Marin Jurjević o svemu

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

16.09.2010., četvrtak

"MARJUČA ILI SMRT"

Umra je Vanča Kljaković !

Još jedan trenutak kada treba zastati, udahnuti zrak koji je i on disao - pogledati unazad i zazvati ga.

Sječanja:

Vanča i njegova Vida Tućan. Prosjeda brada, odmjerene riječi, naočale i ležernost koja izvire iz najdubljih propitivanja o malim i velikim stvarima. O Životu !

Njena neumornost i lepršavost. On otac "Marjuče ili smrti" i njena retrospektiva "Ekološke i feminističke poruke" u splitskom Multimedijalnom kulturnom cetru, tamo - ako se ne varam, negdje dvijetisućite godine.

A vatra u njihovim srcima !

Kakav spoj Splita i Zagreba ! Životni ! Uz kamenitu vijugavu skalinadu od konobe "Mate - Jere" - Lenjingradskom....pa do "kućice u cvijeću" na vrh Velog Varoša ispod marjanske Prve vidilice.

Dica. Njihova dica i ljubav. Priče.....Teatar.

Teatri !

I zagrebački i splitski.

Smij i nostalgija uz sjećanje na jedinstvenog Vanju Sutlića - Seniora....valjda najvećeg filozofa ovih naših podneblja, kozera kojeg je studentska pastva slijedila od Palića do kafića. Hajdegerijanska pustolovina ! Boris Hudoletnjak, Branka Brujić...imena i anegdote. Zgode i nezgode!

Umra je Vanča Kljaković, splićanin i zagrepćanin...Čovjek - "S onu stranu dobra i zla".

Ljevičari ? Buntovnici ? Intelektualci ? Sve to !

Splitski duh gledao je kroz njegovu "Bužu" koja će vjećno ostati kao procjep i zraka svjetlosti osvjetljavajuči prostor između stvarnog i onostranog, realnog i nadrealnog, metafizičkog i "profanog" - "filozofije kao stroge nauke" i "filozofije malog čovika"....

Vanča.

Di se sada skita to veliko Dite Splita ?


- 23:48 - Komentari (175) - Isprintaj - #

14.09.2010., utorak

ŠJORA FILE I ŠJORA LUCE BISTRIDU PULITIKU

A di su ti jutros dica, Marinko moj ?

Pitajte Gospu....Svaki je otiša na svoju bandu. Biće mala otišla u skulu a mali na fakultet.

Je, je...Ma razumin te je, reče šjora File nikako ka šerjasto. Oli je lako danas znat di su ti vlastita dica. Takva su došla vrimena, e ! Ča se tu more ? Dica su jušto ka i raki...Svaki gre di ga je voja i po svoju. Oli se višje išta pitadu mater i otac, ka ča je to bilo u moje vrime ? Ma ke ! Sve je to rebambilo, sinko moj. Skroz te ja razumin....završi ona...gledajući me nikako ka malko sažaljivo.

Bože mili, šjora File ! Jeste i Vi niko čudno čejade: Lipo Van govorin da je mala u skulu a da je mali študent i da moradu bit svaki dan na nastavu.

Ala koji si ti matun, Marinko moj - pa jin sve viruješ....Ko zna di su oni sad ? Ma ti si isto malo onako na svoju...nikako priko svake mire naivan. Tebe i vlastita dica žednega mogu prinit priko vode - ali mene bogami ne...a ne, ne... Ni se još taki rodija koji bi šjoru Filu privarija !

A HDZ ?

Ne čačkaj mi moju ranu, sunce ti žarko...plane šjora File. Ne spominji mi moje muke, jesi li razumija ?!

Samo pitan.

Nemoj me njanka pitat ote stvari ! Dobro ti znaš da nisu oni mene nikad privarili jerbo jin nikad nisan ni dala svoj glas - unese mi se ona u lice. Omar san ji ja pročitala ! Ka da čitan otvoreni libar...e ! To ka prvo ! Ma su mi moju Lucu, i to na moje oči, prinili žednu priko vode...počme ona kršitsvoje štrkljave ruke i mavat glavon.

Pa kako joj Vi niste otvorili oči ?

