Koraljni obrazi...

23.01.2007., utorak

Pas tragač... i dva tri mušketira...

Sad sam tu i čekam te, mašem repićem, veselim ti se, zar ne vidiš budalo... Njuškat ću kao pas tragač svaku cestu kojom si prošao. Veselo mašući mali repićem svaki puta kada osjetim da sam ti bliže. Pronaći ću te, ne brinem se oko toga, do sada sam uvijek uspijevala pa se ne zabrinjavam previše. Trenutno sam na Kingston Bridgeu i osjećam te tu negdi. Možda dišeš u Thamesi ispod ovog ljubičastog betona kraljevske nepouzdanosti. Slaba sam s parama ali prodat ću i dušu vragu samo da me pojubiš tu na ovoj ogradi dok Phantom bude bježao iz Opere pod budnim okom kraljice. Neka sam gladna i bosa... Bilo je i gorih dana... Sad sam tu i čekam te, mašem repićem, veselim ti se, zar ne vidiš budalo. Oduvijek si bio slijep za takve stvari ali sada se ne mičem dok ti ne kažem da nije cili svit tvoja igraonica, ali ja te volim i bila sam klaun u rukama tvojih pički koje si huškao na mene svaki puta kad bi ti dosadile. Ne želim te natrag, ne budi lud. Ja sam tu samo radi dobrog provoda a cila ova spika je samo lipi način da ti kažem da te volim, jebeno te volim... ali i da je moja disco kugla sada okrenuta prema novom DJ-u koji ima oči boje slonovače i velike dugačke trepavice kojima me zaklanja od radoznalih pogleda. I još nešto; samo nesretni ljudi loše plešu, a ti si zbilja bio grozan.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.