30.07.2009., četvrtak

unutarnji neprijatelj izgleda da su "crveni" imali pravo kad su stalno upozoravali na "unutarnjeg neprijatelja"

- 21:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.07.2009., četvrtak

CVRČKO I BUBAMAKS, novi junaci u slikovnicama autorice, ALEKSANDRE STARČEVIĆ Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 20:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.07.2009., srijeda

da se isus krist pojavi u hrvatskoj građani mu nebi vjerovali da je to on, već bi ga razapeli da se uvjere da je to on. toliko o kvaliteti političkih kampanja i diskreditacijama kandidata u državi u kojoj ne vladaju zakoni već jako kvarni ljudi koji sude prema sebi, a zakoni ih ne zanimaju

- 11:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.07.2009., subota

slike s ljetovanja, besplatni piercing, obzirni domaćini, masline u modi ove godine slike s ljetovanje nosit ćemo u glavama jer smo zaboravili ponijeti jedan od dva digitalca -novi i stari. da budem preciznija, odgovornost za taj dio organizacije ljetovanja pripada njemu pa sam mu to spočitnula kako on to cinično čini meni kad ja nešto zaboravim. što je, tu je, priuštili smo si ovdje u istri, smješteni vrlo lijepo i kod domatjih judi, između pule i fažane u obiteljskoj kutji s pogledom na valbandonsku valu, žive slike sa nekolicine izleta. današnji je završio nešto prije sata. slijedilo je tuširanje malih hiperaktivaca koji su se kefali na zadnjem sjedalu do kuće. podgrijala sam im grah i narezala paprike. spavaju. došli smo s izleta s limskog kanala, rovinja i vodnjana, vraćali se pokraj perojske šume i nebrojenih maslinika kojh se upravo ne mogu nagledati i nabrojati putevima. u limu smo brćkali noge u plićaku i skretali sitne ribe u špurtilo. bilo je oko nas djece i njihovih roditelja koji su govorili jezicima poznatim ali koje ne govorimo. bilo je dovoljno osmjehnuti se i izravno se pogledati da se razumijemo. u limu je od zadnji put prjie par godina niknulo nešto dodatne ugostiteljske ponude, ali mi smo ostali vjerni našem restoranu "dveri od pinije" i kuharice koja nas je skužila da smo slavonci, a ona brođanka. poslije smo joj otkrili da smo sjevernjaci-podravci, za razliku od nje posavke. pozdravla sam je triput u odlasku. nije me čula od cvrčanja ribe na gradelama. dok smo se motali po zaljevu salijetali su nas limski cruiseri. jedan nam je ponudio veliki popust jer smo domaći. za par minuta ukrcali smo se na drvenu brodicu s ribarskim vitlom s većom skupinom austrijanaca, njih tridesetak muškaraca i žena srednje dobi. nakrcali su se bocama piva i dvjema dvolitrama malvazije koje su glasno bumbili uz početak zbora židova koju bi presjekli sa glasnim "prost". nitko se nije napio, baš su bili veseli, a meni je bilo žao što ne znam njemački. fino bi bilo razgovarati s nekima od njih. mislim da sam u pogledima razaznavala slične barijere, a toliko je običnih tema i mšljenja koje bi volio podijeliti i čuti. ono malo što razumijem njemački slušala sam razgovor oca i sina; spominjali su moju djecu u kontekstu bratske gnjavaže starijeg muškog i mlađe sestre. onda je ovaj sinu pričao o prirodi limskog kanala, zatim o austriji koja je imala vlast nad hrvatskom. nije puno o tome govorio jer nije bilo siguran koliko ga razumijem. izlet brodicom trajao je tri sata. mene je na pola puta počeo svrbjeti dio kože na trbuhu. prije odlaska na more bila sam u vikendici u zagorju i zaradila sam besplatni piercing- debelog krpelja kojeg sam čupnula tako da je na nesreću ostala glavurda u mom trbuhu koja me sada svrbi. pokušala sam ju iščačkati s iglom ali trbuh mi je mek i salast pa je to bila nemoguća misija. išla sam i na hitnu da mi izvade pincetom pa nisu htjeli baviti se takvom sitnicom. stavrno ne znam kako ću tu crnu plosnatu točku iskopati. kad smo se odlučili za povratak iz limskog kanala, kad smo krenuli prema autu, djeca su nas navabila do štandova s kerefekama od plastike, nakitom od sedefa i koječega prirodnog, pa preko štandova sa medom, grapama, preskupim maslinovim uljima gdje su nam redom prodavači nudili velike popuste jer smo domaći gosti. u toj obzirnosti bila je izrečena i solidarnost, i to mi se jako svidjelo. zatim smo otišli u rovinj. tako je živopisan, a uređen...popela sam se skroz na vrh starog grada do crkve.ušla sam u većinu galerija putem hodajući kao po jajima po opasno ulaštenim kamenima popločanim prolazima. jedna jedina slika me impresionirala. minijatura, ulje na platnu, olujni val i komadić ljubičastog neba. velika većina slika je bila loša. čitala sam prezimena na portunima.zanmalo me tko živi u tim kućama. tako sam pročitala prezime braus koje me podsjetilo na ronija brausa koji je rovinjež, a pod njegovim ravnanjem pjevala sam u nekom zboru. pili smo kavu na rivi i poželjeli biti na suprotnoj strani obale u gledalištu vaterpolo utakmice. djeca su bila preživa, a mi napola slomljeni od proteklog dana. i u rovinju sam doživjela obzire prema domaćim gostima. rovinjska kava bila je jeftijija od zagrebačke. njemu sam prepustila vožnju da mogu zrikati lijevo desno iz auta. snimila sam par odličnih izletišta- restorana s punim parkiralištima. brojala sam kažune i stara stabla maslina. vrlo privlačno... a maslinika po istri...