Ma ne govori mi ništa ! Tek je sad došla pameti kad je počela krepavat o mižerje i nemoći....Ništa tu ja nisan mogla, sinko moj. Ka da su je učarali svi vrazi ovega svita ! Ništa mi ni virovala. Zamličili su joj bili oči i nisi joj moga utirat u glavu ništa drugo vengo HDZ pa HDZ ! Je...eno je sad došla pameti pa po vas dan skida sve svece su neba i tuče se šakon u prsi - da kako je mogla tako falit....Da kako je mogla bit takva mona. A štaš kad je bidna bila naivna i mislila je da se sam Bog bija skala su Neba. Taka ti je ona. Naivna. Ma je evo progledala...Napokon !

A ja san baš mislija kako će joj se svidit Kosoruša !

Ma nemoj da te čuje.....Omar bi te potegla cavaton u glavu.

Oli je dotle došlo ?

Dotle ! Nego ča !

Ma ča mi to govorite ?

Ajme da si vidija koji je tigar u njoj spava, Marinko moj. Ma ča Tigar ? Lav o đungle ! Zmaj ča riga vatru ! Sva se naježurin kad se sitin ča je radila isprid televizije nikidan kad je prikazalo oni dernek o hadezejski njunjora u Zagrebu.

Ma je li moguče ?

Bogati, je li moguće pa je li moguće ? Oli si i ti popizdija ? Naravski da je moguće ! Puklo je ženi sve u jedan put prid očima. Bog joj je prosvitlija pamet. Napokon ! Fala ti Gospe moja...reče šjora File i prikriži se su onin svojin suvin prstima.

A če je to šjoru Lucu tako infotalo pa je ponovo progledala ?

Da ča ? Ka da ne znaš da je ona bidna sama i da živi u teškoj mižerji. I sad gleda ona one ijade dičice ča pleskadu i mašu zastavicin, pivadu i balaju...smiju se i vesele Kosoruši - ka da je sam Spasitelj doša među svit. Gleda ti ona, Marinko moj - kako se pridsidnica o vlade litretala i kako je metnila onu svoju sliku na binu pa drži govorancije sama ispod sebe, ispod svoje bele figure i sve se zlamenuje...Ne more virovat svojin starin očima. Vidin ja da je zasuzila...ma ne od sriće vengo od muke, sinko moj.


A ča je...Pitan je ja ?

Ma pušti me File moja...Sad bi samu sebe svu izila o muke...komu san ja virovala. Ma vidiš li ti ovo, za muku Isusovu ? Vidiš li ti ovo ?

A naravski da vidin. Nisan čorava !

Meni ti, File moja, ovo sliči na one mitinge poza onega rata kad se mavalo zastavan i vikalo parole. Ma je onda narod u ništo i virova, A ča je ovo ? Dotralo dicu feratama i autobusiman da plešćedu ka nikome svon novon bogu, svon vođi - ma samo ženskomu, u vešti ! A sve gre nizbrdo - da ne more gore. A oni feštaju ! Vesele se ! Čuješ li ti ča ona govori ? Još će ji na zanju činit i da joj trčedu štafetu !

A naravski da čujen, nisan bome gluva !

Kaže da će nan pomoć, da misli na nas, da ćemo i dalje ovako.....Pa je li ona zna ča nan čini ? Pa ko nas je uvalija u ova govna ? Ko nas je operuša mavajući zastavama i vičući parole ? Pa ona i nježini ! Da ko drugi ?

Lipo besidiš, Luce moja...Ma si jin isto do jučeri ti virovala !

Jesan...nako me đava neodnija....Virovala san, virovala...praznin ričima san virovala jerbo su me bili zaslipili vako staru ! Virovala san in ! Ma nisan ja baš toliko otišla na kvasinu da čedu me jopet privarit. Prin će mi usast ruka vengo ča ću ji ja jopet zaokružit na listić !

Ča je je. I grišit je juski !

Ma ča je najgore ja tebi nisan tila dat gušta, File moja. Kontreštavala san se su tebon onako višje iz nikega dišpeta jerbo san mislila da se uvik ti činiš ka nikako najpametnija, ka oja od nas. Bila si mi se višje popela na vrj glave !

Mooolin ! Ča očeš su time reč ?

