ponedjeljak, 28.05.2007.

VIKEND...i sve ostalo...hehe...=)

ooo...
pa diste ljudovi...
ja se unaprijed ispričavak ako buude riječi koje ne budete mogli pročitati jer ruka mi je u zavoju...al o tome nešto kasnije......

ah najprije viken...
uf bilo je looodo...
naime ja mi moja anteica smo se dog da ćemo ići u grad pa makar i sjekire padale a ako netko hoće s naa nek ide, ako nne nema veze mi se ionako uvijek dobro zabavimo...
prvo smo dog pijanku...hehe...dada...
išla sam u grad a samnom je išlo ovo:

hehe...
do 12 smo rješile to i još pola l vina...
hehe...
onda smo otišle u pivaru...
nije bilo baš previše ljudi...al to nama nije smetalo da se smjestimo na naše novo-staro mjesto...hehe...nastavile smo piti a šank iza as se samo punio čašama...a što je najgore...od toga svega...toliko alkohola..a bilo ga je puno vjerujte mi...,ene ni zujanije uhvatila...grr...ptvo sam pila vodku, pa vino, pa bambus, pa juice-vodku, pa kruškovac...i ništa......neki bi mi rekli da imam sreće..al mene to živcira...jer ja uvijek držim glave kad se povraća, ja uvijek pazim dk je nekom muka..a zašzo???...zato što je moj organizam stvorio dobar otporni sustav za akohol...tj. protiv njega...tak da ak trebate nekog da mu se izjadate a istovremeno i utopite bol i jad u čaši slobodno zovite mene, jer dobro slušam, a i biti ćete sigurni sd ase neću napit i da ću vas saslušat do kraja..hehe......
i tako...naplesale smo se...al ono jako...pošto nije bilo puno ljudi mogli sm sam ibirati špjesme..tak da je bilo svega od stranih, domaćih i, narodnjaka...ma ono......nisam nosilafotić tak da nemam slika......al moram priznat da mi je bilo super...i da sma jako ponosna na svoju anteicu jer smo se dogovorile i ot smo napravile...odjebale smo sve one i sve ono što nas je posljednjih mjeseci gnjavilo i mučilo..hehe...bravo mi...
a sad ovo s rukom...naime mi smo prvi sat( ezamislite čponedjeljak, prvi satž)imali tjelesni......ma mislim stvarno...nema smisla...i ljepo mene naš dragi slovenac skrši tjekom rukometa...koji smo btw igrali protiv dečki koji nisu normalni i koji su sve to shvatili ozbiljno...tak da sam postrugala koljeno i lakat..i to dobro..pa zamislite da vas nek osruši na pod i vi nak ciejlom dušinom sastružete koji metar betona..e tak je to izglledalo...i kao uzela ja kutiju hitne ppomoći a no strahota...ima 100 i 1 gaza a nema niti jednog flastera...ja poludila..al dobro već sam ja to nekako sredila...onda me uz lakat i koljeno počeo bolit stomak a poslje glazbenog mi s ei vrtilo u glavi...ma strahota...tak d asma ošla kući poslje 5. sata...
ali tek onda mi je počeo pakao...toliko me bolio stomak da nisa m znaa šta ću sa sobbom...kad više nisam mogla nazvala sam tatu koji me odvezo na hiitnu...a tam katastrofs...ono puino ljudi...onda su mi davali neke tablezte i inekcije..pa su me slali na slikanje...da bi na kaju ustvrdili da ne znaju šta ,mi je...
dok su se oni smislili mne je stomak već i presto bolit pa sam onda s tatom išla u klasije...kao ono pakr "Klasije" slikat park za neku prezentaciju na fax-u...majko moja jesam s eismijala..kaže meni tata d aidem slikat fontanu..a ja nisma ni znala d atam ima fontana...ma šokovi...i kad smo to sve islikali i porali od svake cvrste tam što ima lišće onda smo još malo lunjali po gradu......
i tako...
naravno cijeli dan nisam ništa učila a sutra će me garant pitat geografiju...i još i predsat imamo...ma užas...
jojo moram ići..
ev nešt grmi..
a ne želim da mi opet rikne komp...
hehe...
i da moram se osvrnut na derby u subotu S.Belupo vs. Dinamo...hehe...maa Dinamo je naravno pobjedio.. ako će drugi...
opet prvaci...




pusa

utorak, 22.05.2007.

zabodi mi nož u leđa...ionako nebi bilo prvi put...

