Jedan od najvećih crkvenih naučitelja i pastira, najutjecajniji zapadni teolog, pronicljivi i oštri dijalektičar, poznavalac ljudi i psiholog rođen je u Tagasti 13. studenoga 354. Teolog, filozof i mislilac, ali i nježni pastir duša. U mladosti je živio razvratnim životom i zapao u sektu manihejaca. Ali u dobi od 32 godine se obratio na kršćanstvo, te je u svojim čuvenim Ispovijestima o tom događaju ispjevao jednu od najljepših pjesama pokajnica. U Milanu krstio biskup Ambrozije. Vrativši se u domovinu izabran je za hiponskoga biskupa.
Pune 34 godine je uzor svome stadu, poučava ga brojnim spisima i govorima kojima se odvažno branio protiv zabluda svoga vremena ili je tumačio vjeru.
Bio je veliki propovjednik, a svojim je raspravama pobio mnoga krivovjerja svoga vremena. Iza sebe je ostavio 113 knjiga i 218 pisama te više od tisuću propovijedi. Uz Ispovijesti, najznačajnije mu je djelo De civitate Dei (O državi Božjoj), najvrjedniji primjer starokršćanske apologetike.
Pripovijeda se kako je sv. Augustin, pišući svoje djelo 'O Presvetom Trojstvu' (DeTrinitate), želio dokučiti ovu tajnu vjere. Ukazao mu se tada anđeo kao dječačić na obali kako prelijeva more u malu lokvicu. Svetac ga je pitao što radi, a on mu je rekao da prelijeva more u tu malu lokvicu, na što je Augustin odgovorio kako je to nemoguće. No, anđeo mu je rekao kako je isto tako nemoguće u potpunosti dokučiti tajnu Presvetoga Trojstva. Augustin je bio zatečen pa je zatvorio oči i zamislio se. A kad je, u želji da s njime porazgovori i da o tajni dozna nešto više, otvorio oči, dječačića više nije bilo. Ni traga ni otiscima njegovih nogu u pijesku. Razumio je... Shvatio je da se Bog zapravo može spoznati samo srcem, ljubavlju. Prestao je zato pisati o presvetom Trojstvu, a počeo pisati o Božjoj ljubavi prema čovjeku i našoj ljubavi prema njemu.
Tako je nastalo najljepše remek-djelo kršćanske i sveopće svjetske književnosti: Ispovijesti. Augustin ispovijeda svoju ljudsku ograničenost i nesposobnost, ali i Božju veličinu, ljubav i dobrotu. Koliko si uzvišen, o Bože, među uzvišenim stvarima! Koliko si dubok u najskrovitijim dubinama! Kasno sam te uzljubio, ljepoto uvijek stara i uvijek nova. Kasno sam te uzljubio! Ti si bio u meni, a ja vani, gdje sam te uzalud tražio. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si, vikao si i svladao moju gluhoću. Zablještio si svojim svjetlom i pobijedio moju sljepoću. Užgao si golemu vatru. Ta me vatra moje želje tjera prema tebi. Okusio sam te, i još sam gladan. Tobom sam se napojio, i još sam žedan...
Više o Sv. Augustinu...
|