Ajde ne jidi se sad na mene. Znaš i sama da uvik mora bit po tvoju. A ovi si put pogodila ! Evo priznajen !

To mi je drago čut !

A i čorava kokoš koji put najde zrno !

Slušaj Luce, nemoj da ti sad dan jednu trisku po toj šupjoj labrnji !

Ma komu je glava šupja ?

A tebi...Da komu dugomu ? Bićen ja glasala za hadezejce ?!

I da nisu skočili oni oko njih dvi, bogami bi se bile dobro očepušale jer u nas svaki razgovor o pulitiki jema jednu granicu koju kad priđeš...ne padaju više teške riči vengo triske i šake.

Priča meni sve to šjora File, onako po svoju.....a ja je gledan u ćudu.

Vama, bome, lako poleti ruka ! Palite se na mali gas !

Ma me brzo i projde....

Je, ma nike stvari više onda ne morete vratit nazad. Triba se pazit teških riči, šjora File. Još će te natuć najbolju prijatejicu !

Ajde cukunu jedan spliski, ča ti znaš....Poslin smo selipo pomirile i izjubile. A popile smo kod nje i bićerin prošeka i pojile po fetu torte o rogači. Opet smo mi u dobre. Nego šta !

A ni vama laka, ni....šjora File moja !

Da laka ?! Ma ne znaš ti ni po mise. Ja ovod u naš portun i okolo kuće radin ka niki politiški radnik. Jeman sve više slidbenikov. Jedva čekadu da me čuju.

Asti ga miša ! Pa to ste Vi postali popularni ka nika politiška zvizda.

A ona me pogleda onako po svoju ispod oka i tiho mi, nasmijana brka, doda: U politici ti je, sinko moj, teško bit zvizda ali je zato, u ćas, lako postat p...a !!!!





- 08:52 - Komentari (29) - Isprintaj - #

10.09.2010., petak

DANTE MEĐU NAMA ("ekopatologija" 3)

Čovjek se našao u vrtlogu zbivanja koja, očito - ne može razumijeti do kraja. Zato teško prihvaća činjenicu da je nedostatak pitke vode nešto što mu već "kuca na vrata". Jer, do jučer, on je smataro da je voda nešto što je samo po sebi "dano čovjeku" i da o njoj on ne treba brinuti - nego je samo trošiti kao da su njene zalihe neiscrpne.

Uostalom, danas prirodne katastrofe potresaju cijeli Svijet.

U Kini, zbog kiša i velikih klizišta poplavljuju ogromna područja s desetinama tisuća ljudi. Kompletna naselja jednostavno su zbrisana s lica Zemlje. A s druge strane - pitke je vode sve manje. Ta kontradiktornosr naizgled je apsurdna.

Udari Vatre u Rusij, s jedne strane, i i udari Blata i kataklizmičkih klizišta u Kini, s druge strane, kao da nas upozoravaju na scenografiju i atmosferu Pakla koji se iz Danteovskih dubina popeo na površinu Zemlje...među nas. Prema ovome, nedavni udari Tsunamija već izgledaju kao "šala mala" !

Petnaestak miljuna ljudi u Pakistanu pogođeno je divljim poplavama. Potresi na Haitiju i u Kašmiru molohovski gutajuo i "proždiru" na stotine i stotine ljudskih života.

Utroba Zemlje kao da se rastvorila !

Europa, naravno, nije zaobiđena. Katastrofalne poplave u Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Baltičkim zemljama - upozoravaju kako ova kataklizma nije stvar nekog dalekog "trećeg", nego ovog našeg "zajedničkog Svijeta" - i Planeta.

Pred našim se očima u najrazvijenijim gradovima Europe raspadaju sustavi elektro i vodopskrbe. Ljudi se pokreću napuštajuči pogođene prostore....Dolazi do novih "unutarnjih migracija" i "bježanija" poput one koja se bila desila u New Orleansu kada je i najsnažnija sila svijeta, Amerika, pred udarima ozlojeđene i "podivljale" Prirode, nemoćno pala na koljena - i kada je val nasilja, pljačke i socijalne diferencijacije i sukoba doveo do nužnosti intervencije Vojske i Nacionalne Garde.


