Uglavnom; ja i poglavica smo sinoć ozbiljno razgovarali i zamolio me da odjebem sa idejom o kupnji oceana jer ću samo navući bijes Indijaca pa me uputio prema Kubi. Stara škrtica mi je dala par milijuna dolara i papirić sa imenom „El Floridite“. Ne znam što mu je bilo, oprala ga nostalgija. Letim ja tako preko Karipskog mora, zujim okolo preko Guatanama, Sante Clare... i zakačim se na Havanu. Joj kako sam mu bila zahvalna što me isprašio iz Zanzibara. Dobri moj poglavica. Ma nema tog mjesta na svijetu gdje bi se bolje osjećala. Tamo sam ja bila JA. Najuzbudljiviji grad na svijetu je Havana i to pod hitno treba uvesti u sve enciklopedije svijeta. Odmah!!! Prvo sam obavila šoping za šefa. Jebiga, nije me poslao na Kubu zato što imam lipe oči. Prije par godina je nešto zajebao s Castrom i od tada ne smije ni prismrditi Havani. Ali se navukao na cigare pa sam otišla do Portagasa po pošiljku. Vau, koja je to čarolija mirisa!!! Rečeno mi je da se ne zadržavam previše u Partagasu pa sam elegantno odbila osobno kušanje najnovijih cigara i sa starom Ladom otpiljenog krova otišla do El Floridite gdje je najdraži Hemingway svakodnevno u sebe točio Daiquiri pojačan duplim rumom. Nakon tri runde zakucala sam se za šank i zaljubila u Bolero. Bilo je šest popodne, a u osam me na Plazi de la Revolucione osobno čekao el Comadante sa porukom za poglavicu. U maslinasto zelenom mantilu prišao mi je čvrsto držeći crvenu komunističku kovertu. Cmoknuo me u obraz i pitao što sam tako ukočena. Nemam pojma stari, još se nisam otrijeznila!!! Tražila sam autogram da ga nabijem Bushu na nos ali naravno da ga nisam dobila. Dat ću ti ga samo ako se potpišem na mekani unutrašnji dio bedre, šapnuo mi je. Tada sam bila valjda jedina žena koja je povratila Daiquiri po Fidelovim čizmama. Uostalom šta mu nije vruće u tim bakanđama. Fu! Koji dan. Trebaju mi punjene suhe smokve. Panika! Sutra palim dalje.
|
