sekunde djetinstva

01 listopad 2016

Još uvijek se rasplačem u sekundi. K'o dijete. Još uvijek mi je stalo do svako jakih budalaština i sitnica.
Onoga na što mnogi ni ne obraćaju pažnju. Još uvijek se naživciram zbog stvari koje me se ne tiču,
ali koje me na neki čudan način pogađaju. Još uvijek pucam na svaku glupost i ne znam začepiti kada treba.
Pustiti pa otpustiti.Takva sam borim se i ucim na greškama
Još uvijek da još uvijek zalutam u vlak emocija koji ne vodi nikamo
Još uvijek čitam. I još uvijek mislim da likovi iz knjiga zaista postoje.
Da vukovi tuguju jer samocu vole,ne vole ali to je njihov put zivota
Još uvijek se guram. kroz vrijeme kroz minute i sekunde,znam sta zelim.
ti znas da bih srce dala isti tren,da mogu da je drugacije znam da nisam angel-
.Još uvijek se palim na dobrotu. I dobre ljude.pomolim se za nas,tako mi treba
znas da volim zagrljaj cvrsti.
Mekana sam na zagrljaje, oproste i druge prilike. Još uvijek me razveseli ljetni pljusak i iznenadna nevera.
Oni nemirni trenuci pred oluju. Ne znam, valjda volim sve što je nemirno. Tvoj coknem pokrene snagu...
Još uvijek sanjam, smijem se i tražim te u mojim snovima. I još uvijek osjećam.
Cijelim bićem. Da ono što volim zaista jest sve što imam.Da siti covijek mojih snova
Hvala ti angele na dobroti i ako srce nemirno i u strahu da ne igubit te .ANGELE cuvaj NAS
ovo maleno moja najveca ljubav
nezna sam kroz zivot zato te molim pruzi nam ruku i vodi nas sigurnim putevima
da uspijemo u zivotu i da prevladamo sve prepreke da kad odraste smijemo se djetinstvu
volim te angele......

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se