NAFTA U SRCU


Borba i bitka za profit i naftne izvore objašnjava mnoge započete (ili već završene) ratove.. Ljudi više ne ratuju radi svetih načela prava na slobodu ili bilo kakvih sličnih principa - nego radi dividendi. Naravno, ne svi ljudi - nego "Vladari Ljudskih Sudbina".

"Busholgija" je posebna priča kao i priča o "proizvodnji terorizma" i priča o politici "Velike Batine" ("Big Stick Policy") - "svjetskih pandura". Na takve priče i na one koji ih pišu i realiziraju - lijepe se sve ostale vrste nasilja...pa onda i "nasilje nad Prirodom".

Tako je naizgled imaginaran (a u stvari tako realan) pojam "profita" postao najubojitije sredstvo za uništenje Prirode - jer ga je njeno iscrpljivanje, devastiranje i raubovanje...oplođivalo na jedan sotonski način koji je borbu za profitom pretvorio u stalan izvor regrutiranja sila (vojske) koja je kroz uništenje i smrt Prirode vodila do samoplođivanja i rađanja ekstradobiti, odnosno najprljavijeg oblika Profita.

Prisjetimo se kako je u zadnjih nekoliko mjeseci u Meksičkom zaljevu isteklo toliko nafte, kao posljedica "havarje", da bi ta količina nafte bila sasvim dovoljan razlog "kontrolorima" za otpočinjanje nekog omanjeg lokalnog rata.

BRITISH PETROLEUM misli kako je sve riješio onog trenutka kada je "odriješio svoju kesu" i ispljunuo na prljavi stol miljun dolara "za saniranje štete" - odnosno za "čišćenje zaljeva".

Kakvog li licemjerja !?

Jer oni misle kako se sve može pretvoriti u dolar. U tog "zelembača" koji je postao mjerilo svih stvari. Postoječih da jesu nepostoječih da nisu. I tako se misao starog cinika i kinika Diogena i Heraklita "mračnog" koji je govorio kako je Čovjek "mjerilo svih stvari" (postoječih da jesu - nepostoječih da nisu) na jedan nakaradan način pertvorilo u svoju inverziju, odnosno suprotnost svega što bi ljudskost trebala danas predstavljati.

Inače, već je pristiglo prvih 145 000 zahtjeva za odštetu, od čega je BRITISH PETROLEUM "sanirao" 100 000 zahtjeva - s pišljivih 319 miljuna dolara.

Kao da se radi o nadoknadi za pretprljene "duševne boli" a ne o kasapljenju Prirode i o kidanju Zemljine utrobe "na živo", uništenju podmorja, čitavog jednog kompliciranog i kompleksnog ekosustava i Svijeta u globalu.


LED NA VATRU


Na drugoj strani Svijeta - na Grenlandu, došlo je do odvajanja ogromne sante leda (četiri puta veće od površine Manhattana).

Ta santa leda se odvojila od jednog od dva najveća glečera na Grenlandu. To je najveći takav događaj na Arktiku u zadnjih pet stoljeća.

Taj "ledeni otok" putuje prema tjesnacu Nares (oko 1 000 km udaljenom od Sjevernog Pola - između Grenlanda i Kanade).

Ta santa leda, površine 260 četvornih kilometara....debela je kao visina Empire State Building-a. Voda koja čini tu santu mogla bi omogučiti rijekama Delaware i Hudson da neprestano teku više od dvije godine.

To je dovoljno za napajanje cijelog javnog vodovoda Sjedinjenih Američkih Država za 120 dana.

I sve je to posljedica Čovjekovih aktivnosti, njegove neodgovornosti - a mogli bi smo kazati i neuračunljivosti ! Zbog svega toga, krajnji je čas da se okrenemo Prirodi a na taj način i sebi samima na način koji će prema Životu imati pozitivan a ne negativan odnos. Ili nas čeka "opće ludilo" u koje smo već, kao vrsta - dobrim dijelom i utonuli !



(nastavlja se...)












- 13:12 - Komentari (56) - Isprintaj - #

07.09.2010., utorak

NEKROMANTI I DEMONI ("ekopatologija" 2.)

Čovjek je neodgovorno biće.

