Gospodine, premalo Te ljubi onaj koji uz Tebe ljubi nešto što ne ljubi zbog Tebe.
====================
Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi te čini servilnim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Posao bez ljubavi čini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi čini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi čini te egoistom.
Vjera bez ljubavi čini te fanatikom.
Križ bez ljubavi pretvara se u mučenje.
ŽIVOT BEZ LJUBAVI... NEMA SMISLA......
====================
Križ su kraljevska vrata prema svetištu svetosti. Tko traži negdje drugdje ta vrata, ostat će vječno udaljen od toga svetišta.
====================
28.08.2007., utorak
Sv. Aurelije Augustin (354. – 430.)
Jedan od najvećih crkvenih naučitelja i pastira, najutjecajniji zapadni teolog, pronicljivi i oštri dijalektičar, poznavalac ljudi i psiholog rođen je u Tagasti 13. studenoga 354. Teolog, filozof i mislilac, ali i nježni pastir duša. U mladosti je živio razvratnim životom i zapao u sektu manihejaca. Ali u dobi od 32 godine se obratio na kršćanstvo, te je u svojim čuvenim Ispovijestima o tom događaju ispjevao jednu od najljepših pjesama pokajnica. U Milanu krstio biskup Ambrozije. Vrativši se u domovinu izabran je za hiponskoga biskupa.
Pune 34 godine je uzor svome stadu, poučava ga brojnim spisima i govorima kojima se odvažno branio protiv zabluda svoga vremena ili je tumačio vjeru.
Bio je veliki propovjednik, a svojim je raspravama pobio mnoga krivovjerja svoga vremena. Iza sebe je ostavio 113 knjiga i 218 pisama te više od tisuću propovijedi. Uz Ispovijesti, najznačajnije mu je djelo De civitate Dei (O državi Božjoj), najvrjedniji primjer starokršćanske apologetike.
Pripovijeda se kako je sv. Augustin, pišući svoje djelo 'O Presvetom Trojstvu' (DeTrinitate), želio dokučiti ovu tajnu vjere. Ukazao mu se tada anđeo kao dječačić na obali kako prelijeva more u malu lokvicu. Svetac ga je pitao što radi, a on mu je rekao da prelijeva more u tu malu lokvicu, na što je Augustin odgovorio kako je to nemoguće. No, anđeo mu je rekao kako je isto tako nemoguće u potpunosti dokučiti tajnu Presvetoga Trojstva. Augustin je bio zatečen pa je zatvorio oči i zamislio se. A kad je, u želji da s njime porazgovori i da o tajni dozna nešto više, otvorio oči, dječačića više nije bilo. Ni traga ni otiscima njegovih nogu u pijesku. Razumio je... Shvatio je da se Bog zapravo može spoznati samo srcem, ljubavlju. Prestao je zato pisati o presvetom Trojstvu, a počeo pisati o Božjoj ljubavi prema čovjeku i našoj ljubavi prema njemu.
Tako je nastalo najljepše remek-djelo kršćanske i sveopće svjetske književnosti: Ispovijesti. Augustin ispovijeda svoju ljudsku ograničenost i nesposobnost, ali i Božju veličinu, ljubav i dobrotu. Koliko si uzvišen, o Bože, među uzvišenim stvarima! Koliko si dubok u najskrovitijim dubinama! Kasno sam te uzljubio, ljepoto uvijek stara i uvijek nova. Kasno sam te uzljubio! Ti si bio u meni, a ja vani, gdje sam te uzalud tražio. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si, vikao si i svladao moju gluhoću. Zablještio si svojim svjetlom i pobijedio moju sljepoću. Užgao si golemu vatru. Ta me vatra moje želje tjera prema tebi. Okusio sam te, i još sam gladan. Tobom sam se napojio, i još sam žedan... Više o Sv. Augustinu...
Još sam 8 dana kući...27.08. idem na Prvić, a zatim u Zagreb u salezijansko sjemenište, jer odlučio sam biti svećenik-salezijanac. Vrijeme leti, još malo i neću više gledati svoj Split. Postat ću "kajkavac" glavom i bradom. Ni more dugo neću vidjeti. Hvala Isusu što želi, i poziva me da mu služim kao njegov svećenik, da svoj život u potpunosti posvetim njegovu Evanđelju, i da kao don Bosco otvorim svoje srce za Božju volju. "Poziv" sam dobio već u 10. mjesec 2006. u Međugorju, gdje sam po zagovoru Majke Božje i milostima koje mi je po njoj udijelio Gospodin, potpuno promijenio svoj život.
Želim kao i don Bosco reći "Daj mi duše, drugo uzmi", služiti drugima i pomoći im da zavole Krista, da zavole život, da svaki strah Isusova ljubav uništi. Želim izgarati, i izgorijeti za živu Riječ. Hvala Gospodinu na svemu što mi je do sada dao i na svemu što mi daje, jer kako kaže blažena Marija Petković "Sve što postoji dar je njegove ljubavi". Još ću malo pisati iz Splita, a zatim malo rijeđe iz Zagreba...
