Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (8)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (7)
Travanj 2010 (8)
Ožujak 2010 (5)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (5)
Prosinac 2009 (9)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (11)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (12)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (11)
Studeni 2007 (10)
Listopad 2007 (14)
Rujan 2007 (23)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (12)
Lipanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

SAMO MOJA TEKICA

najjači roman

Flora Jungwirth

Der Fotzenlecker


Hardcore ljubavni roman, preporuča se dodatan oprez kroničnim bolesnicima i meteopatima, zabranjeno za mlađe od 30 zbog neiskustva i opasnosti od nekontroliranog duhovnog samoranjavanja, obavezno prije čitanja prirediti rolu zahodskog papira i bubrežnjak za bljuvanje.
Protagonist romana je čudovište, nit čovjek, nit muškarac. Pazite da ga ne pregazite na pješačkom prijelazu jer ćete odgovarati kao za čovjeka.
Kako ga prepoznati? Jednostavno. Prepoznatljiv je po tome što mu glava raste ravno iz dupeta, a poskrivećke drka iz grma.

Linkovi

Kontakt

marinianis1@gmail.com



31.10.2007., srijeda

nedostaje mi sin, već je treći tjedan kod bake i djeda, jedva čekam da ga vidim

..iz dnevnika dječaka Nikole..

Jutros je baka otišla na posao, a djed i ja smo se još dugo izležavali u krevetu. Pričao sam mu o svojim prijateljima, Otonu, Mladenu i Borisu. S Otonom i Borisom idem u vrtić u istu grupu. Mladen je veći od nas i ide u školu. Poklonio mi je svoje puzzle. Oton ima seku Iris koja je već skroz velika, i brata Maksa koji igra nogomet. Boris ima seku koja je manja od moje i uopće još ne zna hodati. Onda me je djed učio kartati s pravim kartama. Naučio me je jednu igru koja se zove "sedmica". Karta s brojem sedam je najjača i ona sve "nosi", a desetke i asevi nose bodove. Baš je zanimljiva ta igra. Kad sam naučio igrati igru pobijedio sam djeda.

Baka nam je u kuhinji na stolu ostavila doručak i djedu lončić s kuhanom kavom. Poslije doručka išao sam van s djedom hraniti koke i mace. Djed mi je dao da ja hranim koke. Sipao sam im kukuruz pomiješan sa pšenicom u jednu dugačku drvenu posudu. Bile su jako gladne i kad su navalile na jelo skoro su me srušile. Poslije smo hranili mace, Papuču i Žutoga. Papuča je imala debeli trbuh, djed mi je objasnio da će Papuča uskoro roditi bebe-mačiće.

Tamo u bakinoj i djedovoj ulici imam prijatelje s kojima se svaki dan igram. Zovu se Igor, Luka, Goran i Patrik. Kad požele igrati se samnom, dođu pred kuću i viču moje ime. Tako i ja njih dozivam. Ovdje kod bake igramo se na stepenicama na starom tepihu i ne moramo pospremati igračke, već se drugi dan nastavljamo igrati.

Ovdje kod bake i djeda u Malom gradu sve je nekako drukčije nego u Zagrebu. Mirnije je i tiše, nitko se ne žuri, čuje se cvrkut ptica, i ne mirišu automobili. Ponekad prođe kakav auto, miris iza njega brzo nestane. Čuju se pijetlovi i zalaje kakav pas, i svi u ulici imaju dvorište s travom i cvijećem.
Rekao sam mami i tati da bih ja radije živio u Malom gradu nego tamo u Zagrebu..