Završio i prvi maja. E, lipo li je nekima bog dao pa su spojili veeeliki vikend od petka sve do srijede. Pogotovo ovi iz državnih firmi što su posao dobili (uglavnom) priko veze. Pa je ispalo da su djelatnici praznikovali, a radnici svoj blagdan proslavili onako kako radnicima i priliči – radno.
I u našoj firmi je kao i prošle godine bilo natezanja sa šefom – raditi ili ne raditi. Kvragu, pa nikome nije baš toliko priprlo da baš za prvi maja mora ić kupit majicu ili postole i nekako smo došle na svoje. U tom ključnom trenutku ne znam bi li se prije zahvalila onome gore što me nije potrefilo u životu da me smjesti negdje na suhomesnati ili na voće/povrće ili da mu skinem sve po spisku što mi ćaća nije čovik od politike pa da me ugura u neku službu…
Navrat-nanos smo se skupili ekipa i odlučili tradicionalno otić negdje u prirodu i na janjetinu. Kako nam Mihovil već odavno nije in destinacija jer ga okupiraju neki novi klinci, a Sabuše već godinama nema, mislili smo se i mislili gdje bi mogli ići. Kornati isto nisu dolazili u obzir jer smo ih već sto puta prošli uzduž i poprijeko, za Paklenicu je pakleno vruće, a vjerojatno je i prebukirana, Pag isto nije bio u igri jer tamo sve zapne i ostane na prvom punktu gdje se naleti na janjetinu… A kad može pola vlade s Čobankovićem na čelu ić na rafting a da ne potone, odlučili i mi. Je da je naš brodić i više od dvista kila lakši od vladinoga (osjeti se razlika u standardu), ali to smo shvatili kao olakotnu okolnost. Ne trebam ni govorit da sam uzela cijelu torbu robe za gore. Došla u trapericama i patikama do gore, presvukla se u jednu trenerku pa skužila da će mi bit hladno, pa drugu u kojoj mi je bilo prevruće… Plus podloga, puder, sjenilo, sjajilo, kremica s najvećim uve filterom, najveće cvike koje sam našla u svojoj kolekciji kolekciji i ajmo ekipa spuštat se niz brzace… Ali kako nije žvaka za seljaka, odnosno nije sport za šminkere i šminkerice poput nas, ne da smo potonule, nego se nagucale vode, jedva me spasilo da ne opizdim kacigom o stinu, smrzla se u hladnoj vodi ko neka stvar, a nos mi pocrvenio da se uvečer odmah i ogulio…A da stvar bude još žešća, na kraju me i dopao najgori komad hladne janjetine, tako da ne samo financijski nego i gladovanjem, a na kraju i zdravljem platila proslavu prvoga maja. Umjetni nokat ničim nisam mogla zalijepiti natrag, glava mi još puca od sunca što me opalilo, dobila temperaturu, a odma i kašalj, a s njim i antibiotike, tako da me praznikovanje potiralo na bolovanje. Pa je meni praznik rada do daljnjeg i manja plaća… A od ekipe očekujem za veslanje, srčanost i žrtvovanje na oltaru prijateljstva cijeli buket crvenih karanfila. OK, ako nema karanfila, nemam ništa ni protiv ruža. Bitno da je crveno, ne bi se, pretpostavljam, ni Roza Luksemburg bunila i okretala u grobu. Toliko o prazniku rada. Sad čekam sljedeći slobodan dan, po mogućnosti kakvog sveca jer smo mi katolička zemlja, a kad su sveci u pitanju, nema rasprave je li dan neradni ili radni. Kad je politika u pitanju, praznici i neradni dani su jedina stvar oko koje se naši političari mogu složiti. I fašisti i antifašisti, a i oni neutralni. Slavili bi oni i 29.11. samo da se ne mora radit, ali neće priznat!
