mareskine opaske

Vjerojatno svatko u nekom trenutku zastane pa počne razmišljati o obitelji, ljudima koji ga igrom sudbine ili slučaja okružuju. Uvijek postoje oni stalni ljudi u životima i oni koji su u prolazu. Ono što je konstanta u mome životu je mamek moj i moj babo (kako od milja zovem svog tatu). Oni su tu uvijek, nisu se mijenjali (tako mi se čini), jer su zapravo pomagali meni da se mijenjam i rastem. Oni su moja podrška,utočište za loše dane, mjesto na zemlji gdje se jedino i istinski sretno osjećam, moji vječni kritičari,savjetnici, sigurna luka za pristanak i povoljan vjetar u leđa kad odlazim,moje sunce i radost u životu, ruka prijateljstva....
Tu je je još i relativna konstanta u mom životu i bracek M. Moj uzor i guide što bi rekli. Relativna mislim zato sto je on tu za mene, ali on sada ima svoj život i posvećen je drugim stvarima i drugim osobama.
E sad...kad se govori o ostalima,život je nalik autobusnoj stanici. Ima ljudi koji često prolaze,a da se ne zaustave,ima onih koji nakratko ostanu, a ostave i zagrebu život.Ima onih koji ostanu duže,koji malo pomalo oblikuju život i možda ga usmjere u nekom drugom smjeru.
Oni koji su mi dali temelje života,to su moji roditelji, oni koji me nadgrađuju su moji prijatelji,a oni zbog kojih preispitujem svoje mišljenje su „prolaznici“ . U svakom slučaju hvala svima koji su ostavili trag na moj život. Rekao je jedan filozof „Čovjek koji se ne mijenja nije čovjek,nego spomenik.“ ne želim biti kamen,želim biti pijesak koji se kotrlja,okreće,vraća naprijed nazad kako ga valovi života nose.