Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (8)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (8)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (9)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (11)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (12)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (10)
Listopad 2007 (14)
Rujan 2007 (23)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

SAMO MOJA TEKICA

najjači roman

Flora Jungwirth

Der Fotzenlecker


Hardcore ljubavni roman, preporuča se dodatan oprez kroničnim bolesnicima i meteopatima, zabranjeno za mlađe od 30 zbog neiskustva i opasnosti od nekontroliranog duhovnog samoranjavanja, obavezno prije čitanja prirediti rolu zahodskog papira i bubrežnjak za bljuvanje.
Protagonist romana je čudovište, nit čovjek, nit muškarac. Pazite da ga ne pregazite na pješačkom prijelazu jer ćete odgovarati kao za čovjeka.
Kako ga prepoznati? Jednostavno. Prepoznatljiv je po tome što mu glava raste ravno iz dupeta, a poskrivećke drka iz grma.

Linkovi

Kontakt

marinianis1@gmail.com



19.01.2010., utorak

možeš se žaliti gradskom vodovodu

ušla sam tih dana u emocionalno fizički krešendo nakon osmomjesečnog uživanja u blaženom stanju. počeo je period nezgrapnosti, žuljanja, niskog tlaka i nestabilnosti u glavi i nogama. žniranje cipela sam riješila kupovinom cipela-natikača koje sam jedva vidjela od trbuha kada sam ih obula. patila me nesanica i težina nešto malo ispod sto kila. gegala sam se kao u našopana patka i uzdisala kao pretili astmatičar. stanovitu stabilnost davala su mi vlastita stopala za broj i pol povećana od tereta, i u cipelama koje sam poslije poroda dala nekoj golemovićki dva broja većoj od mene. tabani su mi se kasnije većim dijelom vratili u prvobitno stanje. kičma mi i dan danas zvuči kao da drobi zrna kukuruza između pršljenova kada se savijam. torba za rodilište bila je spakirana i stajala je u pripravnosti unazad mjesec dana iza vrata spavaće sobe.

uglavnom, počelo je ono žuljevito vrijeme koje najavljuje i požuruje veliki prasak. šetnje su bile preporučljive, sve teže i neugodnije, i sve bliže kući ili komunikacijskm sredstvima ako me veliki prasak negdje, nedajbože, stisne prije vremena.

tako sam se uputila u Glavnu poštu u Jurišićevu riješiti svoje neke statuse, porodiljne, radne, bolovanja, naknade, jednokratna rodiljska pomoć, izdašna novčana pomoć iz gradske krankenkase, šalji vamo, šalji tamo...ne sjećam se točno o kojoj vrsti pisma je bila riječ. nešto od nabrojenog. požurila sam se dok sam još bila dovoljno pokretna. red je bio nevelik, te nisam koristila svoje vrlo vidljivo pravo da se metnem na čelo kolone pred službenicu iza pulta. imala je pogled kornjače, žvakala je žvakaću i povremeno podizala pogled na red ispred svoga šaltera. oblog lica bila je malo slična Jaji iz Jinxa. obrađivala je preporučeno pismo nekog gospodina koji je vrlo brzo završio posao strpavši cedulju i novce u kožnatu mušku taškicu. okrenuo se i otišao.

onda je na red došao buco u crnom s pederušom pod miškom, i crnom zalizanom kosom s efektom briljantina. imao je za predati gomilicu preporučenih pisama za koje nije ispisao ceduljke dok je stajao i čekao red. mlada kornjača ga je primila, on je na pult poslagao pisma i stao ispunjavati potvrde za preporučeno slanje. mene su već počele pucati lagane vrtoglavice, bilo mi je već teško podbočenoj o sebe samu rukama. prišla sam šalteru i pitala da me primi dok ovaj crni ispisuje ceduljke jer mi je bilo teško stajati. glatko me je odbila i rekla neka čekam red, na što sam prigovorila, moj golemi trbuh je govorio svoje razloge. lik pokraj mene je do u beskraj ispunjavao potvrde za preporučeno slanje, ova me nije htjela primiti i još me nagradila sljedećim riječima, na čvrstom nezagrebačkom dijalektu;

-moš' me tužit šefu ako hoćeš. eno ti ga tamo.

dok je to izgovarala, nasmijala mi se u brk.