U četvrtak je veliki dan u Zadru. odnosno večer i žao mi je što u petak radim jer si ne mogu priuštit izlazak usred tjedna. Ovoga puta ne radi se ni o kakvom blagdanu, nego o tome da je u Forumu haus parti. Ali ne bilo kakav haus parti i nego onaj na kojemu će bit najmanje onih što mavaju glavama na tu glazbu. Fora je u tome što dolazi ko diđej Niki Beluči. Bome ne bi ni ja znala hu de fak iz Niki Beluči da mi najbolji frend nije drkaroš i pornofil pa mi je sve ispričao. Niki Beluči je nekakva mađarska porno glumica kojoj je dosadilo zarađivat ševeći se i prebacila se u diđejeve. Kako mom frendu nije puno za vjerovati, ne budi mi dosadno, uguglala ja fino Niki Beluči kad vidi stvarno – ženskica je stvarno diđej i bivša porno glumica. Nastupa u toplesu, tako da mogu mislit što će to biti u četvrtak. Manja od dvi nam postojeće diskoteke će bit premala da bi primila sve znatiželjnike. Čini mi se da će ovi što mavaju glavama ostat bez partija na račun svih onih koji će se potrpat u prvi red do diđej kabine ne bi li vidili bjelosvjetsko čudo – golu žensku kako miksa ploče sa slušalicama na ušima. Ih, u prvom redu moj frend koji inače još uvijek okida na Vjetar s Dinare, a što više vrijeme prolazi, ni Dare Bubamare mu nisu mrske. Doduše, ne mogu ga zamisliti u istom điru s partijanerima, ali kako i sam kaže:
- Za dobru cicu, triba čovik malo i pritrpit! Vate u uši i dobro je…
Istina, što su sve muški spremni pritrpit zbog dobre cice, najbolje znaju žene koje ulažu u dobre grudnjake (bitno je dobro zavarati neprijatelja, a poslije je sve kasno). A ja sam se sto puta do sad uvjerila koliko je muški mozak mali, odnosno koliko u sekundi atrofira kad vidi dobru cicu. Džabe sve diplome i fakulteti, magisteriji i doktorati, kad su dobra cica i guzica u pitanju, svima se pamet iscidi iz gornje glave u donju. Tako već mogu zamisliti scenu u svojoj glavi:
Četvrtak… Parti ekipa ostala pred vratima jer je disko pun. A unutra sve oni koji veze nemaju s elektronikom i tobožnjom alternativom i modernom glazbom. Za pultom polugolo djevojče u ritmu trese silikonkama, a ispred nje ekipa sa otvorenim škabelinima. Sline cure na sve strane, pod se već kliže… Sve sami frajeri, naravno. Plešu u nekom Milo Hrnić neritmu na nešto žestoko, plješću u ritmu koji nema veze s ritmom… Gelirane frizurice, Dalmatinci nose lančić oko vrata… Bliješte mobiteli i fotoaparati, svatko želi fotografirati 'svjetsko čudo' koje se ševilo za lovu i polugolo pušta njima neku nerazumljivu glazbu. Ali, jebeš glazbu, bitno je biti u prvom redu… I vikat: Toooo, ajmoooo… Da je druga situacija rekao bi čovjek da su drogirani, ovako možeš samo naslutiti je li im došlo za svršiti…
Kako je petak radni dan, a odlikašima je sutra škola, pretpostavljam da će na Beluči doći oni drkaroši od 25-40. Ženskadija će uglavnom ostati doma, osim onih koje su tuta-forca ljubomorne na svoje tipove jer ne daj bože da ih zamijeti porno diva. Peškirići će isto ostati doma, previše je to hetero vibracija u tako malom prostru za njihov senzibilitet… Ja ću isto ostati doma… Ostat doma?! Ma vraga ostat doma, bit će to idealna prilika za barem registrirati nekog dobrog besposlenog tipa koji je imao volje doć van u četvrtak navečer. Ali svakako ne nekoga luzera u prvom redu do diđej kabine. Frajeri došli vidit Niki Beluči, a ja tko bi bio na njoj. Ajmo Mare, brže se opravit i ozdravit, tako nešto se ne propušta.
Mare