Down the Via Dolorosa in Jerusalem that day
The soldiers tried to clear the narrow street
But the crowd pressed in to see
The Man condemned to die on Calvary
He was bleeding from a beating, there were stripes upon His back
And He wore a crown of thorns upon His head
And He bore with every step
The scorn of those who cried out for His death
Down the Via Dolorosa called the way of suffering
Like a lamb came the Messiah, Christ the King,
But He chose to walk that road out of
His love for you and me.
Down the Via Dolorosa, all the way to Calvary.
Por la Via Dolorosa, triste dia en Jerusalem
Los saldados le abrian paso a Jesus
Mas la gente se acercaba
Para ver al que llevaba aquella cruz
Por la Via Dolorosa, que es la via del dolor
Como oveja vino Cristo, Rey, Senor
Y fue El quien quiso ir por su amor por ti y por mi
Por la Via Dolorosa al Calvario y a morir
The blood that would cleanse the souls of all men
Made its way through the heart of Jerusalem.
Down the Via Dolorosa called the way of suffering
Like a lamb came the Messiah, Christ the King
But He chose to walk that road out of His love for you and me
Down the Via Dolorosa, all the way to Calvary.
Razbojnik veli: "Sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo." Nije samo vjerovao da će uskrsnuti već i to da će kraljevati. Raspetom, pribijenom na križ, okrvavljenom i obješenom kaže: "Kad dođeš u svoje kraljevstvo." Učenici pak rekoše: "Mi se nadasmo." Gdje je razbojnik našao nadu, učenik ju je izgubio.
Skakavac
Jedan je novak za vrijeme zajedničkog obroka našao skakavca u juhi.S molbom se obratio kuharu:
"Možeš li mi zamijeniti?"
A on će mu:"Pokušat ću, ali u ovo godišnje doba skakavci su rijetkost".
_____________________________________________________________________________ Sjekira
U monaškoj naseobini mladi je monah cijepao drva. Neki starac, prolazeći onuda, primjeti:
"Tvoja me sjekira podsjeća na munju." Misleći da ga time hvali, upita monah:
"Zbog brzine?"
"Ne, već zato što ne udara dvaput na isto mjesto".
_____________________________________________________________________________ Pismo
Neki je pustinjak pisao svome bratu:
"Ako ne primiš moje pismo u roku od tjedan dana, molim te, javi mi".
_____________________________________________________________________________ Noa
Neki se pustinjak povjerio svom duhovniku:
"Ponekad se uznemirim pitajući se što je Noa radio okružen nepreglednim morem?"
"Vjerojatno je lovio ribe" -bezazleno odgovori duhovnik.
"Upravo mi to predstavlja poteškoću, kako je mogao loviti ribe samo s dva crva"?
_____________________________________________________________________________ Poglavica
Jednog dana pristupi ocu Izaiji poglavica nekog domorodačkog plemena sa željom da se krsti.
"Obradovao si me", reče otac Izaija, "ali ti imaš dvije žene i trebao bi se najprije odreći jedne."
"Odreći ću se istog trena kad mi navedeš barem jedan redak iz Svetog pisma gdje se osuđuje bigamija."
Otac Izaija spremno odgovori:
"Nitko ne može služiti dvojici gospodara".
_____________________________________________________________________________
Otac je promatrao svog sinčića kako pokušava premjestiti oveću vazu s cvijećem. Mališan se trudio, naprezao, mrmljao, ali nije ju uspio ni pomaknuti.
"Jesi li upotrijebio sve svoje snage?" upita ga otac.
"Jesam", odgovori dječačić.
"Nisi", odvrati mu otac, "jer nisi pozvao mene da ti pomognem!"
Po tko zna koji put, izvire suza zbog nevjere...
Ima li koristi plakati?
Opet vidim oči tvoje duboke i modre
zagledane u moje,
i ćutim stisak tvoje ruke
dok me izvlačiš
iz uzburkanih valova duše,
šapćući:"Malovjerni"...
A svi smo trčali za čudesima,
dok su tvoje riječi kroz nas propadale na zemlju.
Govorio si da se od vjere živi,
a mi smo vjerom oskudijevali.
Nakon dugo vremena sit sam čudesa!
Tek sad vidim koliko je vjera potrebna,
da ne budemo sebični,
da ne pokušavamo za sebe sačuvati
mrvice nepostojanja,
dok se na nas izlijeva rijeka Tvoje milosti,
u kojoj nam cijelog Sebe daješ.
Kada ponovno dođeš, hoćeš li naći vjere na zemlji?
Hoćeš li naći one kojima je više stalo do vječne sigurnosti tvoga kraljevstva nego do prolazne vlastite?
Hoćeš li naći one koji Te prepoznaju jedni u drugima?