To su pokazali još "naši stari" i to upravo neodgovornim odnosom prema Prirodi i prema drugim bićima. Danas, kada postoje mnoga društva za zaštitu životinja i kada se oštro reagira na pojedinačne primjere maltretiranja životinja (recimo, bacanje mačke u kontejner !) zaboravlja se kako su još Rimljani, prilikom proslava velikih pobjeda svojih vojskovođa, znali upriličiti "slavlja" na kojima bi se ritualno poubijalo i do 11 tisuća životinja.

Posebno su na udaru bili "kraljevi životinja" - lavovi ! Asirci su, tako, za potrebe svojih "zabava" pobili sve lavove u Siriji pa ih danas tamo uopće više nema. Isto su napravili Egipčani u Sjevernoj Africi.

Naravno, uništavanje drugih ljudi bio je poseban "specijalitet" onovremenih ali i sadašnjih "osvajača". Španjolski kokvistadori su tako, na čelu s Hernanom Cortesom, osvajajuči područje današnjeg Mexica - 1519. godine zatekli 24 milijuna indiosa. Već početkom 17. stoljeća ostalo je živih jedva 1 -2 milijun indiosa. Ostali su bili poubijani u ime "Los Reyes Catolicos". Iračka "ekspedicija" danas, priča nam sličnu priču !


Što je Čovjek ?

Je li on "homo faber" (određuje li njegovu suštinu "rad" ? ) ili je on, kao što bi rekao Johan Huizinga, "homo ludens" (određuje li njegovu suštinu "igra" ? ).....ili je on biće čiju (ontološku) bit određuje univerzalno NASILJE - u kojem se on potvrđuje kao eminentno "rušiteljsko ali i samouništavajuće biće" ?


MRAMOR, KAMEN I ŽELJEZO


Druga polovina šesdesetih godina prošlog stoljeća donijela je velike "pobune" mladih protiv ustaljenog reda stvari i protiv kretenizma građanskog života. U Francuskoj, Njemačkoj, Americi.....dolazi do velikih studentskih gibanja i revolta mladih. Ali i na Istoku Europe. To je vrijeme "Praškog proljeća" ali i studentskih nemira u Zagrebu i Beogradu.

Ruše se mnogi tabui. Kazališna, filmska, književna, glazbena i uopće umjetnička scena progovaraju jednim novim jezikom propitivanja i kritike "svega postojećeg". U filozofiji to nailazi na korespodentan odgovor koji se u ondašnjoj Jugoslaviji najjasnije profilirao preko filozofske grupe tzv. "praksisovaca" - okupljene oko zagrebačkog filozofskog časopisa "Praxis".

"Mladi Marx" ponovo je u modi a posebno njegova 11. teza o Feuerbachu koja govori o tome kako su filozofi do sada Svijet samo različito tumačili - a stvar je u tome da se on mora promijeniti !

Bio je to poziv na "direktnu akciju".

Unutar Katoličke crkve dolazi do snažnih pomaka i preispitivana. Tu je pojava "Holandskog Katekizma". U Latinskoj Americi se rađa "teologija oslobođenja" koja na jedan novi, "izvorni način" govori i djeluje u okviru socijalnog nauka katoličke Crkve. U Hrvatskoj se stvara grupa "Sinaxis" koja okuplja mlade svećenike i teologe.....ali isto tako to je vrijeme vijetnamskog rata, velikih antiratnih demonstracija i jačanja "hippie pokreta".

Istovremeno, tih godina se dešavaju intervencije u Americi. U Ohio-u je u neredima na Sveučilištu - Nacionalna Garda ubila nekoliko studenata. Šesdesete su godine spektakularnih atentata na braču Kennedy, Martina Luthera Kinga, a rađa se i europska urbana gerila....posebno u Njemačkoj i Italiji. U Njemačkoj se javlja RAF ("Frakcija Crvene Armije"), u Italiji su to "Crvene Brigade" ("Brigate Rosse")....što izaziva neviđeno jačanje represivnog policijskog aparata i pojavu sveopće kontrole građana. U Latinskoj Americi rađaju se mnogi gradski gerilski pokreti poput "Tupac Amaru" ("tupamarosi")...a na odjecima kubanske revolucije formira se i niz gerilskih ruralnih pokreta uz fjasko Che Guevarine ekspedicije u Boliviji - i jaćanje "desnog represivnog odgovora" uz militarizaciju civilnih sfera života.

