Marin Jurjević o svemu

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Srpanj 2010 (6)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

25.05.2010., utorak

ISLAM U DALMACIJI

Od kralja Ladislava Napuljskog Venecija je 1409. godine kupila pravo na Dalmaciju. Venecija je do 1420. godine u svoje ruke uzela najveći dio Dalmacije.

Turski sultan Mehmed II zvan El Fatih (Osvajač), jer je uz ostalo osvojio i Carigrad (1453.g.) postupno osvaja bosansku državu. Kao neposredni povod iskoristio je otkazivanje plačanja danka posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića (1461-63.g.)

Otkako je Bosna pala, Turci provaljuju u Hrvatsku, a naročito su teško stradali Lika s Krbavom i sjeverna Dalmacija. Vračajući se iz tih pohoda Turci su uvijek sa sobom vodile na tisuće kršćanskog roblja. koje su kao "raju" naseljavali na svojim posjedima po Bosni, ili prodavali kao roblje dalje na Istoku.

Ugarsko - hrvatski kralj Matijaš Korvin (1458-90.g.) sklopio je savez s Mlečanima za borbu protiv Turaka, a zatim je provalio u Bosnu, osvojio Jajce, dopro do Vrhbosne (Sarajeva) i počeo graditi vojno-obrambeni sustav osnivanjem Jajačke i Srebrničke banovine.

Ali taj uspjeh bio je privremen.

Poslije njegove smrti učestale su turske provale u kojima je najviše stradala srednja Hrvatska. Krajem 15. stoljeća, za vrijeme mletačko - turskih ratova opljačkana su i opustošene čitave oblasti Dalmacije.

Turci su sustavno potiskivali Mlečane u dalmatinskom zaleđu i počeli su se širiti sve do Jadranskog mora. Od 1468.g. učestale su turske provale u područje dalmatinskih gradova.

Pritisak na mletaćki dio Dalmacije počeo je jačati osvajanjem Makarskog primorja (Krajine) na istoku, a na zapadu padom Klisa i Poljica.

Dalmacija je bila svedena na uski obalni pojas.

U godini kada se odigrala krvava bitka na krbavskom polju (1493.g.), u kojoj je izginula većina hrvatskog plemstva, u turske ruke je pao i Imotski. Kada je 1497.g. pala i Makarska s primorjem, pala je i cijela Krajina, a mletački se posjed u Dalmaciji sveo na gradove Nin, Novigrad, Trogir, Split i Omiš s okolicom. Nakon pada Sinja 1513.g. (prvi put), Knina i Skradina 1522.g. Dalmatinska zagora ostala je bez zaštite.

Jedino su se još držali Klis i Neorić s okolicom. Bosanski namjesnik Husrev-beg pokušao je 1524.g. osvojiti te utvrde, ali ih je Petar Kružić sa svojim uskocima uspio obraniti.

Donje Makarsko primorje održalo se do 1497.g. jer su ga štitili planina Biokovo i more. Nakon što je bosanski zapovjednik Skender-paša zauzeo Donje primorje s Makarskom...Makarska je bila uništena, Krajina spaljena i opustošena a stanovništvo se, ukoliko nije bilo ubijeno, razbježalo na sve strane.

Zanimljivo je da su Turci nakon osvajanja biokovsko-neretvanskog područja prvih godina po uspostavljanju vlasti zadržali prijašnje upravljače i ostavili stare upravne jedinice, samo su im promijenili imena u nahije: nahija Imota sa sjedištem u Imotskom, nahija Gorska Župa sa sjedištem u Vrgorcu i nahija Primorje sa sjedištem u Makarskoj.

U Makarskoj je od početka 16. stoljeća stanovao emin ili njegov zastupnik amil.

Sve tri nahije od 1522. godine pripadaju mostarskom kadiluku. Od Gornjeg primorja, Ljubuškog i Gorske Župe formirali su vojvodaluk - kojim je upravljao franjevac Augustin Vlatković. Ta područja nazivalo se "Fragustinova zemlja" (od fra Augustin).

Za fra Augustina se mislilo da je prešao na islam jer je napustio svoj franjevački red i zbog toga je bio zarobljen po nalogu kralja Matijaša Korvina iako je on, upravljajući vojvodalukom, bio najveći dobročinitelj franjevačkog samostana u Zaostrogu.

Cijelo biokovsko-neretvansko područje Turci su zaposjeli do 1500. godine.

Turci su vješto koristili građanski rat u Ugarskoj i Hrvatskoj koji je nastao poslije teškog poraza i smrti kralja Ludovika II na Mohačkom polju 1526. godine i za vrijeme izbora novog kralja između dvojice kandidata: Ferdinanda iz roda Habzburga i Ivana Zapolje, mađarskog velikaša iz Slavonije.

Krajem ožujka 1527.g. Turci zauzimaju Obrovac na Zrmanji, potom Udbinu u Lici a početkom slijedeće godine Jajce i Banja Luku u Bosni - te provaljuju sve do Senja i Klisa osvojivši Liku s Krbavom.

Samo su se Senj na zapadu, Klis na jugu i Bihać na istoku održali kao "kršćanske straže".

Kraljevina Bosna se urušava a Turci na osvojenim područjima osnivaju Bosanski sandžak sa sjedištem u Vrhbosni.

Prvi bosanski sandžak-beg bio je Mehmed Minetović. Od osvojenog područja Hercegovine (koja se do druge polovine 15. stoljeća zvala Hum ili Zahumlje) 1470.g. je osnovan poseban Hercegovački sandžak sa sjedištem u Foči a nešto kasnije (oko 1480.g.) i Zvornički sandžak.

Tako je cijeli teritorij srednjevjekovne Kraljevine Bosne podijeljen na tri sandžaka (sandžak se još zvao beglerbegluk). Oni će poslije biti jezgra Bosanskog pašaluka kojeg su Turci osnovali 1580. godine. U njegov sastav ušli su i osvojeni djelovi Dalmacije, Like i Slavonije.

Prvi bosanski beglerbeg bio je Ferhad-paša Sokolović. Sjedište Bosanskog pašaluka prvo je bilo u Banjoj Luci da bi, zatim, 1638.g. bilo premješteno u Sarajevo.

Sandžak-beg i njegov zamjenik ćehaja kao i ostali službenici nisu primali plaće. Turska bila strogo vojno uređena. Cijela se zemlja smatrala državnom - odnosno sultanovom.

Dužnosnici su zemlju mogli koristit samo dok su obnašali svoju državnu funkciju. Prihod su imali od tih posjeda.

Na Zapadu, vlastelin posjeduje nekretnine, dobivene od vladara - a na Istoku vlastelinu pripada samo dirlik (prihod).

Svaki je musliman mogao steći takvo leno a na Zapadu samo plemić. Oni su dobivali timare - lenska zemljišta.

Turci nisu bili samo osvajači nego i nositelji nove vjere - ISLAMA... kao i civilizacije koju će najveći dio domačeg bosanskog stanovništva veoma brzo prihvatiti. Turci su na svoju stranu uspjeli privući veći dio svih slojeva društva, koji manje-više dragovoljno prihvaćaju novu vjeru.

Naravno da je oslobađanje od harača (kao najznačajniji oblik olakšica za kmetove) bio jak motiv za prelazak na islam.

Bogumili ili patareni (Oni su vjerovali u jednog Boga, čak i u trojstvo - ali ga nisu držali tvorcem neba i zemlje, jer su učili kako je Bog stvorio samo dušu i sve nevidljivo - a Sotona sve ostalo, vidljivo...pa su vjerovali kako je Krist samo "najviši anđeo" s prividnim tijelom te su i njegova muka i smrt samo privid. Odbacivali su sve sakramente, sav Stari Zavjet - a od molitava su se pridržavali jedino Očenaša. Crkve i oltare nisu gradili nego su se na službu božju okupljali u šumama ili po kućama.) su ranije bili prisiljavani da prelaze na kršćanstvo - pa su i oni tursku vlast dočekali kao svoje "osloboditelje".

Zbog prelaženja na islam stanovništvo se počelo dijeliti na muslimane (pravovjerne) i na raju (nevjernike). Kršćani (kauri) imali su puno obveza a malo prava.

Turci svoje podanike nisu razlikovali po jeziku i narodnosti nego po vjeri.

Kršćani su morali plačati porez na glavu i porez na zemlju (desetinu i harač). Desetina je išla spahiji od prinosa sa zemlje a harač sultanu za vojsku u gotovu novcu - i to od svakog ognjišta po dukat.

Najteži teret kršćanima bio je "danak u krvi" - devširme.

Turci su zazirali od prisilne islamizacije....već su to vršili posrednim metodama. Ipak u Dalmaciji nikada nije došlo do masovnijeg prelaska na islam. Vlast se ipak čuvala silom oružja - a sve više je jačala i hajdučija kod onih koji nisu prihvačali tursku vlast.

Makarska je bila jedina turska luka na Jadranu. Bila je (1568.g.) utvrđena s tri kule povezane zidinama s istoka na zapad. Te je utvrde podigao Hajrudin Mlađi, arhitekt koji je 1566.g. sagradio glasoviti kameni most u Mostaru.

Kada je narod Dalmacije čuo za teški poraz turske flote u pomorskoj bitci kod Lepanta (1571.g.), u kojoj su sudjelovali i neki dalmatinski gradovi sa svojim galijama, odmah su tri krajiška sela u ime 27 sela podno Biokova do Neretve izjavila želju da prijeđu na mletačku upravu.

Mlečani su pristali da im želju ispune pod uvjetom da plaćaju 300 talira godišnje. Mlečani su u Makarsku došli s 18 galija ali su ih Turci odbili. Iste su godine Mlečani morali Turcima ustupiti Cipar i vratiti sve posjede u Dalmaciji. Tako je neslavno propao prvi pokušaj oslobađanja Makarskog primorja od Turaka.

Kandijski rat za otok Kandiju (Kretu) Mlečani vode s Turcima 1645-69. godine. Dolazi do veoma oštre borbe s Turcima u našim krajevima tako da se taj rat u narodu naziva "najgorim od svih ratova".

Stanovnici Makarskog primorja (Krajine) pokušali su se zauvijek osloboditi turske vlasti i dragovoljno se pridružiti Mletačkoj Republici. Makarski biskup Petar Kačić 1646.g. traži pomoć od Venecije kao i sredstva za obranu. Taj dokument potpisuje 12 krajinskih knezova.

Tim dokumentom priznaju vlast Venecije pod uvjetom da im se daju sredstva za obranu...traže povlatice za plemiće, osnutak makarske općine sa širokom samoupravom, povlastice koje su dobila susjedna Poljica te Paštrovići u Boki Kotorskoj i priznavanje primorskog zbora i njegovih odluka.

Mlečani prihvaćaju te uvjete i pristaju osloboditi Zadvarje (Duare). Fra Petar okuplja borce. Mletački vojskovođa Caotorta u Splitu ukrcaje vojsku kojoj su se pridružili mnogobrojni Bračani, Hvarani i Korčulani. Uzeo je boskupa na ratni brod i došao u Vrulju ispod Dubaca gdje su ga već čekali domači borci. Uskoro je oslobođeno Zadvarje a Caotorta je naredio da se razori i zapali kula.

Krajem godine Turci ponovo zauzimaju Zadvarje i žestoko napadaju Makarsko primorje. Godine 1652. Mletački providur, general Leonardo Foscolo s malobrojnom svojom vojskom ali s pridruženim otočanima, Poljičanima i borcima iz Krajine...navalio je na Zadvarje ubivši 500 i zarobivši 150 Turaka. Tako je Krajina na kratko predahnula.

Inače, Makarsko primorje (Krajina) bilo je podređeno imotskom kadiji a u gradu je bila turska carinarnica - pa su dalmatinski zakupci soli, prema ugovoru iz 1616.g., morali tu carinarnicu opskrbljivati solju za Krajinu. Turski je emin skupljao porez za tranzitnu trgovinu. Osim toga - svaka mu je kršćanska kuća morala plaćati tri do pet reala, prema mogućnostima.

Dakle. u Kandijskom (i Morejskom) ratu Krajina je Turcima otkazala poslušnost i prešla ma mletačku stranu. Usprkos obečanjima mletačka vlast nije ispunjavala svoje obveze prema Krajini.

Kada je bosanski paša napao Krajinu 1666.g. - naredio je da se u osvojenim mjestima poruše sve kule, samostani i crkve koji su podignuti bez sultanovog odobrenja.

Nakon dugotrajnih gerilskih borbi sklopljen je 1669.g. mir kojim su Turci dobili Kandiju a Mlečani Klis. Turski je emin ponovo došao u Makarsku. Granica je bila povućena tek 1671.g. (Linea Nani).

Tek u trećem, Morejskom ratu (1884-99.) konačno je došla i sloboda. U tom se ratu Venecija borila na strani Svete Lige protiv Turaka - a rat je uslijedio nakon najveće pobjede kršćanske vojske pod Bečom.

Kad je u Dalmaciju došao glas o teškom porazu turske vojske pod Bečom 1683.g. Dalmatinci su se spontano digli na ustanak i bez mletačke pomoći oslobodili su veći dio Dalmacije. Mlečani su u početku zazirali od tog sveopćeg narodnog ustanka - ali kada su vidjeli da se on uspješno razvija, pristupili su savezu Svete Lige i objavili rat Turcima.

Dana 13. siječnja 1684.g. navalila je vojska iz Splita, Trogira i iz sjeverne Dalmacije brodovima pred Makarsku. Grad i kule su bez okršaja zauzeti. Makarani nisu dozvolili da se pogubi mladi emin Alibeg Begzadić - rodom iz Bihaća jer je on 13 godina ranije spaio makarane od sultanovog bijesa.

On je bio posljednji emin u Makarskoj.

Desna obala Neretve oslobođena je 1688.g. Lijeva obala 1694.g. a 1690.g. oslobođen je Vrgorac a na koncu 1717.g. na Gospu od Anđela i Imotski. Tako je cijela makarska biskupija bila oslobođena od Turaka.

Prethodno su Turci pod Sinjem 1686.g. doživjeli težak poraz od mletačkih snaga. Turci su ga slijedeće godine pokušali povratiti. Bosanski paša Atlagić stao ga je opsjedati - ali bezuspješno.

Mlečani su zadržali u Dalmaciji teritorij do linije koja spaja Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu na Neretvi i teritorij unutar jednog sata hoda od tih mjesta. Bila je to Linea Grimani ili aquisto nuovo (novi posjed). Tako je cijela Krajina došla pod mletačku vlast.

Kad su Mlećani zaprijetili Dubrovniku on se obratio za pomoć Turcima nudeći im za zaštitu dio svog teritorija. Turskoj je ustupljen prostor od Kleka i Neuma i kod Sutorine kako Dubrovnik ne bi izravno graničio s mletačkim prostorom.

Radi potpuna osvajanja Peloponeza i vraćanja izgubljenih posjeda u Dalmaciji, Turska je 1714.gt. napala Veneciju i tako počela drugi Morejski rat. Venecija je u tom ratu izgubila Gabelu a dobila Imotski dok je dio bivšeg imotskog kadiluka ostao u sastavu Turske pod imenom Bekija (ostatak).

U ovom ratu Turci su bezuspješno pokušavali osvojiti Sinj. Početkom te godine provaljivali su u sela na lijevoj obali Cetine pljačkajući i paleći ih.

Sinjani su ih u kolovozu veličanstveno porazili i u spomen te pobjede nad turskim silnicima, upravo na blagdan Velike Gospe, otada se svake godine trči viteška Sinjska Alka.

U daljnjim borbama s Turcima, Eugen Savojski je porazio Turke kod Petrovaradina (1716.g.) i Beograda (1717.g.). Rat je završen mirom u Požarevcu (1718.g.) kojim je granica mletačkih posjeda utvrđena između Neretve i Cetine iznad Metkovića, Vegorca i Imotskog.

Bila je to Linea Mocenigo ili acuisto nuovissimo (najnoviji posjed)

Posljedica ovih osvajanja, ratova, okupacija i oslobađanja bile su impresivne migracije stanovništva - između ostalog i prema Dalmaciji. Bilo je to vrijeme "narodnih junaka", serdara, hajduka i uskoka. Legende su ostale - ali povijest neće maziti ove krajeve niti u budućnosti. Trebat će čekati propast Mletačke Republike da se okrenu neke nove stranice u toj krvavoj priči - a u Dalmaciju će doći Francuzi na valovima revolucionarnih europskih zbivanja, francuske građanske revolucije i Napoleonovih osvajanja.

Ali to je jedna sasvim druga i značajna priča !
- 18:58 - Komentari (185) - Isprintaj - #

19.05.2010., srijeda

TAQIYYA

Život u političkoj zajednici podložan je različitim "vještinama" i pragmatičnim potezima "preživljavanja" ugroženih političkih ideja, opcija i stremljenja. Sa tom se činjenicom suočavamo gotovo svaki dan - ali riječ je o starom a ne samo aktualnom problemu.

Zato je povijest islama i sukoba šiita sa sunitima zanimljiv ne samo s povijesnog ili suvremenog stajališta već predstavlja izvor niza paradigmatičnih situacija koje su korespodentne najaktualnijim zbivanjima i situacijama uopće.

U studenom 749. g. Ibrahim umire u omajadskom zatvoru. To se desilo samo nekoliko mjeseci prije abasidske pobjede nad Omayyadima u Kufi. U studenom 749.g. Abu al-Abbas, Ibrahimov polubrat, proglašen je prvim abasidskim kalifom. Godine 750. njegova vojska nanosi konačan poraz Omayyadima u Egiptu.

Tri desetljeća su Abbasidi ponavljali svoje vjerovanje u svetost Alijeve loze, nasljednika po Alijevoj liniji. No, odmah po uspješnom ostvarenju svojih ambicija, oni izdaju Alijeve vjernike koji su ih doveli do pobjede.

Pokrenuli su niz žestokih nasilnih mjera protiv dojučerašnjih šiitskih saveznika, ne libeći se njihovih smaknuća...zatvaranja pa i masakra. Na kraju su se Abbasidi proglasili suni dinastijom.

Takva situacija samo je razbuktala ekstremizam koji je, inače, tako svojstven šiitskom duhu.

S vremena na vrijeme, javljalili su se brojni pretendenti na egzaltirano mjesto Mahdija (skrivenog imama) kao svojevrsnog "skrivenog spasitelja". I kult sveca je dobivao sve više na značenju i sve je prisutnije razmišljanje kako imami i "dai" (imamovi direktni predstavnici) imaju čarobne moći.

Podjele koje su se javile unutar šiitske zajednice često su bile jednako tako duboke i temeljne koliko i podjele između šiita i sunita.

Abbasidska izdaja jasno je ukazala na potrebu za standardima prema kojima bi se moglo suditi o zahtjevima šiitskih vođa za polaganjem prava na predvodništvo unutar šiitskog pokreta.

Svi su prihvaćali Alija kao prvog imama. Hasan i Husein, njegova dva sina s Fatimom, jednodušno su prihvaćeni ka slijedeća dva imama. Muktar je međutim imamom proglasio sina kojeg je Ali imao s njegovom hanafitskom ženom.

Nakon abasidske izdaje šiiti su prihvatili nešto restriktivnije određenje imamata. Otada je većina šiita prihvaćala kako se imamat zasniva isključivo na lozi i na potomcima braka Alija i Fatime.

Time je najrestriktivnije tumačenje alijevske linije prihvaćalo samo Prorokove direktne potomke.

Osim toga, večina je prihvačala kako u jednom trenutku može biti samo jedan aktivan imam. Huseinov sin Ali priznat je od većine šiita (tada i danas) za legitimnog četvrtog imama. Alijevski imamat nastavlja se kroz njega.

Kada Ali ibn Husein umire, njegov sin Muhamed al-Baqir postao je peti imam.

On je uveo za šiite važnu vještinu preživljavanja poznatiju kao TAQIYYA.

Vještina taqiyya podrazumijeva pretvaranje, skrovitost ili oprez. Učenje taqiyya omogućava vjerniku (sljedbeniku) skrivanje svojih pravih vjerovanja - a da zbog toga ne "upadne u grijeh" (zbog čega bi mu, ako padne u ruke neprijatelja i izgubi život, "izmaklo mućeništvo").

Ova praksa omogućila je šiitima da svoja, sve radikalnija, gledišta prošire bez uplitanja od strane konzervativnih krugova.

Istovremeno su "šiitski agenti" bili u mogućnosti da lažu oko svojih pravih ciljeva a da se pri tom ne izlažu opasnostima božanske nenaklonosti. Tako su mogli uspješno poticati i artikulirati političko nezadovoljstvo podanika.

Naime, tijekom prve polovice osmog stoljeća u Perziji su neprestano bile prisutne revolucionarne aktivnosti malih neovisnih grupa koje su, ipak, redom bile poražavane od nadmoćnijih snaga, najprije Omayyadima a zatim i Abbasidima.

Jafar al Sadiq naslijedio je svoga oca kao šesti imam, postavši nakon abasidske izdaje, središnja točka okupljanja šiita i njihovog otpora. Njegova učenost i pobožnost bile su toliko jedinstvene da su ga kao autoritet prihvatili (i još uvijek ga prihvaćaju) čak i suniti.

Jafar je razradio "nass doktrinu" ili "duhovno imenovanje nasljednika" od strane vladajućeg imama. Jafar je jednako tako naučavao kako je imam mogao zauzeti "neaktivan politički stav" - oslobađajući šiitskog duhovnog vođu "dužnosti revolucionarne aktivnosti" usmjerene preuzimanju vlasti od svjetovnog kalifata.

Ova doktrina omogućila je šiitskom pokretu da se u uvjetima političke nemoći razvije kao VJERA.

Jafar je zatim proširio učenje svog oca o taqiyyu. On je, naime, ustvrdio da je imam mogao svoj neupitni duhovni autoritet "iskazivati i u šutnji".

Imam nije obavezan niti otvoreno uvrijediti niti otvoreno izazivati svjetovni politički autoritet vladajućeg suni sustava vlasti.

Prava dubina imamove moći mogla je biti pritajena.

Koliko su ova iskustva spojiva s današnjim vremenom za razmisliti je...ali je nesumnjivo kako je šiitizam baštinio zanimljivu doktrinu političke i duhovne pragme. Naizgled velik povijesni razmak dijeli nas od tog vremena - ali samo naizgled !

Šiitizam nosi u sebi niz stavova koji su svoje "društvene i duhovne kanale" izdubili i prema tekučoj rijeci nabujalih aktualnih globalnih zbivanja na ovoj našoj maloj Planeti.

Šiitizam naučava kako šiitski iskupitelj MAHDI strpljivo iščekuje božanski uređen trenutak za svoje konačno pojavljivanje na Zemlji (što i nije neki novum uzevši u obzir niz sličnih "učenja" mnogih religija).

Mahdi je "qaim" (posljednji) koji će utemeljiti idealnu islamsku državu. On je "sedmi Prorok-Hijerofant" koji će započeti "sedmo razdoblje čovjećanstva" onako kao što je Muhamed (Muhammad) započeo šesto.

Kao posljednji imam on će otvoriti pogled na ezoterijsko značenje cjelokupne prijašnje povijesti, te najaviti period čistog duhovnog znanja u kojem će istina zavladati svim oblicima ljudskog ponašanja.

Imam i njegovo znanje su superiorni čak i Kuranu jer Kuran, sam po sebi, otkriva smisao Zakona ("zahir") ili "učenja prema vani", dok je imam nužan da bi otvorio njegov "batin" ili "unutarnje značenje". Zbog toga se ismailiti ponekad nazivaju "batinije" a o imamu se često govori kao o "Kuranu koji govori".

Tim više je danas potreban "zapadni razgovor" o ovim stvarima. Baš zato da bi smo shvatili kako niti ezoterija niti kabalizam niti misticizam nisu nešto što je rođeno tek "jučer" (oni su duboko utkani u šiitizam). Jednako tako kao i vještina svakodnevne političke pragme i dijeljenje "duhovne" od "političke" snage - kao dvije isprepletene dimenzije naizgled dalekog Markuzeovog "jednodimenzonalnog čovjeka" ili Rismanovskog pripadnika "Usamljene Gomile" - a na što bi sve Jose Ortega i Gasett možda odgovorio "Pobunom masa" a Miguel de Unamuno, vjerojatno, "Tragičnim shvaćanjem života".



- 20:22 - Komentari (65) - Isprintaj - #

07.05.2010., petak

ŠJORA FILE I FJERA SV. DUJE

Jutros je Šjora File bila nikako sva vesele i prpošna, koliko to more bit čeljade koje je bliže sto vengo sedandeset godišć.....ka ča je to kod nje slučaj.

Od ranog jutra skakutala je ona nervožasto ka nika tičica s noge na nogu i tirala sve po kući da gredu ča prije u grad jerbo je uvatila nika priša i nestrpjivost - ka da je malo dite a ne najstarija osoba u cili naš portun.

Jerbo, danas je u Split fjera o Svetoga Duje.

Ajde Marinko mali, ne metiljaj se tot okolo ka nika stvar vengo reci svojin ženan da se pristanu lickat i maškaravat - jerbo ni ovo modna revija vengo gremo slavit našega Svetega Duju ča ga je oni Dioklecijan da ubit prin toliko godišć - a sve zaraj njegove vire...Dabogda uživa naš bidni Sveti Duje u sto nebeski raji ! Anđeli mu stalno bili upomoć. Misliš da je tome mučeniku i svecu bilo stalo kakvu je monturu ko nosija i je li bija spleten po zanjoj modi ? Jo nesriknjega svita ! Jo nesriknji žen !

Nemojte Šjora File tako...evo sad će bit gotove...još samo da namrčidu oči ! I ne vriđajte ji toliko jerbo će Vas napast za vriđanje žen i da propagirate neravnopravnost spolova ! Vidite kako se Kosorica jidi kad je zovedu Jaca !

Ma jebe se meni za ote tvoje spolove i za sve muškardine i gospoje ovega svita....a posebice za političarke ča omar, ka da su o cukra, obisidu nos do poda jerbo jin je narod nadija niko ime - koje tin pokondirenin tikvan nije po guštu ! Neš ti faca !? Neš ti belece i finece u njih !? Meni je do mojega Svetega Duje.... Pari se meni da ste svi vi inšepjali ka zanje mone !
Vidin ja koja je ura. Gren ja sama na "Prometov" autobus - pa drito na Rivu. Nećete vi mene tot maltretirat, ja van kažen !

Majooooo ! Majoooo !

Ajte ti i Vjera su Šjora Filinon familjon a ja i ona gremo sad - pa ćemo vas čekat kod kule tamo na vrj rive, jerbo Šjora File više ne more izdurat...a oče još na pazar kupit prvih trišanj !

I odosmo mi....

Cilin puten Šjora File grinta i brontulaje....Laje protiv ovi modernih žena ča jin triba deboto po dana da se sredidu za poć kupit kil kruva.

Dala bi ja njima dvi po čunki ! Mogla san ja vako zajebavat svoju svekrvu....počme ona mavat vamo-tamo svojon glavon stežući od pusta jida oni šudar su kojin je vezala bodljikavu sidu kosu.

Ma molajte Šjora File....i ne stežite oti šudar višje. Udavit ćete samu sebe !

A, moj sinko...To bi mi i bilo najboje. Da se ubijen ka ča činidu oni Japaneži. Vidiš da me ovod niko ne obadaje...ka da i ne postojin, Nima više tu rišpeta prima starijima, nima......nikako sjetno završi ona.

Na splitskoj rivi gungula, šušur i gužva. Ča ću sad su Šjora Filon ? Ne mogu je ostavit samu a mora bi u procesjun.....Dogovorili smo se nać u Dioklecijanovu palaču isprid Muzeja grada Splita...a moja susida navalila da oče kupit kil trišanj i ne mogu je ostavit samu.

Ma nima Van trišanj. šjora File...urazumite se, pokušavan je ja odgovorit. Ali ona ni da čuje. Jema pa jema - i gotovo !

Ne znaš ti ni po mise, rebac jedan...Na Svetega Duju se prodajedu prve trišnje i to one iz Tugari, poučno će ona meni !

Ma to je nekad bilo....ma ji višje nima, virujte mi ! Sve se to prominilo...Ni bilo sunca ove godine, falilo je tepline - bila je oštra zima, a pravo za reč ljudi višje i ne tišćedu do trišanj niti se bavidu poljoprivredon !

Ajme, Sveti Duje moj...zakuka Šjora File lomeči ruke. Pa ovo je doša susvita...ovo se crni pakal skala na zemju meju ljude ! Ča je ovo ? Sve se ispromišalo i razbilo u sto komadi ! Ni trišnju višje ne moš pojist na ovi sveti blagdan !

Pa ni to najgora stvar na svitu, falijen ja - pokušavajući je smirit.

Ma je li ? Ma tudume jedan - oli ne vidiš da dišemo na slamku, da stalno bacijedu nike riforme meju nas da se glođemo oko njih ka bidni izgladnili pasi oko košćic? Oli ne vidiš da nan naša Jadranka oče svima zamrčit oči, tuto kompleto - dok se naše bidne žene po kućan mažedu ne bi li bile ča lipje za ovu fjeru. Daju nan pedeset, sedandeset kun višje u buštu o plaće - ma nan krešijedu plin i struju, ukidadu beneficije i povrat onega poreza - pa sirotinja ne more ni zube poč popravit. Ionako jin nećedu višje ni tribat , ako se vako nastavi. Možedu ji slobodno spremit na škanciju ! Nek narod pije vodu i čini kuco...dok i voda ni još došla po zlato !

Ajde Šjora File, pustite ote crne misli - gremo u procesjun a ja ću Van iz Zagreba donit makedonski trišanj ! Evo obećajen....

Je...moš mi ji vazest drito iz Grške ! To nan je, pari mi se, postala nikako najbliža zemlja...odvrati mi ona oštro i ošine me onin svojin britkin pogledom su kojin bi se i najveći bradonja moga bez problema obrijat.

Ma ja san....

Aj, bolje ti je muči...zaklinjen te Svetin Dujon i svin mukama koje je on pritrpija...Molin te mući, procidi ona kroz zube, okrene se i počme žurit onin svojim sitnim nabadajućim korakom.

Još jedino ka da san čuja da govori, onako višje sebi u bradu nego drugima :

"A more bit da trišanj višje nima jerbo ovin muzuvirima smeta crljena boja. Ma nagledat će je se oni...ja jin to kažen...i to vrlo brzo..i to vrlo brzo !"

A isprid nas se prosula riva pripona svita i sva crljena o crljeni spliskih kapa !




- 19:45 - Komentari (116) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se