Danas je sedam i po tisuća brazilskih marinaca, policajaca i snaga sigurnosti izvršilo "unutarnju invaziju" Rio de Janeira "osvajajući" dio najsiromašnjih favela koje kontroliraju narkobosovi. Tako je "vojna uprava" Ria doživjela svoju kulminaciju a ćudnovata ravnoteža i nepisani sporazum između vlasti i mafije, koja je "garantirala" sigurnost turista najatraktivnijih djelova brazilske ljepotice i svjetskog centra karnevala - razbila se u nespojive komade.
U praskozotrje božićnih blagdana "Božji grad" okusio je miris pravog pakla jer neke stvari jednostavno nisu spojive i kad - tad vrijeme za naplatu neprirodnih socijalnih simbioza dođe na naplatu.
Kolumbija više nije žarište narkobiznisa. Medelinski kartel je razbijen a najkrupniji narko - mafijaši su upokojeni. Posao se premjestio u Meksiko a najveća žrtva pstao je Ciudad Juarez. Korumpirana policija bila je slab garant da će se osigurati red a još manje zakon. I tamo su uletjele "federalne snage"...kako pllicijske tako i vojne. Glavna narko - zvijerka je ubijena u helikopterskom napadu i mitraljiranju , ali uz niz "kolateralnih žrtava" - među kojima je najviše nevinih građana.
U Juarezu su izbile studentske demonstracije jer je u policijskom napadu los federalesa teško ranjen i jedan studentski aktivista. "Muerte a los federales- Queremos hospitales !" uzvikivali su zamaskirani studenti u masovnim prosvjedima koje su se prošlog mjeseca razlile ulicama Juareza.
Bliže se predsjednički izbori a položaj predsjednika Calderona do kraja je uzdrman. Očekuje se da vojska preuzme upravu nad nekim gradovima a meksikanci različito gledaju na takvu soluciju. Sjećaju se još uvijek mitraljiranja studenata 1968.g. na Trgu Tri Kulture (Tlatelolco) neposredno uoči održavanja olimpijskih igara u Ciudad de Mexicu. Sjećaju se policijskog generala Duraza ("Negro Durazo") koji je pripadao "pandilli" ili uličnoj klapi u kojoj je bio i jedan meksički predsjednik. U tim vremenima policija je organizirala otmice i druge kriminalne akcije . Tako je postala najopasnija i najorganiziranija kriminalna skupina.
Duga je tradicija Eskadrona Smrti u Latisnkoj Americi - koji su se uglavnom regrutirali iz redova Snaga Sigurnosti koji su noću postajali paravlast koja je sama "dijelila pravdu" i polako postajala najopasnija prijetnja demokracijama i legalnim sustavima....a uskoro su takvi maskirani djelitelji "pravde" postali i presudni politički faktor u eliminaciji "nepoćudnih političara".
Zato nije teško razumijeti i pobunu "zapatista" u meksičkoj državi Chiapas - koji su stali u zaštitu interesa domorodačkog staovništva. Emilianov uzvik "Tierra y Libertad" tako je ponovo oživio predvođen jedinicama pobunjenog Subcomandantea Marcosa.
Ove se godine obilježava stogodišnjica Meksičke Revolucije a jedna naša TV kuća u centralnim vijestima javlja kako je višestranačje u Meksiku uspostavljeno tek prije desetak godina.
Kolika količina neznanja caruje našim medijskim prostorima ?
Istovremeno "medijski gurui" imaju ambiciju da kod nas igraju najvažniju, pa i politički - ulogu. Aspiracija je nekih od njih da kontroliraju i sadašnjost i budućnost Hrvatske --- producirajući artificijelnu zbilju u zamjenu za realnost. Danas smo suočeni s podacima o slijevanju ogromnih količina novca u džepove pojedinih od tih medijskih mogula. To je dio onog "popaljenog" novca zbog kojeg se otvara "remetinačka trakavica" u kojoj se nižu imena iz dojučerašnje intaktne političke dvorske vlasti. Hrvatski plitički Olimp se tako na najgori mogući način demistificira kao balkanska prčvarnica i kupleraj,,,,,kao smrdljiva politička kloaka i "mračna mahala" iz koje bi trebao progovoriti Duh Tisućljetnog Europejstva !
Istovremeno, gospodari Europskih Dvora kažu da su nam najgora, najupitnija i najzamraćenija poglavlja koja govore o Pravosuđu i Tržišnom Natjecanju. U mukotrpnim pregovorima ta poglavlja zadnja će se "zatvoriti".
I dok se kaznene prijave udarnički dižu, uznemiravajućii remeteći miran san dokjučerašnje kvazielite koja je turbofolk preko noći zamijenila koncertima ozbiljne glazbe - u Saboru se pojavio novi Vladin prijedlog koji predlaže da se Hrvatske Vode izvuku iz "sektora" javnih intersa i pretvore u Trgovačka društva - što otvara vrata privatizacije jednog od zadnjih bogatstava rašćerupane Hrvatske....njenih Voda.
To nam smješta ova Vlada na umoru.
I kakva je razlika između narko bosova i nacionalnih političkih bosova kojima je u osnovi samo jedan interes : Zgrtanje osobnog bogatstva na uštrb svih ostalih ?
Po meni - nikakva !
Istovremeno se urušavaju poliičke institucije koje bi trebale garantirati demokratski okvir parlamentarizma. Nipodaštava se uloga Sabora....Beskrajno pljuvačko natjecanje u demontiranju tih institucija otvara vrata autoritarnim "rješenjima". A sindikati se igraju s povjerenjem koje im je dano od strane građana sklapajući teško shvatljiv dil s Vladom o "referendumu o referendumu" ! A izmjene Zakona o radu. Gdje su sada ? Nestale su iza novih političkih očekivanja hrvatske sindikalne elite. Jedan istaknuti i najglasniji sindikalni lider sada zbori kako bi protivljenje odluci Ustavnog Suda o referendumu o Zakonu o radu značilo put u anarhiju - a još jučer su zbog takve odluke tražili ukidanje tog istog Ustavnog Suda.
Hrvatsko društvo očito se nekontrolirano troši. Kako materijalno tako, još brže, moralno !
Tko zna: Možda izlaz predstavlja nekakav Hrvatski Chiapas ?
U Chiapasu danas nema narkotrafikanata. Određena vlast je na lokalnom nivou odlučila obračunat s njima pouzdajući se u građane a ne "federalne snage". Indigeni su zastupljeni u svim strukturama društva, Multikulturalnost djeluje, za razliku od "propalog" njemačkog modela i francuske politike "istjerivanja onih drugih". Parlamentarizam funkcionira. Pa tako u glavnom gradu Tuxtli Gutierez, vlast ima jedna politička struktura - a na državnoj razini jedne od tridesetijedne meksičke države - u Chiapasu, vlast ima druga politička struktura. Slučajno - niti jedna nije desne političke orijentacije ! Biskup Chiapasa primio je Subcomadantea Marcosa u Katedrali San Cristobal de Las Casasa. Crkva je stala uz interesa naroda a posbno najugroženijih.
A ptica Quetzal svojim šarenim perjem i dalje krasi brdovite šumske visove Chiapasa.
Možda je vrijeme da shvatimo kako mi nismo centar Svijeta nego da nam cilj mora biti da sami sebi postanemo "centar" u kojem ćemo sve što budemo radili prije svega raditi radi sebe samih a ne radi bilo koga drugog.
