16.11.2008., nedjelja

subotnje prijepodne u strmcu ostavila sam najdraže i otišla u vikendicu raditi sama. kad su djeca prisutna malošto mogu učiniti jer moram paziti na njih. pošla sam sama u subotnje jutro ne baš obećavajućih meteoroloških prilika, ali večer prije obećali su da će biti pristojno vrijeme. pod pristojnim mislim da osim što neće biti oborina, bit će i nešto sunca. tako je i bilo. vijugala sam jutrom i sljemenskom cestom pokraj vrha, pa puntijarke i hunjke do pile gdje uvijek pogledam nalijevo u one lijepe drvene kuće. jedna je navodno, od gradonačelnika stubaka. vozila sam polako i guštala u prizoru lijepih kuća okruženih prirodom i potokom koji se kotrlja i kod mene u strmcu ugodno šumi niz mali široki slap i nastavlja nekaomo prema stubakima. ovdje urbanizacija nije zagrizla čeličnim zubima bagera i zasula betonom. lijepo je . može se disati. kada sam prošla pilu poslala sam misli susjedi koju sam upoznala a rekla je da se zove i.p. i stanuje odmah kod raskršća tri hiže. išla je s biciklom iz subaka. pozvala me taj put. svakako ću je posjetiti. moram ponijeti dvajst deka kave i još bombonijeru ili bocu likera. ja sa pridošlica. stigla sam u moj strmec. oko kuće je ostalo sve netaknuto kako sam ostavila posljednji put. čak je bila netaknuta cedulja s stanjem brojila za inkasatora iz zabočke elektre. nije bio, a ostavili su mi obavijest da će proći i da mu ostavim poruku. ništa, nazvat ću elektru zabok u ponedjeljak i javiti očitanje stanja sa brojila koje glasi na mene. vlasnik, ja. dobro se osjećam zbog te činjenice otvorila sam vrata od kuće malo teže jer su se savila od vala jesenje vlage. kliknula sam prekidač za svjetlo. otvorio mi se put prema alatima koji mi je prethodna vlasnica ostavila u nasljeđe. uzela sam pilu-gudalo, škare za živicu i pilu na dugoj dršci. iznijela sam sve van i položila pokraj jabuke s izvrsnim plodovima. prvi ubrani urod s vlastitog grunta. u maniri posjednika prošetala sam oko kuće prije nego li sam se primila orezivanja voćaka. hodala sam po debelom i mekom sagu mahovine i otpalog lišća koga nitko nije čistio desetljeće. sag je tajanstven i upravo sam osjećala nelagodu hodajući po njemu jer ispod njega i u njemu vrvi od života. radoznala, zadigla sam jedan takav busen sve to tla, a ispod njega spavala je mlada zmija. prošli put sam čistila od otpalog lišća odvodne kanaliće oko kuće plastičnim grabljama. išla sam redom i na jednom mjestu dograbim poveću hrpicu lišća i koječega i otkrijem ježurku ježića i njegov dom. pozvala sam djecu da vide, i pažljivo vratila gomilicu lišća, mahovine, suhe trave i grančica- na ježa. nastavit ću pisati -sutra. laka noć Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 22:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.