Na Istoku Europe "Praško prolječe" se guši brutalnom intervencijom Varšavskog Ugovora i snaga SSSR-a. U Pragu se dešava samospaljivanje Jana Palacha kao do tada nepoznati način ghandijevsko - suicidalnog oblika prosvjeda protiv represije. U Njemačkoj u zatvoru "tajanstveno" se samoubijaju Andreas Baader i Urlike Maeinhof.

U takvim uvjetima izgledalo je nebitno što se dešava s Prirodom - ali je upravo vibriranje na rubu nuklearne kataklizme pokazalo svu moguću neodgovornost "najvećih svjetksih političkih igrača" u odnosu i na Čovjeka i Planetu na kojoj ljudski rod obitava. To je počelo još za vrijeme Korejskog rata kada se na pacifičkim otocima dopremaju atomske bombe spremne za upotrebu u tom ratu.

U Italiji se polako rađa ideja "eurokomunizma", na čelu s Berlinguerom. Ideja "povijesnog kompromisa" (kompromisa "katolicizma i komunizma" u Italiji) zahvaća duboke društvene korijene - ali se ubojstvom Alda Mora (vođe Demokršćana sklonih "povijesnom kompromisu") sve vrača na "nultu točku".

Tih godina (1966.) zagrebačka, "vokalno - instrumentalna grupa" (kako se to tada govorilo !) "Roboti" (sastavljena od momaka sa Trešnjevke) snima svoj veliki hit "Mramor, kamen i željezo".

Kada je Tony Studeny napisao stihove : " Mramor kamen i željezo / Lako može biti slomljeno " možda nije ni slutio koliko je pogodio bit jednog vremena koje će zaista pokazati kako mu "ništa nije sveto" i kako sve može biti razoreno - "slomljeno".

"Mramor, kamen i željezo" su kao elementi mogli biti i simbol Prirode ali i njene krhkosti jer kao što T.Studeny piše "sve, baš sve prolazi" i, naravno, završava s univerzalnom parolom sredine šesdesetih: "MI smo vjerni našoj ljubavi" !

U PRASKOZORJE KATAKLIZME

Woodstock je arhiviran. Hippiesi i "pokret cvijeća" su još samo dio povijesne nostalgije. John Lenon je ubijen. Ludilo izvjesnog Chapmana prekinulo je niti pjesme "All you need is love" ! "Crveni Peristil" je u Splitu odavno prebrisan , "opran" i prepušten turistima. Brod istočnih filozofija se već odavno nasukao na grebenima Zapadne civilizacije a ljudi kao da su naopako shvatili osnove "fenomenologije" Edmunda Husserla - pa su na krivi način svo ljudsko znanje i racionalnost "stavili u zagrade". Tako smo stigli do praskozorja kataklizme !

Po nekima je, zato, apokaliptiča realnost već tu.. Proces nesmiljenog i bezobzirnog raubovanj, iscrpljivanja, cijeđenja i pokoravanje Prirode doveo je do sasvim bjelodanih učinaka.

Doduše, i danas ima onih koji tvrde kako se radi samo "o dekorativnim posljedicama" - ali one to nikako nisu.

Tako, prema Izvješću Austrijskog alpskog kluba "OeAV" - samo prošle godine smanjila se visina 85 od 96 glečera u Austriji. Najteže pogođeni glečer je izgubio na visini čak 46 metra. Osam glečera izgubila su 20 metara od svog do sada netaknutog ledenog pokrivača.

Istovremeno smo tijekom cijelog kolovoza ove godine bili zatrpavani informacijama o stotinama požara u Rusiji. Pa zar su to samo TV Vijesti ?

Ti požari su oslobodili u atmosferu radioaktivne materijale poput onih koji su prije 24 godine nastali u katastrofi Černobilske nuklearke, koja trenutno "počiva" u betonskom sarkofagu, koji, naravno, ima vijek svog trajanja.

A mi još uvijek doživljavamo Greenpeace kao grupu "otkačenih zanesenjaka" koji sumjaju u "pobjedu ljudskog genija" nad Prirodom - koju suvremeno vrijeme ionako kategorizira kao goli "materijal za obradu". Na taj način, velik dio medija pokušava aktiviste koji se bave zaštitom prirode - prikazati kao "kočničare razvoja" i "napretka" suvremene civilizacije i njenih superiornih tehnologija pokoravanja i vladanja nad "svim postojećim".

