Špring, krma pa prova…odrišiš se, pokupiš cime i kreneš, isprva lagano dok ne uvatiš rotu i sve dok ti svjetla Grada ne ostanu daleko po krmi. Ledeni vjetar šiba po licu, a slike su još friške, nerijetko gorke.
I onda full speed ahead…
…
I tada...
Ostaju samo sjećanja i uspomene.
Slike, satkane od živih boja nosimo u mislima; one ostaju u sjećanju kao zapis jednog prošlog vremena, vremena u kojem smo bili mladi, nasmijani, poželjni…sretni.
Vremena kad smo volili i bili voljeni.
Vremena koje neumitno prolazi.
Vremena koje je neumitno prošlo.
…
A onda i sjećanja počnu blijediti, i slike počnu gubiti one svoje životne boje. Crno-bijelo je njihov forte.
Ostaju nam samo uspomene.
Njih ni vrijeme ne može pregaziti.
…
Svjetla Grada su već daleko iza nas.
Grada bez ljubavi.
Grada poroka, pokvarenosti i laži…
…
Hladno je. Cigaret lagano dogorijeva u mojoj ruci.
I svjetla Grada više se ne vide.
Ostala su negdje tamo, u vremenu kad sam bio mlad, nasmijan... U vremenu kad sam je volio.
Svjetla Grada bez ljubavi.
Nedostajat će mi.
Kao i uvijek.
Kao i uvijek.. .