Marin Jurjević o svemu

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

25.01.2011., utorak

LJUDI I TOVARI

Tovari u Dalmaciji jemadu poseban status !

To je jedna od najomiljenijih ali i najmaltretitranijih beštija - pa ma ča god ko mislija o njima.

Je da se kod nas reče kako je neko "tvrdoglav ka tovar" - kad neće nikako da popusti u svom stavu ili namjeri...ali, na kraju krajeva, ča je tu lošega ?

To se kod ljudi ionako zove dosljednost....a nje uvik više fali nego ča je jema na ovemu svitu.

Uzmimo samo politiku.

Eto, kod nas su niko vrime na cini bile "prilivode", oni koji su minjali bandire kako vitar zapuše. Njih u Dalmaciji, inače, zovedu "šete bandijere"....a niki jih još, rugajući in se, nazivju "makako" - a to je ka nika vrsta o majmuni oli se misli na onega pivca o late ča se na vrj fumara okriće u pravcu odakle trenutno puše vitar.

Tako da je tovareća tvrdoglavost ispada, na zanju, ka nika dobra..puno moralnija stvar i vrlina...vengo ča je to popustljivost i mavanje repon prid svakin ko trenutno jema u rukan bič oli ti je ka niki gazda.

Jebeš gazde !

Do njih pravi judi nikad nisu vele držali !

Tako je ispalo da su i oni političari koji nisu glumatali muve podguze ispali pravi judi, vridni svakog rišpeta i fale - a oni bidnici, utiratori i liziguzi su zaslužili da ji pjuneš u čunku čin ji sritneš na ulici - jer svaka sila za vrimena, ka ča su to jošćec naši stari govorili !

Zatin, ne more se nikako reč da tovar nije, jedna puno vridna beštija.

Uvik fatiga, vuće od jutra do sutra, od nemila do nedraga...Jašidu ga, natovarijedu brimenima drv joli lozjen, bačvan vode joli vina - i još mu se na kraju na sve to uspentra gazda pa lipo side, ka navrj Keopsove piramide, i za svaki slučaj stalno ga tuče šibon po gujici da mu slučajno ne bi palo na pamet da ferma ili da malko otpočine.

A za nagradu, nakon teška rada, da mu navećer da lizne komad soli i poji naramak bodljikave suve drače.

Ma ćudin se ja da se ti naši tovari još odavno nisu digli na revoluciju, pobunili se i napravili demoštracijune - oli kopitan izubijali sve svoje gazde dok ovi spavadu.

A ko je njima, u stvari, bija gazda ?

Bidan, siromašni, recimo spliski, težak koji je i sam po vas dan, upeka zvizdan joli puvala bura, teško radija i kopa u poju na tujoj zemlji...koji ni jema ni za kajiš o gača vengo ji je veživa konopon a na gujici i na kolinima mu je žena svakako sašila po jedan tašel jerbo bidu se baš tot gaće najprin izlizale.

A ko je meju njima jema za nove gaće ?

Nikor...Samo gospoda !

Ujutro bidu upregli konja...ko ga je jema - a za kar bidu vezali kozu dok bidu na tovaru svakako, do u poje, jašili, pa baranko dica ako nikor drugi.

Najgore je bilo u poju ako blizu ni bilo vode. Onda bidu svako malo upregli tovara da nosi vodu sa gustirne joli čatrnje - pitaj boga oklen sve ne. Gori - doli.

A on bi bidan samo klima glavon, tira repon mušice i kaska di ga se vodilo.

Pa fala bogu da bi dikor ferma i ni tija ni naprid ni nazad - dok bokun ne otpočine, dok mu duša ne odane.

Jedan san put vidija tovara u Milni na Braču kako pije more. Nisan se moga naćudit - ali su mi rekli da je to normalno jerbo da njemu ka fali soli jerbo se znoji - a usput se lipo i napije. Ka da bidna beštija u sebi ima niku makinjetu za desalinizaciju. Ali. štaš ! Tako je to bilo....Ko je marija za to kako je i je li to bilo po guštu bidnoj beštiji

A u Splitu se, u ona stara vrimena, bilo desilo da je jedan velovaroški težak, kad se vraća u suton iz poja, izubija svoga tovara jerbo je ferma nasrid puta i nije tija ni naprid ni nazad.

Dobija je, bogami, dobro po škini. Ni se bidan mica - samo je reva ka da plače i nariče.

Naletija je žandar i opalija je globu težaku jerbo da je zabranjeno mučit, odnosno tuć beštije.