To što radioaktivni materijali, koje je Černobil iz svojih razjapljenih ralja izbacio od 1986. godine pa do danas - pokrivaju velike površine Rusije, Ukrajine i Bjelorusije - još uvijek se doživljava kao nešto što se dešava "nekom drugom" a ne nama.

Ali ta vrsta eskapizma , bijega od Istine i Stvarnosti vodi nas samo u još dublje prostore samozavaravanja kao prethodnice neminovnog i neodgovornog samouništenja. Taj suicidalan nagon za potkopavanjem vlastitih temelja i preduvjeta rodne egzistencije nadvio se kao katastrofičan oblak nad ljudskom civilizacijom koja nema nikakvu vrstu djelotvornog "kišobrana" da se spasi od oluje koja prijeti da se izlije na glave naše kompletne civilizacije - i da je potopi !

I nikakvi NEKROMANTI neće nam biti upomoć. U mrtvo tijelo Prirode i naše Civilizacije neće biti moguće više ugurati nikakvu Dušu - i oni se neće više nikada moći oživjeti ! Ne postoji ta tehnologija koja će biti sposobna da nas tada spasi - a ostati će samo DEMONI koje smo sami stvorili i nagovještj ARMAGEDONA....i pokušaji paničnog i iracionalnog bijekstva u razna hilijastička bulažnjenja i nadanja "u spas odabranih" ili u neku vrstu reinkarnacije. Taj tračak "Istočnog duha" još je samo jedna lažna sunčeva zraka ne Nebu Samouništenja Zapadne Civilizacije čiju špenglerovsku viziju tako užurbanim tempom dovodimo do njenih krajnjih i apsurdnih granica.


(nastavlja se...)



- 08:18 - Komentari (34) - Isprintaj - #

03.09.2010., petak

"APOKALIPSA SADA" ("ekopatologija" 1.)

Da je Descartesovo "Cogito, ergo sum" ("Mislim, dakle postojim") samo druga strana iste medalje koja visi oko vrata suvremenog čovjeka i na kojoj piše; " NE MISLIM - DAKLE, NE POSTOJIM !" - već je davno otpjevana novovjekovna pjesma bića kojemu je NASILJE postalo smisao i suština njegovog određenja - pa tako i "nasilje nad samim sobom".


ODMETNUTI SIN

Čovjek je tako postao neka vrsta univerzalnog odmetnika od svoje biti (koju smješta u "zaborav") i od pupčanih veza sa preduvjeta svoje egzistencije. I ne sluteči, korak po korak, tumarajući kroz povijest....on se sve više potvrđivao kao "nesretno biće" koje se "napredujući kroz povijest" sve više udaljavalo od samog sebe.

Posebno nasilan Čovjek je postajao prema Prirodi. Ta njegova nasilna bit prema Prirodi je, naravno, implicite samo potvđivala nasilje nad "prirodnom suštinom" tog neodgovornog zoon politikona.


Bacajući sve na kartu "društvenosti" i padajući sve više u mrak zaborava svog iskonskog određenja kao "prirodnog bića" - bahati ljudski stvor je već odavno krenuo u rušilački pseudokrižarski pohod uništenja Prirode (pa tako i samog sebe).

Tom teškom nasilniku se Priroda, u jednom sasvim izvitoperenom obliku svijesti, pojavila kao nešto tuđe, "onostrano" - odnosno kao predmet iscrpljivanja, sakaćenja i potčinjavanja - u kojem procesu čovjek pretendira da ostvari svoju apsolutnu dominaciju nad Prirodom i da na osnovu njenog nesmiljenog eksploatiranja perpetuira svoje materijalno bogačenje koje se iskazuje u zgrtanju blaga i namicanju bajoslovnih "profita" - koji (u vidu novca) postaju novi oblici "božanstava" kojima je čovjek spreman zasljepljeno robovati i sve podrediti. Vrhovni svećenici tog novog kulta postaju bankari, financijski mešetari i svi oni koji smisao nalaze u zgrtanju "blaga". Oni ujedno postaju novovjekovni Idoli.