- 22:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.07.2009., četvrtak

baj'd'vej, vijest friška, od 2.7.2009. Slijedi bitka za žetvuIzvor: www.glas-slavonije.hr · Autor: Zdenka Rupčić OSIJEK - Osim bitke za otkupnu cijenu pšenice od 1,25 kn/kg, koju već tjednima vode seljaci s Ministarstvom poljoprivrede, pred njima je sada još jedna vrlo teška bitka - bitka za žetvu. - Da su vremenski uvjeti bili povoljni, do sada bi žetva pšenice već bila pri samom završetku. Međutim, zbog obilnih kiša, koje su pale u količini od 60 do 100 litara po četvornom metru, u cijelosti još nije obavljena ni žetva uljane repice ni žetva stočnog ječma. Oni ratari koji su bili hrabriji i između kiša ipak kretali u žetvu pšenice, bilježili su vlagu pšenice od 15 posto i hektolitarsku težinu ispod 75, s tendencijom daljnjeg pada (standard je 76). Primijećeno je i osipanje zrna pšenice, pa čak i njezino proklijavanje, što je vrlo opasno jer takva pšenica neće biti za ljudsku prehranu, nego samo za stočnu hranu, a čija je otkupna cijena upola niža - kaže Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori - Županijskoj komori Osijek. Nad napominje kako se zbog takvog, izvanrednog stanja razmišlja o tome da se ide i sa zahtjevima za spuštanje standarda, odnosno hektolitarske težine sa 76 na 74, jer postoji bojazan da inače otkupljivači neće htjeti kupiti takvu pšenicu. Nad podsjeća da je slično bilo i prije pet ili šest godina, kada je bio prihvaćen hektolitar 74. Iako su pogledi proizvođača pšenice ovih dana upereni u pregovore vezane uz otkupnu cijenu pšenice, ona, čini se, ipak sada pada u drugi plan, jer je sve izraženija bojazan da pšenicu nema tko otkupiti, posebice stoga što joj zbog prekomjerne vlage opada kvaliteta. Kako ističe Darko Grivičić, poljoprivredni proizvođač koji zbog kiše još nije požeo ni ječam, a danas planira krenuti u žetvu pšenicu, koju je lani posijao na 200 hektara, kaže da je, prema informacijama kojima raspolaže, slično stanje sa pšenicom i u drugim zemljama (Mađarskoj, Češkoj i Ukrajini). - Hektolitar pšenice je u padu i ako kiša nastavi padati, stanje bi moglo biti alarmantno. Na brodskom području ima pšenice čija je pljevica pocrnjela, no, na sreću, zrno još nije. Ako i zrno pocrni, pšenica može koristiti jedino kao stočna hrana. Ima i površina gdje je došlo do proklijavanja pšenice - kaže Grivičić i dodaje da je čuo kako je najgore stanje pšenice u Baranji. Grivičić smatra da pad standarda, odnosno hektolitarske težine, ne bi trebalo posebno dogovorati, nego dodaje, da bi je otkupljivači “prešutno” trebali prihvatiti, što znači ako je niži, niža je i cijena i obrnuto.

- 22:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.07.2009., srijeda

nema više love a prvi štakor države se dao u bijeg. hadeze nikad ništa nije znao osim lagati, krasti i prokazivati. da je ikada za išta bio to bi i pokazao. nema više para i hadeze nema više što raditi na čelu. drolja neviđenih razmjera

- 21:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.