23.09.2007., nedjelja
Dva prijatelja
Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom.
Na putu su se poriječkali i jedan je udario drugog.
Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku:
Danas sam dobio udarac od mojeg najboljeg prijatelja.
Produžili su tako sve dok nisu naišli na jednu oazu
gdje su se odlučili okupati.
Onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se,
ali život mu je spasio onaj drugi.
Kad je došao k sebi, urezao je u jednom kamenu:
Danas mi je moj najbolji prijatelj spasio život!
Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita:
Kad sam te udario poruku si napisao u pijesku,
a sad je urezuješ u kamen.
Zašto?
Prijatelj mu odgovori: Kad nam netko napravi nešto loše,
to trebamo zapisati u pijesak da bi vjetrovi izbrisali,
ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen
da ga ništa ne može izbrisati!
NAUČI SE DA RANE UPISUJEŠ U PIJESAK,
A SREĆU UREZUJEŠ U KAMEN.
|
- 20:35 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
18.09.2007., utorak
Pogled s one strane...
Mladi par se doselio u ulicu.
Slijedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje.
Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.
Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!
Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti…
Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu:
Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.
Tako je to u životu:
Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo.
Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu da provjerimo kvalitetu našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.
|
- 15:53 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
09.09.2007., nedjelja
Marija Bistrica
Nakon ranog ustajanja i jutarnje molitve krenuli smo na hodošašće našoj Majci Mariji Bistričkoj.
Putem u autobusu molila se krunica, za sve ono što Gospi donosimo u svome srcu; da nas zagovara kod Gospodina, Ona koju Isus ne može odbiti, njegova i naša divna Majka; da nas njemu preporuči da nas njemu potpuno preda i vodi u njegovoj ljubavi. Kad smo došli sudjelovali smo u pobožnosti Križnoga Puta... Potom je bila Sveta Misa koju je predvodio kardinal Josip Bozanić...rekao je:" Gospodin traži mlada i otvorena srca, da svima donesu njegovo Evanđelje, traži one koji su spremni potpuno mu se predati i slijediti Ga"! Nakon Svete Mise imali smo malo slobodnog vremena, a zatim smo krenuli kući uz pjesmu i srce radosno u Gospodinu.SLIKE!
Nešto o svetištu!
Marija Bistrica - Svetište Majke Božje u Hrvatskom zagorju, oko 40 km udaljeno od Zagreba. Najstarije i najglasovitije hrvatsko marijansko svetište, zavjetno i hodočasno mjesto sa čudotvornim kipom Marije i Isusa, koje godišnje postjeti nekoliko stotina tisuća hodočasnika. Crkva se spominje od 1334. Cijeli kompleks je u duhu srednjoeuropskog "historicizma". Hodočasti se od Duhova do Male Gospe.
Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira se na kraj 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkog majstora. Izražajna moć kipa nije toliko u umjetničkome oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značenju. Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda 1545. godine zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici i otkriven 1588. godine; ponovo zaboravljen i zazidan, pronaden je drugi puta 1685. godine. Zbog toga se upravo kip Majke Božje Bistričke smatra čudotvornim.
|
- 16:54 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
06.09.2007., četvrtak
Vjera
Strah je pokucao na vrata.
Vjera je otvorila.
Nije bilo nikoga!
Blaženi oni koji imaju toliko vjere, da se pred njom strah rasplinjuje. Iščezava.
Još blaženiji oni u kojima je vjera toliko snažna da straha jednostavno nema.
Da vrata njihova srca i života mogu uvijek i svakome biti otvorena.
Bog je pokucao na vrata.
Ljubav je otvorila.
Vrata više nije bilo!
___________________________________________________________________________________
MOŽE BITI TEŠKO, MOŽE BITI I NESHVATLJIVO TEŠKO I BOLNO, ALI ONOME TKO SVIM SRCEM PREBIVA U BOGU, NITKO I NIŠTA NE MOŽE NAUDITI!!!
___________________________________________________________________________________
|
- 19:48 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
03.09.2007., ponedjeljak
Prvi dan u kući don Bosca
Hvaljen Isus i Marija! Jučer ujutro krenuo sam u Zagreb...taj dugo očekivani dan napokon je došao. Na sred puta, i usred vožnje auto je jednostavno prestalo voziti. Što sad? Vučna služba bila je preskupa,te je tata zvao prijatelja Damira koji je trebao povesti nas do Zagreba...prijatelji postoje, jer bez premišljanja rekao je:stižem! Ja sam upao u Lukin auto, a moji su nastavili vožnju s Damirom. Vožnja je do Zagreba tekla neprekinuto (osim par stajanja zbog žeđi ili drugih potreba). Stigli smo u Zagreb, tamo su nas svi čekali. Na rastanku potekla je suza u majčinim očima, a ni tata ju nije uspio skriti (je sam izdajica:)). Navečer smo igrali "mafije" i nakon večernje molitve sretni otišli na spavanje. Sutra je zapravo počeo "Prvi dan". (Želim ostaviti sve i slijediti Krista. Svetost je od danas, na jedan drugačiji način nego prije, moj put). Nakon ranog ustajanja i molitve krenuli smo u školu. U školi sam upoznao svoje buduće prijatelje. Čuli smo raspored i program rada i krenuli kućama. Kad smo stigli bio je ručak, a nakon ručka igra. Sada vam evo pišem i pozdravljam svoje roditelje, braću, sestru i prijetelje. Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva...Molite za moju ustrajnost i predanje!
|
- 17:58 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
01.09.2007., subota
Uspon na brdo Karmel!
Ovo je skica Sv. Ivana od Križa o usponu na brdo Karmel, iz nje možete izvući puno dobra za svoj osobni duhovni rast, ako pažljivo proučavate:
|
- 18:37 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
