Koraljni obrazi...

16.03.2007., petak

Cili svit na dohvat ruke / Dan četvrti

Kažu – Da onaj koji naruči ubojstvo prvi pošalje vijenac na sprovod. Tko li je onda. Mojsije ili Obelix? Možda Obelix? Prema njemu sam ka štikadenta pa me više nije moga gledati. Pari balon. Naime, jutros se isprid mojih vrata našao pogrebni vijenac sa ljubičastom trakom, bijelim tulipanima, bez potpisa. Zasrala sam se priznajem, pošteno. Ne znam za Vas judi moji, ali mene nekako straše takve zajebancije, ako je zajebancija posrijedi. Jer ako nije onda sam nekom gadno stala na živac. Nije pizdarija. Jebiga ne preostaje mi ništa drugo nego hitan poziv sa crnog telefona drito u ured bivšeg ljubavnika Sergeja, trenutno stacioniranog u Moskvi. Mmmm... Sergej je bio izrazito ružan ali tako seksi, strastven i privlačan. Veliki osvajač i zavodnik. Sa hladnim oružjem zataknutim oko bokova. Kod njega nije bilo sivog. Samo crno i bilo, nema sredine, krivci su jasni, a on nepogrešiv. Ciljao je tako dobro. Di god. Naravno... Mislim da me volio samo zato što sam bila Škorpion, kao i on. Stalno je pričao kako škorpije imaju razornu snagu, ja sam šutila. Kako imaju borbeni duh koji ne poznaje granice ili zabrane. Ja sam šutila. Kako pravi škorpion uvik odgovara na svaki izazov i da ste naivni ako mislite da ga možete isprovocirati i ne biti spremni na moguće posljedice. Srao je kako se on nikada ne štedi i da se njegov cili život reflektira u dva pravca, jednom koji obožava i jednom koji uništava. Ja sam i dalje šutila. Dugo me gledao, nešto kontao, nasmiješio se, jedva, nekako... i zamolio da ga nekako isprovociram. Kemijskom sam mu na leđima nacrtala škorpiona i šapnula da mi krade misli... Ispraznili smo crni Makarov i mazili se njime po golom tijelu. Nepeto... Uglavnom da se vratim... Rekao je bejb, ne brini, Sergej već poslao ljude po tebe. A onda te vodim za ruku po svitu. Di da prvo odemo???

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.