marini memoari

petak, 26.05.2006.

41. kokošsong party

U subotu je kod mene trebala biti prava fešta i kokoš party. Kao i svake godine po dogovoru, okupile se nas četiri pred Eurosong i opskrbile se rekvizitima jer to bude napeta situacija kao da Vatreni igraju kao u finalu Svjetskog prvenstva. Jedino u tom momentu, dok se spremam za Eurosong, mogu shvatiti koliko muškima znači trčkaranje po engleskoj travici za balunom. Sve mora biti po špagi jer prijateljice stižu na cjelovečernje druženje, a opet moram se pokazati kao najbolji domaćin da sutra ne bude po gradu kako mi ovo ili ono nije štimalo. Zato sam odmah večer prije izabrala najdraže traperice iz moje kolekcije u koje opet mogu stat otkad sam skinula ona tri kila viška, nove balerinke i majčicu u kojoj mi cice stoje kao avioni. Tobože kežual, ležerno i za po kući, ali nek se vidi da sam još uvijek u top-formici, a ona hrpica celulita se kroz zategnute gaće ionako ne vidi. Uostalom, ma nećemo cicijašit, ipak su mi to prijateljice… E, osim toga, otišla sam u Malu kavanu po brdo kolača da se ubijemo pošteno ako pobijedimo, a ako ne da imamo dobar razlog za utopit tugu što su nam pokrali bodove, što su oni sjevernjaci opet sve dali sami sebi… Eh, da, još i to. Još jedna paralela s nogometom – na stolu se u trenutku našla zdjela čipsa, kikirikija, kokica, pereca, ona mala gajbica pive za u ruku ponijeti, voćna votkica, kanapeići… Dakle, obijest i preseravanje, od radničke do fensi-šmensi stvari.
Okupile smo se kao i obično, u posljednji trenutak, a onda smo s nestrpljenjem dočekale početak te večeri najvažnije ženske sporedne stvari na svijetu. Naravno, a što bi mogle raditi četiri kokice u najboljim godinama, tu negdje oko praga tridesetih nego raspaliti ogovaračinu. Pravnica, ekonomistica, kozmetičarka i razvedenica ništa drugo ne mogu ni napraviti osim toga kad se okupe na nekakvom kokoš druženju. Nakon što smo ogadile i popljucale sve što nismo imale prilike u posljednje vrijeme, navalile na švedski stolić ispred nas i počele polako ali sigurno točiti alkohol, počeo je Eurosong. Prvih nekoliko minuta muk, a onda smo se opet razlajale. Naravno, kao i obično, ma tko sluša pjesme?! Poslušaš par prvih taktova, čuješ kakav glas ima kad zine i odmah je popljucaš ili rijetko koju pohvališ i baciš se opet na tračeraj. I nema šanse da ženkama koje nastupaju ne nađeš manu. Ili joj je vešta bezveze, ili joj je frizura loša, ili ima loše cice… uglavnom, ni jedna nije baš onakva 'kakva bi trebala biti'.
A onda je izašla koka iz Moldavije s jedva prikrivenim strateškim mjestima.
- Jebote, vidi koliko je ima. Baš je salasta, rekla je tobože nezavidno Nina, a onda smo je i mi ostale počele gaditi, Moldavku, naravno, pogotovo kad se presvukla još dva puta. Pa nije joj ono pista, nego Eurosong. A tek Makedonka u vrućim traper hlačicama…
I tako se izredala gomila zgodnih komada na pozornici, od kopija J.Lo., Šakire, pa do masu boljih kopija od samih originala. A mi, ma koliko god pljucale po Sevkinim patakdača silikonom armiranim ustima i nosu koji sve više sliči na trenutke Majkl Đeksonovu (koliko god šutjeli o tome, i ovo ne progovara ženska zloba iz mene), mislili da će šarmom, seksipilom koji joj se ne može osporiti, a brate i pornićem, a ne afrikom-paprikom pokoriti svijet.
- Sestro mila, ja mislila da ćemo mi imati najzgodnijeg komada na Eurosongu, a naša Sevka teški prosjek u odnosu na ostale, prva sam se usudila reći. Čak, štoviše, zvučala sam i sebi samoj razočarano, bez obzira što inače s guštom pljucam po njenim čubama, izjavama i što mi je iritantno to što bi je svaki tip u ovoj maloj zemlji ševio – od najvjernijeg muža do najzagriženijeg popa, ostale je suvišno i spominjati.
Pjesme? Ma kome su one bile bitne. Samo je kozmetičarka Nada rekla da ona u moru toga što joj sve liči, odnosno zvuči jedna na drugu, navija za ona nekakva čudovišta. Na naše upitnike iznad glava i blijedi pogled, spremno je dogovorila:
- A bogati, znate li vi koliko je vrimena tribalo za napravit ovakve nakaze od sebe?! Ja to čisto profesionalno, volila bi da oni pobijede.
I stvarno je Nada bila u pravu. Ta čudovišta i jesu pobijedila, a naša Štikla je završila tamo gdje je, ne baš na visoku petu.
- Ma eto im ga svima na. I onaj moj bivši je non-stop pizdio kako Severina ovo, severina ono, a evo ti ga sad na. Nećeš ti Severine, nije joj ni skidanje vešte pomoglo. Čoviče, teški prosjek, a pismu neću ni komentirati, zajedljiva je bila Ana.
- Gledajmo to s vedrije strane, ako ništa drugo, sad je i znanstveno i televizički dokazano da ima puno večih pičaka od naše Seve, rekla je Nada.
- Da, ali ako je ona domaćim frajerima zakon, hodajući seks, što bi tek bilo da im Moldavka ili Makedonka dođu? Tu ne računamo mog bivšeg muža jer bi on i Karlu del Ponte da mu dođe i kad mu dođe, hipotetičko pitanje je postavila Ana.
E, tu je, ma koliko ženski zlobno, ništa osobno, guštale zbog sevkinog neuspjeha, nastao zajeb. Sve prikrivene frustracije zbog izgleda nakon hrpe pojedenih kolača, kokica i ostalog smeća su lagano isplivale na površinu.
Onda je Nada izbacila onu svoju legendarnu rečenicu, koju uvijek ispali kad hoće da ti se same Eva Hercigova i Anđa Đoli, pa i sam Bred pit zgade:
- Pa i oni su ljudi od krvi imesa. I oni isto seru na zahodu!
Samo smo je pogledale. Shvatile smo da nema smisla da tako sjebane idemo do Gothama.
- Ja od sutra idem u teretanu. Tko će sa mnom?, pitala sam.
- Sutra ti je nedjelja, odgovorila je Ana, a onda smo prešutno znale da će do ponedjeljka euforija loših vibri spasti, a s time i razmišljanja o nekakvim sportskim rekreiranjima, Eurosongu…
Mare

(mare-zd@net.hr)

- 23:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se