strasbourgu. Zato se prvobitno zvala „Chant de guerre pour l armee du Rhin“ („Ratna pjesma Rajnske vojske“) – a bila je posvećena grofu Luckneru koji je bio zapovjednik i guverner Strasbourga.

Ime „Marseljeza“ dobila je 30. Srpnje 1792. Godine jer se pjevala prilikom dolaska 500 dobrovoljaca iz Marseillesa u Pariz. Državnom francuskom himnom proglašena je 14. Srpnja 1975. Godine.


MACHREK

Što je to Machrek ?

Machrek uključuje samo teritorije država koje ne pripadaju Magrebu (Irak, Sirija, Lian, Jordan, Palestina, Kuvajt, Egipat – čak i dio sjevernog Sudana…kao i djelovi Libije)

Nekima se ova područja čine neinteresantnima – iako je upravo obratno. Danas, nakon „arapskog proljeća“ --- postavlja se niz pitanja o uzrocima i karakteru tih „pobuna“ i kako se one reflektiraju na svijet i posebno na Europu. Da li su te „promjene“ stimulirane i „programirane“ od strane „kontrolora svjetske zbilje“ i ne radi li se o svjesnoj „proizvodnji kaosa“ ne i li se destabilizirali europski integrativni procesi ? Kakva je uloga NAFTE u svemu tome – i kretanja cijena (standarda) na „rubnim područjima“ jugositoka Europe gdje i sami pripadamo. Da li cijena enzina na ININOJ crpki na Sućidru ovisi o ovim globalnim zbivanjima ili nečem drugom ?

A sve se to zbiva uoči razrješenja izbora za Predsjednika Francuske !

Francusku analitičar Dominique Moisi piše kako je sraz između Hollandea i Sarkozya, u prenesenom smislu riječi, sukob između Rousseaua i Hobbesa – odnosno između Hollandeove vizije sporazuma i dogovora i krilatice „Čovjek je čovjeku vuk“ koju zastupa Sarkozy.

Ulozi su veliki a moguće posljedice Planetarne.


SPLITSKI UNDERGROUND

Odlazim u hotelski prostor s računalima da se preko skipea javim doma.

Kako je ?
A, stanje redovito !
Šta je nova ?
Pročitaj Petranovića. Eno ti se javija i komentira onaj tvoj intervju „Slobodnoj“ !
Asti ga miša ! A šta ću poć trošit vrime, ka da već unaprid ne znam šta piše ?
Isto baci oko !
Aj, oču !
Kakvo je vrime u Marseju ?
A potrefila se kiša !
Neka, bar se neš poć skitat i lunjat porton !
Aj čuvaj se !
Beso !

I pogledah, iz u noć i kišu utonulog Marseillesa, tekst tobožnjeg splitskog novinarskog Zoroa - Damira Petranovića. Kao što i nije bilo teško za pogodit: Ništa nova !
A je se istresa, majko mila. I to posrid jednoga portala !
Momak se ne da zbunit ! Zna on ono što nitko ne zna ! Istina mu je „na dlanu“…..Ma da mi je samo pogodit šta ga toliko žulja da tako uporno, ka pravi novinarski mercenario, odrađuje šporke poslove – nije teško pogodit za čiji račun. I nema argumenta jačeg od njegova unaprijed skrojenog scenarija….Ja mislim da, po njemu, moja malenkost sada nije u Marseillesu nego na Pujankama i kako on jedini na svitu zna sve „tajne“…koje je „iskovao“ još davno u svojim sramotnim tekstovima-pamfletima iz vrimena „pokojnog VRIMENA“. Možda ga boli priča o propalim kvazinitelektualcima i „promašenim ljudima“ kojima petparačko piskaranje zamjenjuje ozbiljne analize ? Žulja li ga splitski tajkunsko „poduzetnički lobi“. Strančarenje i STANČARENJE ? A šta ja znam….ali da se radi o svojevrsnoj socijalnoj patologiji… u to više nema ama baš nikakve sumnje. Bar šta se mene tiče !

Zovem kolege da i oni „bace oko“ na ovaj „egzemplarni tekst“ splitskog novinarskog udarnika a oni me podbadaju kako me. eto. splitski underground ne zaboravlja a meni je to baš milo čut. Uostalom nikad nisam ina ništa protiv UNDEGROUNDA – pa i onog splitskog ili, recimo, filmskog. Dapače !


„DAJ ZEMLJAČE JEDAN EURO“


Kao što sam i očekivao diskusija je veoma zanimljiva i teme aktualne i provokativne. Dugo nakon svakojutarnjih i popodnevnih rasprava raspravljamo u neformalnim grupama. Hvala Bogu – i sunce se pojavili pa je sve nekako lepršavije.

