mareskine opaske

Tokom faksa često sam slušala jednu te istu rečenicu od profesora, iz koje smo se često ismijavali – „Što god vrijedi vani (misli se prvenstveno na Ameriku), ne vrijedi kod nas.“ Ovog sam se sjetila kad sam čitala 24sata. Mislim da je bilo 31. siječnja...nije da nemrem provjeriti na njihovoj arhivi, ali jednostavno mi se ne da. Sjećam se da je naslov bio „ Kaznili ga jer je sam vadio mine u Ceriću“. Za sve neupućene, Cerići su pokraj Vinkovaca. Čovjek, da stvori sebi i prvenstveno svojoj obitelji sigurnih nekoliko kvadrata slobodnog prostora oko kuće, razminirao je prvo svoje dvorište. Onda se sasvim slučajno bacio u razminiravanje susjedovog i tako malo pomalo, razminirao je čitavo selo. I sada, meni kao normalnoj građanki ove države, odmah što je palo napamet – „Svaka čast“, jer malo bi se ljudi usudilo stavljati glavu na panj zbog drugih, stavimo ruku na srce. Naježila sam se kad je rekao koliko je uspio razminirati. Sam. A kako onda ide dalje priča kod nas. Ne kao vani, jer što god vani vrijedi, ne vrijedi kod nas. Čovjek je predao mine koje je skupio tijekom razminiravanja policiji i ta ista policija je podnesla kaznenu prijavu. Vani, on bi bio heroj, odlikovan za hrabrost i altruizam, kod nas on krši zakon, on je kriminalac jer „Zato što voli svoje, svoje najdraže“. Smiješno. Što reći, to ima samo kod nas. Čudim se da kod nas vrijede još zakoni fizike, kad ostalo ne.