E tu su večer svi bidni splitski tovari iz Velog Varoša ovancali. Platili su buletu zaraj nesriće koja je pogodila gazdu o pobunjenoga tovara..

Težaci su ji sve pozatvarali u ono bokun štale ako su je jemali...joli su ji utirali drito u kuću na donji kat u konobu...vezali ji ih i onda dobro izubijali. Do jednega. A tovari su bidni revali i tulili tako da se cili Varoš tresa a dica se o straja vatala materama za skute i za brnjice.

"A gospoda bi dozivala đendare.Izmuzla nan šolde na globe ! Još bi smo mi morali plačat ča nećete da nas slušate. Ma sad će te dobit svoju po škini !" I udri nemilice !

Tako su govorili svi težaci solidarizirajući se sa svojin unesrićenim susidom kojemu je žandar naplatija globu jerbo je utirava svoga neposlušnog tovara u škvaru - onako pedagoški, bijon po kostima.

Ujutro su svi težaci gledali ispod oka na svoje tovare ka da jin pritidu u sebi: "A ča je ? Di smo sad....buntovnici ? Anarkišti i antikristi jedni ! Ajte sad fermajte ako jemate kurađa !"

I bili su ponosni na sebe i svoju tovareču pedagogiju.

Sto puta san se pita: Ma ko je ovod tovar a ko judsko čejade?
I nisan moga lako nač odgovor.

A bi je još jedan poznati splitski tovar...Radija je u poznatega spliskog vlasnika cimentara Betize. Taj bidan tovar vrtija je u krug ka jedno kolo o kamena koje je mlilo tupinu u cimenat. I tako cili svoj tovareći živit. Ukrug...bez pristanka..Od zore pa do mraka.

Judi bi mu se smijali i rugali mu se a dica bi ga štucigavala i gađala bovačićima u glavu.

A on bi bidan samo strignija i zamava ušima i nastavija strpljivo dalje, pognute glave - hodajući u tom beskonaćnom besciljnom krugu.

Brzo je on prista bit interesantan judima. Ni dugo bija atrakcija jerbo bi du dica i odrasli radije našli nikoga bidnega cotavog oli cunfastog čovika i učinili o njega ridikula, pa ga onda zajebavali - vengo se bavili Betizinim tovaron koji je muča, vuka svoj kamen i nije obadava divjake niti jin je pridava ikakvu pažnju. Ka niki pravi spliski Sizif oli mudrac.

Ali je u Splitu još uvik ostala izreka za nikoga čovika koji bi uvatija lipe godine o starosti: "Ola, ovi je star ka Betize tovar!"

A Betizin tovar davno je već partija "bogu za kurira" u niki puno bolji svit, u niki svoj raj o beštij di ga više nikor nije mučija....Bog mu da pokoj duši...Ma to judi nisu ni zamjetili.

Najgore od svega je to ča su tovare mučili i iživljavali se nad njima oni kojima ni samima nije bilo lako u životu, čiji je život bija samo rad i glad...služenje drugima i vična pokornost.

Pa sad, ko je tu lud ?

Evo i danas mi se pari kako su tovari daleko više vridni svakega rišpeta i našeg poštivanja vengo oni judi koji trpidu tlaku i nevoju bez riči - a švogaju se na slabijen o sebe joli na bidnin beštijama.

Beštija se makar dikod znala pobunit i učinit po svoju. Baš ka tovar. Ukopa se na mistu i ni makac. Pa tuka ga ti oli ne tuka. Ka da su izućili niku posebnu stoičku filozofiju. Neće pa neće naprid dok sam tako ne odluči. A ti čoviće mlati kad ti je sva pamet u batini !

A ča nan se danas dešava ?

Većina judi trpi, stenje, grinta, bogaje, riga vatru i krepaje pod tlakon koju su joj nametnuli i brimenu ča jin ga je na kosti natovarila Vlast i država. Ali nikako da stanu i kažedu: "Dosta nan je - ne more ovako više, nećemo dalje dok vas ne sakramentamo, dok vas ne zbacimo sa vlastitih kostiju i dok nan ne vratite sve ča ste nan pokreli, oteli i strpali u svoje žepe.

Pa da nije boje bit tovar vengo makako ?

Je, i to sto puti !

I ne govori za ništa uvik moja šjora File kako su čovik i tovar skupa pametniji vengo kad je čovik sam !

Pa kad smo već dogurali dovde di jesmo - naučimo i mi nešto, pa makar to bilo i od tovari !
- 15:18 - Komentari (171) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se