U pauzama se rasipamo po lučkim bezbrojnim restorančićima…pa nas ispred jednog stane pratit nekakva Romkinja s djetetom stalno nešto moljakajući na polufrancuskom. „Ajme majko, kad će nas više pustit na miru !?“

Čim je čula „našu rijeć“ ona ispruži ruku…“Daj zemljače jedan euro“ !
„A odakle si ?“
„Pa našaaa saam…zar se ne vidi ?“
„Je..je – vidi se !“
Dobiva svoj euro i odlazi uz riječi : „Daj Bog pa ti imao stotinu dece“ !
Ajme – a ko bi to sve naranija ?“
„Dalmatinac ? Odakle ?“…dobaci iz daljine
." Iz Splita !"
„To je prava lepotinja a ne ovo !“

Ajde neka ! Lipo je i to ćut u "dalekom svitu“.

Evo šta ti je Europa bez granica. Pa mi smo već odavno tamo ! Vraćamo se poslije ručka u Regionalnu Skupštinu i slušamo kontreštavanje palestinskih i izraelskih predstavnika – a Iran postaje sve prisutnija tema. Boris postavlja pitanje lljudskih prava u Saudijskoj Arabiji kao prozapadnom savezniku ali i izvoru najekstremnijih varijanti islamizma koje su prodrle i do Bosne u vidu vehabija.

FORZA IVO

Nakon gotovo cijelog tjedna ponovo sam u Splitu. Teme koje zasipaju političku scenu i dalje su iste a posebno pitanje stanja u Gradi i stanju gradske uprave. Baldasar postaje naš jednoglasni izbor našeg kandidata za mjesto splitskog gradonačelnika. Smiren, decenten, obrazovan i odgovoran – prava je protuteža sadašnjem „modelu gradonačelnika“ i uvjeren sam kako će uspjeti građanima Splita, zajedno sa nama, ponuditi jedan drugačiji, puno bolji i puno "splitskiji" Split. Forza Ivo !

TIRANA

Za par dana Boris, Maroje i ja letimo u Tiranu. Tema zasjedanja je „Smart Defeze in South Eastern Europe“ („Pametna obrana jugoistoka Europe“) s pravom namjerom da se raspravi regionalna suradnja i koordinacija a sve uoči NATO summita u Chicagu koji se uskoro tamo održava.

Sudjeluju delegacija iz svih država s područja bivše Jugoslavije…zatim Grci, Turci, Amerikanci, Englezi, Danci, Kanađani, Talijani, Mađari….Srbi i Albanci sa Kosova i domačini iz Alanije.


NEOTKRIVENI MEDITERAN


Albanija u velikoj mjeri još predstavlja „neotkriveni Mediteran“ i još uvijek je za mnoge ljude zagonetka. U stvari Albanija je veoma zanimljiva, gostoljubiva i prelijepa država u koji zilja uvijek s radošću odlazim. Svaki put sam iznenađen brzinom kojom se mijenja, eropeizira, napreduje i razvija. Tirana je u samom središtu pravi mediteranski grad (tridesetak kilometara je udaljena od mora, od Drača). Kafići su prepuni veselih mladih i krajnje ljubaznih ljudi. Grad je siguran i neopasan u ilo koje dana ili noći.

Zasjedanje se odvija u hotelu Sheraton i vlada velika suglasnost oko glavnih tema što se na kraju „kruni“ donošenjem zajedničke deklaracije.

Odlazimo u operu. Program je izvaredan a umjetnici-izvođači vrhunski. Posebno su impresivni bariton Ylber Gjini u izvedbi „Jude Makabejca“ albanskog kompozitora Prerak Jakova i tenor Armaldo Kllogjeri u ariji „La mia paterna…“ iz Verdijeveg „Macetha“. Od etno glazbe posebno je izvaredan utisak ostavila Irini Qirjako u izvedbi tradicionalne pjesma „Majka“ – ali cijeli plesački ansambl i zbor – koji su izvodiili tradicioanlne pjesme su dočekani i ispračeni s nepodjeljenim oduševljenjem.

Većina Albanaca s kojima komuniciramo perfektno govore nekoliko svjetskih jezika i otvoreni su za sve teme. Zaista je Albanija dio netaknutog i neotkrivenog Mediterana….Zemlja koju nikako ne treba podcijeniti.

Jedna stvar posebno oduševljava – a to je vjerska tolerancija između muslimana, katolika i pravoslavnih kao dominantnih vjera. Džamija, katolička katedrala i pravoslavna crkva stoje jedni pored drugih a vjernici svih triju vjera nerijetko sudjeluju u procesijama ili javnim svetkovinama predstavnika jedne od te tri vjere – zajedno. Sasvim uobičajena stvar za Albance a za nas . pravo otkriće i lekcije i međureligijskoj i vjerskoj toleranciji.

LJUBLJANA - ZAGREB

Slijećemo Adrijinim avionom u Srednju Europu. U Ljubljanu. Sunce Tirane ostaje za nama a dočekuju nas kišni oblaci i prohladno vrijeme. Kupujem slovenske novine da na brzinu vidim šta se u međuvremenu zbivalo. Do Zagreba se vozimo duže nego što smo letjeli od Albanije do Slovenije. Sutra ujutro smo u Saboru koji zasjeda. Domaća „politička kužina“ ponovo je tu – što znači da nas čeka i „domaća politička spiza“ a od nje, bogami, zna zabolit i želudac – pa ma kakav bio.... I to dobro, opasno i žestoko !
.





- 12:21 - Komentari (94) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se