11.07.2009., subota

slike s ljetovanja, besplatni piercing, obzirni domaćini, masline u modi ove godine slike s ljetovanje nosit ćemo u glavama jer smo zaboravili ponijeti jedan od dva digitalca -novi i stari. da budem preciznija, odgovornost za taj dio organizacije ljetovanja pripada njemu pa sam mu to spočitnula kako on to cinično čini meni kad ja nešto zaboravim. što je, tu je, priuštili smo si ovdje u istri, smješteni vrlo lijepo i kod domatjih judi, između pule i fažane u obiteljskoj kutji s pogledom na valbandonsku valu, žive slike sa nekolicine izleta. današnji je završio nešto prije sata. slijedilo je tuširanje malih hiperaktivaca koji su se kefali na zadnjem sjedalu do kuće. podgrijala sam im grah i narezala paprike. spavaju. došli smo s izleta s limskog kanala, rovinja i vodnjana, vraćali se pokraj perojske šume i nebrojenih maslinika kojh se upravo ne mogu nagledati i nabrojati putevima. u limu smo brćkali noge u plićaku i skretali sitne ribe u špurtilo. bilo je oko nas djece i njihovih roditelja koji su govorili jezicima poznatim ali koje ne govorimo. bilo je dovoljno osmjehnuti se i izravno se pogledati da se razumijemo. u limu je od zadnji put prjie par godina niknulo nešto dodatne ugostiteljske ponude, ali mi smo ostali vjerni našem restoranu "dveri od pinije" i kuharice koja nas je skužila da smo slavonci, a ona brođanka. poslije smo joj otkrili da smo sjevernjaci-podravci, za razliku od nje posavke. pozdravla sam je triput u odlasku. nije me čula od cvrčanja ribe na gradelama. dok smo se motali po zaljevu salijetali su nas limski cruiseri. jedan nam je ponudio veliki popust jer smo domaći. za par minuta ukrcali smo se na drvenu brodicu s ribarskim vitlom s većom skupinom austrijanaca, njih tridesetak muškaraca i žena srednje dobi. nakrcali su se bocama piva i dvjema dvolitrama malvazije koje su glasno bumbili uz početak zbora židova koju bi presjekli sa glasnim "prost". nitko se nije napio, baš su bili veseli, a meni je bilo žao što ne znam njemački. fino bi bilo razgovarati s nekima od njih. mislim da sam u pogledima razaznavala slične barijere, a toliko je običnih tema i mšljenja koje bi volio podijeliti i čuti. ono malo što razumijem njemački slušala sam razgovor oca i sina; spominjali su moju djecu u kontekstu bratske gnjavaže starijeg muškog i mlađe sestre. onda je ovaj sinu pričao o prirodi limskog kanala, zatim o austriji koja je imala vlast nad hrvatskom. nije puno o tome govorio jer nije bilo siguran koliko ga razumijem. izlet brodicom trajao je tri sata. mene je na pola puta počeo svrbjeti dio kože na trbuhu. prije odlaska na more bila sam u vikendici u zagorju i zaradila sam besplatni piercing- debelog krpelja kojeg sam čupnula tako da je na nesreću ostala glavurda u mom trbuhu koja me sada svrbi. pokušala sam ju iščačkati s iglom ali trbuh mi je mek i salast pa je to bila nemoguća misija. išla sam i na hitnu da mi izvade pincetom pa nisu htjeli baviti se takvom sitnicom. stavrno ne znam kako ću tu crnu plosnatu točku iskopati. kad smo se odlučili za povratak iz limskog kanala, kad smo krenuli prema autu, djeca su nas navabila do štandova s kerefekama od plastike, nakitom od sedefa i koječega prirodnog, pa preko štandova sa medom, grapama, preskupim maslinovim uljima gdje su nam redom prodavači nudili velike popuste jer smo domaći gosti. u toj obzirnosti bila je izrečena i solidarnost, i to mi se jako svidjelo. zatim smo otišli u rovinj. tako je živopisan, a uređen...popela sam se skroz na vrh starog grada do crkve.ušla sam u većinu galerija putem hodajući kao po jajima po opasno ulaštenim kamenima popločanim prolazima. jedna jedina slika me impresionirala. minijatura, ulje na platnu, olujni val i komadić ljubičastog neba. velika većina slika je bila loša. čitala sam prezimena na portunima.zanmalo me tko živi u tim kućama. tako sam pročitala prezime braus koje me podsjetilo na ronija brausa koji je rovinjež, a pod njegovim ravnanjem pjevala sam u nekom zboru. pili smo kavu na rivi i poželjeli biti na suprotnoj strani obale u gledalištu vaterpolo utakmice. djeca su bila preživa, a mi napola slomljeni od proteklog dana. i u rovinju sam doživjela obzire prema domaćim gostima. rovinjska kava bila je jeftijija od zagrebačke. njemu sam prepustila vožnju da mogu zrikati lijevo desno iz auta. snimila sam par odličnih izletišta- restorana s punim parkiralištima. brojala sam kažune i stara stabla maslina. vrlo privlačno... a maslinika po istri...

- 22:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.