Sukob "društveog" i "prirodnog" bića, u generičkom smislu, samo je prividno tog homo - duplexa stavio u položaj "osvajača Prirode" na čijim će razvalinama on pokušati graditi svoju sreću, svoj smisao i svoje krhko Carstvo.

Naravno, istina je sasvim obratna. Na razvalinama Prirode čovjek može graditi ssmo svoj "generički grob".


ZNANOST KAO SREDSTVO POKORAVANJA PRIRODE


Suluda pretenzija i uvjerenje kako se Priroda pomoću "mehanizma suvremenih prirodnih znanosti" može "rastaviti na proste faktore" otvorila je apetit iracionalnog čovjeka da apsolutno ovlada "svakim od tih faktora" Prirode.


To nadobudno uvjerenje odredilo je "modernog čovjeka" što je rezultiralo križarskim "pozitivističkim pohodom" u svojevrsno "demontiranje", osvajanje i podvrgavanje Prirode njegovim sebičnim i kratkovidnim interesima "zgrtanja blaga" i potvrđivanja vlastite dominacije nad svim postojećim.

U znanosti je to razumjevanje Prirode kao svojevrsne "slagalice" dovelo je čovjeka do gubitka osječaja za TOTALITET - što će predstavljati samo malen korak do pada na najniže grane parcelizacije, atomizacije Svijeta. Taj će proces neminovno voditi ka gubljenju osjećaja za realnost, gubljenju svake odgovornosti kao i sposobnosti za razumijevanjem CJELINE unutar koje je Čovjek samo jedan mali dio. Tako će čovjek sve više gubiti osječaj za razumijevanje i svoje povjesne uloge kao i suštine samog sebe. Sve više će se pretvarati u iće koje nepovratno pati od teške bolesti "samozaborava".

Nekritičko naslanjanje na moć i golu silu najbolji će izraz nači u probuđenim apetitima tzv "pozitivnih znanosti" da ovladaju svim tajnama postojanja a sam će Čovjek biti stvavljen u središte povijesnog "negativiteta" kao odmetnuti, shizofreni sin Majke Prirode.


PROCES PADA NA POZICIJE OBEZLJUĐENJA

Odvajanje čovjeka od Prirode, u kojoj leže preduvjeti njegove pojedinačne i rodne egzistencije, odvijat će se na brutalan način.

Dok "životinja" živi "u skladu s Prirodom" (Nietzsche) pa tako i u skladu sa samom sobom - čovjek je naprasito raskinuo svoje pupčane veze sa Prirodom i tako je otpočeo proces svog samouništenja.

Između čovjeka kao društvenog bića i pribavljanja preduvjeta njegove egzistencije (koji leže u Prirodi) smjestio se jedan novi "povijesni posrednik" koji će atakirati na suštinska određenja čovjeka. Naime, između Čovjeka i Prirode (kao izvora njegove egzistencije) smjestio se "svijet rada".

Taj rad nije više bio potvrđivanje čovjekove kreativnosti nego iscrpljujuči mehanizam ekspoloatacije čovjeka da bi on pribavio minimum za svoju golu egzistenciju.

Naime. da bi čovjek došao do svoje egzistencije (njenih preduvjeta)....da bi uopće svakodnevno obnavljao svoj život (i onih koji ovise o njemu) - čovjek ulazi u eksploatatorske odnose....u mukotrpnu sferu rada...u kojoj posredstvom zarađenog novca kupuje svoju egzistenciju i tako tržišno (za razliku od životinje) posreduje svoj Život.

Pokušaji humanizacije sfere rada će zato čovjek "kao društveno biće" ispisati kao osnovni zahtjev na svoje zastave kada se bude bunio protiv postojećeg "reda stvari". Za sada su se svi pokušaji humanizacije sfere rada pokazali kao donkihotovski juriši na vjetrenjače - a stvari i dalje "ne mirišu" na dobro !

U tom procesu ne eksploatira se samo Čovejk nego i Priroda kao njegov "produženi", "neživi dio".

Destrukcija i samodustrukcija tako će odrediti suštinu "modernog čovjeka" i "modernih vremena".....iako je malo toga modernog u njima bilo.

(nastavlja se...)
- 09:19 - Komentari (64) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se