Jednom bješe dječak sa veoma lošom naravi. Njegov otac mu ej dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom zakuca jedan čavao u ogradu.
Prvoga dana dječak je zakucao 37 (ili čak više) čavala na ogradu. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I tako je došao dan, kad tijekom cijelog dana nije pobjesnio.
Rekao je to svom ocu, koji mu je odgovori da svakog dana kad uspije kontrolirati svoje ponašanje, iščupa iz ograde po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju reći svome ocu da je počupao sve čavle. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Reče „Dobro su to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kad u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, poput ovih rupa u ogradi Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao. Rane ostaju“

i što god da mi poslije napravili kad jednom zabodemo nož u leđa to zauvijek ostaje...i kad gode se ispričamo nekome to napravimo samo da nama bude lakše i bolje...a koliko je bolje osobi kojoj su te riječi bile upućene???baš nimalo...u zadnje vrijeme gledam oko sebe...i ne vidim ja tu baš mnogo pravde i pravih prijateljstava...na kraju se sazna tko su ti zapravo pravi prijatelji i na koga možeš računati...al svi smo mi toliko glupi da svaki put pristanemo na takve gluposti i bivamo povrjeđeni...
oprosti...
pitam se vrijedi li što???
kad ionako rane uvijek ostaju...

nedjelja, 13.05.2007.

primi pečat dara duha svetoga...

hehe…
bijaše to prije dvije godine kad su te riječi bile upućene meni i kad mi je biskupov pomoćnik napravio znak križa na čelu s nekim uljem i tako mi zamastio čelo da je to bilo katastrofa…no nije poanta u tome…nije poanta ni u tome da se mučio s mojim šiškama i da je i njih dobro nauljio dok nije došao do čela…naime učili smo da s tim znakom križa primamo duha svetoga…
no ovaj puta te riječi nisu bile upućene meni…naime jučer se pola mojeg razreda krizmalo…ovaj puta sam bila promatrač i slušala ih…dobro nisam ih baš slušala jer smo ja i toka pričale o krinolinama i mukama žena u to vrijeme(znate ono korzeti i padanja u nesvijest)…
no dobro…nakon mise i slikanja(ko bi reko da se ja ne volim slikat…ima me skoro na svakoj…hehe)
išli smo kod vedrane, mog kumčeta…pridružila nam se i drma i još oko 80 ljudi…hehe…
fino smo papale…
majke ti janje da sam dovela susjeda mogli smo napravit svatove…hehe…2 u jednom…hehe…
kad su došli svirači spretno smo se izvukle i uputile se josipi…
mislim uputile se…da smo sudjelovale na onom natjecanju u brzom hodanju garant bi bile prve…
josipa mađarica(mislim da sam to jela) je bila super…
svaka čast…
tamo smo se još malo slikale…
ma mislim gdje god dođemo „foto sešn“…
onda smo otišle kod tatjane…
znate šta….skužila sam da ja tu curu obožavam..iz dana u dan ju sve bolje upoznajem i sve više mi paše…na prvi pogled krhko stvorenje…prava mala ljepotica…ma cura je super…
i kod nje smo se počastili…
hehe…
kad je došla josipa uputile smo se u grad…
pred pivnicom su nas čekale antea, marina, krša i ana…onda smo otišle u valinor…
tamo sam zatekla svoju sandru…al smo se isplesale(slikice ćete vidjet neki drugi puta dok ih sve pokupim, jer slikali smo s 4 fotića tak da će u svakom postu bit barem po jedna s krizme…hehe)
onda smo otišli a gdje drugdje nego u pivnicu…
hehe…
u međuvremenu smo izgubili rajku i kršu…
pivnica je bila prazna, a mi smo se smjestile kod šanka…
hehe…
pa svatko ko uđe ako je imalo pametan mora doći do šanka…hihi…
toka i josipa su otišle na „podij“…al su se curke rasplesale…hihi
a kod šanka je osto dream team…
hihi…
antea, vedrana, tatjana i ja…hihi…
uz koju čašicu i glazbu smo se super zabavile…
toliko smo se isplesale da me noge i sad bole…
hehe…a štaš, samo se jednom krizmaš…
i takoc…
mi smo se super zabavile…
dogodila se jedna nezgodacija, al nema veze vexara riješit ćemo mi tio u ponedjeljak…hehi…
velika pusa antei, vedrani, tatjani, marini, toki, josipi, drmi…
i naravno svim blogerima…
evo par slikica…ostatak možete naći kod vedrane ili pričekati sljedeći post koji će biti kad ih sve sakupim…hehe

kumče i kuma(vexara ugovor o kumstvu je gotov, još samo trebamo napravit razmjenu kumče za kuma tj. kumu za kumče)



kumče moje



antea, marina i tajči(fiju-fić….ljepotice moje)



josipa i vedrana



ja, martin i vedrana



just krizmani...



i evo jedna pjesmica koju u zadnje vrijeme stalno slušam...
i sinoć je bila 2 puta...hehe...
evo samo za tajči...

