marini memoari

nedjelja, 19.02.2006.

40. Kokoše, štrace i papci

Opet mi je dosadno i opet ne znam što bih sa sobom. Nakon prošlotjednog prijateljičinog priznanja kako u njenom braku već dvije godine nema seksa, prvi put da sam bila zadovoljna sama sobom. Već dugo nisam razmišljala kako uopće nije loše što i dalje soliram i ne moram se svako jutro probuditi pored nekoga za koga znam samo po sjećanju kakav mu je i koliki mu je. Zaključila sam da i samovanje ima svoje vrline, pogotovu kad u zadnje vrijeme čitam trakavice s poznatim licima domaće estrade, njihovim ženama i ljubavnicama.
Nakon ljigi-ljigi priče jednog od naših najpopularnijih pjevača kako je u sretnom i presretnomm braku preko trideset godina, kao kontra javi se neka žena i priča o tome kako je ona ustvari njegova ljubav života. I prepričala kako su bili ljubavnici dok ovome žena nije popizdila pa je veliki faker trebao izabrati između žene i žene svog života. E, na to je nastala prava revolucija. Zakonita se pobunila protiv nezakonite, doslovno su se potukle riječima preko novina, a jedini komentar velikog fakera je bio da je dotična s kojom je ljubovao štraca. A meni nije jasno što je onda radio sa štracom i tko je tu ustvari štraca. Nekako mi je glupo to što je prozvana štraca izašla s tim u javnost jer mislim da ni jednoj ženi nije na čast biti frajeru drugom violinom, ili prvom zamjenom, ali bit s nekim u nekoj vezi i navodno je nazivati ljubavlju svog života, a da na kraju ispadne štraca – u najmanju je ruku neđentlmenski, da ne kažem pizdunski, kao što nije damski ni pričati s čijim si zakonitim ljubovao. Iato tako nije đentlmenski pustiti dvije žene da se po novinama štracaju zbog tebe, a ti mudro šutjeti. I raditi po svome.
Sličan slučaj imamo i našemu malome gradu. Slični likovi, slične priče… Dok je bilo seksa bilo je dobro, kad su žene otkrile, ljubavnice su opet postale štrace. I opet pljucakanje po novinama, raspravljanje tko je tu koga i koliko puta, hoće li ili neće više… Pa su nakon jedne uletjele i druga i treća 'štraca', a onda sve ispočetka. Puni tabloidi, došlo mi predložit i kladionicama da te parove stave u ponudu pa da stvaim neku lovu na jedinicu ili iks-dva. Najnovija je ta da su počele cigle letjjeti kroz prozore vlastitih kuća, a navodno se u zadarskom slučaju i policija umiješala u obiteljske stvari jer su neki od bračnih supružnika izgubili busolu. Je li kriv ego ili alkohol, ili problemi u braku što je najobjektivnije, uopće nije bitno, ali za aktere tih brakova uvijek su krivi neki treći. Glupa ja što čitam te gluparije po još glupljim novinama, ali kad nas samo time bombardiraju.
Nije mi jasno zašto ljudi normalno ne sjednu za stol, suoče se prije svega sami sa sobom pa onda i sa bračnim partnerom i nek se raziđu. Jer nikad nije kriv netko treći između njih, jer trećeg ne bi ni bilo da među njima sve štima. I interesantno kako su supruge u principu glupave, a može se reći i glupe. Njima su uvijek suparnice krive za njihov neuspjeh i za to što su njihovi muškarci poševili neke druge žene. I umjesto da muževima zaokrenu jajima, ili još bolje navuku špic-papak s najtanjom potpeticom i hodaju im po istim tim jajcima, one udri jezičinama po ljubavnicama. A najžešće je kad se kokoše i potuku zbog tipa. Nazočila i sama jednom takvom događaju kad je uletjela zaručnica u kafić i zalila crnim vinom ljubavnicu koja je bila u tom trenu s njenim frajerom na cugi. I još joj ni to nije bilo dosta nego skinula klompu s noge i udri po njoj. A on, veliki faker ih smiruje. Umjesto da su fino njih dvije iscipelarile njega kad već to ne mogu riješiti mirnim putem i seksom utroje pa da svi uživaju.
Još nikad nisam čula da je u tim neprirodnim trokutima za koje žena uvijek sazna zadnja (još jedna zabluda, jer žena uvijek osjeća kad njen mužjak nije samo njen) najebao najveći špic tog trokuta. Muški se uvijek nakon što sjebu i zajebu stvar, elegantno povuku i prepuste bojišnicu ženama. A one nekako uvijek zagrizu, ponize se i pred sobom i pred suparnicom, u gore navedenim slučajevima i pred javnošću i još nevjernom kretenu daju povod da prođe lišo. A u stvari na kraju ljubavnice izvuku pouku nakon što ih izopće iz trokuta i društva kao štrace, zakonite Ksene Ratnice likuju, ali samo pred slikom svojom u zrcalu jer su uspjele zadržati mužjake, a najglavniji akter cijele priče, dvoglavo stvorenje, od mačomena se pretvori u malo žešćeg papka. Zato što je, unatoč svemu on izvukao najdeblji kraj. Kratkoročeno gledajući ne, dugoročno da. Jer ga upravo ta zakonita na kraju toliko dovede u red i prca ga u zdrav mozak (logično, liječi frustracije, a na kraju se ipak iskali na najvećem krivcu za sve) iz dana u dan da postane manji od makova zrna, s predumišljajem da se ubije lupajući glavom u zid.
U takvoj priči nikad nema pobjednika. S tog bojišta svi odlaze kao luzeri. Neki se vraćaju u privid savršenstva, neki s vremenom normaliziraju stvari, ali uglavnom do prve međusobne svađe kad opet sve izađe na površinu, ili do sljedeće štrace, rijetko kad se štracan pojavi u igri. Onda se zapitaš zašto to sve trpjeti, jer kad pogledaš te frajere i nisu nešto da bi se rezalo vene za njima. Bože me prosti, gore spomenuti više kao karikature izgledaju. Ako nije u stahu od samoće ili u egu, možda je u šoldima sve?!

- 18:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #