Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (8)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (8)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (9)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (11)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (12)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (10)
Listopad 2007 (14)
Rujan 2007 (23)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

SAMO MOJA TEKICA

najjači roman

Flora Jungwirth

Der Fotzenlecker


Hardcore ljubavni roman, preporuča se dodatan oprez kroničnim bolesnicima i meteopatima, zabranjeno za mlađe od 30 zbog neiskustva i opasnosti od nekontroliranog duhovnog samoranjavanja, obavezno prije čitanja prirediti rolu zahodskog papira i bubrežnjak za bljuvanje.
Protagonist romana je čudovište, nit čovjek, nit muškarac. Pazite da ga ne pregazite na pješačkom prijelazu jer ćete odgovarati kao za čovjeka.
Kako ga prepoznati? Jednostavno. Prepoznatljiv je po tome što mu glava raste ravno iz dupeta, a poskrivećke drka iz grma.

Linkovi

Kontakt

marinianis1@gmail.com



30.07.2010., petak

današnja



koliko kiselih krastavaca mi je trebalo
da shvatim da ljubav ne spašava
i opet sam nasjela kao koza
ovaj put na mrkvu

ili kako pjeva Gibonni
o mogućnostima podvaljivanja ljubavi

s kiselih krastavaca i mrkve polako prelazim
na smokve
i puževe
oboje su sami sebi dovoljni
nije li na početku bila
partenogeneza
koju su kasnije zakomplicirali osjećajima

mada
kada se osvrnem
iza mene je
sasvim vesela zbirka
kiselih krastavaca







23.07.2010., petak

sinoćnja emisija na htv1 s gostima proizvođačima hrane


o čemu sam pisala 2009. u veljači:

gledam poljoprivrednu emisiju na htv1. još traje. sad priča kornelija benjovsky. da naslovim današnji post kako jesam, potakao me prilog o sedmočlanoj obitelji koji želi pokrenuti intenzivan uzgoj koza kako bi se prehranjivala, a putem poljoprivredne emisije otac obitelji moli za besplatnu donaciju koza od onih koji imaju viška.

kamera je šetala njegovim dvorištem koje je bilo više nego li skromno. improvizirane nastambe za domaće životinje trulih krovišta gdje nedostaju crijepovi, napola protrgana ograda dvorišta, par životinaj u dvorištu i nastambama slika je ovog domaćinstva. potrgane igračke djece porazbacane i blatnjave kako sva djeca ostavljaju za sobom poslije igre daju neku nadu u život cijelom kontekstu . na dan snimanja padala je kiša, posvuda je bilo ljepljivo blato, i sve je izgledalo još čemernije nego što jest. kuća domaćina izgleda kao i opisano dvorište. siromašno, dograđivano, improvizirano, a kamera je potvrdila da niti unutrašnjost nije puno bolja.
domaćin je entuzijast, ima želji i volju da radi i u uzgoju koza vidi budućnost svoje obitelji. djeca su draga i vesela, a supruga požrtvovna.
želim da im se želje ostvare.

zašto sam današnji post naslovila kako već jesam; bez većih zahvata u većini seoskih domaćinstava u hrvatskoj moguće je snimati film srednjevijekovnog sadržaja u današnje vrijeme.

prije desetljeća prijateljica me nagovorila da otputujemo preko župe malog isusa s ksavera na susrete mladih u francuski taize. kamp je bio smješten uz južnofrancusko selo koje kao otočić od kamenih kuća smješten na brežuljku motrio na geometriju urednih oranica, bale sijena i slame, i pašnjake na kojima su mirno pasle brojne krave. svaka parcela bila je ograđena i imala vodovodnu mrežu sa slavinom na početku parcele. korov koji okružuje svaku našu njivu, tamo je bio pokošen, a selo, u njemu, iz metalnih rešetki iz asfalta šuštala je kanalizacija. kuće su bile kao iz žurnala o uređenju kamenih mediteranskih kuća, a ispred svake je novi automobil najmanje srednje klase.
naša sela su po uređenosti i bogatstvu kao srednjevjekovna, a status poljoprivrednika zreo za novu seljačku bunu, mada bi više zaradili statirajući u eventualnom novom filmu na istu temu.
naša sela uz to što su veća tričetvrt mrtva, niti u najbolje vrijeme nisu dosegla deseti dio standarda francuskog sela. kod nas mislim da je čak uvriježeno mišljenje da to tak mora biti, selo je selo, a seljak kao da mora ostati glup i zmazan. na taj me zaključak navode neposredna opažanja.


01.07.2010., četvrtak

CeKaPe - nije centralni komitet nego CENTAR KREATIVNOG PISANJA, Amruševa 10

Polaznica sam nekoliko sjajnih radionica, a šefica je napokon osmislila prezentaciju rada (radovi u tijeku) polaznika, koji se mogu pročitati na sljedećoj stranici:

http://cekape.com/index.php?option=com_content&view=article&id=37:kritike-i-prikazi

Moje radove potpisuje Cvijeta, ujedno autorica ovog zbrda-zdola bloga, na kom mislim da ima i recepata za neke kolače uz fragmente npr. Gotheove biografije, pa onda i neke točke iz djela Ortege y Gasseta...

za zgnječenu dušu i napaćeno tijelo



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se