Sad kad sam jedan od bivši
znam da nije ti stalo
glas od šapta tiši
sam sebi kažem budalo,
jer znam da trebao nebi
al ja još mislim o tebi.

U meni nada rodi se i umre svaki dan
neću da te krivim,
al ovo moram ti reći
još uvijek zbog tebe živim
s tugom,a nadam se sreći
i prije nego se snađem ona se kraj mene nađe
da me na tebe podsjeti,
a ja joj kažem:

Dobro došla u moj dom tugo
mirišeš na usne njene
hajde reci drugu svom
ko ih ljubi mjesto mene.

sve vas jako puno

| kOmEnTs. (64) | pRiNt. | * |

nedjelja, 06.05.2007.

Ljubav boli, zar ne???

Image hosting

Customize your blog

U jednom lijepom gradiću sa još 70 000 ostalih ljudi živjele su 4 djevojke. Te 4 ljepotice bile su najbolje prijateljice, išle su zajedno u školu, u školi većinu vremena provodile zajedno jer se eto nekim slučajem dogodilo i to da su išle u isti razred, izlazile su zajedno ,smijale se, plakale…sve su radile zajedno poput prave male obitelji. Na prvi pogled doimale su se veoma sretno, no koliko je taj „prvi pogled“ bio blizu istini? Naime njima su se njihovi životi i problemi činili toliko komplicirani i veliki da su ponekad željele „izaći iz svoje kože“ i prestati razmišljati o tome. Njihova razmišljanja često su bila filozofska i često bi se i same zapetljale u njima, ali unatoč tome one su se najbolje razumjele, možda je upravo to razlog zašto su se povjeravale međusobno. Njihovi problemi bili su oni ljubavne tematike. Pitate se čemu onda toliko strke???
E pa upravo zbog toga što su to ljubavni problemi, jer kad je čovjek zaljubljen ne vidi ništa i nikog oko sebe i svaka sitnica i najmanja sitnica nešto znači, a ako zaboravljate u ovoj su se situaciji nalazile 4 takve usijane glave. Zapravo po karakterima su se one dosta razlikovale, pa je to možda bio razlog njihovu jako dobrom prijateljstvu. Ah da to su brinete i plavuše u parovima, ako ste mislili da je to nespojiva kombinacija grdno se varate, a zajednička im je osobina ludost. A što se tiče onih „vragova“ što su im pomutili pamet,,,ah te male slatke napasti, svaka kava ili zajednički izlazak, svaka poruka ili telefonski razgovor, svaki pogled, sve se odnosilo na njih. Jesi li ni toga vrijedni???
Naravno da ne. I one su to znale, ali ipak su i dalje žustro i s puno zanosa raspravljale o njima. Bilo je dana kad su bile preumorne i iscrpljene da bi govorile o bilo čemu, a kamoli o dečkima, ali sve bi on ot nadoknadile sutradan. A kakve su bile situacije???
E u tome i je pravi problem i to je baš pravo pitanje . Pitanje koje bi čovjeka u trenu stavilo na minsko polje, jedan pogrješan korak i gotovo. Zapravo je jedna od njih u zadnje vrijeme u jako dobroj situaciji, još nije sigurno jeli upecala ili bila upecana, ali najvažnije je da je ona sretna. A pitate se što je s ostale 3???
Ah da, one i dalje raspravljaju i pričaju. Zapravo jednoj od njih se nešto ili bolje netko smiješi iza ugla i sad je samo pitanje vremena kad će „doći maca na vratašca“. Izgleda da će brineta i plavuša, luda kombinacija, 2 smotane djevojke iz gradića sa 70 000 stanovnika ostati i dalje pri razmišljanjima i dugim razgovorima o onom „što bi bilo kad bi bilo“. Srećom pa škola uskoro završava, a time i neprestano sudaranje na hodnicima, dugi pogledi koji ionako ništa ne znače i osmjesi upućeni bez razloga. Dolazi ljeto, zabava ljetne ljubavi i ludi provodi. Gdje će im biti kraj???

Friends Icons

MySpace

Friends Icons

P.S. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna…
Ili možda ne???
To će ipak ostati moja mala tajna…
...::sve vas jako puno voli vaša m@rin@::...pusica=)

| kOmEnTs. (30) | pRiNt. | * |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.