Hoćeš li naći one koji nisu posumnjali u Tebe unatoč svemu, unatoč sebi?
Reci, hoćeš li naći vlastodršce kojima je stalo do onih nad kojima im je dana vlast?
Reci, hoćeš li naći braću koja se ljube, premda prolaze različitim putovima?
Reci, hoćeš li naći one koji žive tvoju Riječ?
Hoćeš li naći zahvalne i nesputane i u oskudici i u izobilju?
Hoćeš li naći one kojima je odricanje dar, a žrtva blagoslov?
Hoćeš li naći one koji i neće shvatiti da si ponovno došao, jer su vazda sve i same sebe s Tobom dijelili?
Reci, kada ponovno dođeš, hoće li tesari iznova trebati tesati križ ili će se već svakom očitovati da su nebo i zemlja tek razlomljen kruh tvoje ljubavi, da se tvoje ljubavi nitko ne mora plašiti?
Pođite vedri ulicama ovog grada,
da ne utone u sjene i hlad, u zaborav.
Kraj djece i staraca prolazite sporije,
da osjete kako ih primjećujete,
da ih dotakne život koji se nije umorio u vama,
da im vaša blizina priopći
kako život nije nepovratno jučer
kako život nije nedohvatno sutra
kako je život danas prisno kao disanje
i kako je danas,
kako je sada
kako je prisutnost
jedino ime vječnosti.
Pođite vedri ulicama ovog grada,
nemojte biti njegova sjena i hlad, njegov zaborav.
Nema, niti će ikada biti i kojeg stvora u kojem bi Bog bio veći, izuzevši sama sebe i u samom sebi, nego što je u božanskoj Mariji, neizuzevši tu ni blaženike, ni kerubine, pa ni najviše serafe, ni u samome Nebu! Marija je Božji raj i njegov neizrecivo lijepi svijet, u koji je Božji Sin ušao da čini čudesa, da ga čuva i da u njemu uživa. On je stvorio jedan svijet za čovjeka - putnika, to je ovaj u kojemu mi stanujemo; stvorio je jedan svijet za čovjeka-blaženika, to je Nebo, ali on je stvorio i jedan drugi svijet za se i nadjenuo mu ime Marija: svijet nepoznat skoro svim smrtnicima na zemlji i neshvatljiv također svim anđelima i blaženicima, koji se nalaze u nebu, i koji gledajući zadivljeno Boga tako visoko i tako daleko od svih njih, tako odijeljena i tako sakrivena u svome svijetu, u božanskoj Mariji, danju i noću kliču: Svet, Svet, Svet!
Blažena i tisuću puta blažena je ona duša na ovome svijetu kojoj Duh Sveti otkrije Marijinu tajnu da je upozna; i kojoj otvori taj zatvoreni vrt da u nj uđe, taj zapečaćeni zdenac da iz njega crpe i pije u velikim gutljajima životvorne vode milosti! Ta će duša u tom ljubaznom stvorenju naći Boga samoga, bez stvorenja; ali Boga koji je u isto vrijeme i neizmjerno svet i uzvišen, i koji se neizmjerno spušta i prilagođuje njezinoj slaboći. Budući da je Bog posvuda, možemo ga naći posvuda, pa čak i u paklu; ali nema ni jednog mjesta gdje ga duša može naći bliže sebi i više prilagođenijeg svojoj slaboći nego u Mariji, jer je radi toga u nju i sišao. Posvuda izvan Marije, On je Kruh jakih i Kruh anđela; ali u Mariji, On je Kruh djece.
Daj mi sebe, Bože moj, i vrati mi sebe: evo ja Te ljubim, a ako je premalo, daj mi da te ljubim jače! Ne mogu mjeriti da bih znao koliko mi ljubavi nedostaje od onoga koliko je dosta da bi se moj život uzdigao do Tvoga zagrljaja i da se ne bi odvratio od Tebe dok se ne sakrije u skrovitosti lica Tvoga(Ps 31,21). Samo to znam da mi je zlo bez Tebe ne samo izvan mene nego i u meni samome i da je sve bogatstvo koje nije Bog moj za mene samo siromaštvo.
Kasno sam Te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam Te uzljubio! A eto, Ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću; zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću; prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za Tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i zato gorim za tvojim mirom.
Blaženi onaj koji ljubi Tebe, koji ljubi svoga prijatelja u Tebi, a neprijatelja svoga poradi Tebe.
On jedini ne gubi nikoga dragoga, jer su njemu svi dragi u Onome kojega ne može izgubiti nikada.
Blaženi koji borave u tvojoj kući. Oni će te hvaliti u vijeke vjekova (Ps 84,5). To kaže Zakon. Kaže Pismo. Kaže Istina. Gledat ćemo Boga, ljubit ćemo, slavit ćemo. Niti će se smanjivati što ćemo gledati niti će propasti što budemo ljubili. Neće ni šutjeti što budemo slavili. Sve će biti vječno. Bit će bez kraja...
