Marin Jurjević o svemu

< lipanj, 2011 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

13.06.2011., ponedjeljak

ANTISPLIT

Ja sam, kako se ono kaže, "fetivi spličanin".

Split je moje gnjizdo, moj iskon i uvik nanovo - misto mog povratka nakon svih mogućih lutanja.

Volim ga.

Korjeni su mi iz Velog Varoša, vrha Kamenite ulice....Rođen sam na Bačvicama a cilo djetinjstvo i dječaštvo proživija sam u didinoj kući na Poljudu...di su bile "naše zemlje".

Polja su nam bila još i u Merjan....ali u moje vrime više ih "nismo radili" osim onih iza Klasične gimnazije kraj bivšeg Popravnog doma i tamo di je sad "Poljudska lipotica".

Kakvi su bili velovarošani ?

Puno pošten, bogobojazan i dobar domači svit, onako "na svoju" - koji je volija pričat o štringama, višćicama i višćunima, vukodlacima i mrcima koji se noću dižu iz greba skitajuć se uokolo. Te bi priče nas dicu tako ispripadale da bi se obnoć
stiskali jedan uz drugega šta o straja šta o jezovitosti...dok su drveni podovi škripjali ili tukle raspucane škure i cvilila vrata za vrime zimskih ladnih bura oli teplih gnjilih južina.

Did Marin bija je varoški težak a moja baba Vinka je bila sa Lušca o Draganjovih - koji su bili, ka bolje stojeći građanski svit.

Svi bi smo jedva dočekali poklade i maškaravanja kad bi se cili Split meju sobon izmiša i kad se ni znalo ko je iz kojega kvarta, sloja oli dila Splita.

Za vrime obida na stolu je uvik bija vrč bevande oli baranko bocun vode su malo domaće kvasine - da ubije žeđ. Na vrh stola sidila je baba s kajišon priko ramena da dovati svako ono dite koje nije tilo jist juvu. Ko bi zadnji ispraznija pjat juve....taj dan bi se zva Škobo i svi bi du ga štucigavali.

Zato niko nije tija bit Škobo pa bi smo juvu, makar nevoljko, brže boje posrkali misleći pomalo i na oni babin kajiš šta je pritija priko njezina livog ramena.

I tako je, šta u poju šta u skuli, šta na moru u kajiću, na Starega Mornara i na Crnom blatu oli u Lućicu i na Šore, na Bačvicama, POŠK-a i Jadrana, na Sustipanu i na Bene - prošlo naše najranije doba.

Poslin je zaredala gimnazija pa odlazak u Zagreb na študije - a poslin, ka rakova dica - rasuli se po svitu....ali uvik s misliman na Split kojem smo se redovito vraćali.

I uvik bi neko od nas sa sebom doveja i kojega novega prijatelja.

Jerbo je Split uvik bija otvoren za prijateljstva i gost se doma dočekiva s velikon radošću i pažnjon. A ni bila ritkost da bi se i koji prosijak doveja za naš stol da blaguje skupa sa nama.

Materin otac, koji se isto zva Marin, bija je u Polu u Austrougarsku marinu i govorija je Talijanski i Njemaški. Za ono doba - okusi je bokun svita i debela mora. Taj moj did Marin bija je mlađi o mene jerbo su ga Nijemci streljali kad je jedva priša četrdeset godišć.....a ja sam evo, već uvatija koju višje od njega.

Ali osta je ROD.

Osta je Split ka metafora vrata o Mediterana - o cilega Svita i jedne velike jubavi koju je uvik u sebi nosija: "O kućo mala, sva moja radosti !"

I sad gledam kako je u međuvremenu naresta jedan ANTISPLIT.....ka nika autoimuna bolešćina usrid tila mojega lipega i dobrega grada - koja ga napada i izjida iznutra.

A moj grad, grad Marulićev i Ujevićev, i Vidovićev , grad Marka Antuna de Dominisa, grad Tijardovićev i Raosov jednako...i onaj grad Tonča Petrasova Marovića i Ane Roje, grad Gotovčev i Kaštelanov.....još uvik postoji i to je oni jedini, pravi, moj Split.

Primitivci koji su nikidan bacali stine na jude koji su mirno , u Gay paradi, prolazili spliskon Rivon, iskeženih i izobličenih faca,u kaka-foniji neandretalnih i divljačkih urlika...nisu moj Split.

Oni koji su zaboravili kako je bit kršćanstva jubav a ne mržnja - nisu kršćani.

I Biblija, tim tobožnjim braniteljima "tradicije" - govori o kamenovanju i priča o Mariji Magdaleni s upozoravajućim ričima Isusovim o bacanju kamenja na drugega.

Pravi Split je u subotu zadršća....ali nije nesta. Možda je i pokleknija ali nije presta odat jer inkvizitorski duh u gradu koji je krajem 15. stolječa otvorija vrata svojih zidina proganjanima od strane španjolske Inkvizicije....i koje nikad nije "izolira" nego ji je prihvatija kao svoje - taj "pravi Split" je onaj "vječni Split".

Zato san ka "fetivi spličanin" uvjeren da ANTISPLIT koji je prošlu subotu na bestijalan način iskezija svoje bolesne zibe - ipak nema nikakvu šansu !
- 10:14 - Komentari (153) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se